 |
 |
|
|
|
 |
|
|
|
 |
|
| administrator sajta | |
Sesije KRUGA 99 |
| Saopštenje za javnost
U povodu sramnog sudbenog procesa, još sramnije presude koja književnika i univerzitetskog profesora Predraga Matvejevića stavlja u red kriminalaca najnižeg ranga, Krug 99 najoštrije protestvuje protiv ove sramotne rabote hrvatskog sudstva.
Čovjek, intelektualac, akademik i sveučilišni profesor usudio se dići glas i imenovati aveti prošlosti, koje, nažalost, pored tih i takvih sudova žive i djeluju među nama.
Samo zbog toga što je kazao istinu o protagonistima fašizma morao bi robijati.
Svog člana Predraga Matvejevića, borca za prava čovjeka i antifašistu, jednog od najangažovanijih intelektualaca na Balkanu branimo jer i mi tako mislimo o protagonistima fašizma među piscima, a koje je Predrag Matvejević nazvao pravim imenom.
Očekujemo da će demokratska javnost Hrvatske na čelu sa predsjednikom Republike Hrvatske Josipovićem, spriječiti skandalozne namjere zagrebačkoh suda
|
| 'Krug 99' daje punu podršku palestinskom narodu i apelira na demokratsku javnost, a posebno na vlade zemalja koje su direktnije involvirane u proces palestinskog pitanja da daju doprinos i omoguće nesmetan promet humanitarne pomoći što predstavlja elementarno ljudsko pravo, izjavio je danas u toku redovne sesije 'Kruga 99' predsjednik ove asocijacije akademik Sulejman Redžić.
Redžić je dodao da se palestinsko pitanje svakim danom sve više usložnjava i prerasta u prijetnju miru kako u regionu Bliskog istoka tako i u svijetu.
Uvodničari redovne sesije na temu "Palestina danas", ambasador Palestine u BiH Khaled Alatrash i novinar Mladen Marić istakli su da je Palestina već godinama u teškoj situaciji te da međunarodna zajednica ne čini dovoljno kako bi se pomoglo palestinskom narodu.
"Humanitarna situacija, posebno u pojasu Gaze, vrlo je teška. Zločinački planski napad izraelskih komandosa na humanitarni konvoj osudio je cijeli svijet posebno zbog činjenice što se dogodio u međunarodnim vodama i da su stradali civili - humanitarci. Izraelci insistiraju da nijedan humanitarni brod neće proći do Gaze", pojasnio je Alatrash.
Ovakvo ponašanje izraelske vlade, dodao je Alatrash, ne ostavlja mnogo nade i šanse za mirovne pregovore i procese između Palestine i Izraela.
"Jučer su navršene 43 godine od rata s Izraelom i izraelske okupacije Palestine. Izrael pokušava da sukob prebaci na humanitarni teritorij. Tražimo hitan prekid opsade Gaze i nesmetan protok humanitarne pomoći", zaključio je Alatrash.
Najnovijim razvojem situacije u izraelsko-palestinskom sukobu novinar Mladen Marić nije iznenađen.
"Ovo je samo jedna u nizu izraelskih siledžijskih akcija. Ovo je jedna višedecenijska konstanta. Nažalost, mislim da će ovakvih situacija još biti", kazao je Marić.
Problem dodatno usložnjava i činjenica da je i palestinski narod podijeljen na dva entiteta i da nema jedinstvenog stava po ovom pitanju.
"Naravno, problem je tim veći kada znamo da su SAD na izraelskoj strani. Svi oni koji su mislili da će dolaskom Baracka Obame to biti promijenjeno prevarili su se. Obamina administracija je čak više proizraelska nego što je bila ona Georgea Busha", tvrdi Marić.
'Krug 99' osudio je napade na humanitarni konvoj i aktiviste koji su pokušali dostaviti pomoć palestinskom narodu u pojasu Gaze.
|
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,06.06 2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu: "Palestina danas?"Uvodnu riječ održaće: Nj.E. gdin Khaled Alatrash ( Ambasador Palestine u BiH)
gdin Mladen Marić (Novinar FTV )
|
| Ambasador Turske u BiH Vefahan Odžak smatra da je konferencija "EU - zapadni Balkan" značajna prilika da se sagledaju mogućnosti pomoći zapadnom Balkanu u procesu evropskih integracija i podrška BiH da se pojavi kao snažan član Evropske unije /EU/. "U tom smislu želja nam je da se ova prilika pretvori u definisanje ...
... platforme za ostvarivanje tog cilja", rekao je Odžak u obraćanju na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" o temi "Uloga Turske na Samitu u Sarajevu 2010 - refleksije na BiH".
Odžak je ocijenio da Turska, zajedno sa SAD i Rusijom kao gostima-učesnicima, imaju moć i snagu da na pozitivan način doprinesu očekivanjima ovog zasjedanja.
"Turska razmišlja o jednoj jedinstvenoj BiH, koja je vlasnik svog političkog integriteta i teritorije u dosadašnjim granicama, i želja joj je da se razvija i poštuje ustavni i pravni sistem BiH zasnovan na Dejtonskom sporazumu", istakao je Odžak.
On je rekao da je opredjeljenje Turske pružanje podrške BiH u svim oblastima na putu ka članstvu u evroatlanstkim institucijama i inicijativama.
"Želimo uređenje u kojem će sve etničke i vjerske razlike u BiH biti prisutne, ali neće biti problem u funkcionisanju države. Želimo da se razvija pravni sistem kojim će lična i kolektivna prava biti zaštićena, te sistem koji će omogućiti BiH da svoje tržište integriše sa tržištem ostatka svijeta", istakao je turski ambasador.
On je dodao da je to ipak samo želja Turske, jer je na BiH i njenim institucijama da te ciljeve ostvari.
Odžak je prije sesije rekao novinarima da cilj i namjera Turske nije da bude lider zemalja u regiji.
"Mi smo samo jedan narod koji je u dugom periodu od 600 godina sa narodima sa ovog dijela Balkana imao jako dobre, prijateljske i duboke veze. Mogu postojati različite ideje o tom zajedništvu, ali naš cilj i ideje su jasne, a to su samo širenje bratskih veza i prijateljstva i pružanje podrške ka produbljivanju takvih odnosa", tvrdi Odžak. |
| Ambasador Kraljevine Španije u BiH Alejandro Enrique Alvargonzales San Martin izjavio je danas u Sarajevu da pripreme za sarajevski samit Evropska unija (EU) - zapadni Balkan teku predviđenom dinamikom te da će taj skup biti nova prilika za konsolidiranje pozicije Bosne i Hercegovine spram EU. "Deset godina nakon ...
... Zagreba imamo priliku da rekapituliramo što smo napravili dobro ili loše, te gdje možemo pomoći, odnosno da potvrdimo da su vrata EU-a za BiH i dalje otvorena", kazao je Alvargonzales govoreći kao uvodničar sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" o temi "Ususret sarajevskom samitu EU - zapadni Balkan", koji će biti održan 2. juna.
Najavio je da će samit karakterizirati velika koncentracija moći na nivou ministara vanjskih poslova te da će uz zvaničnike zemalja EU-a i zemalja regiona, kao i Sjedinjenih Američkih Država, Ruske Federacije i Republike Turske, na skupu sudjelovati i predstavnici OSCE-a, NATO-a, Vijeća za regionalnu saradnju i Vijeća Evrope.
Potcrtao je u tom kontekstu obavezu bh. političkih lidera i institucija da iskoriste novonastalu priliku za dobrobit
građana BiH.
Ambasador Alvargonzales izrazio je očekivanje da će predstavnici zemalja zapadnog Balkana uputiti jasne poruke i demonstrirati volju i odlučnost da "okrenu novu stranicu" u međusobnim odnosima, a u slučaju BiH i odlučnost da iz dejtonske pređu u briselsku fazu jačanja novih procesa.
Napominje kako bi predstojeći samit mogao biti nova velika šansa za BiH ako njeni predstavnici pošalju konkretnu poruku te demonstriraju spremnost na planu postizanja konkretnih rezultata.
Španski ambasador podsjeća na obaveze koje su pred BiH, a tiču se ustavnih promjena na tragu provedbe presude
Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu "Finci i Sejdić", odnosno eliminiranja diskriminacijskih odredbi u pogledu prava manjina za sudjelovanje u političkom životu BiH.
Alvargonzales smatra da je neophodno iz faze nazadovanja preći u fazu odlučnih reformi u BiH, te upozorava na sve izraženije ekonomske teškoće koje opterećuju zemlje EU-a, primoravajući ih da se sve više okreću same sebi.
Ocijenio je da unutar međunarodnih krugova postoji i određena doza frustriranosti prilikama u BiH, odnosno odsustvom određenih rezultata koje podrazumijeva Proces stabilizacije i pridruživanja EU.
