Uvod:

Politički jezik Bosne i Hercegovine u tri postdejtonske decenije postao je jedan od ključnih instrumenata kroz koje se oblikuje ne samo politička dinamika, nego i sama arhitektura institucionalnog poretka. Umjesto da djeluje kao mehanizam preciznog normativnog razlikovanja i javne racionalnosti, politički jezik se često upotrebljava kao produžena ruka etnopolitičkih narativa i strukturalnih praksi koje proizvode blokade, održavaju paralelne centre moći i umanjuju kapacitet države da djeluje kao jedinstvena politička zajednica građana. Posljedica takve upotrebe jezika jeste stvaranje diskurzivnog ambijenta u kojem ključni pojmovi savremene demokratije gube svoje izvorno značenje i postaju instrumenti hegemonijskih projekcija.

Upravo iz te potrebe proizlazi ovaj glosar, koji nastoji da jasno prikaže razliku između hegemonijski oblikovanih pojmova i njihovih evropskih, internacionalno pravnih i demokratskih značenja. Fokus glosara nije samo na lingvističkom pojašnjenju, već na razotkrivanju strukturalnih učinaka političkog jezika: na načinu na koji pojedini izrazi oblikuju percepciju realnosti, opravdavaju nefunkcionalnost političkih institucija, homogeniziraju političke zajednice i uvode trajne obrasce blokade. Analiza koja prati svaki od 76 pojmova pokazuje kako su se terminološka odstupanja pretvorila u mehanizme moći, a zatim i u dio institucionalnog poretka.

Svaki pojam predstavljen je kroz pet dimenzija: hegemonijsko značenje, funkcija u strukturi moći, evropsko i internacionalno značenje, posljedice pogrešne ili namjerno politički deformisane upotrebe te predložena demokratska upotreba. Ovaj analitički okvir omogućava da se razgradi hegemonijski vokabular, ali i da se izgradi novi, evropski utemeljen konceptualni prostor u kojem su državni suverenitet, građanska jednakost i funkcionalnost institucija primarne vrijednosti.

Standardizacija političkog jezika prema evropskim normama predstavlja nužan korak u transformaciji Bosne i Hercegovine u funkcionalnu, demokratsku i evropsku državu. U tom smislu, glosar se ne pojavljuje kao tehnički prilog, već kao integralno analitičko sredstvo Studije — kao konceptualni okvir bez kojeg nije moguće razumjeti strukturalne prepreke, niti dizajnirati jasne, održive i institucionalno utemeljene politike.

1. NACIJA

Hegemonijsko značenje: Nacija se u hegemonijskom bosanskohercegovačkom diskursu tumači kao etnička zajednica zasnovana na porijeklu, teritorijalnoj homogenosti i kulturnoj pripadnosti.

Funkcija u strukturi moći: Etničke elite zadržavaju politički monopol i delegitimiraju građanina kao subjekta suvereniteta.

Evropsko / internacionalno značenje: Nacija = politička zajednica državljana u okviru jedinstvene države, definisana ustavom i građanskim pravima.

Posljedice:  blokada institucija,  etnička dominacija,  sprečavanje stvaranja zajedničkog političkog identiteta

Demokratska upotreba: Nacija = zajednica građana Bosne i Hercegovine.

2. KONSTITUTIVNI NAROD

Hegemonijsko značenje: Etnička grupa se određuje kao politički suveren s posebnim pravima, uključujući i pravo veta.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava etničku fragmentaciju, kolektivna prava i paralelne centre kontrole.

Evropsko / internacionalno značenje: Konstitutivnost = kulturno-historijski identitet, bez političkog suvereniteta. Evropski pojam constituent znači: sastavni element, ali bez vlastite suverenosti.

Posljedice:  diskriminacija građana,  blokade,  destabilizacija institucija

Demokratska upotreba: Konstitutivnost kao kulturna, ne politička kategorija.

3. LEGITIMNO PREDSTAVLJANJE

Hegemonijsko značenje: Predstavnik je „legitiman“ samo ako pripada određenoj etničkoj grupi.

Funkcija u strukturi moći: Etničke elite zadržavaju monopol nad političkim funkcijama.

Evropsko / internacionalno značenje: Legitimitet proizlazi isključivo iz izborne volje građana.

Posljedice:  etnička getoizacija,  delegitimizacija demokratskog procesa

Demokratska upotreba: Predstavnik = osoba izabrana od građana, ne identitetski delegat.

4. VITALNI NACIONALNI INTERES

Hegemonijsko značenje: Korišten kao univerzalni mehanizam blokade političkih procesa.

Funkcija u strukturi moći: Stvaranje trajne mogućnosti etničkog veta.

Evropsko / internacionalno značenje: Veto se smije koristiti samo radi sprečavanja diskriminacije pojedinaca.

Posljedice:  institucionalna paraliza,  politička ucjena

Demokratska upotreba: Precizno pravno suziti i ograničiti upotrebu.

5. SUVERENITET

Hegemonijsko značenje: Shvata se kao vlasništvo etničke grupe nad određenom teritorijom.

Funkcija u strukturi moći: Negira jedinstveni suverenitet države.

Evropsko / internacionalno značenje: Suverenitet pripada državi i građanima kao jedinstvenom političkom tijelu.

Posljedice:  stvaranje paralelnih suverenosti,  destabilizacija državnog poretka

Demokratska upotreba: Suverenitet = jedinstvena volja građana.

6. DRŽAVA

Hegemonijsko značenje: Država se prikazuje kao zbir etničkih teritorija.

Funkcija u strukturi moći: Zamjenjuje institucionalni poredak etničkim pregovorima.

Evropsko / internacionalno značenje: Država = jedinstveni pravni poredak.

Posljedice: pravna fragmentacija,  slabljenje institucija

Demokratska upotreba: Učvrstiti državu kao garant javnog interesa.

7. FEDERALIZAM

Hegemonijsko značenje: Etnoteritorijalna podjela države.

Funkcija u strukturi moći: Otvora put za separatizam.

Evropsko / internacionalno značenje: Federalizam = funkcionalna podjela vlasti, ne etnička.

Posljedice:  fragmentacija države, destabilizacija

Demokratska upotreba: Regionalizacija prema principima upravne racionalnosti.

8. ENTITET

Hegemonijsko značenje: Shvata se kao kvazi-država.

Funkcija u strukturi moći: Uspostavlja paralelne lojalnosti.

Evropsko / internacionalno značenje: Entitet = administrativna jedinica države.

Posljedice:  dvojak suverenitet,  pravna neujednačenost

Demokratska upotreba: Entitet = dio države, ne država u državi.

9. POLITIČKA MOĆ

Hegemonijsko značenje: Moć = kontrola etničke teritorije.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava netransparentno upravljanje.

Evropsko / internacionalno značenje: Moć = mandat + odgovornost.

Posljedice:  ucjene,  netransparentnost

Demokratska upotreba: Moć mora biti funkcionalna i odgovorna.

10. POLITIČKA REALNOST

Hegemonijsko značenje: Predstavlja se kao nemogućnost promjene etničkog poretka.

Funkcija u strukturi moći: Naturalizuje blokade i pomjera odgovornost sa institucija.

Evropsko / internacionalno značenje: Realnost definiše ustavni poredak, ne etnički narativi.

Posljedice: odgađanje reformi,  slabljenje demokratije

Demokratska upotreba: Realnost = funkcija institucija.

11. GRAĐANIN

Hegemonijsko značenje: Građanin je sekundarni subjekt, podređen etničkoj pripadnosti.

Funkcija u strukturi moći: Etničke elite zadržavaju primat nad političkom voljom pojedinca.

Evropsko / internacionalno značenje: Građanin = nosilac suvereniteta.

Posljedice: slabljenje individualnih prava,  ograničena participacija

Demokratska upotreba: Građanin kao temelj političke zajednice.

12. POLITIČKI SUBJEKT

Hegemonijsko značenje: Subjekt je etnička grupa, ne pojedinac.

Funkcija u strukturi moći: Odgovornost se rastapa u kolektivu.

Evropsko / internacionalno značenje: Subjekt = građanin + institucije.

Posljedice: nedostatak odgovornosti, nejasna politička struktura

Demokratska upotreba: Subjekt je individua, ne kolektiv.

13. INSTITUCIJE

Hegemonijsko značenje: Institucije su forumi etničkih pregovora.

Funkcija u strukturi moći: Slabi se profesionalna funkcija institucija.

Evropsko / internacionalno značenje: Institucije su neutralni mehanizmi vlasti.

Posljedice: slabljenje države, politizacija sistema

Demokratska upotreba: Profesionalizacija i depolitizacija uprave.

14. JAVNA POLITIKA

Hegemonijsko značenje: Javna politika = zaštita etničkih interesa.

Funkcija u strukturi moći: Sprječava analitičko planiranje.

Evropsko / internacionalno značenje: Javna politika = dokazivo efikasan program djelovanja.

Posljedice: neefikasne reforme, fragmentacija sistema

Demokratska upotreba: Politike zasnovane na podacima.

15. USTAVNA ODGOVORNOST

Hegemonijsko značenje: Ustav se tumači selektivno, prema etničkom interesu.

Funkcija u strukturi moći: Odgovornost nosilaca vlasti postaje relativna.

Evropsko / internacionalno značenje: Odgovornost proizlazi iz funkcije i zakona.

Posljedice: nekažnjivost, institucionalna nestabilnost

Demokratska upotreba: Individualna i funkcionalna odgovornost.

16. DEMOKRATSKA DELIBERACIJA

Hegemonijsko značenje: Svedena na formalnu proceduru bez sadržaja.

Funkcija u strukturi moći: Simulira demokratiju dok odluke donose etničke elite.

Evropsko / internacionalno značenje: Deliberacija = otvorena, racionalna, pluralna rasprava.

Posljedice: odsustvo demokratske kulture, jačanje populizma

Demokratska upotreba: Uspostaviti stvarnu javnu debatu.

17. BALANS MOĆI

Hegemonijsko značenje: Raspodjela moći po etničkim linijama.

Funkcija u strukturi moći: Održava etničku kontrolu nad institucijama.

Evropsko / internacionalno značenje: Balans = ravnoteža između institucija.

Posljedice: stalne blokade, nefunkcionalnost sistema

Demokratska upotreba: Koncept provjere i ravnoteže (checks & balances).

18. TERITORIJALNI IDENTITET

Hegemonijsko značenje: Teritorij = etnički posjed.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava etničke pretenzije.

Evropsko / internacionalno značenje: Identitet = kulturna kategorija; teritorij = pravna kategorija države.

Posljedice: konfliktni potencijal, otuđivanje prostora države

Demokratska upotreba: Depolitizirati teritorij, zaštititi građanske slobode.

19. MANJINSKA PRAVA

Hegemonijsko značenje: Tretiraju se kao etno-politički privilegiji.

Funkcija u strukturi moći: Zamjenjuju individualna prava kolektivnim.

Evropsko / internacionalno značenje: Zaštita ranjivih grupa, kulturna i jezička prava.

Posljedice: diskriminacija, pogrešna kategorizacija

Demokratska upotreba: Individualna i kulturna prava bez političkih privilegija.

20. USTAVNI PLURALIZAM

Hegemonijsko značenje: Politički subjekti tumače ustav prema vlastitom interesu.

Funkcija u strukturi moći: Proizvodi pravnu nestabilnost i blokade.

Evropsko / internacionalno značenje: Pluralizam = različite politike unutar jedinstvenog poretka.

Posljedice: pravna nesigurnost, institucionalna paraliza

Demokratska upotreba: Učvrstiti jedinstveni ustavni okvir.

21. POLITIČKA KRIZA

Hegemonijsko značenje: Krizu se normalizira kao trajno stanje BiH i prikazuje kao rezultat etničke nekompatibilnosti.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava nečinjenje, blokade i odgađanje reformi.

Evropsko / internacionalno značenje: Kriza = izuzetak koji institucije moraju prevazići u razumnom roku.

Posljedice: stalna nestabilnost, pad funkcionalnosti sistema, gubitak povjerenja u institucije

Demokratska upotreba: Kriza mora biti tretirana institucionalno, ne politički instrumentalizirana.

22. BLOKADA INSTITUCIJA

Hegemonijsko značenje: Blokada se predstavlja kao legitimno sredstvo zaštite „nacionalnog interesa“.

Funkcija u strukturi moći: Mogućnost manjine da paralizira institucije.

Evropsko / internacionalno značenje: Blokada javnih funkcija je nezakonita opstrukcija.

Posljedice: paraliza vlasti, pravna nesigurnost, dominacija etničkih elita

Demokratska upotreba: Ograničiti blokade strogo na zaštitu individualnih prava.

23. PRAVNA DRŽAVA

Hegemonijsko značenje: Ostaje deklarativni ideal bez primjene.

