Prvi put sam došao u Sarajevo 1969. godine. Proveo sam godinu dana kao predavač na Muzičkoj akademiji. Živio sam na Čengić Vili II. Tada sam došao da bih se upoznao sa Vašim načinom života i odnosima medu etničkim grupama, jer je to veliki problem u mojoj zemlji. Sarajevo me je impresioniralo i u jednom i u drugom. Osim toga, ljudi ovog grada su prihvatili moju porodicu i mene kao počasne goste. Zbog svega toga ja sam jako zavolio Sarajevo i njegove stanovnike. Čim je opsada prestala, planirao sam da dođem ovdje da svojim skromnim doprinosom pomognem da grad ponovo zaživi. Opet predajem na Muzičkoj akademiji, ovaj put bez finansijske nadoknade, ali mogu ostati samo tri sedmice, pošto sam dobio dopust na Nassan Community College u New Yorku gdje sam zaposlen kao profesor muzike i moram se vratiti. Sad kad sam ovdje, prilično sam deprimiran, ne samo zbog fizičkog oštećenja grada već i njegovog oštećenog duha. Pišem ovo pismo, jer vjerujem da Vaš KRUG nudi zraku nade u inače lošoj situaciji.

Veoma sam bio impresioniran prisustvom na Vašem sastanku 23. februara. Tema je bila Brčko. Bio sam takođe impresioniran ozbiljnošću i zrelošću različitih diskutanata, kao i njihovom otvorenošću i pažnjom kojom ste slušali jedni druge, bez obzira da li se sa svakim slažete ili ne. Potpuno mije jasno da poznajete situaciju sa svim različitostima i specifičnostima.

Nešto što Vam možda nedostaje, stoje razumljivo, to je sagledavanje i gledanje na stvari iz šire perspektive. I to mije jasno, s obzirom na to kroz šta ste prošli i ne možete lako izbjeći da gledate na situaciju iznutra, tj. iz "bosanske kutije". O tom vidiku u daljinu, ja bih želio da Vam ponudim neka svoja razmišljanja i to činim sa svojim skromnim znanjem. Ja ne mislim da poznajem situaciju tako dobro kao Vi, niti da imam rješenja za Vaše probleme. Ono što želim pišući ovo pismo, je da Vam ponudim neke moje sugestije.

Prvo, mislim da je potrebno staviti nedavne događaje u istorijsku perspektivu. Događanja u 20. vijeku koja su bila najkataklizmičnija, mislim daje bio Drugi svjetski rat. Fundamentalni aspekt tog rata bio je udarac na etnos. Dobro je poznato kako je Hitler rangirao red rasa: od najdominantnije, do one obespravljene. Ovaj reakcionarni stav njegovog razmišljanja prožetog nacizmom imao je uticaja na mnoge odluke nacista. Poraz nacizma u Drugom svjetskom ratu bio je veoma važan, jer je značio poraz ideje "etničkog čišćenja". Jugoslavenski narodi u cjelini odigrali su važnu ulogu u porazu te ideje. Drugi važan događaj na kraju 20. vijeka bio je "kolaps komunizma".

Volio bih da se ukratko osvrnem na period između ova dva događaja. Unutar strukture "hladnog rata" vodili su.se mnogi žestoki ratovi: u Kubi, u Vijetnamu, u portugalskim kolonijama, u Nikaragvi, u El Salvadoru, Afganistanu, itd. Svi ovi ratovi, bez obzira koliko je svaki od njih bio jedinstven, imali su nešto zajedničko: svi su bili politički ratovi. Svaka strana se borila da postigne svoj politički cilj. Sada, kao kontrast, osvrnimo se na ratove koji su se vodili poslije "pada komunizma": u Armeniji protiv Azerbejdžana, zatim u Čečeniji, Ruandi, i ratovi u bivšoj Jugoslaviji, uključujući naravno i sukobe u Bosni i Hercegovini.

Svi ovi sukobi su etnički, nepolitički. U svakom od entiteta dolazi do široke političke podjele, od progresivne do reakcionarne. Ali između različitih entiteta ne postoje politička neslaganja, čak se i ne postavljaju politička pitanja, jer su ona pokopana pod etničkim podjelama. Za mene je ovo od krucijalne važnosti. Od "pada komunizma" karakter ratova se mijenja. Kako da to razumijemo? U kontekstu 20. vijeka, posebno Drugog svjetskog rata, to je vraćanje na reakcionarne stavove iz tog doba - na razmišljanje Hitler a. Tako smo se opet našli u reakcionarnom periodu koji se manifestuje tandencijom da ljudi više misle etnički, a ne politički. Tako su i Milosevic i Tuđman reakcionarni, etnički nacionalisti. Oni isto razmišljaju, reakcionarno, oni su obojica ista slika u istom ogledalu. Isto je i sa nacionalistima medu Muslimanima. Svi se oni ne mogu složiti oko toga ko su "dobri a ko loši momci", ali se svi slažu da ima "dobrih" i "loših" momaka, "dobri" su među njima (osim, naravno, onih koji su "izdajice" u vlastitom narodu - tj. oni koji odbijaju da se priklone diktatu etničkog šovinizma), a "loši" su na drugoj strani.

Šta je "Krug 99"? To je grupa intelektualaca. Šta rade te intelektualci? Misle. Kad su o nečem ozbiljno i razložno prodiskutovali, nude svijetu zrele zaključke. "Krug 99" je grupa multietničkih mislilaca. Veoma je važno da takva grupa postoji u Sarajevu kojem je multietničnost svojstvena. Ali, sve dok "Krug 99" ističe svoju multietničnost, sve dok dozvoljava sebi da se fokusira na etničke konflikte u Bosni i Hercegovini kao etničke, čak i ako zastupa pravična multietnička rješenja tih konflikata, "Krug 99" dozvoljava sebi da misli etnički, iako u isto vrijeme oni to ne bi htjeli. Sve dok je odgovor na multietničko nasilje odbrana vrlina multietničnosti, Vi dozvoljavate Vašim oponentima da oni biraju teren za debate i parametri tih debata ostaju ograničeni i reakcionarni.

Ja Vam preporučujem da proširite debate. Čuo sam, na primjer, da se na Titov period sada gleda sa nostalgijom kao na zlatni period Vaše istorije, isto kao što su srednjevjekovni Bosanci gledali na vladavinu Kutina Bana. Možda bi osvrt na to razdoblje bio koristan. Možda ne bi bilo poželjno vratiti se na Titov period. Ako ove opcije ne dolaze u obzir, molim Vas, onda tragajte za drugim, boljim. Što god da radite ako je pozitivno i sveobuhvatno, mnogo će značiti ljudima da razmišljaju i procjenjuju. Na kraju, moje sugestije su da razvijate i branite pozitivne ideje, činite više nego da se samo osvrćete na reakcionarno etničko razmišljanje.

Vjerovatno većina ljudi neće prihvatiti ne-etničke ideje u ovom periodu. Ali, ja mislim daje veoma važno da ljudi razmišljaju o tim idejama - čak i ako ih mrze - a posebno ako su te ideje dobro formulisane. Ljudi će nastaviti da diskutuju o onome što "Krug 99" pred njih postavlja. Vjerovatno, kako se histerija bude povlačila, i ljudi će početi da gledaju na stvari drugačije. Ali ako Vi ostanete sa tim problemom u okviru sadašnjeg argumenta etničkog i multietničkog onda ljudi neće više proširivati svoje ideje. A to će biti veoma, veoma loše.

Kao što sam rekao u početku, nudim Vam ove sugestije, nadajući se da će Vam one nešto značiti.

Sarajevo, juna 1997.