Španski ambasador naveo je kako je u BiH na snazi ustav koji je nastao kao posljedica ratnih događaja, te da kao takav daje mogućnost blokada koje ometaju državu u vršenju temeljnih funkcija, a koje se tiču svakodnevnih potreba građana.
Sve to se, kako je kazao, reflektira negativno na raspoloženje građana, uključujući i proces jačanja povjerenja i pomirenja u BiH.
Stoga je, smatra Alvargonzales, neophodno učiniti dodatni napor kako bi BiH nastavila putem reformi i na najbolji način iskoristila ljudske i druge resurse, koje, bez sumnje, posjeduje, i koja bi uz odgovarajuću političku volju mogla postati modelom prosperitetne zemlje u globalnim okvirima. |
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,09. maja/svibnja 2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu: "U susret Sarajevskom Samitu EU - Zapadni Balkan, 2.juna 2010. godine"Uvodnu riječ održaće:
Nj. E. gdin Alejandro Enrique Alvargonzales San Martin
Ambasador Kraljevina ŠPANIJE u BiH
|
| KRUG 99: O ANTFAŠIZMU I FAŠIZMU TE NOVIM IZAZOVIMA
SARAJEVO, 9. maja - Aktuelna konstelacija u BiH, ali i evropske tendenecije oličene u jačanju "desnice" svjedoče o tome da fašizam ni 65 godina nakon pobjede nad tom ideologijom i praksom nije iskorijenjen, te da je neophodno jačati snage i mehanizme kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri onemogućilo djelovanje njegovih protagonista, ocjena je sudionika današnje sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99".
Uvodničari o temi "Dan pobjede nad fašizmom - Dan Evrope pred izazovima sadašnjice" - predsjednik SABNOAR-a Jure Galić, prof. Gradimir Gojer i prof. dr. Džemal Sokolović upozorili su da bh i širi globalni kontekst krakteriziraju pokušaji oživljavanja fašističke ideologije i rehabilitiranja njenih protagonista, uz ocjenu da "vrijeme recesije" predstavlja pogodno tlo za buđenje retrogradnih ideologija.
Fokusirajući se na stanje u BiH, opterećeno nacionalizmom i šovinizmom, ukazali su na sraman odnos najumnijih ljudi, odnosno uvjetno rečeno bh. inteligencije "koja se ušutila", ili je u službi nacionalističkih ideologija, te koja se miri sa svojevrsnom poplavom defetizma, indiferentnosti i letargije u društvenom prostoru.
Stoga je, po riječima uvodničara, neophodno sada i iznova jačati antifašistički front kako bi se osvojilo polje slobode za čovjeka i pojedinca i odlučnije suprotstavilo manipulaciji i pokušajima prekrajanja već utvrđenih historijskih činjenica.
Nužno je, kako je rečeno, permanentno podsjećati na visoku cijenu antifašističke borbe (oko 50 miliona ubijenih ljudi u toku Drugog svjetskog rata), te na to da stanje odsustva fašizma nije zadato, nego da se za njega valja uvijek i iznova boriti, te da je to breme koje mora iznijeti svaka nova generacija.
Sudionici sesije ocjenili su kako je BiH s vlastitim specifičnim historijskim iskustvom posebno osjetljiva na pokušaje revitalizacije fašističkih ideologija, ma kako se oni manifestirali, te ukazali na značaj obrazovanja, nauke i umjetnosti kao instrumenata za demistificiranje i razobličavanje retrogradnih ideologija, začetih na nacionalšovinizmu, mržnji i netoleranciji prema dugom i drugačijem.
U kontekstu evropskih tendencija, konstatirano je da nacionalizam kao pojava jača i u velikom broju evropskih zemalja, te da Evropa ne bi trebala, niti smijela zatvarati oči pred tim fenomenom, naročito kada se ima u vidu nerjetko prisutna ksenofobija, odnosno strah od drugog i drugačijeg.
Stoga se, poručuju sudionici sesije, nipošto ne smije potcjenjivati opasnost od neofašističkih pojava i stremljenja, te je neophodno jasno i precizno osuditi svaku takvu pojavu bilo da je riječ o djelovanju na unutarnjem ili vanjskom planu.
Uvodničari sesije elaborirali su historijske korijene pojave fašizma, njegove političke, ekonomske, socijalne, psihološke i antropološke značajke, te posebno potrebu valoriziranja vrijednosti i tekovina antifašističke borbe.
|
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,09. maja/svibnja 2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu: "Dan pobjede nad fašizmom - Dan Europe
pred izazovima sadašnjice"Uvodnu riječ održaće:
gospodin Jure Galić, gospodin Gradimir Gojer,
prof.dr Džemal Sokolović
|
| Na ovonedjeljnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" o temi "Zašto se 'sudi' Ganiću i Dobrovoljačkoj?" govorili su Stjepan Kljuić, Damir Arnaut i Jovo Divjak. Nekadašnji član Predsjedništva BiH Stjepan Kljuić je kazao da ne može ništa govoriti o ovom procesu jer je i on jedna od osumnjičenih i to na oba suda, i u Beogradu i u Sarajevu. On se, kako je kazao, obraća intelektualcima s jednom opservacijom kako je BiH od žrtve došla na optuženičku klupu.
- Kako vrijeme odmiče sve više gubimo oreol žrtve i stradanja i na kraju će, kako sada stvari stoje, biti da smo mi pucali po Valjevu i Čačku, kazao je Kljuić. On se pita otkud pravo Srbiji, koja zvanično ne želi da prizna da je bila u ratu, da sudi i za Ovčaru u Vukovaru i da sudi za Tuzlu i Sarajevo.
- Jer ako ona ima pravo da sudi, onda mora preuzeti obaveze da su oni kidnapirali predsjednika RBiH, da su doveli Armiju na naše tlo nakon priznanja Bosne i Hercegovine, istakao je Kljuić. On smatra da je cijeli ovaj proces više ilustracija koliko je BiH inferiorna. Savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i član pravnog tima odbrane Ejupa Ganića Damir Arnaut je prije početka sesije kazao novinarima da je tim napravio veliki napredak.
- Ne samo da smo podnijeli engleskim sudovima činjenice da su Haško tužilaštvo kao i Tužilaštvo BiH već istražili ovaj predmet i našli da nema elemenata krivičnog djela i pogotovo nema elemenata krivične odgovornosti Ganića, već što je još bitnije da su engleski sudovi već uvažili ove nalaze u pocesu o kauciji, kazao je Arnaut. Dodao je da su time sudovi odlučili da Srbija uopšte nema dokaza i da je ovo vjerovatno politički motivisan proces. - Nadamo se da će to biti i konačna odluka engleskih sudova, kazao je Arnaut, dodajući da proces neće dugo trajati i da će biti završen do početka jula. Odgovarajući na novinarsko pitanje, Arnaut je kazao da Tužilaštvo BiH radi aktivno na istrazi o slučaju Dobrovoljačka.
Međutim, dodao je, kada je Ganić u pitanju, Filip Alkok, međunarodni tužilac koji je vodio ovu istragu sve do decembra kada je napustio Tužilaštvo BiH, nalazi se na listi svjedoka odbrane Ejupa Ganića. - Njegovo svjedočenje u pismenoj formi, a spreman je svjedočiti i usmeno, je već prezentirano sudu. Prema njegovim nalazima dvoipogodišnje istrage nema dokaza po kojima bi se Ganić mogao teretiti, kazao je Arnaut. Na pitanje da li se u Dobrovoljačkoj, prema onome što on zna, desio zločin i da li za to neko treba odgovarati, Arnaut je odgovorio da je njegovo mišljenje u ovom trenutku manje bitno i da je puno bitnije mišljenje Haškog tužilaštva koje je ocijenilo da "nema elemenata krivične odgovornosti Ganića i elemenata krivičnog djela".
- Vojnici koji su eventualno poginuli u Dobrovoljačkoj ulici su bili naoružani, neki su upotrijebili oružje i oni su prema tome bili legitiman vojni cilj, citirao je Arnaut Haški tribunal.
On se nada da će engleski sudovi donijeti odluku kakvu je već donijelo Haško tužilaštvo. General Jovan Divjak je, između ostalog, kazao da se 3. maja '92. godine desio incident, ubijeno je sedam osoba, a 2. maja je bio sukob između dvije vojske. - Neka neko odgovori šta će transporteri, tenkovi u gradu 2. maja. Zašto je vršeno granatiranje 2. maja od pola pet pa sve do sedam, zbog čega se dešavalo ono što se dešavalo 2. maja, postavio je pitanje Divjak.
|
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,25.aprila/travnja 2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu:"Zašto se "sudi" Ganiću i Dobrovoljačkoj?"