Funkcija u strukturi moći: Omogućava selektivnu primjenu zakona.

Evropsko / internacionalno značenje: Vladavina prava = jednakost pred zakonom, nezavisne institucije, kontrola vlasti.

Posljedice: nekažnjivost, politizacija pravosuđa, korupcija

Demokratska upotreba: Ojačati nezavisnost i profesionalnost institucija.

24. POLITIČKA ODGOVORNOST

Hegemonijsko značenje: Odgovornost se razvodnjava među kolektivima.

Funkcija u strukturi moći: Politički lideri ostaju nekažnjivi.

Evropsko / internacionalno značenje: Odgovornost = individualna, funkcionalna, mjerljiva.

Posljedice: korupcija, neprofesionalnost, slabljenje demokratije

Demokratska upotreba: Uvesti jasne mehanizme individualne odgovornosti.

25. IDENTITET

Hegemonijsko značenje: Koristi se kao politička kategorija i osnova ustavnog uređenja.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava kolektivna politička prava i etničku dominaciju.

Evropsko / internacionalno značenje: Identitet je lična, kulturna kategorija, ne politička.

Posljedice: diskriminacija, ograničavanje političkih prava građana

Demokratska upotreba: Depolitizirati identitet i zaštititi individualne slobode.

26. USTAVNA JEDNAKOST

Hegemonijsko značenje: Smatra se izuzetkom, a ne temeljnim principom.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava nejednakost i etničku hijerarhiju.

Evropsko / internacionalno značenje: Jednakost = srž ustavnog sistema.

Posljedice: trajna diskriminacija, politička i pravna nejednakost

Demokratska upotreba: Ustavna jednakost mora biti jednaka za sve građane.

27. POLITIČKI NARATIV

Hegemonijsko značenje: Koristi se kao sredstvo kontrole, homogenizacije i manipulacije.

Funkcija u strukturi moći: Održava polarizaciju i sprečava racionalnu raspravu.

Evropsko / internacionalno značenje: Politički narativ treba biti zasnovan na činjenicama i argumentima.

Posljedice: manipulacija javnosti, ideološka zatvorenost, slabljenje javnog prostora

Demokratska upotreba: Fokusirati se na činjenice, transparentnost i javni interes.

28. DEJTONSKA ARHITEKTURA

Hegemonijsko značenje: Tumači se kao konačni ustavni model.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava etničke podjele i političku inertnost.

Evropsko / internacionalno značenje: Dejton = mirovni okvir, ne konačan model demokratskog uređenja.

Posljedice: trajne blokade,  ograničena demokratija, sprečavanje ustavnih reformi

Demokratska upotreba: Prelazak iz mirovnog u demokratski poredak.

29. TRANZICIONA DEMOKRATIJA

Hegemonijsko značenje: Prikazuje se kao trajno stanje.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava nedovršene institucije i slabu vladavinu prava.

Evropsko / internacionalno značenje: Tranzicija je privremen period reformi.

Posljedice: stagnacija, manjak reformi, politička fragmentacija

Demokratska upotreba: Definisati tranziciju kao fazu sa jasnim ciljevima i rokovima.

30. JAVNI INTERES

Hegemonijsko značenje: Svaka etnička grupa definiše „svoj“ javni interes.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava etničku politiku i institucionalnu fragmentaciju.

Evropsko / internacionalno značenje: Javni interes = univerzalni interes svih građana.

Posljedice: neefikasne politike, razjedinjenost društva, odsustvo zajedničkog dobra

Demokratska upotreba: Javni interes mora biti mjerljiv, racionalan i jednak za sve.

31. INTERNACIONALNI / „MEĐUNARODNI“

Hegemonijsko značenje: Odnosi se pogrešno tumače kao odnosi naroda, a ne država.

Funkcija u strukturi moći: Otvara prostor za etničku diplomatiju i vanjsko uplitanje.

Evropsko / internacionalno značenje: Internacionalni odnosi su odnosi između država.

Posljedice: delegitimacija države, podrivanje suvereniteta

Demokratska upotreba: Dosljedno koristiti termin internacionalni.

32. SUŽIVOT

Hegemonijsko značenje: Tumači se kao privremena tolerancija razdvojenih zajednica.

Funkcija u strukturi moći: Normalizira trajne podjele.

Evropsko / internacionalno značenje: Zajednički život je normalno stanje građanske zajednice.

Posljedice: segregacija, slabljenje kohezije

Demokratska upotreba: Koristiti izraz zajednički život.

33. LEGITIMITET (prošireno)

Hegemonijsko značenje: Veže se za etničko porijeklo predstavnika.

Funkcija u strukturi moći: Monopolizacija političkog prostora.

Evropsko / internacionalno značenje: Legitimitet proizlazi iz izbora birača.

Posljedice: getoizacija, kriza reprezentacije

Demokratska upotreba: Legitimitet je izborna činjenica.

34. KONSOCIJACIJA

Hegemonijsko značenje: Prikazuje se kao trajni model upravljanja.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava etničke kvote i veto.

Evropsko / internacionalno značenje: Privremeni model u izuzetnim okolnostima.

Posljedice: etnokratija, blokade

Demokratska upotreba: Tranzicija ka građanskom pluralizmu.

35. KONSTITUENTNOST (evropsko značenje)

Hegemonijsko značenje: Etničke grupe se proglašavaju nosiocima suvereniteta.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava paralelne suverenitete.

Evropsko / internacionalno značenje: Constituent označava sastavni element bez suverenosti.

Posljedice: destabilizacija, diskriminacija

Demokratska upotreba: Suverenitet pripada državi i građanima.

36. FEDERALIZAM (prošireno)

Hegemonijsko značenje: Etnoteritorijalni koncept.

Funkcija u strukturi moći: Jača separatizam.

Evropsko / internacionalno značenje: Funkcionalna decentralizacija vlasti.

Posljedice: fragmentacija sistema

Demokratska upotreba: Regionalizacija po funkciji.

37. UNITARNA DRŽAVA

Hegemonijsko značenje: Predstavlja se kao majorizacija.

Funkcija u strukturi moći: Mobilizacija etničkog straha.

Evropsko / internacionalno značenje: Jedinstven pravni poredak.

Posljedice: pogrešna percepcija standarda

Demokratska upotreba: Jedinstvo uz decentralizaciju.

38. VITALNI NACIONALNI INTERES (prošireno)

Hegemonijsko značenje: Univerzalno pravo veta.

Funkcija u strukturi moći: Blokira odlučivanje.

Evropsko / internacionalno značenje: Veto samo radi zaštite individualnih prava.

Posljedice: paraliza institucija

Demokratska upotreba: Znatno suziti proceduru.

39. PARALELNE STRUKTURE

Hegemonijsko značenje: Institucije izvan ustavnog sistema.

Funkcija u strukturi moći: Podrivaju jedinstvo države.

Evropsko / internacionalno značenje: Nelegitimne i protivustavne.

Posljedice: erozija suvereniteta

Demokratska upotreba: Ukloniti jačanjem institucija.

40. STABILITOKRATIJA

Hegemonijsko značenje: Stabilnost bez demokratije.

Funkcija u strukturi moći: Održava autoritarne elite.

Evropsko / internacionalno značenje: Stabilnost kao rezultat vladavine prava.

Posljedice: stagnacija, slabljenje demokratije

Demokratska upotreba: Stabilnost proizlazi iz institucija.

41. ETNOKRATIJA

Hegemonijsko značenje: Vlast etničke grupe, ne građana.

Funkcija u strukturi moći: Potiskuje individualna prava.

Evropsko / internacionalno značenje: Suprotna demokratskim standardima.

Posljedice: diskriminacija, getoizacija

Demokratska upotreba: Građanski institucionalni model.

42. GRAĐANSKA JEDNAKOST

Hegemonijsko značenje: Prikazuje se kao prijetnja narodima.

Funkcija u strukturi moći: Sprečava ustavnu jednakost.

Evropsko / internacionalno značenje: Temelj ustavne demokratije.

Posljedice: trajna diskriminacija

Demokratska upotreba: Jednaka prava svih građana.

43. GRAĐANSKA NACIJA

Hegemonijsko značenje: Prijetnja identitetima.

Funkcija u strukturi moći: Održava etnopolitičku dominaciju.

Evropsko / internacionalno značenje: Zajednica državljana.

Posljedice: nedostatak kohezije

Demokratska upotreba: Bosanska nacija svih građana.

44. INTERNACIONALNI SUBJEKT SUVERENITETA

Hegemonijsko značenje: Etnosi se predstavljaju kao subjekti.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava uplitanje susjednih država.

Evropsko / internacionalno značenje: Države su subjekti, građani nosioci suvereniteta.

Posljedice: podjela suvereniteta

Demokratska upotreba: BiH kao jedini subjekt.

45. GEOPOLITIČKA INSTRUMENTALIZACIJA

Hegemonijsko značenje: Etničke podjele kao prirodno stanje.

Funkcija u strukturi moći: Omogućava vanjsko upravljanje.

Evropsko / internacionalno značenje: Stabilnost kroz jaku državu.

Posljedice: zavisnost, slabost

Demokratska upotreba: Oslonac na institucije.

46. POLITIČKA APATIJA

Hegemonijsko značenje: Prikazuje se kao osobina građana.

Funkcija u strukturi moći: Održava status quo.

Evropsko / internacionalno značenje: Simptom slabe demokratije.

Posljedice: niska participacija

Demokratska upotreba: Otvoriti institucije.

47. NAUČENA BESPOМОĆNOST

Hegemonijsko značenje: Smatra se pasivnošću.

Funkcija u strukturi moći: Održava osjećaj nemoći.

Evropsko / internacionalno značenje: Posljedica nefunkcionalnih institucija.

Posljedice: povlačenje iz politike

Demokratska upotreba: Obnoviti povjerenje građana.

48. ZAJEDNIČKI ŽIVOT

Hegemonijsko značenje: Potiskuje se pojmom suživot.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava segregaciju.

Evropsko / internacionalno značenje: Temelj demokratske zajednice.

Posljedice: slabljenje kohezije

Demokratska upotreba: Promovisati zajednički život.

49. EVROPSKI STANDARD

Hegemonijsko značenje: Selektivna upotreba.

Funkcija u strukturi moći: Manipulacija značenjem.

Evropsko / internacionalno značenje: Vladavina prava i jednakost.

Posljedice: pogrešne reforme

Demokratska upotreba: Primjena u izvornom značenju.

50. DEMOKRATSKA REPREZENTACIJA

Hegemonijsko značenje: Predstavljanje etničkih grupa.

Funkcija u strukturi moći: Zamjena građanske volje.

Evropsko / internacionalno značenje: Predstavljanje građana.

Posljedice: erozija prava

Demokratska upotreba: Građanska reprezentacija.

51. POLITIČKA REALNOST (prošireno)

Hegemonijsko značenje: Nepromjenjiv etnički poredak.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava blokade.

Evropsko / internacionalno značenje: Definišu je institucije.

Posljedice: slabljenje države

Demokratska upotreba: Realnost kao funkcija institucija.

52. BLOKADA

Hegemonijsko značenje: Legitimno sredstvo.

Funkcija u strukturi moći: Onemogućava većinu.

Evropsko / internacionalno značenje: Protivustavna opstrukcija.

Posljedice: paraliza vlasti

Demokratska upotreba: Veto samo za prava.

53. INSTITUCIONALNI KONTINUITET DRŽAVE

Hegemonijsko značenje: Negira se kontinuitet BiH.

Funkcija u strukturi moći: Slabi legitimitet države.

Evropsko / internacionalno značenje: Potvrđen međunarodni kontinuitet.

Posljedice: iredentizam

Demokratska upotreba: Naglašavati kontinuitet.

54. ETNOTERITORIJALIZAM

Hegemonijsko značenje: Teritorij kao etnički posjed.

Funkcija u strukturi moći: Podržava podjele.

Evropsko / internacionalno značenje: Administrativni prostor države.

Posljedice: konfliktni potencijal

Demokratska upotreba: Depolitizirati teritorij.

55. STABILNOST

Hegemonijsko značenje: Odsustvo sukoba.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava elite.

Evropsko / internacionalno značenje: Funkcionalne institucije.

Posljedice: stagnacija

Demokratska upotreba: Stabilnost kroz institucije.

56. NARATIV O UGROŽENOSTI

Hegemonijsko značenje: Trajna etnička ugroženost.

Funkcija u strukturi moći: Mobilizira strah.

Evropsko / internacionalno značenje: Ugroženost je individualna.

Posljedice: anksioznost, ekstremizam

Demokratska upotreba: Pravna sigurnost.

57. KULTURA SJEĆANJA

Hegemonijsko značenje: Fragmentirani narativi.

