Sa 4.100 km2 (istočna polovina departmana Atlantskih Pirineja koji iznosi 7.700 km2), Beam spada u najmanje pokrajine, koja je sav svoj šarm dala Francuskoj, jedinstvenoj i istovremeno različitoj.

Njeni su stanovnici, Bearnjani, općenito: lukavi, zatvoreni, oprezni, samoživi, zavidljivi, naprašiti i ljubomorni na svoju slobodu. To je oštrouman narod sposoban za sve što zahtijeva intelegenciju i dovitljivost i kod koga zapažamo jedno gordo držanje, uglađenu učtivost kakvu nigdje drugdje ne viđamo; (prema prefektu SERVIZ-u, s početka 19. vijeka).

Eto u takvoj atmosferi, u takvom raspoloženju Savez grada Pau-a protiv etničkog čišćenja u bivšoj Jugoslaviji pojavio se 1993. godine.

Naše prisustvo pred Prefekturom Paua tokom tri godine svakog petka, ne preskočivši nijedan, imalo je za cilj da podsjeća... Mi smo neprestano upozoravali javno mnijenje, kako lokalno tako i regionalno, počevši od skupova pa do defilea, od konferencija do manifestacija, ubjedivši našeg gradonačelnika da postavi ploču "Sarajevski trg" koja još uvijek krasi veliki trg u Pau-u.

Za mene je ta BOSNA I HERCEGOVINA u kojoj nikada nisam bio, postala najdraža prijateljica na koju se obrušila nesreća, i kojoj ja ne mogu dopustiti da propadne.

Ono što predstavlja snagu našeg Saveza jeste različitost njegovih dijelova, to su bogatstva koja je svako doprinio svojom različitošću.

Naš angažman za BOSNU I HERCEGOVINU, angažman za prava Čovjeka (jasno, vrlo skroman) je saobrazan sa angažmanom u ime koga sam ja pripadnik ovog saveza. Biti u službi Čovjeka, svakog Čovjeka, za mene, dobija svoj puni smisao u borbi za pluralnu BOSNU I HERCEGOVINU.

Volio bih da kažem Bosancima, ali na koji način, da mi nastavljamo da radimo za njihovu zemlju, za slobodu, za budućnost naše djece, tamo i ovdje.

Naš Jugo - Zapad, naš Bearn, ima u sebi još mnogo ustrajnosti.

Našim dalekim i nepoznatim prijateljima nudim ono što mije najdragocjenije... PRIJATELJSTVO.

Pariz, april 1997.