Uvodnu riječ održaće:
gospodin Damir Arnaut,gospodin Jovo Divjak i gospodin Stjepan Kljujić
|
| Uvodno izlaganje na Krugu 99:
Dr. Mile Lasić: U susret „Solunu 2“ u Sarajevu
U bolje informiranim političkim i diplomatskim krugovima se već u ljeto i jesen prošle godine „šuškalo“ o „Solunu 2“. O tomu sam tada vrlo skeptično i kritički pisao za beogradski list Danas i njegove europske „Plave strane“, a nešto kasnije i za sarajevski internet portal DEPO (www.depo.ba) na kojem u međuvremenu redovito komentiram i europske i domaće budalaštine. U stvari pokušavam skretati pažnju bh. zainteresirane javnosti na važne događaje i procese, u krajnjem približiti ideju i praksu europskih integracija, kako bi se polagano pomjerali postojeći balansi nepovjerenja i nerazumijevanja između EU i zemalja zapadnog Balkana (ZB), uključivo BiH, koje je najbolje smjestiti u napetosti između straha i omraza razne vrste. Uostalom, takav podnaslov nosi i moja knjiga o Europskoj uniji, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Sarajevo Publishing i zbog čega sam, vjerojatno, i pozvan da govorim pred ovim eminentnim sijedim i mudrim glavama…
I
Čitam prije par dana priopćenje iz MVP-a povodom posjeta španjolskog MVP-a svom kolegi bosanskohercegovačkom MVP-u, kako je ovaj potonji naglasio “da Bosna i Hercegovina ima velika očekivanja od summita Europska unija-Zapadni Balkan, koji je inicirala Španjolska, a koji će u lipnju 2010. godine biti održan u Sarajevu”. Visoki gost, pak, je “istakao” - stoji u ovoj birokratskoj škrabotini - da njegova zemlja “predano radi na ispunjavanju prioriteta Europske unije, a Zapadni Balkan i BiH su vrlo visoko na toj listi”. I uistinu, tko iole pažljivije prati zbivanja u EU zna da je španjolski MVP uvrstio našu regiju kada je obrazlagao prioritete španjolskog predsjedavanja EU početkom ove 2010. godine u Europskom parlamentu u Strasbourgu. A mora se priznati, također, da je španjolski MVP prvi i obznanio u ožujku ove godine mjesto održavanja budućeg summita EU posvećenog zapadnom Balkanu. U Sarajevu ovih dana (o7. travnja) je, pak, izrazio nadu da će “konferencija u Sarajevu biti od historijskog značaja” i ujedno “prilika da Bosna i Hercegovina pokaže svoje čvrsto opredjeljenje i posvećenost europskoj budućnosti” Tu već počinju dvojaki problemi. U BiH se (kvazi)političke elite, barem njih većina, sustavno ponašaju protureformski i protueuropski, zbog čega se zemlja ne nalazi ni na mapi za MAP, kad je riječ o pristupu NATO-u, i nije ni blizu mogućnosti da podnese aplikaciju za status kandidata za prijem u punopravno članstvo u EU. Tako njenim političkim čelnicima, u krajnjem, i ne preostaje drugo do da “polažu” veliku nadu u neko čudo i pomoć izvana, u neku “prečicu” ili čarobni štapić koji bi nadomjestio i nedostajuću političku volju o stabilizaciji zemlje i sve propuštene obveze na putu i prema NATO-u i EU. Uostalom, I to je njihova “žvaka” za lakovjerne, njima nije ni do kakve ozbiljne reforme i pravne države, najbolje im je u ovoj “dogovorenoj neodgovornosti”, kako ja imenujem ovu kvazi-konsocijaciju u BiH, koju zovem još preciznije dogovorenom javašluk konsocijacijom… Nažalost, ne govori samo pozicija tako kako govori naš MVP nego i opozicija. Ne vidim nikakvu razliku, naime, između ovog Alkalajevog prenaglašenog očekivanja od summita Europske unije u Sarajevu i nedavnih bombastičnih Lagumdžijinih izjava povodom dvodnevne konferencije prvaka PES-a u Sarajevu. Umalo se nisam, naime, onesvijestio kada sam nedavno rano ujutru u Oslobođenju pročitao - BiH 2014. godine u Europskoj uniji, što bi nam, dakako, trebali omogućiti upravo Lagumdžijini drugovi, socijalisti i socijaldemokrati, koji su, u toj interpretaciji, daleko veći proeuropljani nego što u stvarnosti jesu i koji su učinili više za BiH i zemlje zapadnog Balkana nego što u stvarnosti jesu. To je jedna velika tema za sebe i njoj se može psovetiti poseban panel na Krugu 99 ili negdje drugdje… Dakako, ništa nemam protivu važnih skupova i gostiju, itekako sam svjestan koliko je teško dobiti dobrog i pouzdanog prijatelja u Europi, pa čak i korisnog lobistu, a ne niječem ni to da svatko ima pravo na PR u svoju korist. Problem je, pak, u tomu, što oni koji se stručno ili znanstveno bave euroatlantskim integracijama imaju poslije ovakvih „kragujevki“ još više posla, jer moraju odgovorno demistificirati neodgovornosti, dakle razgoniti magle koje se kontraproduktivno pletu u svezi s pristupom i regije i naše zemlje Europskoj uniji… Da bi se pristupilo ovoj regionalnoj polit-ekonomskoj integraciji moraju se, naime, ispuniti brojni preduvjeti a BiH skoro ništa od njih za sada ne ispunjava. Uvjeti za prijem su u načelu formulirani u članku 6 i 49 Ugovora o utemeljenju EU iz Maastrichta, a svaka zemlja mora ispuniti i dodatne kriterije utvrđene na summitu EU u Kopenhagenu 1993. godine. Tri „kopenhagenska kriterija” su inače potvrđena i malčice proširena potom na summitu EU u Madridu 1995. godine četvrtim ili tzv. madridskim kriterijom. Sukladno svim njima da bi neka zemlja postala članicom EU mora: a) zadovoljiti politički kriterij, što znači osigurati vlastitu institucionalnu stabilnost kao garanciju za demokratski i pravnodržavni poredak, za poštivanje ljudskih prava i zaštitu manjina; b) zadovoljiti privredni kriterij, a to znači da ima funkcionalnu tržišnu privredu i da je sposobna izdržati dolazeći konkurencijski pritisak unutar EU; c) ispuniti bezuvjetno “Acquis kriterije”, a što podrazumijeva ne samo preuzimanje kompletnog primarnog i sekundarnog “stečenog prava EU”, nego da se i ciljevi političke unije, privredne i monetarne unije učine vlastitima… Moguće su, teorijski gledano, i „prečice“, za njih se svojedobno zalagao i jedan od dosadašnjih sedam visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH Wolfgang Petritsch, što znači da se neke zemlje prime i kada nisu ispunile sve uvjete, ali EU se u međuvremenu opekla s prijemom i Rumunjske i Bugarske, pa je takvo što posve nerealno očekivati. Svim ovim navođenjima htio sam reći da je posve neutemeljeno i kontraproduktivno gajiti iluzije i prevelika očekivanja od nekakvog brzog prijema u EU, jer se u kompliciranoj raboti približavanja i ulaska u EU radi o ispunjavanju uvjeta, ali i o civilizacijskom skoku epohalnih razmjera, a ne o listi lijepih želja. S druge strane želim upozoriti, također, da je Europska unija umorna od nadmudrivanja s dijelom svijeta koji i ne proživljava svih ovih 20 godina od pada Berlinskog zida drugo do lošu europsku prošlost. EU nije, dakako, neka samarićanska udruga nego želi potezima koje vuče u posljednjih 11 godina priključiti i prostor zapadnog Balkana u svoje okrilje iz geostrategijskih i političkih razloga.