Funkcija u strukturi moći: Politička kontrola.

Evropsko / internacionalno značenje: Zajednička faktografska kultura.

Posljedice: stalne napetosti

Demokratska upotreba: Integrativna memorija.

58. MEDIJSKE SFERE

Hegemonijsko značenje: Etnički podijeljeni mediji.

Funkcija u strukturi moći: Reprodukuju propagandu.

Evropsko / internacionalno značenje: Pluralni i profesionalni.

Posljedice: dezinformacije

Demokratska upotreba: Jedinstvena javna sfera.

59. JEDINSTVENA DRŽAVNA VLAST

Hegemonijsko značenje: Prikazuje se kao centralizam.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava fragmentaciju.

Evropsko / internacionalno značenje: Jedinstven ustavni poredak.

Posljedice: slaba država

Demokratska upotreba: Koordinacija institucija.

60. REFORME

Hegemonijsko značenje: Prijetnja identitetima.

Funkcija u strukturi moći: Blokira modernizaciju.

Evropsko / internacionalno značenje: Usklađivanje sa vladavinom prava.

Posljedice: stagnacija

Demokratska upotreba: Uslov demokratizacije.

61. KRŠĆANIN (hegemonijska upotreba)

Hegemonijsko značenje: Termin se koristi u političko-identitetskom, a ne religijskom smislu.

Funkcija u strukturi moći: Kreira moralni monopol i legitimitet viktimizacije.

Evropsko / internacionalno značenje: Religijska kategorija bez političkog statusa.

Posljedice: produbljivanje etno-konfesionalnih podjela

Demokratska upotreba: Jasno odvajati religijski identitet od političkih kategorija.

62. MUSLIMAN (hegemonijska upotreba)

Hegemonijsko značenje: Politički instrument homogenizacije biračkog tijela.

Funkcija u strukturi moći: Opravdava etnoteritorijalne zahtjeve.

Evropsko / internacionalno značenje: Religija je privatna, a ne politička kategorija.

Posljedice: islamofobni narativi

Demokratska upotreba: Religijske kategorije depolitizirati.

63. SARAJEVO / SARAJEVSKA KOTLINA

Hegemonijsko značenje: Kodni termin delegitimacije glavnog grada.

Funkcija u strukturi moći: Slabljenje državnih institucija.

Evropsko / internacionalno značenje: Glavni grad predstavlja cijelu državu.

Posljedice: retorika anti-državnosti

Demokratska upotreba: Sarajevo kao centar državnih institucija.

64. LEGITIMNO PREDSTAVLJANJE (prošireni koncept)

Hegemonijsko značenje: Predstavnik može predstavljati samo „svoj narod“.

Funkcija u strukturi moći: Stvara etničku oligarhiju.

Evropsko / internacionalno značenje: Legitimnost proizlazi iz građana.

Posljedice: blokada i diskriminacija

Demokratska upotreba: Predstavnik je izabrani građanin.

65. „ZAJEDNIČKE INSTITUCIJE BIH“ (pogrešna sintagma)

Hegemonijsko značenje: Sugeriše da institucije BiH nisu državne.

Funkcija u strukturi moći: Osporavanje suvereniteta države.

Evropsko / internacionalno značenje: Institucije BiH su jedine državne institucije.

Posljedice: slabljenje državnog identiteta

Demokratska upotreba: Koristiti termin institucije Bosne i Hercegovine.

66. SASTAVLJENA / SASTOJI SE OD (daytonska manipulacija)

Hegemonijsko značenje: Formulacija implicira suverenost entiteta.

Funkcija u strukturi moći: Otvara prostor za secesionizam.

Evropsko / internacionalno značenje: Ustav koristi formulaciju ‘sastoji se od’.

Posljedice: pogrešna interpretacija ustava

Demokratska upotreba: Dosljedno koristiti ustavnu formulaciju.

67. KRŠĆANSKA MANJINA (politički konstrukt)

Hegemonijsko značenje: Viktimizacijski politički konstrukt.

Funkcija u strukturi moći: Služi međunarodnom lobiranju.

Evropsko / internacionalno značenje: Manjinska zaštita znači individualna prava.

Posljedice: konfesionalne tenzije

Demokratska upotreba: Govoriti o vjerskim zajednicama.

68. NARATIV O PROGONU

Hegemonijsko značenje: Narativ homogenizacije grupe.

Funkcija u strukturi moći: Relativizira agresiju i zločine.

Evropsko / internacionalno značenje: Činjenična i sudski utvrđena interpretacija.

Posljedice: revizionizam

Demokratska upotreba: Temeljiti na presudama međunarodnih sudova.

69. BOSANSTVO (politički identitet)

Hegemonijsko značenje: Osporava se kao prijetnja etničkom identitetu.

Funkcija u strukturi moći: Blokira građanski identitet.

Evropsko / internacionalno značenje: Politički identitet je državljanstvo.

Posljedice: fragmentacija identiteta

Demokratska upotreba: Bosanstvo kao zajednički identitet.

70. INTERNACIONALNA AGRESIJA

Hegemonijsko značenje: Zamjenjuje se terminima građanski rat.

Funkcija u strukturi moći: Relativizacija presuda ICTY/ICJ.

Evropsko / internacionalno značenje: Pravno i činjenično definirana agresija.

Posljedice: revizionizam

Demokratska upotreba: Koristiti termin internacionalna agresija.

71. MEDIJSKI HEGEMONIZAM

Hegemonijsko značenje: Mediji produžavaju etnopolitičke narative.

Funkcija u strukturi moći: Stvaranje paralelnih realnosti.

Evropsko / internacionalno značenje: Nezavisni i javni mediji.

Posljedice: erozija povjerenja

Demokratska upotreba: Profesionalni standardi i javni interes

72. ETNIČKO ČIŠĆENJE / ETNIČKI PROGON

Hegemonijsko značenje: Eufemistički termin kojim se nasilno uklanjanje etnički ili vjerski označenog stanovništva prikazuje kao tehnički ili administrativni proces.

Funkcija u strukturi moći: Normalizira ekstremno nasilje, depersonalizira žrtve i suspendira moralnu i pravnu odgovornost počinilaca.

Evropsko / internacionalno značenje: Prisilno premještanje i progon civilnog stanovništva predstavljaju ratni zločin i zločin protiv čovječnosti u okviru internacionalnog prava.

Posljedice: simboličko nasilje, legitimizacija zločina, revizionizam

Demokratska upotreba: Koristiti termin ETNIČKI PROGON koji imenuje čin, odgovornost i namjeru.

73. ŽRTVA RATNOG ZLOČINA I GENOCIDA

Hegemonijsko značenje: Upotreba izraza „poginuo“ umjesto „ubijen“ uvodi semantiku slučajnosti i briše odgovornost počinitelja.

Funkcija u strukturi moći: Depersonalizira žrtvu i razvodnjava prirodu zločina.

Evropsko / internacionalno značenje: Žrtva ratnog zločina i genocida je osoba nad kojom je izvršeno namjerno, ciljano i organizirano nasilje, u suprotnosti s normama internacionalnog humanitarnog prava.

Posljedice: eufemizacija zločina, gubitak istine, moralna relativizacija

Demokratska upotreba: Dosljedno koristiti izraz „ubijena žrtva“ i insistirati na agensu i odgovornosti.

74. BOSANSKI (prefiks)

Hegemonijsko značenje: Sistematsko uklanjanje prefiksa „bosanski“ kao navodno neutralna administrativna odluka.

Funkcija u strukturi moći: Diskurzivna eksproprijacija prostora i brisanje historijskog kontinuiteta.

Evropsko / internacionalno značenje: Toponimi su dio kulturnog, pravnog i identitetskog kontinuiteta suverene države u međunarodnom poretku država.

Posljedice: memorijsko nasilje, obeshrabrivanje povratka, normalizacija etničke homogenosti

Demokratska upotreba: Insistirati na povratu prefiksa „bosanski“ i predratnih naziva.

75. „MEĐUNARODNI PROTEKTORAT“ (diskreditacijska upotreba)

Hegemonijsko značenje: Termin se koristi za delegitimiranje uloge internacionalnih institucija i mehanizama u Bosni i Hercegovini.

Funkcija u strukturi moći: Slabljenje institucionalne zaštite države i jačanje etnopolitičke autonomije.

Evropsko / internacionalno značenje: Internacionalno prisustvo ima mandat očuvanja mira, prava i ustavnog poretka suverene države.

Posljedice: erozija povjerenja u institucije, jačanje separatističkih narativa

Demokratska upotreba: Precizno razlikovati internacionalni nadzor od suvereniteta države.

76. REZOLUCIJA GS UN O SREBRENICI (2024) – DISKURZIVNA FUNKCIJA

Hegemonijsko značenje: Pokušaji relativizacije ili svođenja rezolucije na simbolički čin bez efekta.

Funkcija u strukturi moći: Suprotstavljanje normativnom autoritetu Ujedinjenih nacija i očuvanje revizionističkih narativa.

Evropsko / internacionalno značenje: Rezolucija predstavlja internacionalni konsenzus država članica UN-a o činjenicama genocida i normativni okvir odgovornosti.

Posljedice: politički revizionizam, nastavak hegemonijskog diskursa

Demokratska upotreba: Koristiti rezoluciju kao pravni, politički i diplomatski alat u okviru internacionalnog poretka država.

The post GLOSAR RAZLIKOVNIH POJMOVA HEGEMONIJSKOG I EVROPSKOG POLITIČKOG JEZIKA NA BALKANU I BOSNI appeared first on Krug99.

Demokratija je poput nuklearne energije

Internacionalna zajednica, vjerovatno, neće dopustiti povratak BiH-e na ustav Republike BiH-e (1990.), bez obzira što je vlast RS-e odlukama Parlamentarne skupštine RS-e (12. 3. 2025.) odustala od njegove dalje implementacije. Posebnu privrženost očuvanja okvira Daytonskog Ustava BiH-e manifestiraju SAD, jer smatraju svojom zaslugom njegovo zaustavljanje rata u BiH-i. Zbog toga, jedino što je realno moguće učiniti, za šta postoji široka spremnost, jeste izmjene aktuelnog ustava BiH-e. Politika vlasti RS-e dovela je u pitanje njegovu dalju implementaciju, i presude Evropskog suda za ljudska prava o njegovoj nesaglasnosti s Evropskom poveljom o ljudskim pravima, permanentna politička kriza u zemlji povezana s Daytonskim Ustavom BiH-e.

Izmjene Ustava BiH-e mogu biti različitog dometa, što zavisi od stavova svih učesnika u njegovoj izmjene. Međutim, da bi izmjene Ustava BiH-e imale kakav takav smisao nužno je promijeniti njegove ključne postulate: (a) etnički osnov administrativno političkog uređenja države; (b) obim i način postizanja međuetničkog konsenzusa; (c) izbaciti ili strogo regulisati pitanja upotrebe etničkog veta; (d) ukinuti entitetsk veto, obezbijediti pravni suverenitet države na cijeloj njenoj teritoriji; (e) promjeniti izborni zakon tako da svi građani imaju ista i jednaka prava glasa; (f) obezbijediti izborni legitimitet Parlamenta BiH-e i Predsjedništva BiH-e od svih građana na cijeloj teritoriji države.  

Zašto je reforma ustavnih principa Daytonskog ustava BiH-e nužna? Zato što (1) aktualni ustavni principi proizvode permanentnu političku i sveukupnu društvenu krizu i (2) zato što važeći ustavni postulati Daytonskog ustava BiH-e vode njenom teritorijalnom raspadu. Ova dva razloga, posebno ovaj drugi, je proizvod ratnih ideologija i dostignuća udruženih zločinačkih poduhvata Srbije i Hrvatske prema Republici Bosni i Hercegovini.

Daytonski Ustav BiH-e je destrukcija tradicije njene političke historije izvedena na održanju i produbljenju međuetničke distance, podjele i sukoba u BiH-i proizvedeni agresijoim Srbije i Hrvatske na Bosnu (1992-1995.). Prvi put, u višestoljetnoj historiji BiH-e izvršena je njena administrativa podjela na etničkom principu. Bosna i Hercegovina je kroz svoju višestoljetnu historiju uvijek bila decentralizirana po geografskim i privrednim karakteristikama, ali nikada nije bila, osim u ratnim vremenima pod uticajima izvana, dijeljena po kulturno-političkim, kolokvijalno kazano, etničkim principima. Zbog toga je dejtonski ustav BiH-e politička, pravna, historijska destrukcija njene višestoljetne političke historije. Njegov jedini rezultat je uspostava nepravednog mira. Brojne su negativne posljedice Daytonskog ustava BiH-e.  