II
Što se, dakle, smije i može očekivati od summita Europske unije u Sarajevu, u lipnju ove godine i nije tako neodgonetljivo unatoč vrlo uzdržanih izjava čelnika EU i škrtih napisa o predstojećem skupu u europskom i domaćem tisku. Žele se u prvom redu reafirmirati principijelna načela i važne političke poruke iz „Solunske agende“, te i ovim putom dodatno ohrabriti one koji uistinu žele postati dijelom EU putem ispunjavanja preciznih uvjeta i mukotrpnih institucionalnih, političkih i gospdarskih reformi, ali i izreći upozorenje nekim zemljama, u prvom redu BiH, da se sadašnjim tempom i putom nikada neće stići u europsku obitelj naroda zvanu EU. Vrlo je moguće, također, da će se ponuditi i dodatna financijska i stručna pomoć PSP zemljama koji tu pomoć zaslužuju. A nije isključeno da se „folirantima“, kakve su političke elite u BiH, zavrnu neke „pipe“ koje su im do sada stajale na raspolaganju. Ostavimo se nagađanja, pa prvo podsjetimo na događaje koji su prethodili usvajanju Deklaracije sa solunskog summita EU u lipnju 2003. godine, koja sadrži u sebi i „Solunsku agendu“, a na oboje se misli kada se spomene Solunski program za zapadni Balkan. Nakon dugog nejedinstva i lutanja unutar nekadašnje EZ naspram sudbine zemalja nastalih raspadom bivše SFRJ i implicitne primjene prema zemljama bivše Jugoslavije strategije „cordon sanitare“, prva naznaka iole ozbiljnijeg tretmana ovog do tad izoliranog i okuženog prostora došla je u travnju 1997. godine kada je EU prihvatila strategiju „Politika regionalnog pristupa za zemlje zapadnog Balkana (termin koji od tada i označava zemlje bivše Jugoslavije bez Slovenije, s dodatkom Albanije). Naglasak u toj novoj strategiji je bio na „kolektivnom pristupu“ ovoj regiji, što je naročito u Hrvatskoj dočekano sa skepsom, dok se drugi nisu tada s pitanjem EU ni bavili ozbiljnije. Dvije godine kasnije, u ožujku 1999. godine, Europska kmomisija prihvata novu PSP-strategiju pod kojom se mislio proces stabilizacije i pridruživanja, a u svibnju te godine i dokument istog imena u funkciji stabilizacije i pridruživanja zemalja jugoistočne Europe. I u njemu se odista govorilo isključivo o regionalnom pristupu i „zajedničkoj strategiji". Cilj ove strategije je bio: 1) pridruživanje PSP-država europskoj integraciji; 2) intenziviranje postojećih gospodarskih i trgovačkih odnosa EU i tih zemalja, kao i istih takvih odnosa između tih država; 3) povišenje pomoći za demokratizaciju, razvoj civilnog društva, obrazovanje i izgradnju institucija; 4) osiguranje mogućnosti suradnje u raznim područjima, uključujući pravosuđe i unutarnje poslove; 5) kao i osiguranje političkog dijaloga, uključujući politički dijalog na regionalnoj osnovi. Potom je i na summitu EU u Köln-u, 3.- 4. lipnja 1999. godine, potvrđena pripravnost Europske unije za pružanje izgleda državama jugoistočne Europe za potpunu integraciju u njezine strukture i članstvo u EU na temelju Ugovora o Europskoj uniji i ispunjavanja kriterija utvrđenih na kopenhagenskom Europskom vijeću u lipnju 1993. godine. Nedugo zatim je Europsko vijeće i na svojem sastanku u Santa Maria da Feiri 19. i 20. lipnja 2000., zaključilo da su sve države uključene u Proces stabilizacije i pridruživanja potencijalni kandidati za članstvo u EU, kao i da je cilj EU što potpunija integracija država jugoistočne Europe u političku i gospodarsku maticu Europe. U studenom 2000. godine je u Zagrebu održan, pak, vrlo važni „Zapadnobalkanski summit Europske unije“, kako se trebao prvotno zvati, ali je zbog hrvatskih prosvjeda preimenovan u "Zagrebački sastanak na vrhu". Važnije od preimenovanja za našu priču je što je u „Završnoj izjavi“ iz Zagreba kazano: „Od sada se šefovi država i Vlada pet zemalja (Albanije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Jugoslavije) ... obvezuju da će između svojih država sklopiti sporazume o regionalnoj suradnji koji predviđaju politički dijalog, regionalno područje slobodne trgovine“, et cetera. Potom se krajem travnja 2001. godine u Bruxellesu - specijalno prilagođen za zemlje zapadnog Balkana - osmislio Proces stabilizacije i pridruživanja (PSP), koji je ponudio „kvalitativno viši stupanj uspostavljanja ugovornih odnosa s EU putem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju od onoga koji je nudila dotadašnja politika regionalnog pristupa (Sporazum o suradnji). Time je i definitivno po mišljenju eksperata čitav proces ubrzan. U tu svrhu je i osmišljen CARDS (engl. Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation) za razdoblje 2001-2006. godina, dakle specijalni instrument financijsko-tehničke pomoći putem kojeg se programiraju i financiraju projekti čija je prvenstvena svrha otklanjanje problema i smetnji u postizanju europskih standarda. U te svrhe je ovim putom bilo predviđeno pomoći za 5 zemalja Zapadnog Balkana za period 2001. - 2006. godine od ukupno 4,65 milijardi eura. Svim time je Europska komisija značajnije intenzivirala svoj odnos prema regiji JIE, pa i implicitno revidirala svoju raniju politiku regionalnog pristupa i uvjetovanosti iz 1997. godine. Glavna obilježja ove nove strategije, dakle, bili su: 1)jednaki uvjeti za sve; 2) jasna perspektiva članstva u EU; 3) individualni pristup; 4) veliki značaj regionalne suradnje. Ovdje bi trebalo spomenuti i Pakt stabilizacije za JIE, ma koliko nije bio samo stvar EU, jer su njegovi pokrovitelji bile sve važnije zemlje svijeta. Uostalom, on će se vremenom vratiti u okrilje EU putem transformacije u Proces za suradnju u Jugoistočnoj Europi (SEECP), čije je sjedište u Sarajevu. Najvažnije je, ipak, u ovom slijedu ono što je uslijedilo u lipnju 2003. kada je u Solunu održan summit na kojem je Europska unija izrijekom u usvojenoj Deklaraciji potvrdila jasnu perspektivu članstva u EU i za Hrvatsku i za BiH i za tadašnju Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore i za Makedoniju i za Albaniju…
III
Na summitu Europske unije u Solunu 21. lipnja 2003. godine sudjelovali su šefovi država ili vlada 33 zemlje: svih tadašnjih 15 članica EU, kao i 10 pristupajućih država, tri tadašnje države kandidata i pet tadašnjih (sadašnjih šest) država obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja. Oficijelno je usvojena Deklaracija Solunskog sastanka na vrhu EU – Zapadni Balkan, kojom je, međutim, obuhvaćen i sadržaj dokumenta EU pod nazivom Solunska agenda za zapadni Balkan (engl. "Thessaloniki Agenda for the Western Balkans: Moving towards European Integration") koji je dan ranije usvojilo Europsko vijeće. Od tada do danas predstavljaju i Deklaracija i Solunska agenda čvrstu osnovu za usmjeravanje napora i za potporu i približavanje tzv. PSP-država EU. Tim dokumentima su se inače sve države-sudionice obvezale privrženost vrijednostima na kojima se temelji EU – demokraciji, vladavini prava, poštivanju ljudskih i manjinskih prava, tržišnoj ekonomiji. Njime je potvrđena jasna perspektiva članstva u EU za sve PSP države a obećana im je i potpora u ostvarenju te perspektive. U krajnjem, to je bio novi korak u privilegiranim odnosima između EU i PSP država, jer je i odgovornost za (ne)uspijeh ovim dokumentom postala zajednička. Vjerojatnije najvažnije od svega je bilo što je s ovim novim pristupom trasirao put za dogovore na najvišoj političkoj razini između EU i PSP-zemalja, uključivo onih koji se tiču jačanja političke, financijske i sektorske suradnje EU i PSP-država, jer su se ovim pristupom konačno i otvorili mehanizmi i programi koji će pomoći državama da ispune uvjete i europske standarde, te da na kraju budu i primljene u EU i čim ispune uvjete, i to pojedinačno svaka od njih. Time se, dakle, EU po prvi put eksplicitno založila za tzv. individualni pristup PSP-zemalja Europskoj uniji i na temelju brzine i kvaliteta ispunjenih uvjeta, čime je u neku ruku pobijedila koncepcija za koju se od početka zalagala Hrvatska. U svezi s tim je sada već bivši hrvatski predsjednik predsjednik Mesić jedne prigode u inteview za poliitčki magazin „Der Spiegel“ objasnio da se njegova zemlja protivi propisivanju PSP strategiji koja bi podrazumijevala ulazak u EU zemalja ZB u formi konvoja, nego se Hrvatska zalaže za strategiju regatske utrke, pa tko prvi djevojci njemu djevojka. I bi ili bit će tako ... Kod nas u BiH se s mukom shvatilo, ako se još uopće posvuda shvatilo, da je PSP-strategija vrlo kompleksana rabota, ali da unatoč tomu ostaje jedini okvir za približavanje EU. Najgore je što se neozbiljno shvata da to približavanje u prvom roedu ovisi o individualnim postignućima i brzini svake pojedine PSP države u ispunjavanju kopenhagenskih kriterija i uvjeta iz PSP-a. Zbog toga nije nevažno i ovdje podsjetiti da su sve PSP-zemlje i Deklaracijom iz Soluna i Solunskom agendom – uz sve rečeno - prosto obvezane i na privrženost principu ispunjavanju međunarodnih obveza (primjerici potpunoj suradnji s ICTY-em; provedbi rezolucije VS UN-a 1244 o Kosovu; privrženost Daytonsko-pariškom mirovnom sporazumu…), kao i temeljnim vrijednosti na kojima počiva Europska unija. A takva vrsta privženosti podrazumijeva i veću pozornost pitanjima kakva su naobrazba, kultura i mladi u promicanju tolerancije. Izuzetno su važni za PSP-države i aspekti suradnje na područjima pravosuđa i unutarnjih poslova... U svezi gospodarskog razvoja naglasak je stavljen na poreznu politiku, privatizaciju, kreiranje povoljne klime za strana ulaganja te upravljanje financijskim sektorom. Istaknuta je važnost razvoja modernih infrastrukturnih, energetskih, transportnih i telekomunikacijskih mreža, ali o tomu ne bih u detalje, nije moja oblast. S tim u svezi, podsjetio bih ovdje na ono što je kazao prije neki dan aktualni „guverner“ u BiH Valentin Inzko kada je upozorio na apsurd kako EU ima jedinstveni gospodarski prostor a BiH nema. Uostalom, pod ovom sintagmom se osim zemalja EU podrazumijevaju i gospodarstva četiri EFTA zemlje… Prije sedam godina u Solunu je bilo neizostavno govora i o značaju regionalne suradnje kao bitnom elementu politike EU prema regiji. PSP-države su već tada preuzele obvezu promicanja konkretnih ciljeva i inicijativa u sljedećim područjima: regionalna slobodna trgovina; kretanje bez viza u regiji; prikupljanje i uništavanje malog i lakog oružja; stvaranje regionalnih tržišta struje i plina; razvoj prometnih, energetskih i telekomunikacijskih infrastruktura; upravljanje okolišem i vodama; prekogranična suradnja i parlamentarna suradnja. Ponajviše s ovog spiska je ostvareno putem procesa zvanog SEECP odnosno Vijeća za regionalnu suradnju koje se bavi IPA programima i fondovima, posebice „cbib projektima“ (engl. Cross Border Institutional Building), dakle građenjem prekograničnih institucionalnih mostova suradnje među zemljama bivše Jugoslavije…
IV
U jednom dokumentu Direkcije za europske integracije, dakle specijalne agencije pri Vladi BiH, se među najznačajnije instrumente i mjere koje je donijela „Solunska agenda“ ubraja tzv. europsko partnerstvo, instrument zasnovan je na iskustvima Pristupnog partnerstva (engl. Accession Partnership) s državama kandidatkinjama. Radi se inače o dokumentu kojim su se, individualno za svaku državu, utvrdili njeni kratkoročni i srednjoročni zadaci, ciljevi i prioriteti a na temelju njihovog izvršavanja su ili će biti procjenjivani i napreci odnosne države, veli se u jednom dokumentu bh. DEI. Prioriteti u Partnerstvu se utvrđuju na temelju ocjena EK iz godišnjih Izvještaja o SSP-u, uz neformalne konsultacije s SSP državama, te uzimanje u obzir kriterija, kopenhagenskih i madridskog, kao i kriterija specifičnih za SSP. Od SSP država očekuje se da na temelju preporuka iz Partnerstva izrade svoje akcijske planove, koje će zatim izvršavati u predviđenim rokovima. E tu već počinju problemi s Bosnom i Hercegovinom, pa ćemo zbog toga i izdvojiti par ocjena Europske komisije iz Izvještaja o napretku u BiH za 2009. godini. U ovom izvještaju EK o ispunjenju političkih kriterija, posebice u svezi s ustavnim promjenama kaže se kako je Ustav BiH uspostavio složenu institucionalnu arhitekturu i da ona pruža isuviše mogućnosti za političke opstrukcije. Zlouporaba odredbi kao što je »entitetsko glasanje« i složena pravila o kvorumima koče jednostavno odlučivanje i sprečavaju reforme i mogućnost da zemlja napreduje ka EU. Pored ostalog, problem blokada zbog pravila entitetskog glasanja mora biti riješen, a neophodno je i tačnije definirati odrebu o vitalnom nacionalnom interesu u Ustavu. I dalje, nacionalistička retorika političkih vođa kojom se osporava Daytonski sporazum, a samim tim i ustavni poredak ostali su svakodnevnica, veli se u ovom izvještaju EK, dok je s druge strane Republika Srpska često dovodila u pitanje državne institucije, kao i državne nadležnosti i zakone. Ona je nastavila tražiti pravo na samoopredijeljenje i ostala je protiv prenošenja novih nadležnosti na državni nivo, što se odnosi i na kontekst SSP-a. U okviru Prudskog dogovora iz studenog 2008. godine, lideri tri glavne političke stranke su se obavezali da će pokrenuti proces ustavnih reformi i predložiti mjere kako bi se Ustav BiH sukladio sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima (ECHR). No, i od tog nije bilo ništa. BiH je - zaključuje se u izvještaju EK - postigla veoma ograničen napredak na uspostavljanju funkcionalnijih i djelotvornijih struktura vlasti na državnom nivou. Nedostatak koordinacije, nacionalne tenzije i nedostatak resursa i dalje odlažu reforme. Rascjepkano vođenje politike između države i entiteta i dalje predstavlja glavnu prepreku efikasnom radu državnog nivoa vlasti. Često dupliranje nadležnosti dovodi do povećanih administrativnih troškova. Zabilježen je određeni napredak u području reforme javne uprave, što je ključni prioritet Evropskog partnerstva. Međutim, upravne strukture Bosne i Hercegovine su i dalje glomazne, a u nekim slučajevima rascjepkane i sklone dupliciranju i nejasnoj podjeli nadležnosti... Zabrinjavajuća je nedovoljna usklađenost zakonodavstva na različitim razinama radi omogućavanja bolje mobilnosti državnih službenika... Državna služba je veoma ispolitizirana i potrebna joj je profesionalnost, transparentnost i efikasnost u procedurama zapošljavanja te suvremen način napredovanja u službi. Postignuto je malo napretka u sprečavanju političkog uplitanja i ograničavanja uloge koju ima nacionalni identitet i pripadnost političkim strankama u javnoj upravi, uključivo pro izboru na čelna mjesta u direkcijama, pa i DEI (vidjeti www.dei.gov.ba) ... Iz analize bh. DEI o dosezima „Solunske agende“ izdvojit ćemo, pak, ovdje samo da se pozitivno ocjenjuje i suradnja u oblasti „drugog stupa“, dakle, u Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici; da je uspostavljen politički forum EU-Zapadni Balkan i da su održani godišnji sastanci ministara vanjskih poslova, pravosuđa i unutrašnjih poslova. Zemlje zapadnog Balkana su pozvane da usaglase zajedničke pozicije, demarše i izjave o pitanjima u vezi sa CFSP-om (Zajedničke vanjske i sigurnosne politike) nakon početka 2004. godine, što su one i učinile u velikom broju relevantnih slučajeva. Uspostavljen je bilateralni politički dijalog sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom i Crnom Gorom, sa godišnjim sastancima 'trojke' na ministarskom nivou, čime je dopunjen već postojeći politički dijalog sa Albanijom, Hrvatskom i Makedonijom. Pozitivnim se ocijenjuje i parlamentarna saradnja i podrška EU u izgradnji institucija. Bilo je predviđeno jačanje twinninga (suradnje radnika tijela državne uprave države kandidatkinje s istovjetnim ili srodnim tijelima država članica EU), otvorena je tehnička pomoć putem TAIEX-a (Ured tehničke pomoći za razmjenu informacija, engl. Technical Assisstance Information Exchange Office) za praćenje usklađivanja domaćih zakonodavstva s pravnom stečevinom EU... Solunska agenda iz 2003. godine je u velikoj mjeri provedena, veli bh. DEI, te je Europska