(1) Daytonski ustav BiH ukinuo je Ustav Republike BiH (1990.) i njen dotadašnji građanski republikanski oblik uređenja;

(2) suspendirao  je građanski Referenduma proveden (1992.) na cijeloj državnoj teritoriji po internacionalnoj preporuci i uz internacionalno priznanje;

(3) ukinuo je legalne simbole Republike Bosne i Hercegovine s kojima je bila internacionalno priznata i postala članica UN-a; političkim nasiljem suspendirao je  grb, zastavu i himnu Republike BiH-e.

(4) uveo je ratni etnopolitički oblik uređenja BiH-e koji proizvodi njenu permanentnu političku i društvenu krizu;

(5) stvorio je svojevrsnu neokolonijalnu državu Srbije i Hrvatske;

(6) na osnovu prava Srbije i Hrvatske na specijalne političke odnose s administrativno političkim entitetima BiH-e, Daytonski ustav BiH uveo je novi oblik njenog historijskog političkog postojanja; BiH-a je postala njihov kondominijum, svojevrsna zajednička kolonija, kolonizirana država s visokim stupnjem autonomije;

(7) u BiH-i uveden je etnički politički sistem na paritetnom principu na račun proporcionalnog političkog principa. Paritetni etno-politički princip, s jedne strane, izjednačava nejednakosti, kvantitativno nejednake etničke zajednice, a s druge strane, ukida demokratski politički standard vladavine demokratske većine. Rezultat primjene etničkog pariteta je građanska diskriminacija Bošnjaka, njihova pravno političku nejednakost.

(8) Srbija i Hrvatska na osnovu specijalnih odnosa sa entitetima BiH, u suštini, uspostavljaju i imaju specijalne odnose s dva konstituentna naroda u BiH-i, s Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima, kao “svojim narodima u BiH”; time Srbija i Hrvatska, kao etničke nacije, faktički, Bosanske Srbe i Bosanske Hrvate, dva konstituentna naroda u BiH-i, tretiraju svojim nacionalnim manjinama; to znači, dva ustavno konstituentna naroda u BiH-i su u isto vrijeme narodi u BiH-i i nacionalne manjine Srbije i Hrvatske u BiH-i; 

(9) multietnička Republika srpska, jedan od dva entiteta u BiH-i, koji je nastao etničkim čišćenjem i genocidom, legaliziran Daytonskim sporazumom, u postdejtonskoj Bosni, transformisao se, faktički, u monoetnički politički entitet Bosanskih Srba;

(10) u Daytonskom ustavnom periodu, od 1995. do danas, na polovini teritorije Republike BiH-e, preciznije na 49%, njene teritorije, stvoren je, etnički srpski entitet, uz bosanskohercegovačku i internacionalnu asistenciju, nasuprot demografskoj činjenici da je na cijeloj teritoriji Republike BiH, prije agresije na BiH-u (1992-1995.), od ukupnog broja stanovnika BiH-e, Bosanskih Srba bilo 36%. Aktuelno rukovodstvo RS-e, njena vlast, zahtijeva razgovore s vlastima FBiH o odcjepljenju 49% teritorije BiH-e i prisajedinjenje Srbiji;

(11) “Hrvatski narod kao cjelina”, Hrvati u Hrvatskoj zajedno s Bosanskim Hrvatima, Hrvati kao “etnički jedinstven  narod”, ima dvije države, Hrvatsku i BiH-u. Hrvati kao “etnički jedinstven narod” je suveren u dvijema državama. Ista situacija je i sa Srbima kao “etnički jedinstvenim narodom”; Srbi i Hrvati “kao etnički jedinstveni narodi” u dvijema državama su u političkom smislu dvije, odnosno dvojne nacije;

(12) Bošnjaci muslimani imaju jednu državu zajedno s dvije dvojne nacije. BiH-a je, na osnovu i zbog toga, kako Bošnjačka tako i Srbijansko srpska, odnosno i Hrvatsko hrvatska;

(13) Daytonski ustav BiH-e dao je dvojni politički status Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima. Oni su, s jedne strane, konstituentni narodi BiH-e, a  s druge strane, oni su nacionalne manjine kao dijelovi “jedinstvenog srpskog naroda”, odnosno “jedinstvenog hrvatskog naroda”; kao dijelovi srpskog, odnosno hrvatskog naroda susjednih država, “svojih tzv. matičnih država”, predstavljaju nacionalne manjine Srbije i Hrvatske u BiH-i. Oni imaju jedinstvenu nacionalnu političku dihotomiju. Ona je posljedica, s jedne strane, etničkog određenja srbijanske i hrvatske države, a s druge strane, njihovog, u BiH-i, nametnutog etničkog određenja nacije;

(14) da bi se obezbijedila i održala neokolonijalna uprava Srbije i Hrvatske u BiH-i uvedeno je tzv. međuetničko i međuentitetsko veto kao mehanizam blokade institucija i organa vlasti države BiH-e i suspendirana kako društvena demokratija tako i demokratski, većinski, oblik odlučivanja državnih organa i institucija vlasti. U cijelom slobodnom demokratskom svijetu organi vlasti funkcioniraju na principu većinskog odlučivanja njegovih članova, a društvo funkcionira na principu demokratije većine. Samo u Bosni i Hercegovini manjinski sastav državnih organa vlasti i institucija upravlja i vlada nad njegovim većinskim sastavom; samo u Bosni i Hercegovini demografska manjina vlada demografskom većinom; Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati, kao demografska manjina zajedno, upravljaju kao da su demografska većina;

(15) Daytonski ustav BiH-e uveo je etničku i administrativno entitetsku podjelu države kakva nije postojala nikada u historiji Bosne i Hercegovine, na osnovu čega se može kazati da je proizveo historijski politički zločin nad njom. Etničko-administrativna podjela BiH-e je, ne samo posljedica, već i osnov uspostave i implementacije srpsko-hrvatske kontrole vlasti u BiH-i i predstavlja mirnodopski nastavak politike njihovih, srpsko-hrvatskih, ratnih udruženih zločinačkih poduhvata (1992-1995.);

(16) samo BiH-i je onemogućeno i zabranjeno građansko političko uređenje.

Neki politički moćnici Svijeta smatraju da su građanska i institucionalna demokratija, kao historijski politički ideali uređenja njihovih društva i države, opasnost i šteta po BiH-u, iako znaju i kažu da je sveukupni društveni razvoj njihovih država posljedica njene društvene, institucionalne i građanske demokracije. Oni potvrđuju djelom da ono što je dozvoljeno Bogovima nije Ljudima, ono što je dobro njihovih država nije dostupno, čak nije ni dobro za BiH-u. Na demokratiju kao opće društveno dobro, individualnu i kolektivnu jednakost i ravnopravnost, nemaju pravo svi narodi ni svi ljudi kao pojedinci, kao što nemaju pravo svi narodi na nuklearnu energiju. Demokratija je slična nuklearnoj energiji. Dobrotvorna je kada je u posjedu jednih, ali kada su u posjedu drugih tada su opasnost. Nisu svi narodi ni ljudi niti za ista opća politička dobra, kakvo je demokratija, niti su za opća naučna dobra, kakvo je nuklearna energija!       

The post Halilović: Demokratija je poput nuklearne energije appeared first on Krug99.

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine ni Predsjedništvo BiH nemaju izborni legitimitet svih građana ni cijele teritorije države BiH

Uvod

Biračko pravo se smatra jednim od osnovnih subjektivnih individualnih prava u grupi političkih sloboda i prava, s jedne, i javna funkcija građana, s druge strane.  Ono konstituira i izražava odnos države i pojedinca kao političkog subjekta i obrnuto. Kroz prizmu biračkog prava sagledava se suština političke reprezentacije građana kao i predstavljanja legitimiteta i demokratije uopće.

Biračko pravo je danas jedna vrsta prirodnog prava. Pripada svakom pojedincu. Ono je jedinstvena vrsta zaštite lične slobode individue, građanina, ali i indikator izbornog legitimiteta vlasti na direktnim izborima. Bez biračkog prava, pojedinac je rob vlasti, a ne slobodan građanin. Svaki pojedinac, samim tim što je član suverenog naroda mora imati biračko pravo. Biračko pravo je veza između pojedinaca kao načina postojanja naroda i izabranih političkih dužnosnika, vlasti, države. Biračko pravo je osnov odgovornost vlasti prema biračima, ali i pokazatelj statusa pojedinca i naroda u njoj. 

Bosna i Hercegovina nema opšte i jednako pravo glasa, već cenzurirano/ograničeno pravo glasa. Historijski oblici cenzuriranog/ograničenog prava glasa bili su: spolni cenzus, rasni cenzus, etnički i vjerski cenzus, imovinski cenzus, obrazovni cenzus itd. Nijedna država Evrope, osim BiH, nema više nijedan od navedenih oblika cenzuriranog/ograničenog biračkog prava. Za razliku od svih njih, Bosna i Hercegovina ima direktno etnički i indirektno vjerski cenzurirano/ograničeno biračko pravo, što je dokazao Evropski sud za ljudska prava u šest presuda protiv Bosne i Hercegovine (Sejdić-Finci, Ilijaz Polav, Svetozar Pudarić, Azra Zornić, Slaven Kovačević). Neposredna posljedica etničkog i vjerskog biračkog cenzusa u izboru Predsjedništva Bosne i Hercegovine je njegova nelegitimnost i nelegitimnost njegovih članova na cijeloj teritoriji i od svih građana BiH u njihovom predstavljanju i zastupanju.

          Antičko roblje, građani Bosne, demokratski svijet danas

 Značajno mjesto u postojanju države kao umne ljudske tvorevine zauzima i ima biračko pravo, posebno za njen demokratski ili nedemokratski status. U današnjoj Evropi je neprikosnoveno opće i jednako biračko pravo. To je njen pravni i politički standard, fundamentalni građanski osnov i demokratsko načelo. Demokratska i legitimna vlast uspostavlja se putem građanskih općih izbora.

Opće biračko pravo znači da svi državljani, osim onih kojima je izrečena sudska zabrana prava glasa, imaju pravo birati i biti birani, bez obzira na njihova posebna obilježja, spol, rasu, vjeru, etničku pripadnost, društveno porijeklo, status, imovinu, obrazovanje, pogled na svijet itd. Opće biračko pravo u Evropi je dobilo status građanstva i postalo općeprihvatljivo i općevažeće ukidanjem cenzusnog biračkog prava.

Cenzusno biračko pravo je pravno i politički ograničavajuće aktivno i pasivno biračko pravo ljudima kolektiviteta, građanima, po nekom kriteriju, spolu, etničkoj pripadnosti, vjeri, porijeklu, imovinskom statusu, obrazovanju itd. Opće biračko pravo postala je politička praksa svijeta demokratskim razvojem Zapada.

1. U antičko doba robovi nisu imali pravo glasa, nisu mogli glasati, niti su mogli biti izglasani, izabrani. Smatrani su životinjama koje govore, rođeni su da služe kao što su njihovi gospodari rođeni da gospodare. Smatralo se da je prirodni rob lišen viših funkcija duše čije posjedovanje je pretpostavka mogućnosti da vrši bilo kakve poslove koji rezultiraju višim dobrom, dobrom za većinu ili sve sve ljude u složenoj zajednici kakva je država-polis. “Prirodni rob nije odrastao čovjek, iako može imati tijelo odraslog”. Društveno pravedno je ono što je “prirodno” pravilno, a prirodno pravilno, u pogledu roba, je da bude i društveni rob. Pod Pravednošću se podrazumijevalo neizjednačavanje nejednakog, na bilo koji način, u bilo čemu, a posebno ne u državnim poslovima. Prirodno nejednaki su prirodni robovi i prirodni gospodari. Oni ni u čemu ne mogu biti jednaki, pa ni u pogledu prava glasa. U antičko doba, pravednost kao političko dobro znači jednakost za jednake, odnosno nejednakost za nejednake.

Antičko cenzusko/ograničeno biračko pravo glasa, nastavljeno je u srednjem vijeku, ali s novim oblicima i sadržajima političkog cenzusa. U njemu je ukinuto robovsko cunzusko biračko pravo, ali su uvedena nova ograničenja izbornog biračkog prava uslovljena imovinom, porijeklom, spolom, obrazovanjem, pismenošću itd. Da bi imao biračko pravo, građanin je morao biti u kategoriji koja plaća određen iznos poreza. Pored cenzusa imućnosti, biračko pravo je zavisilo i o nečijem nivou obrazovanja, spolu, zanimanju itd.

2. U BiH ustavno-pravno vlada etničko-vjerski politički cenzus biračkog prava. Historijski posmatrano, on je ostatak nedemokratske prošlosti Zapada, svjedok demokratske zaostalosti BiH, izvor ustavno-pravne nejednakosti i diskriminacije njenih građana, pojedinaca, uzrok permanentne političke nestabilnosti, zarobljenosti države i društva, negativnog političkog eksepcoinalizma, prepoznatljivosti i ekskluziviteta zapadne države (BiH) u Evropi. Etničko-vjerski politički cenzus biračkog prava u BiH čini od nje državu slučaj u Evropi. Zbog njega Bosna nema opće biračko pravo.

3. Historijskim razvojem demokratije politički cenzusi biračkog prava su postupno ukidani proširenjem biračkih prava na šire društvene slojeve dok se nije došlo do općeg jenakog biračkog prava za sve građane. Postupno historijsko proširenje biračkog prava značilo je uvođenje novih društvenih slojeva građana u politički život. Građani izuzeti iz biračkog prava su ekskomunicirani iz javnog političkog života. Historijski razvoj demokratije odvijao se kao proširenje društvene strukture biračkog prava, proširenje kategorija stanovništva u javni politički život koji se tiće svih ljudi.

a) U suvremenim demokratskim sistemima opće biračko pravo se zakonski ograničava samo formalnim državljanstvom, prebivalištem, dobnom granicom, duševnim zdravljem i građanskom čašću pojedinca, te upisom u birački popis kao dokument koji je pravno-tehnička pretpostavka korištenja biračkoga prava.

b) Pasivno biračko pravo je nerijetko dodatno zakonski uslovljeno višom dobnom granicom za izbor na značajne političke položaje, npr. za predsjednika države, ili zbog nespojivosti pristupa na neke položaje povezane s obavljanjem vojnih, policijskih, sudačkih ili nekih drugih javnih poslova. To su poznata načela  nekompatibilnosti i neelidgibilnosti.

c) Jednako biračko pravo podrazumijeva da svi građani imaju jednako pravo glasa, jedan čovjek, jedan glas, i da svaki glas ima jednaku vrijednost, jedan glas, jedna vrijednost. Nastalo je nakon ukidanja pluralnoga prava, koje je historijski bilo vezano uz cenzusno biračko pravo, a izražavalo se u glasovnom diferenciranju biračkoga tijela tako što su nekim njegovim dijelovima davana dodatna prava glasa.

d) Direktno biračko pravo znači da birači direktno biraju svoje predstavnike te isključuje posrednike, izbornike, i posredničke gremije, izbornička tijela, između birača i njihovih predstavnika.

         Izborni građanski i teritorijalni nelegitimitet članova Predsjedništva BiH, odnosno Predsjedništvo BiH

1. Tužba Slaven Kovačević protiv BiH je protiv etničko-vjerskog cenzusnog/ograničenog biračkog prava građana BiH prilikom izbora dva organa vlasti države BiH: Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Predmet ovog osvrta je izbor i popuna Predsjedništva BiH.

Izbor članova Predsjedništva BiH vrši se neposredno prostom metodom popune. Predsjedništvo BiH je obavezno etnički tročlano, Bošnjak, Srbin, Hrvat. Biraju ga dvije izborne jedinice, FBiH i Rs. Šta to znači, teorijski i praktično politički?

A) Članovi Predsjedništva BiH biraju se na zasebnim listama za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku srpsku. Dva člana Predsjedništva, jedan Bošnjak i jedan Hrvat, se biraju iz Federacije BiH i jedan član, Srbin, bira se iz Republike srpske. Birači iz spiska birača u Federaciji BiH mogu  birati jednog, Bošnjaka ili  Hrvata, ne mogu oba; svi birači sa spiska birača u Republici srpskoj, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, mogu glasati za jednog Srbina člana Predsjedništva BiH; iz Republike srpske ne može biti biran član Predsjedništva BiH Hrvat ili Bošnjak, kao što ni iz Federacije BiH ne može biti biran Srbin. Za člana Predsjedništva BiH ne mogu biti birani građani BiH koji se etnički ne izjašnjavaju kao Bošnjak, Srbin, Hrvat. Za članove Predsjedništva BiH, izabrani su oni kandidati, kako iz FBiH tako i iz Rs, koji dobiju najviši broj glasova iz svojih izbornih jedinica, bez obzira na to prelazi li ili ne dobijeni broj glasova 50% od broja izišlih na izbor. Sta znači, teorijski i praktično, na dejtonskom ustavu zasnovan, izbor i popuna članova Predsjedništva BiH?

B) Prema aktuelnom, postdejtonskom izbornom zakonu, BiH nema ni aktivno ni pasivno opće jednako, već etnićki ograničeno biračko pravo. Za nju ne važi Evropska povelja o ljudskim pravima. Ona je, u tom pogledu, u srednjovjekovno doba cenzusnog biračkog prava, a ne u savremenom zapadnoevropskom dobu, što su dokazale i potvrdile sve dosadašnje presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci, Svetozar Pudarić, Ilijaz Pilav, Azra Zornić, Slaven Kovačević).   

C) Po važećem, dejtonskom, biračkom pravu, izbor i popuna Predsjedništva BiH, Predsjedništvo kao i njegovi članovi pojedinačno, nemaju izborni legitimitet svih građana BiH, a time nemaju ni legitimitet političkog predstavljanja i zastupanja svih građana BiH. Članove Predsjedništva BiH iz FBiH ne glasaju građani s prostora Rs, kao i obrnuto. To znači, članovi Predsjedništva BiH, iz jednog entiteta nemaju izborni legitimitet građana drugog entiteta. S druge strane, članove Predsjedništva BiH ne bira jedna izborna teritorijalna jedinicu, država, već dvije izborne teritorijalne jedinice, FBiH i Rs. To znači, članovi Predsjedništva BiH, a time i Predsjedništvo BiH, nemaju teritorijalni legitimitet cijele države.

D) Članovi Predsjedništva BiH sa teritorije FBiH su oktroirani građanima Rs i obrnuto, član Predsjedništva BiH iz Rs oktroiran je građanima FBiH. Izbor članova Predsjedništva koji se biraju u FBiH ne zavisi od izbora građana Rs, niti obrnuto. Građani Rs moraju prihvatiti kao članove Predsjedništva izabrane na izboru u FBiH, kao i obrnuto, građani iz FBiH moraju prihvatiti člana Predsjedništva izabran na izborima u Rs. Na osnovu izbornog legitimiteta građana jednog entiteta pripisuje im se i pridodaje izborni legitimitet drugog entiteta.

E) Ne postoji nikakva, direktna niti indirektna, izborna, međubiračka veza između člana Predsjedništva BiH iz Republike srpske i birača građana Federacije BiH, i obrnuto. Članovi Predsjedništva BiH nemaju jedno, jedinstveno izborno tijelo. Međutim, oni nakon izbora i preuzimanja dužnosti, u svom svakodnevnom radu, odlučuju jedinstveno. Njihove odluke važe za cijeli prostor BiH, za FBiH i Rs i za sve građane BiH, jer su članovi jedinstvenog državnog organa vlasti.

F) Etničko-entitetska cenzusno izborna diskriminacija, nemogućnost, građana BiH da glasaju sve (svoje) članove Predsjedništva BiH uslovljava: (a) izbornu nelegitimnost Predsjedništva BiH da predstavlja i zastupa cijelu teritoriju i sve građane države BiH; (b) izbornu nelegitimnost članova Predsjedništva BiH, pojedinačno, da predstavljaju i zastupaju sve građane i cijelu teritoriju države BiH. Drugačije kazano, entitetsko-etničko cenzusno izborno biračko pravo u Bosni i Hercegovinidovodi u pitanje  legitimitet i političko predstavljanje svih građana i cijele teritorije države BiH kako članova Predsjedništva BiH pojedinačno tako i Predsjedništvo BiH kao cjelinu, kao Jedno. 

Budući da je Predsjedništvo BiH, ne samo najviši državni politički organ čije odluke važe na teritoriji cijele države, koje reprezentiraju i odnose se na sve građane BiH i cijelu BiH, uslov njegove reprezentativnosti i predstavljanja je da njegove članove biraju svi građani BiH kao jedne izborne jedinice.

            Šta rješava implementacija Presude ESLJP Slaven Kovačević protiv BiH?

Slaven Kovačević, apelant pred Evropskim sudom za ljudska prava, kao građanin BiH, sa prebivalištem u FBiH, zahtijeva da on i svi ostali građani BiH imaju zakonsku izbornu mogućnost da glasaju za sve članove Predsjedništva BiH, da člana Predsjedništva BiH iz Rs biraju i glasači iz FBiH i da glasači iz Rs biraju i članove Predsjedništva BiH iz FBiH.

Imlementacijom prvostepene presude Evropskog suda za ljudska prava Slaven Kovačević protiv BiH ne mijenja se samo izborni legitimitet članova Predsjedništva BiH pojedinačno, već se bitno mijenja karakter odnosa Predsjedništva BiH, kao i njegovih članova pojedinačno, kako u pogledu legitimnog zastupanja i predstavljanja građana BiH i obrnuto, tako i u (njihovom) predstavljanju i zastupanju teritorijalnog jedinstva i suvereniteta države BiH.

Presuda Evropskog suda predviđa da svi građani države BiH, koji imaju pravo glasa, glasaju za sve članove Predsjedništva BiH. Tako, na taj način, svi članovi Predsjedništva BiH postaju izabrani predstavnici svih građana BiH, svi ponaosob stiču izbornu legitimnost svih građana BiH s biračkim pravom na cijeloj državnoj teritoriji BiH, i svako od njih predstavlja i zastupa  cijelu teritoriju države BiH.

Slaven Kovačević i Evropski sud u Strasbourgu u prvostepenoj presudi izražavaju savremeno, jedino moguće, demokratsko političko stanovište: (a) Predsjedništvo BiH je izborno i politički Jedan jedinstven organ vlasti cijele BiH; (b) sve članove Predsjedništva BiH biraju svi građani države BiH s pravom glasa; (c) svaki član Predsjedništva BiH predstavlja sve građane u BiH i cijelu državnu teritoriju BiH; (d) svi građani sa cijelog prostora BiH prenose svoj suverenitet na svakog člana Predsjedništva i Predsjedništvo u cjelini; (e) članovi Predsjedništva BiH i Predsjedništvo BiH su odgovorni svim građanima na cijelom prostoru države; (f) država je Jedno i svi građani, cio narod, je politički Jedno, bez obzira na međusobne kolektivističke i druge razlike; (g) svaki građanin je potpuno suveren i jednakopravan, u svakom smislu, na svakoj stopi državne teritorije; (h) na osnovu općeg i jednakog izbornog biračkog prava, svaki građanin ima jednaka ustavna politička prava i obaveze u svemu, kako u izgradnji tako i u odbrani BiH.

U svim državama na svijetu gdje se predsjednik direktno bira na izborima svi građani glasaju. Takav je slučaj i u okruženju, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo, Hrvatska. Izborni legitimitet svakog člana Predsjedništva BiH je nužan uslov/uvjet odlučivanja Predsjedništva o bilo kojem pitanju iz njegove nadležnosti, jer se njegove odluke odnose i tiču svih građana i cijele teritorije države Bosne i Hercegovine.

Na samom kraju, žalosno je konstatirati da bosansko društvo i država nisu još, u XXI-om stoljeću, ostvarili dostignuća i ciljeve Francuske revolucije (1789.), njenu Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina, ukidanje etničko-vjerskog izbornog cenzusa, uspostavu građanske jednakosti i ravnopravnosti, eliminaciju srednjovjekovnih političkih podjela među građanima države.

The post Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine ni Predsjedništvo BiH nemaju izborni legitimitet svih građana appeared first on Krug99.

Pored toga izdato je i 21 javno saopštenje, upućeno 7 otvorenih pisama i obraćanja relevantnim internacionalnim institucijama, a i 24 Objave iz Sarajeva – sukuse sesija na engleskom jeziku – na preko 800 relevantnih adresa u inostranstvu. 

Treba pomenuti veliki broj istupa naših članova u javnom prostoru  od medija, promocija knjiga, konferencija do svečanih akademija i konferencija.

U izdanju Kruga 99 izišla iz štampe knjiga Od čuda bosanskog otpora agresiji do bosanskog novog Ustava (Prilog naučnom dijalogu), autora Husnije Sejdinovića i Faika Lušije.

Smanjen je broj uvodničara iz inostranstva na 5 sesija, zbog nedostatka sredstava za prevođenje na bosanski jezik. Inostrani članovi, međutim, bili su aktivno uključeni na svakoj sesiji.

U protekloj godini pristupilo je Krugu 99 jedanaest novih članova.

Javni protesti u našoj organizaciji su bili masovnijeg karaktera, ali i neadekvatni objektivnoj potrebi za mobilizaciju i nasušnu potrebu veće glasnosti građanske javnosti u kontekstu političke krize i sigurnosnih izazova za mir u BiH i regiji. Nisu istraženi uzroci pasivnosti i nezainteresovanosti građana za slobodnim ličnim i javnim političkim i društvenim angažmanom. Tome svakako doprinosi manipulativni politički populizam koji stvara nesigurnost i nedoumice građana pred onim „šta se iza brda valja“, koliko i narcisoidni bijeg većine intelektualaca od svake organizovane djelatnosti i javne manifestacije.