komisija kroz dokument «Zapadni Balkan na putu ka EU: jačanje stabilnosti i unapređenje prosperiteta» iz 2005. godine ponudila nove mjere za dalje unapređenje Procesa stabilizacije i pridruživanja, od kojih ovdje izdvajamo samo njih par: autonomne trgovinske mjere su produžene do 2010. godine; EK će pripremiti zonu dijagonalne kumulacije porijekla između EU i zemalja regiona koje s njom imaju sporazume o slobodnoj trgovini, dok kao drugi korak ostaje strateški cilj uključivanja u sistem Pan-Euro-Med; brzo zaključivanje jednog regionalnog sporazuma o slobodnoj trgovini; provedba Sporazuma o energetskoj zajednici, potpisanog 25.10.2005. godine u Atini; proces u kontekstu Europske povelje za mala preduzeća će se ponovo pokrenuti, a Komisija će dati finansijski doprinos u Europski fond za Jugoistočnu Europu… EU treba osigurati - poručilo se u ovom papiru bh. DEI - da prioritete u njenoj politici prema zemljama zapadnog Balkana prati i odgovarajuća financijska podrška. U okviru tada još novog instrumenta pretpristupne pomoći, podrška infrastrukturi, regionalnom razvoju, radnim i socijalnim politikama bit će na raspolaganju i potencijalnim kandidatima kroz komponentu IPA usmjerenu na izgradnju institucija. S naše strane dodajmo da su u međuvremenu IPA fondovi dostigli više od 11 milijardi eura za sve zemlje zapadnog Balkana za periodu 2007-2013, s tim da zemlje kandidati za ulazak u EU, poput Hrvatske, mogu koristiti svih pet fondova u okviru IPA programa, a one koje to nisu, kao BiH, samo dva…
V
U Europskoj uniji se, dakako, s velikom pažnjom prate frustracije i posljedične neuroze u zemljama zapadnog Balkana u svezi neprijepornog zaostajanja u procesu približavanja Europskoj uniji. U tom se kontekstu dadu razumjeti razložne inicijative u svezi sazivanja „Soluna 2“ koje su konačno i oformljene u formu prijedloga početkom španjolskog predsjedavanja Europskom unijom. Ovdje ću se, pak, pozvati na kolegu s FPN-a u Beogradu dr. Jovana Teokarevića koji je već krajem prošle godine za beogradski Danas kazao: „Da bi 'Solun 2' bio sa uspehom održan, najvažnije je da se o njegovim ciljevima postigne konsenzus u samom regionu, i to u širokoj debati vlada i nevladinog sektora, stručne i šire javnosti. Isti takav konsenzus neophodan je i sa EU i unutar EU. Očigledno je da tekuća godina ne dolazi u obzir, sve dok se ne ratifikuje Lisabonski ugovor i dok se ne stvore uslovi da se ozbiljno razgovara o bilo čemu osim o ekonomskoj krizi. Godina 2010. se zato čini kao sasvim pogodna, ali ona nije daleko, pa pripreme treba početi odmah.“ I bi, više-manje, tako nekako. Kao što je dobro znano Lisabonski ugovor je s velikom mukom ipak ratificiran u svim zemljama EU i stupio je na snagu 01. prosinca 2009. godine. Sarajevo se u međuvremenu nametnulo kao mjesto održavanja summita EU posvećenog sudbini zemalja zapadnog Balkana ne zato što je takvu čast zaslužilo nekim posebnim angažmanom bh. vlasti, nego iz obzira i što se u biti radi o „bolesniku s MIljacke“, tj. što su bh. problemi ponajveći i što su zaostajanja naše zemlje za drugima na putu ka EU sve očiglednija. Uostalom, neka me gospoda iz MVP-a demantiraju, moj je osjećaj da oni o tomu što donosi „Solun 2“ manje znaju nego što bi smjeli javno i priznati. Ono čega se ja bojim jeste da ni predsjednik Europskog vijeća van Rompuy ni predsjednica Vijeća za vanjsku i sigurnosnu politiku barunica Ashton ni predsjednik Europske komisije Barroso ne znaju još uvijek posve točno što se hoće sa „Solunom 2“ u Sarajevu!!! Mnogi su, pak, svjesni i u EU i izvan nje da ovako dalje i u beskonačnost ne može funkcionirati, ali što konkretno činiti u zemlji kakva je BiH i u regiji zapadnog Balkana da se antieuropejske kvazi-elite pokrenu smjesta i promjene javni i tajni diskurs nitko ne zna. Izvlačim zbog toga ovdje iz naftalina jednu izjavu generalnog tajnika Vijeća za suradnju sa sjedištem u Sarajevu, hrvatskog diplomate be-ha podrijetla Hidajeta Biščevića, datu za nizozemski list „De Volkskrant“ 28. lipnja prošle godine, kako politika „šećera“ i korbača koju Europska unija primjenjuje prema Balkanu ne čini ljude sretnima, nego izaziva frustraciju koja, pak, raste sa svakim oklijevanjem u pristupnom procesu. Pri tomu „šećer“, to jest „EU“ gubi sve više na svojoj privlačnosti. „Ako EU izaziva samo frustracije tada će se odgovorni na Balkanu početi baviti nekim drugim temama“, prognosticirao je Biščević. Tu je temu svojedno dotaknuo i londonski The Guardian. „San o o europskim integracijama se približava kraju i postaje sve većim i dubljim opterećenjem za unutarnju politiku na zapadnom Balkanu“, upozorio je ovaj ugledni konzervativni list, razložno ukazujući da one „političke partije, koje u prvom redu ukazuju na prednosti koje proizilaze iz članstva u EU sve više dospijevaju u teškoće.“ U svakom slučaju, sporovi oko imena Makedonije i oko Kosova ili oko ustavnopravnih reformi u BiH mogli bi se pokazati nerješivim, upozorio je prije 10 mjeseci The Guardian. „Čekanje regije na dan kada će je EU prihvatiti i suglasiti se s njenim pristupom postaje sve duži“, bio je vidovit The Guardian. I sam sam sklon da predstojeći lipanjski „Solun 2“ u Sarajevu smjestim u kontekst ovih ili sličnih napetosti, pri čemu bi upozorio da postoje opasne frustracije i unutar zemalja EU situacijom na zapadnom Balkanu, a ne samo u zemaljama zapadnog Balkana time što se svi izuzev Hrvatske sporo ili nikako približavaju Europskoj uniji. A ostati u vječitim čekaonicama Europske unije i nije neka posebito privlačna perspektiva …
VI
Vrlo je nezahvalno, dakle, predviđati što bi se sve moglo desiti na lipanjskom sastanku čelnika Europske unije u Sarajevu posvećenom sudbini zemalja zapadnog Balkana. Najgore je ako se neće desiti ništa posebno, jer samo bi nešto posebno moglo trgnuti regiju, uključivo i BiH, iz letargije. Elitama je u ovakvoj situaciji ionako dobro, a narod je i definitivno uhvaćen u kandže etnonacionalnih podjela i iz nje ne vidi izlaza. Još gore od toga je što se i međunarodna zajednica pomirila s time da su ove i ovakve političke elite naša jedina izvjesnost… No, ostavimo se za trenutak zlehude sudbine BiH, mnoštvo je tehničkih i protokloranih pitanja u svezi s „Solunom 2“ još uvijek otvoreno, primjerice hoće li se iznaći formula da na ovom summitu EU sudjeluju svi šefovi država ili vlada zemalja zapadnog Balkana, dakle i predsjednici Srbije i Kosova, ma koliko takvo što obećavao Miguel Ángel Moratinos Cuyaubé, ministar vanjskih poslova zemlje koja do kraja lipnja o.g. predsjedava Europskom unijom. Ne zna se još ni ono najvažnije, što bi mogao sadržavati oficijelni papir „Soluna 2“ u Sarajevu. Ono što je do sada procurilo u javnost, jer je „nacrt“ bio podijeljen na prošlomjesečnom sastanku šefova diplomacija zemalja EU-a u Cordobi, nije ništa spektakularno. Po tomu bi se radilo samo o još jednoj paradi čelnika EU i to baš u zemlji kojoj je parada povrh glave, koja hitno potrebuje signal izvana, poput prijema u MAP kao predvorju NATO-a, kako ne bi potonula u totalnu letargiju. Uostalom, bio bi potreban i odlučujući signal iz EU, a to nije i ne može biti samo konačno stavljanje BiH na „Bijeli Schengen“ , ma koliko to bilo važno. U dokumentu kojeg se po medijima već zove „Sarajevskom deklaracijom“ moralo bi, dakle, biti nešto opipljivije da bi se izbjegla totalna letargija kao uvod u definitivni bezizlaz BiH iz pozicije posljednjeg europskog parije … (Ovdje se, uzgred kazano, ne možemo i nećemo baviti nesporazumima između predsjedatelja Europskog vijeća Hermana van Rompuya i predsjedateljice Vijeća EU za vanjsku i sigurnosnu politiku barunice Catherine Ashton s aktualnim španjolskim predsjedateljima EU, ali i svim budućim šestomjesečnim predsjedateljima EU, jer se oni i dalje mijenjaju putem rotiranja izuzev ovih dviju dužnosti unutar EU, izuzev što ćemo primjetiti da su posve programirani i da su opasni po samu EU. Nesporazumi u svezi ambicije EU da izgradi vlastitu vanjsko-političku mrežu, iako je takvo što pravno regulirano Lisabonskim ugovorom, mogu dovesti u pitanje opći kredibilitet EU u svijetu. U svakom slučaju ostaje do daljnjeg otvoreno kada će umjesto delegacija EK u svjetskim prijestolnicama profunkcionirati prava veleposlanstva i misije Europske unije …)