Većina naših sesija bila je u znaku otpora etno-nacionalizmu i traganju za političkim i teorijskim oblikovanjem modela na evropskim liberalno-demokratskim vrijednostima za modernu evropsku Bosnu i Hercegovinu. Bez obzira na sile otpora i dominaciju postojećih etničkih oligarhija koji stiču i crpe moć iz oktroisanog dejtonskog ustava donesenog pod prisilom genocida i udruženih zločinačkih poduhvata. I politiku status quo-a dijela internacionalne zajednice, modela koji polazi od nepromjenjivosti postojećeg političkog uređenja, stabilokratije pod svaku cijenu i činjenja ustupaka nasilnicima nad ljudskim pravima i građanskim slobodama.

 Posebnu pažnju smo posvetili predmetu „Kovačević“ koji se vodi pred Evropskim sudom za ljudska prava što je i izraz našeg kolektivnog stava. Kritike koje smo upućivali aktualnim vlastima bile su opravdane. Posebno prema onim koje se deklarativno smatraju građanskom političkom opcijom, koje su svojim ne/činjenjem omogućili  da  pred Evropski sud za ljuska prava dođu u jednostranačkom sastavu koji je branio interese samo postojećeg, nemogućeg etno-političkog modela, a ne interese države Bosne i Hercegovine, države bez diskriminacije svih građana.  To smo izrazili i na javnoj press konferenciji ispred sjedišta Ureda visokog predstavnika, protestujući protiv miješanja u ovaj postupak institucije Visokog predstavnika na način da se zaštite interesi susjedne Hrvatske,  a ne interesi moderne Bosne i Hercegovine i njenih građana. Za Bosnu i Hercegovinu, takva aktivnost Visokog predstavnika značila bi  da Bosna i Hercegovina zadrži teritorijalni integritet, dok joj susjedna Hrvatska i Srbija ne preotmu cjelokupni suverenitet, putem svojih satelitskih političkih aktere u BiH.  

Evropski sud za ljudska prava u predmetu „Kovačević“ uključen je u delikatan predmet.  U slučaju odbacivanja prvostepene presude „Kovačević“ Sud bi ušao u prostor legaliziranja rezultata presuđenog genocida, etničkog čišćenja i udruženog zločinačkog poduhvata i stavio embargo na demokratiju u BiH.  Posljedica bi bila stvaranje mono-etničkih dijelova Bosne, završetak legalizacije etničkog čišćenja i u konačnici urušavanje bosanske države. Činjenje presedana eventualnim odbijanjem prvostepene presude „Kovačević“ stvorila bi se takva sudska praksa koja bi se domino efektom odrazila i prema nominalno građanskoj Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu. To bi bilo moćno sredstvo etno-nacionalističkim snagama u Crnoj Gori, Kosovu ili Sjevernoj Makedoniji za ostvarivanje njihovih etno-nacionalističkih agendi, i u konačnici raspada tih država. Svim iredentističkim i separatističkim pokretima  to bi bilo snažna inspiracija i oslonac da se  i u pojedinim evropskim zemljama legalizira  eventualno nova praksa  Evropskog suda za ljudska prava.

Ipak, vjerovati je  kako će Evropski sud za ljudska prava, radi zaštite demokratije, vladavine prava i ljudskih prava, potvrditi prvostepenu presudu „Kovačević“ što bi osiguralo izlaznu strategiju, racionalan i provjeren evropski model uređenja pomenutih država radi trajnog mira na Balkanu. I ne samo na njemu.

Pojedinačni glasovi se ne čuju daleko! Naša usamljena glasnost ne dobacuje tamo gdje se odlučuje o nama  i na unutrašnjem i na regionalnom, i na internacionalnom planu.

Zbog toga će se Krug 99 u ovoj godini angažirati na regionalnom povezivanju demokratskih snaga privrženih demokratskim vrijednostima, povezivanju snaga neekspanzionističkih država Zapadnog Balkana,  bile one nevladine, akademske ili političke provenijencije. Južna osovina mira na Zapadnom Balkanu mora biti jasnije prepoznata na internacionalnom planu, kako bi ojačao njen kapacitet utjecaja u centrima realpolitike i mjestima donošenja političkih strategija i odluka za ovaj dio svijeta. Interes partnera iz Crne Gore i Kosova je potvrđen, a sa Makedonijom u toku je uspostavljanje kontakata.

I u internacionalnim relacijama to će nam takođe biti strategija. Kako u povezivanju dijaspore na tim vrijednostima tako i prijateljskih savezništva sa pojedincima, organizacijama i institucijama u Evropi i svijetu koje imaju razumijevanje za našu poziciju i prepoznaju mirotvorni karakter u zastupanju istinskih građanskih i demokratskih vrijednosti.

Po prvi put se na sarajevskoj Konvenciji „Bosna je naša – Bosanska“ pokazalo da je moguće okupiti na nadstranačkoj platformi najveći broj političkih stranaka, nevladinih organizacija, akademske zajednice i građana. Moguće je i zajedno ići ka definisanju prosvjećenog bosanskog  političkog modela na vrijednostima pune demokracije,  kojoj teži i treba da teži moderna, slobodna i mirna Bosna i Hercegovina. Naredne konvencije istog modela, uključujući domaće aktere, biće održani u Tuzli i Mostaru, a potom i u drugim sredinama u BiH.

Suočeni sa unutarpolitičkim, regionalnim i globalnim izazovima u fokusu naše pažnje će i dalje ostati teme sigurnosti kao jedno od najvažnijih političkih pitanja.

Političko sljepilo ne smije biti prepreka našim namjerama. Samo promišljena, odmjerena, moderna i ofanzivna politika može dati rezultate. Povlačenje pred defetističkom konfuzijom i puko mešetarenje između nosilaca takve moći, nije naš izbor već put u poraz!

06.01.2025., Godišnja press konferencija

Adil Kulenović, predsjdnik

The post Južna osovina mira na Zapadnom Balkanu i Konvencija Bosna je naša – Bosanska appeared first on Krug99.

1. Evropske integracije Bosne i Hercegovine. Nastavak evropskog puta BiH podrazumijeva djelovanje u dva pravca. Prije svega, potrebno je jačati, depolitizirati i profesionalizirati državne institucije. Evropske integracije u određenim oblastima zahtijevaju da se nadležnosti na nivou države prošire, vraćanjem dijela državnih  nadležnosti koje su otete u ratu. Drugo, nužno je razviti takav medijski, politički i društveni narativ koji favorizira građansko društvo i vodi ka ukidanju nametnutog koncepta konstituentnosti. Na bazi ovog koncepta kasnije je izmišljen i pojam ‘legitimno zastupanje‘,  koji su ujedno i najvažnije političke prepreke za ulazak Bosne i Hercegovine u EU. Etniciziran političko-pravni sistem je dodatno ojačan djelovanjem Visokog predstavnika, čime je gotovo onemogućen dalji razvoj građanskog društva i dostizanje evropskih demokratskih standarda. Ovim je državi nanesena šteta koja će imati dugoročne posljedice.
2. Političke krize i njihovo prevladavanje. Česte političke krize rezultat su očigledno nefunkcionalnog ustavno-pravnog poretka, koji nije kompatibilan s uređenjima drugih demokratskih država. Domaći nacionalisti koji su instrumentalizirani od strane susjednih zemalja koriste ovakav ustavni aranžman za destrukciju vlastite države. Politike secesije nastoje da uruše društveni konsenzus o budućnosti Bosne i hercegovine kao građanske države, ravnopravne članice EU. Kao unitarna država Bosna i Hercegovina posjeduje sve formalne i institucionalne kapacitete da sama odbrani svoj vanjski i unutrašnji državno-politički suverenitet. U tom smislu, najpozvaniji da reaguju su pravosudne institucije, a upravo su one pod stalnim političkim pritiscima i udarima čiji je krajnji cilj njihova politizacija, slabljenje ili  derogiranje. Kao pomoć državnom pravosuđu, u skladu s daytonskim mirovnim ugovorom i svojim propisanim obavezama, antiustavno djelovanje treba da zaustavi Visoki predstavnik.
3. Pravci ustavne reforme. Ustavna reforma u Bosni i Hercegovini treba biti u smjeru postizanja jednakopravnosti svih građana, a ne bilo kojeg kolektiviteta. U tom smislu, presude Evropskog suda za ljudska prava su ujedno i presuda nedosljednoj i licemjernoj politici internacionalne zajednice koja se vodila prema BiH od Daytona do danas. Kreirajući daytonski Ustav BiH svjesno je prekršena Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, stavljajući pri tome, potpuno licemjerno, sav teret odgovornosti za promjenu ustava isključivo na domaće političare. Izvršenje svih presuda ESLJP bi doprinijelo makar djelimičnoj sanaciji efekata dvostruke agresije počinjene nad Bosnom i Hercegovinom. Internacionalna zajednica mora konačno uvažiti činjenicu da građani BiH nisu tražili i ne traže ništa što im ne pripada i što im kao njihovo pravo nije, na pravno nepobitan način, sudski presuđeno. Konačno, jačanjem i implementacijom građanskog koncepta umanjile bi se i opasnosti od budućih negativnih utjecaja susjednih država na Bosnu i Hercegovinu. Istrajnost u borbi za izvršenje ovih presuda je borba za civilizacijske vrijednosti.

Sarajevo, 06.01.2025., Godišnja pres konferencija Kruga 99

Prof. dr. Hazim Bašić

The post Političke krize i njihovo prevladavanje appeared first on Krug99.

Najispravniji način za suočavanje s izazovima koje će nam donijeti godine pred nama, je insistiranje na uspostavljanju i održavanju standarda kakve imaju naši građani koji žive u razvijenijim zemljama, a uvjeren sam da će se mnogi od tih naših građana narednih godina sve više vraćati u Bosnu i Hercegovinu. Bilo da se radi o standardima kvalitete roba i usluga, ili općenito kvalitete života, ili standardima u pogledu zaštite ljudskih prava, na koje se odnose i presude Evropskog suda za ljudska prava, od presude u slučaju Sejdić i Finci, preko Zornić pa sve do presude u slučaju Kovačević.

Građani Bosne i Hercegovine mogu i moraju graditi te standarde u našoj zemlji, a statusna pitanja će se na izvjestan način time riješiti sama po sebi.

Sarajevo, 6.1.2025., Godišnja press konferencija

Bojan Šošić, član Predsjedništva ANI „Krug 99“

The post Graditi evropske standarde ljudskih prava u našoj zemlji appeared first on Krug99.

U protekloj godini je nastavljena koordinirana i sinhronizirana  antibosanska djelatnost sh projekta na svim razinama društveno-političkog sistema. Srbija smatra da je totalno ovladala entitetom “Rs”, a sada Hrvatska uz pomoć internacionalne birokratije i demokršćanske politike pokušava ovladati entitetom “FBiH”. Na taj način Bosna bi se stavila pod kontrolu  susjednih država i bila bi zaustavljena u daljnjem državnom razvoju.

Niko više ne postavlja pitanje o hidro-potencijalu na Drini koji koristi Srbija. Jedan od ratnih ciljeva Srbije bila je rijeka Drina i hidroelektrane koje su na njoj napravljene. Danas se čini da su ti srbijanski ciljevi ostvareni! Niko više ne govori ni o Buškom jezeru kod Duvna koje koristi susjedna Hrvatska. Odjednom je utihla priča o državnoj imovini. Politička djelatnost je svedena na ostvarenje ciljeva Čovića i Dodika – kao da ne postoje bosanski državni interesi. Bosna i Hercegovina u trgovinskoj razmjeni sa susjednim državama, Srbijom i Hrvatskom, pokriva samo polovinu uvoza svojim izvozom i sasvim je jasna ekonomska tendencija potčinjavanja. Političari vladaju tako što se zadužuju i odvlače državu u dužničko ropstvo, a to je onda put da multinacionalne kompanije preuzmu bosanske resurse i totalno ih kontroliraju.

Institucije države su zaleđene, država je zaustavljena i ne može se razvijati na planu unutarnje konsolidacije i vanjske integracije u evropski pravno-politički poredak. Strateški cilj Srbije i Hrvatske je da se Bosna i Hercegovina predstavi kao nefunkcionalna. Institucije se obezglavljuju (KCUS, NUB, UNSA) ili se obezvrjeđuju i pokušavaju ugasiti (Zemaljski muzej, ANUBiH i dr.). Planski osmišljeno, država se napada preko rušenja institucija i koruptivnih djelovanja organiziranih antibosanskih snaga. Na bitne funkcije sistema postavljaju se nestručni, nesposobni, neobrazovani i nedorasli diletanti iz arsenala stranačkog jednoumlja. I svi misle da imaju bolji tenor od Luciana Pavarottia. Istovremeno se odvija ciljano onemogućavanje moralnih i stručnih ljudi da nešto naprave. Pritom, akademska zajednica se ne buni i zadovoljno šuti! Politički sistem je u rukama suspektnih političkih grupacija koje su povezane s raznim drugim sumnjivim organizacijama i poslovima. Vlast se poima kao sredstvo za pljačku i prisvajanje sredstava koja se legalno ne mogu zaraditi i steći.

Pred očima javnosti u kojoj živimo događa se etnička getoizacija Bošnjaka, Hrvats i Srba na uskom prostoru Bosne, a to je opasna politika izolacionizma; u toku je cancel culture, pauperizacija i rastući analfabetizam stanovništva; isto tako, nastavlja se proces migracija i demografska regresija, samoubilački se odvija svođenje nacionalnosti na etničko-religijsku grupu, odbacuje se  racionalnost Moderne i usiljeno natura primordijalnost, primitivizam i predpolitički barbarski mentalitet. Agresivnost velikosrpskog i velikohrvatskog hegemonijskog nacionalizma nepojmljiva je bosanskom političkom subjektu još uronjenom u prazninu jugonostalgije koja je veliki lonac za kuhanje bosanskog mozga. Zovko Željana traži da im premijer Hrvatske isporuči predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ličnost koja je zasjenila sve fašiste, konsocijacijske sveštenike, etnokrate, patokrate, religijske fundamentaliste, ciničke birokrate, egocentričke manijake tzv. “legitimnog predstavljanja” – bio je Slaven Kovačević. Boreći se za prava svih građana BiH pokazao je pravac izlaska iz mraka, ali i otkrio je brojne “zovkiće” i slične čuvare aparthejda i diskriminacije. Na slučaju Kovačević se vidjelo da politika ili većina političara u BiH nije svjesna povijesnog trenutka.

Dominantna etnička politika je bez vizija budućnosti i pod kontrolom realpolitike antibosanskih snaga. Pritom, dogma o realnosti je najopasniji politički mit koji vlada nad nama: realnost kao nešto vječno dato što se ne može promijeniti. U društvenu realnost je instaliran strah i opasnost od rata. Tako je ljudska egzistencija svedena na strepnju i neprestano iščekivanje novog užasa i stradanja. Život pod prijetnjom ne može stvoriti kvalitetne forme koje bi osiguravale napredak i razvoj državnog sistema.

Građanima se nameće etnokratija, konsocijacija i populistički nacionalizam. Naš je bosanski cilj borba protiv izopačenja demokratije u političkom sistemu. Umjesto demokratije u Bosni se nameće plemenska podjela na svim razinama sistema. U tome glavnu riječ vode političari i sveštenici sa svojim anahronim stavovima. Građani se drže u neznanju i nerazvijenosti jer je s takvima lakše upravljati i manipulirati. Zato se sistemi obrazovanja i kulturni sadržaji smatraju bespotrebnim i daju se pojedincima koji decenijama srozavaju svaku formu obrazovanosti i znanstveno-istraživačke djelatnosti. Građani mrze establishment, ne podnose decenijske političare, odbijaju da glasaju i učestvuju na izborima, a to onda otvara prolaz raznim kriminalnim grupama i polupismenim diletantima da osvoje vlast i institucije sistema. Zato se politika preselila u medije i vodi se preko medija kao medijska politika. Skandalozne izjave političara zauzimaju glavno mjesto u medijskim izvješćima o dnevnim događajima. Javnost se lijepi za prostačke eskapade političara desnice, narcisoidnih i neodgovornih, a posebno prezire intelektualnu superiornost i moralno držanje pojedinaca koji razotkrivaju sadržaje takvih politika i partija.

Uz očiglednu krizu liberalne demokratije i otvorenog nepovjerenja građana u politiku i političke partije na scenu stupaju spekulanti, prevaranti, lokalni milioneri, bogati igrači, psihopate, egomanijaci, neznalice i svi oni lažnim obećanjima privlače izigrane građane. Socijal-demokrati, laburisti i socijalisti su izigrali radničku klasu i potpuno je zanemarili tokom 20. stoljeća. Izigrana su obećanja o jednakosti, pravdi, slobodi građana. Zato je u 21. stoljeću došlo do devalvacije tih partija, pasokifikacije socijaldemokratije i uopće ljevičarskog duha u Bosni. Umjesto liberalne demokratije nastupa populistički i ksenofobni nacijski diskurs, dušebrižnici naroda, čuvari vječne “narodne duše”, kombinacija sveštenika i pseudo-političara. Opasni političari pojavljuju se kao spasioci naroda i oni stoje iznad parlamenata, institucija, tijela političkih partija, u zoni nedodirljivosti. Na scenu povijesti ponovo stupaju opasne desničarske ideologije i pokazuju svoju manipulacijsku nadmoć nad beskrvnom ljevičarskom ideologijom utonulom u korupciju. Desničari otvoreno poručuju i javno upozoravaju da ne žele civilno društvo ravnopravnih građana nad kojima vlada pravo. Zato im ne smeta narasli ekološki problem neuslovne, oštećene životne sredine i zagađenosti koja odnosi ljudske živote. Političari bez psihijatrijskog nadzora i ne pomišljaju da pitanja ekološke krize svakodnevnog života u Sarajevu moraju posmatrati kao ključna političko-egzistencijalna pitanja.

Najbolnija tačka bosanske političke situacije je besmislena zavađenost političkih partija koje dolaze iz Sarajeva, a istovremeno pokazuju i ispoljavaju neslućenu servilnost prema internacionalnoj globalnoj birokratiji i etničko-religijskim partijama koje sprovode projekte država Srbije i Hrvatske. Tako se HDZ sa svojom nemoralnom antibosanskom agendom i mizernim brojem osvojenih glasova pojavio kao politička organizacija koja određuje ključne političke procese i usmjerava ih na osnovama etničke diskriminacije i aparthejda, konsocijacijske politike, tzv. “legitimnog predstavljanja”, nelogičnog pariteta i zahtjeva za “etničkim izbornim zakonom”. Srbija je, u isto vrijeme, i dalje glavni remetilački faktor na Balkanu i perverzna velikosrpska politika plemena u agoniji.

Na barikadama ili mjestima javnog protesta, danas se pokazuje naša odgovornost za Bosnu. Naš ideal demokratije i civilnog društva vrhuni u stavu Bosna je bosanska – to znači: država njezinih građana! Ova lozinka podrazumijeva epohalnu obnovu bosanstva, pluralnog društva, poštovanja čovjeka, demokratskog duha, parlamentarizma, evropejstva i znanstveno-tehničkog optimizma spram mračnjaka, fašista / nacista, religijskih fundamentalista i etnicističke patokratije.

Press Kruga 99, 6. januar 2025.

prof. dr. Senadin Lavić

The post Dominantna etnička politika je bez vizija budućnosti appeared first on Krug99.

A guiding assumption of the ideology of the “Serbian World” is that Bosnia and Herzegovina does not exist as a unified multicultural sovereign state. According to the recent Declaration of the All-Serb Assembly, Bosnia is only a collection of entities with three separate peoples or “nations,” each with vital interests and veto power. The Declaration privileges Republika Srpska as a “unified and independent” sovereign entity. Hence the Serbian World has subjected Bosnia as a sovereign state to an ideological erasure. Such a delegitimization and conceptual erasure of Bosnia as a sovereign state represents an existential threat with dire consequences.

Such a conceptual erasure is similar to the erasure of Ukraine by the “Russian World.” For the proponents of the Russian World, Ukraine and its people do not exist. Putin’s ideologues declared that Ukraine did not exist, that it was “soft tissue” between Russia and West, and that Ukrainians had somehow forgotten they were Russians. In this sense, Russia has already erased the existence of Ukraine as a state with its own culture and history. The illegal invasion and its murderous cruelties are a brutal effort to affirm that pathological worldview.

Following the adoption of the UN Resolution on the Srebrenica Genocide, Republika Srpska and Serbia responded with the “Declaration of the All-Serb Assembly,” the latest manifesto of the Serbian World. The Declaration envisions an exclusive ethno-territoriality for the Serbian people as a “unique whole”that is analogous to the irredentist plan for “Greater Serbia” in the 1990s that sought to incorporate Bosnia and other areas of the Balkans as though they did not exist unto themselves. The Declaration, as in the case of the SANU Memorandum, alleges persecution of Serbs and proposes to respond with a cultural and political separatism. The proposed unity of all Serbs in one state clearly comes at the expense of Bosnia and its citizens.

A year prior to the Declaration of the All-Serb Assembly, in April 2023, Milorad Dodik had called for the unification of all Serbs proclaiming that “No one will prevent us [Serbs] from uniting because it is our right and our history. The last century was the century of Serbian suffering, and this century is one of Serbian unification.” Two years earlier, in August 2021, Mr. Dodik asserted that Bosnians were a “subject people” who, because they were “converts,” lacked the character necessary to govern. He concluded that the Bosnian state was “an illusion that could not function.” These pronouncements—which have been challenged as hate speech–underline the fact that Serbian World entails the delegitimization of Bosnia as a state and of Bosnians as citizens.

It is as though the Serbian and Russian Worlds have conspired to erase Bosnia in Vidrići in Republika Srpska, where a Russian-style Orthodox Church was constructed along with a Russian Orthodox Cross. The plaque on the cross honors fallen fighters, including Russian mercenaries who died in the so-called “defensive-patriotic war” (1992-1995). The phrase –defensive-patriotic war”— involves a revisionist narrative that glorifies the perpetrators, denies the genocide, and intends to erase Bosnia, since its terrain is now described as a “homeland” that is defended by Orthodox “brothers”.  It should not escape our attention that Putin’s official foreign policy is to “unify orthodoxy” as he seeks to lend his full support to “brother peoples”.

Such efforts at conceptual erasure take other more subtle, but equally pernicious forms. The High Representative and the Republic of Croatia attempted to influence the Kovačević case by intervening in the proceedings as “Third Parties,” in order to prevent democratic reforms in Bosnia. Such interventions can be seen as a coordinated effort to divide Bosnia so as to ensure that it will never be able to exist as a democratic society. One should not fail to notice the coincidental timing of the “voluntary contribution” of 100,000 euros made by the Republic of Croatia to the ECHR. Further, the denials of the genocide by Vučić and Dodik, and the prohibition of memorials for the victims at atrocity sites such as Pilica Cultural Center and Barutni magacin in Kalinovik, intend to erase Bosniaks by suppressing the memory of their suffering.

With the ideology of the Serbian World the victims of genocide and other war crimes are dehumanized and rendered invisible. This is an eliminationist ideology which must be confronted because, as in the case of Ukraine, it indicates a state of mind that is preliminary to violent persecution and genocide that are imminent. While Aleksandar Vulin has been identified as the main proponent of the Serbian world with his pronouncements that the unification of all Serbs in one state has already begin and cannot be stopped, the entire leadership of Republika Srpska and Serbia are now taking systematic steps to achieve the genocidal goals of the 90s.

Let 2025 be the year that actions are taken to prevent  the Serbian and Russian worlds from achieving their goals that threaten the existence of Bosnia. Bosnia’s EU accession and membership in NATO must be accelerated. Let 2025 be the year when the Serbian World is condemned and “Republika Srpska Day” is banned. Steps must be taken in 2025 to support democratic constitutional reforms consistent with the judgements of the European Court of Human Rights. In 2025, as we commemorate the Srebrenica genocide, survivors must be supported in their efforts to establish memorials and museums at atrocity sites such as Pilica Cultural Center, and Barutni magacin in Kalinovik so that the victims and the truth are properly remembered and the crimes will not be repeated. In these ways, the Serbian and Russian Worlds and their efforts to undermine Bosnia as a democratic nation will be neutralized and Bosnia’s existence as a democratic multicultural state under the rule of law will be affirmed.

6 January 2025. KRUG 99., Press Circle 99

prof. dr. David Pettigrew, CSU Professor of Philosophy and Holocaust and Genocide Studies, Southern Connecticut State University, Member, Steering Committee Yale University Genocide Studies Program

The post The Ideology of the ‘Serbian World’ is an Existential Threat to Bosnia and Herzegovina appeared first on Krug99.