VII
Mogao bih se, dakako, pri kraju ove ekspertize poanašati i manje uzdržano pa kazati da se na „Solunu 2“ i neće desiti ništa spektakularno, izuzev što će se onima iz „magarećih klupa“ izricati opomene pred isključenje i iz predvorja EU. U svakom slučaju ovom će lipanjskom konferencijom EU na najvišoj političkoj razini obilježiti važnu desetu obljetnicu već doticanog "Zagrebačkog sastanka na vrhu", poosebno važnog za oživljavanje PSP-a (Procesa stabilizacije i pridruživanja) u regiji zapadnog Balkana. A realno je očekivati da će se na sarajevskom summitu EU ukazati i na nezamijenjivost Deklaracije iz Soluna, uključivo i „Solunske agende“. Svi ovi raniji događaji imaju, dakle, itekako veze s predstojećim polit-spektaklom u Sarajevu, uključivo i nedavni „balkanski susreto na vrhu“ na Brdu kod Kranja, a na kojem su posebice Slovenija s Hrvatskom, s jedne, te Austrija i Grčka, s druge strane, inzistirale da tema proširenja EU-a preostalim zemljama zapadnog Balkana ostane i dalje visoko na listi europskih prioriteta. Podršku slovensko-hrvatskoj inicijativi odnosno austrijsko-grčkoj ideji da se na lipanjskoj konferenciji u Sarajevu donese „Sarajevska deklaracija“ dale su do sada Španjolska, Italija, Mađarska, Češka, Slovačka i Slovenija. Oni, pak, koji su vidjeli nacrt te i takve deklaracije kažu da se glavna pažnja u njoj posvetila Bosni i Hercegovini i da se u njoj apelira na pokretanje neophodnih reformi kako bi se i ova zemlja konačno usmjerila “od Daytona prema Bruxellesu”. To i ne znači, dakle, drugo do da su sve dosadašnje priče o tzv. bruxelleskoj fazi BiH bile obične tlapnje… Ja među takve patriote i optimiste po zadatku nikad nisam spadao, a moram priznati, da sam i danas među onima koji ništa ne očekuju od „Soluna 2“ u Sarajevu, ne zbog EU nego zbog toga što ništa dobrog ne očekujem od bh. političkih kvazi-elita po kakvoći i pravih, da pravije ne mogu biti, po mjestima koje zauzimaju u društvu. Ja od njih očekujem, dakle, samo da jednog dana nestanu s društveen scene, ali se bojim da taj i takav dan neću dočekati. Do tada ću vjerojatno i dalje uzaludno upozoravati da se mi ne nalazimo niti u daytonskoj niti o bruxelleskoj fazi razvoja, nego u sveopćem jurišu u prošlost, a takvi u EU i nemaju mjesta… Za sami kraj podsjetit ću zbog svega toga i na „Kazazov poučak“, kako sam nazvao jednu lucidnost uvaženog kolege sa sarajevskog FF-a, koja se, dakako, ne tiče samo Bošnjaka, ma koliko je u ovoj Kazazovoj pričici o Bošnjacima riječ, nego svih bh. naroda. Mi smo zamorci nečega što je davno ustanovljeno menadžmentom identiteta, to su institucije sistema koje vam postavljaju uvjete za subjektivizaciju, one su akademska intelektualna policija. Na cijelom južnoslovenskom prostoru mi mlade ljude proizvodimo u institucijama sistema kao identitarno starije od njihovih predaka. Zamislimo mali eksperiment - zabilježilo je Oslobođenje od 21. listopada 2009. godine ovo lucidno upozorenje profesora Envera Kazaza - kad bi se u idealnoj nadvremenskoj dimenziji sastali sadašnji Bošnjak koji studira, zatim student Bošnjak iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, i idealni Bošnjak iz 19. stoljeća, otprilike bi bila ovakva situacija: onaj iz 60-tih godina i ovaj današnji student se ne bi prepoznali, čak ni kao daleki rođaci, oni bi prošli jedan pored drugog i ne bi razumjeli ni svoje pozdrave. Onaj iz 19. stoljeća bi pozdravio ovog danas otprilike na sljedeći način: „Vidi mog dede kako je upravo izašao iz 16. vijeka”!!! Ovo sam Kazazovo upozorenje uvrstio odmah u predavanje mojim studentima o modernim europskim identitetima i svi su se nasmijali. Potom sam im pitanje višestrukih identiteta odnosno alteriteta postavio i na prvom sljedećem kolokviju. Većina je odgovorila za ocjenu vrlo dobar ili izvrstan. Još samo da u životu budu imali snage da naučeno primijene, pomislio sam, ma gdje bi nam bio kraj …
Sarajevo, 11. travnja 2010. godine
|
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,11.aprila/travnja 2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu:"U susret Soluna 2 u Sarajevu" Uvodničar je: prof. dr Mile Lasić |
| Na XII. Skupštini Kruga 99 izabrano je novo rukovodstvo:
predsjednik:
akademik Sulejman Redžić, podpredsjednici:akademik Ljubomir Berberović, Tarik Kupusović i Gradimor Gojer,generalni sekretar:Adil Kulenović, članovi predsjedništva:Saliha Oruč-Čustović,Ibrahim Đikić,
Slaven Kovačević, Lada Sadiković, Ratko Orozović,Vladimir Premec, Hidajet Repovac, Suvad Konaković. nadzorni odbor:Greta Ferušić, Rada Sekulić, Rajko Živković |
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna XII.Skupština Kruga 99 biti održana u nedjelju,21.03.2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta |
| Redovna sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, na kojoj je u nedjelju gost uvodničar bio prof. dr. Čazim Sadiković, bila je posvećena temi "Spriječiti diskriminaciju - osnažiti državu".
Ćazim Sadiković
Ćazim Sadiković
Ova tema, kako se i navodi u pozivu, inicirana je početkom ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini ili, tačnije rečeno, odlukom Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Kada je riječ o problematici ustava, kazao je dr. Sadiković, nakon 15 godina konačno je došlo i do oficijelnog procesa ustavnih promjena. Istaknuo je da Ustav BiH, odnosno Aneks IV Dejtonskog sporazuma već samim svojim tekstom kazuje da ga je potrebno mijenjati.
Kad je riječ o diskriminacije manjina, tj. slučaju Sejdić-Finci, on navodi da je Sud za ljudska prava dao odluku samo za Predsjedništvo i Dom naroda PSBiH. Iako su aplikanti pokrenuli tek dvije diskriminacijske odredbe, Evropski sud je praktično osudio svaki oblik diskriminacije.
Prof. Sadiković je također naglasio da izborna godina nije izgovor, odnosno da je pitanje da li je važniji Ustav ili izborni propisi očiti pokazatelj poremećaja vrijednosti. Kako ističe, ne mogu se političke partije pravdati time da nemaju vremena do izbora nešto promijeniti, jer to znači nepoštivanje Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Sadiković se osvrnuo na činjenicu da je reforma države vezana za politički sistem, a da je sam politički sistem slab, političke partije su neorganizirane, nema jake opozicije, a nevladine organizacije se nisu još ni oglasile u vezi s ustavnim promjenama.
Treba jačati državu kako bismo imali državu koja će biti za opće dobro svih njenih građana, te iskoristiti priliku koju pruža mijenjanje Ustava BiH, koji je dio mirovnog sporazuma i kao takav i nije ustav, kao što i država nastala na mirovnom sporazumu nije država, naglasio je.
On je izrazio i nedogovanje zbog stava PIC-a o raspodjeli državne imovine, jer država kao pravno lice ima pravo da upravlja svojom imovinom a, kako kaže Sadiković, raspodjela imovine njega podsjeća na rasprodaju u radnjama, kao totalna rasprodaja pred zatvaranje radnje.
Slabost države Sadiković vidi i u slučaju Ganić. I kakao ističe niko nije spomenuo kada je riječ o ovom slučaju da je u periodu o kome se govori BiH kao priznata država bila u vanrednom stanju. Da na teritoriji jedne međunarodno priznate države JNA nije imala šta da traži, te da se Jugoslavenska armija već do 2. maja pokazala kao zločinački faktor, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH.
Sadiković je također istakao kako je ovo prvi slučaj u historiji da napadnuti treba da odgovara!
On smatra da bi ovaj slučaj mogao pokrenuti neke nove procese i propitivanja, poput - kako se ko ponašao u ratu, i vratiti se onima koji su ga i pokrenuli... I kako kaže Sadiković, moglo bi se utvrditi da se sve jednim jedinim potezom moglo spriječiti.
Na ovo se nadovezao profesor Vladimir Premec konstatujući da je bio dovoljan jedan MIloševićev telefonski poziv da spriječi rat i genocid. |
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,07.03.2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu:
"Spriječiti diskriminaciju - osnažiti državu"
(uz početak ustavnih reformi u BiH )
Uvodnu riječ održaće:prof.dr.Ćazim Sadiković
|
| "Nenormalno je da ljudi rođeni ovdje ne vole BiH"
Redovna sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 danas je bila posvećena budućnosti Bosne i Hercegovine. Uvodničar o temi "Bosna i Hercegovina - kako dalje" bio je predsjednik Kluba poslanika SDA u Predstavničkom domu Parlamentu BiH.
Izetbegović je na početku izlaganja rekao da on nema čarobnu formulu, ali da će ponuditi svoje stavove i stavove stranke čiji je član.
Kako je istakao Dejton je spasio život pacijentu, ali nakon njega je potrebno napraviti niz operacija kako bi se pacijent izliječio.
Osvrnuo se i na neke izgubljene šanse poput "ustavnog paketa" i reforme policije koji bi vjerovatno ubrzali proces koji sporo teče.
Kad je riječ o onome što se može učiniti u ovom preizbornom periodu Izetbegović smatra da se za sedam mjeseci ne može uraditi puno, a da će se nakon izbora vidjeti šta će da se desi.
Kako ističe potrebna je Bosna i Hercegovina, koja bi bila funkcionalna država i koja bi mogla funkcionisti i bez visokog predstavika, ali ovakva kakva je sada, smatra on, definitivno ne može bez visokog predstavnika.
Put BiH, smatra današnji uvodničar, je put evropskih integracija, BiH koja će usaglasiti svoje zakone sa pravnim stečevinama Evrope.
Izetbegović je govorio i o borbi protiv kriminala i korupcije. Kako je rekao uz veliku korupciju, provukla se i kapilarna korupcija koja vlada na fakultetima, općinama, zdravstvu....
Kao jedan od problema Izetbegović vidi i migracije stanovništva sa sela u grad. Istakavši da gradovi ne mogu živjeti bez sela on je rekao da je povratak, ali osmišljen povratak, riješenje kako za privredu, za proces povrataka, tako i za natalitet. Jer, kako ističe, na asfaltu ništa ne raste osim krize.
Ipak osnovno pitanje kada je riječ o budućnosti države Bosne i Herceovine Izetbegović vidu u stavu njenih građana prema njoj.
"Nenormalno je stanje da čovjek koji je rođen u BiH ne voli svoju zemlju", smatra Izetbegović.
Tokom diskusuje koja je uslijedila nakon uvodne riječi bilo je govora o referendumu, o nejedinstvu bošnjačkih strana, o Maoči, platama političara...
Izetbegović je ovom prilikom rekao da Milorad Dodik ima svoj način vođenja politike, koji je bahat, ali da je on i realan. Mišljenja je da je Dodiku stalo da Republika Srpska sačuva što više ovlasti, ali je svjestan da bi radikalnim potezima on gubio.
Na pitanje može li se nekako stati u kraj Dodikovim prijetnjama, Izetbegović je odgovorio da je on prije za opciju dogovora nego za svađu.
Kad je riječ o razjedinjenosti unutar bošnjačkog naroda, tačnije stranaka, rekao je da na tome treba raditi i da se nada da će razum nadvaladati.
Što se tiče dešavanja u Maoči, on je rekao da trenutno u javnosti postoji samo islamski terorizam, a da nema ni Ravnogorskog pokreta, ni zločinaca koji slobodno šetaju gradovima. |
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,21.veljače/februara 2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu:"BiH:Kako dalje?"Uvodničar je :Bakir IZETBEGOVIĆ |
| Pravni ekspert i profesor Ustavnog prava dr. Kasim Trnka smatra da usvajanje Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u vodi daljnoj nacionalnoj homogenizaciji, po već viđenoj "matrici", te da suštinski predstavlja antiustavan i antidejtonski akt.
Ne dovodeći u pitanje formalnu stranu spomenutog zakona, Trnka upozorava kako prilikom sagledavanja implikacija toga akta treba razlikovati kratkoročni interes vladajuće strukture u RS-u, odnosno skretanje pažnje s teške ekonomske situacije, te dugoročni, strateški cilj koji se tiče samog statusa entiteta RS.
Dr. Trnka je govoreći na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" u Sarajevu o temi "Referendum - iskustva, zloupotrebe, legalitet" elaborirao historijsku genezu i značenje legimiteta i legaliteta referenduma kao demokratskog instituta.
Istovremeno, ukazao je na slučajeve njegove zloupotrebe, što se u praksi manifestira putem manipulacija unutar nedemokratskih režima i pribavljanja plebiscitarne podrške političkoj eliti.
Trnka smatra kako je za provođenje referenduma kao demokratskog oblika odlučivanja neophodno ostvariti demokratske pretposatvke koje se ogledaju u postojanju demokratskog sistema, poštivanju ljudskih prava, vladavine zakona i pravne države, uključujući i postojanje "neutralne političke sredine" i određenog nivoa političke kulture.
Naglašava, da s obzirom na aktuelni politički i uopće društveni trenutak Bosne i Hercegovine otvaranje pitanja referenduma predstavlja dolijevanje ulja na vatru, te daljnje zaoštravanje i radikaliziranje situacije pred predstojeće opće izbore u BiH.
Analizirajući ukupne prilike i odnose, Trnka napominje kako međunarodna zajednica i u ovom slučaju reagira "mlitavo" te da je i ovom prilikom, kao i mnogo puta ranije, demonstrirala nespremnost da prepozna prave razloge krize i odgovori izazovima.
U istom kontekstu, pojašnjava kako cjelokupna situacija korespondira s Daytonskim sporazumom koji, nažalost, nije odgovorio na pitanje uzroka i posljedica rata u BiH, te je u jednom dijelu legalizirao rezultate "etničkog čišćenja", favorizirajući centrifugalne elemente i interese nacionalnog u odnosu na građansko, a što onemogućava ozbiljniju rekonstrukciju cjelokupnog sistema.
Nadalje, ukazuje na donekle izmjenjenu konstelaciju "ključnih igrača" na globalnom planu, u prvom redu, Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i Ruske Federacije, a što se reflektira na odnose u regionu Blakana, a preko Vijeća za implementaciju mira i na odnose unutar BiH.
Trnka vjeruje da izlaz iz stanja destabiliziranja ukupnih prilika u našoj zemlji, ipak postoji, te da su mogući odgovori u sferi politike - putem odlučnijeg djelovanja međunarodne zajednice, ali i kroz postignuća koje podrazumjeva evroatlantski put naše zemlje, odnosno mehanizme pravne prirode.
Konkretno, to znači da se pitanje Zakona o referendumu i referenduma uopće mora dovesti u vezu s povredom vitalnih nacionalnih interesa (što spomenuti zakon ne predviđa), odnosno delegirati Ustavnom sudu BiH na ocjenu.
Poteškoća koja je prisutna na tom planu tiče se mehanizma odlučivanja u Ustavnom sudu RS-a koji je vlastitim Poslovnikom predvidio da Vijeće za zaštitu vitalnog interesa, koje djeluje u sklopu tog suda, odluke donosi dvotrećinskom većinom, a ne na temelju dva glasa kako je to slučaj u Ustavnom sudu FBiH.
Trnka pojašnjava da se radi o odredbi protivnoj Ustavu RS-a i rješenju koje je na snazi u FBiH, precizirajući kako je od sedam sudija (po dva iz reda konstitutivnih naroda vi jedan iz reda ostalih) u Vijeću za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS-a potrebno pet glasova da bi se određeno pitanje proglasilo vitalnim nacionim interesom, što suštinski mijenja cjelokupnu situaciju i nesrpsko stanovništvo u RS-u dovodi u apsolutno nepovoljniji položaj.
Stoga je neophodno reagiranje međunarodne zajednice kako bi se ta odredba inaugurirana Poslovnikom Ustavnog suda RS-a izmjenila, odnosno usaglasila s Ustavom, što bi moglo na najneposredniji način utjecati na ukupno stanje odnosa, smatra Trnka.
Poručuje kako mogući odgovori na novonastalu situaciju u BiH uključuju i dosljednju primjenu proporcionalne zastupljenosti prema popisu stanovništva iz 1991. godine, ustavne promjene i već spomenuto ispunjavanje uvjeta proisteklih iz približavanja naše zemlje evroatlantskim integracijama. |
| Obavještavamo cijenjenu e-javnost da će redovna nedjeljna sesija Kruga 99 biti održana u nedjelju,14.veljače/februara 2010. godine, sa početkom u 11:00 sati,u sali Ekonomskog fakulteta na temu:” Referendum - iskustva, zloupotrebe, legalitet” Uvodnu riječ održaće:prof.dr Kasim Trnka
|
| Idućih 20 | Prva | Lista od 1 do 20 od ukupno 404 |
© Asocijacija nezavisnih
intelektualaca KRUG 99, Sarajevo, 2002-2003 |
|