Ideja vodilja u ideologiji „srpskog sveta”  je pretpostavka da Bosna i Hercegovina ne postoji kao jedinstvena multikulturalna suverena država. Prema nedavno usvojenoj Deklaraciji ‘Svesrpskog-sabora’, Bosna je samo skup entiteta s tri odvojena naroda ili „nacije”, od kojih svaki ima vitalne interese i pravo veta. Deklaracija privilegira Republiku Srpsku kao „jedinstven i samostalan” suvereni entitet. Otuda je ‘srpski svet’ Bosnu kao suverenu državu podvrgao ideološkom negiranju. Takva delegitimizacija i konceptualno negiranje Bosne kao suverene države predstavlja egzistencijalnu prijetnju sa strašnim posljedicama.

Takvo konceptualno negiranje slično je negiranju Ukrajine od strane „Ruskog svijeta“. Za zagovornike Ruskog svijeta Ukrajina i njen narod ne postoje. Putinovi ideolozi izjavljivali su da Ukrajina ne postoji, da je ona „meko tkivo“ između Rusije i Zapada, te da su Ukrajinci nekako zaboravili da su Rusi. U tom smislu Rusija je već izbrisala postojanje Ukrajine kao države sa svojom kulturom i historijom. Nelegalna invazija i njezine ubojite okrutnosti brutalan su pokušaj afirmacije tog patološkog svjetonazora.

Na usvajanjae Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, Republika Srpska i Srbija odgovorile su „Deklaracijom Svesrpskog sabora”, kao najnovijim manifestom ‘srpskog sveta’. Deklaracija predviđa ekskluzivnu etnoteritorijalnost za srpski narod kao „jedinstvenu cjelinu” što je analogno iredentističkom planu za „Veliku Srbiju” iz 1990-ih koji je nastojao inkorporirati Bosnu i druga područja Balkana kao da oni do tadan nikad nisu ni postojali kao zasebne cjeline. U Deklaraciji se, kao i u slučaju Memoranduma SANU, govori o navodnom progonu Srba i predlaže odgovor kulturnim i političkim separatizmom. Predloženo jedinstvo svih Srba u jednoj državi jasno ide na štetu Bosne i njenih građana.

Godinu dana prije Deklaracije Svesrpskog sabora, u aprilu 2023, Milorad Dodik je pozvao na ujedinjenje svih Srba poručivši da „niko nas [Srbe] neće spriječiti da se ujedinimo jer je to naše pravo i naša istorija. Prošli vijek je bio vijek srpskog stradanja, a ovaj vijek je vijek srpskog ujedinjenja“. Dvije godine ranije, u avgustu 2021, gospodin Dodik je ustvrdio da su Bošnjaci „podanički narod” koji, jer su „konvertiti”, nema karakter neophodan za vladanje. On je zaključio da je bosanska država „iluzija koja ne može funkcionisati .” Ove izjave—koje su označavane kao govor mržnje—naglašavaju činjenicu da Srpski svet podrazumijeva delegitimizaciju Bosne kao države i Bosanaca kao građana.

Kao da su se srpski i ruski svijet urotili da negiraju Bosnu u Vidrićima u Republici Srpskoj, gdje je sagrađena pravoslavna crkva u ruskom stilu i ruski pravoslavni krst. Ploča na krstu odaje počast palim borcima, uključujući ruske plaćenike koji su poginuli u takozvanom „odbrambeno-otadžbinskom ratu” (1992.-1995.). Sintagma odbrambeno-otadžbinski rat uključuje revizionistički narativ koji veliča počinitelje, negira genocid i namjerava izbrisati Bosnu, budući da se njen teren sada opisuje kao „domovina“ koju brane pravoslavna „braća“. Ne bi trebalo promaći našoj pažnji da je Putinova službena vanjska politika „ujedinjenje pravoslavlja“ dok on nastoji pružiti punu potporu „bratskim narodima“.

Takvi napori za pojmovnim brisanjem poprimaju druge suptilnije, ali jednako pogubne oblike. Visoki predstavnik i Republika Hrvatska pokušali su utjecati na slučaj Kovačević intervenirajući u postupku kao „treće strane”, kako bi spriječili demokratske reforme u Bosni. Takve se intervencije mogu promatrati kao koordinirani napor da se Bosna podijeli kako bi se osiguralo da ona nikada neće moći postojati kao demokratsko društvo. Ne treba zanemariti slučajni tajming „dobrovoljnog priloga” Republike Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava od 100.000 eura. Nadalje, negiranjem genocida od strane Vučića i Dodika, te zabranom spomen obilježja žrtvama na stratištima kao što su Dom kulture Pilica i Barutni magacin u Kalinoviku, namjera je eliminacija Bošnjaka potiskivanjem sjećanja na njihova stradanja.

Ideologijom srpskog sveta žrtve genocida i drugih ratnih zločina dehumaniziraju se i čine nevidljivima. Ovo je ideologija eliminacije s kojom se moramo suočiti jer, kao u slučaju Ukrajine, ukazuje na stanje svijesti koje prethodi nasilnom progonu i genocidu koji su neizbježni. I dok je Aleksandar Vulin označen kao glavni zagovornik srpskog sveta svojim izjavama da je ujedinjenje svih Srba u jednu državu već počelo i da se ne može zaustaviti, kompletno vodstvo Republike Srpske i Srbije sada poduzima sistematske korake ka postizanju genocidnih ciljeva 90-ih.

Neka 2025. godina bude godina u kojoj će se djelovati kako bi se srpski i ruski svijet spriječili u ostvarenju svojih ciljeva koji ugrožavaju postojanje Bosne. Pristup BiH EU i članstvo u NATO-u mora se ubrzati. Neka 2025. bude godina osude srpskog sveta i zabrane „Dana Republike Srpske”. U 2025. godini moraju se poduzeti koraci kako bi se podržale demokratske ustavne reforme u skladu s presudama Europskog suda za ljudska prava. U 2025. godini, kada obilježavamo sjećanje na genocid u Srebrenici, preživjele treba podržati u njihovim nastojanjima da postave spomen obilježja i muzeje na mjestima zločina kao što su Dom kulture u Pilici i Barutni magacin u Kalinoviku kako bi se istinski odala počast žrtvama i spriječilo ponavljanje zločina. Na taj način će se srpski i ruski svijet i njihovi napori da potkopaju Bosnu kao demokratsku naciju neutralizirati i potvrditi postojanje Bosne kao demokratske multikulturalne države pod vladavinom prava.

6. januar 2025. KRUG 99, Godišnja press konferencija Kruga 99

prof. dr. David Pettigrew, Profesor filozofije i studija holokausta i genocida, Državni  Univerzitet Southern Connecticut, član Upravnog odbora Programa proučavanja genocida Univerziteta Yale

The post Ideologija „srpskog sveta“ je egisztencijalna prijetnja za Bosnu i Hercegovinu appeared first on Krug99.

Optužnica za neuspjehe OHR-a koji podrivaju državnost i demokratsku budućnost Bosne

Osjećam se primoranim da se pozabavim neuspjehom Ureda visokog predstavnika da postavi temelje za tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini (BiH). Takvi temelji za tranzicijsku pravdu zahtijevali bi opredijeljenost da se omoguće spomen obilježja žrtvama, podršku demokratiji i vladavini prava u BiH kroz provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava, te procesuiranje negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, kao i osudu ciljeva Svesrpskog sabora. Međutim, Ured visokog predstavnika nije ništa poduzeo u svemu ovome te je na taj način udovoljio etnonacionalistima i lišio Bosance i Hercegovce svake nade u demokratsku budućnost kao suverene pravne države.

            U proljeće 2024. godine, međunarodna zajednica proslavila je usvajanje Rezolucije Generalne skupštine UN-a (UNGA) kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine. Iako je postojao zasluženi osjećaj historijskog uspjeha, doista je zabrinjavajuće što još uvijek nema spomenika žrtvama u Domu kulture u Pilici gdje su počinjeni zločini koji su bili dio genocida u Srebrenici. Rupe od metaka na vratima i zidovima u Pilici jasan su podsjetnik na neuspjeh OHR-a da preuzme sveobuhvatnu obavezu da osigura pravo na memorijalizaciju.

Visoki predstavnik ne samo da nije podržao spomen obilježja žrtvama u Pilici, Kalinoviku ili Prijedoru, već nije podržao ni demokratske ustavne reforme. Takve reforme bi ubrzale pristupanje Bosne i Hercegovine EU. Ali došlo je do neobjašnjivog propusta u provođenju presuda Europskog suda za ljudska prava. Još je neobjašnjivija izravna intervencija visokog predstavnika u nastojanju da utječe na presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju Kovačević.

U slučaju Kovačević, Sud je utvrdio da zbog “kombinacije teritorijalnih i etničkih uvjeta” podnositelj žalbe nije mogao glasati za kandidata po svom izboru za Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Sud je utvrdio da trenutni izborni sistem u BiH jača “etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski sistem”. Slučaj Kovačević tiče se prava glasa kao stupa demokratije.

Prvostepena presuda u slučaju Kovačević bila je u skladu s prethodnim nalazima Suda. U predmetu Sejdić-Finci (2009.), Sud je utvrdio da je isključivanje Roma i jevreja iz kandidovanja na izborima za te funkcije “diskriminatorsko” i predstavlja kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima. Sud je obrazložio da se “diskriminacija koja se temelji samo na rasnoj pripadnosti osobe ne može objektivno opravdati u današnjem demokratskom društvu”.

Slično tome, ako se neko ne izjasni kao član jednog od tri konstitutivna naroda, nema pravo da se kandiduje na izborima za navedene pozicije. U predmetu Zornić (2014.), Sud je ocijenio da je takva nepodobnost diskriminatorna i Sud je očekivao da će se postići demokratski dogovor bez “daljnjeg odgađanja”.

S obzirom na dosljednu prirodu ovih presuda Europskog suda za ljudska prava, visoki predstavnik bi trebao koristiti bonske ovlasti za provedbu presuda kako bi unaprijedio najosnovnija ljudskih prava, demokratiju i vladavinu prava u Bosni. Neprovođenje presuda Suda odgađa potrebne demokratske i ustavne reforme, udovoljava etnonacionalističkim interesima i jača etničke podjele koje bi mogle dovesti do budućih sukoba.

Mogućnost ponavljanja sukoba još strašnije prijeti jer OHR nije uspio odlučno odgovoriti na niz etnonacionalističkih provokacija. Mural koji veliča Ratka Mladića i dalje stoji na ulazu u Kalinovik kršeći Krivični zakon BiH. Ostale stalne provokacije uključuju negiranje genocida i prijetnje otcjepljenjem. Zastava Herceg-Bosne, koja je proglašena neustavnom, vijori se kao provokacija na cijelom području tzv. Herceg-Bosne. Memorandum HAZU iz 2022. godine insistira na potrebi osiguranja “ravnopravnosti hrvatskog naroda uspostavom trećeg entiteta”. Ako se postigne, takav treći entitet dodatno bi podijelio i destabilizirao Bosnu.

Nakon usvajanja Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, Republika Srpska i Srbija odgovorile su “Deklaracijom Svesrpskog sabora”. Deklaracija predstavlja prijetnju regionalnom miru jer predviđa isključivu etnoteritorijalnost za Srbe, što je analogno planu “Velike Srbije” iz 1990-ih. U Deklaraciji se govori o progonima Srba i predlaže se odgovor kroz kulturološki, ekonomski i politički separatizam. U Deklaraciji se ističe separatistička cjelovitost entiteta Republika Srpska i podržava obilježavanje Dana Republike Srpske 9. januara, koje je ocijenjeno neustavnim. Deklaracija se protivi članstvu u NATO-u, negira genocid u Srebrenici i poziva na još jednu poricateljsku “studiju” o “događajima u Srebrenici 92-95.

Izostanak reakcije od strane visokog predstavnika doveo je do popuštanja etnonacionalistima i njihovim teritorijalnim ciljevima koji su motivirali genocidno nasilje 1990-ih. Zbog konstantnog neuspjeha da se suoči sa separatističkim i teritorijalnim planovima etnonacionalista, čini se da nedjelovanje visokog predstavnika jača etničke podjele i neumitno gura BiH prema onoj vrsti podjele koja je predložena Owen-Stoltenbergovim mirovnim planom iz jula 1993.; plan koji je tada odbio predsjednik Alija Izetbegović. Svaki takav koncept podjele Bosne treba još jednom odbaciti jer jača etnonacionalistički separatizam, prijeteći ponavljanjem zločina iz devedesetih.

Visoki predstavnik mora biti odlučan da provede sveobuhvatni plana memorijalizacije koji uključuje Dom kulture Pilica, Barutni magacin, sportsku dvoranu Partizan i druga mjesta kako bi se osigurala kultura memorijalizacije koja će podići svijest o istini za buduće generacije. Visoki predstavnik mora provesti presude Europskog suda za ljudska prava, spriječiti negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca i više ne udovoljavati etnonacionalistima koji žele ostvariti svoje teritorijalne ciljeve iz 90-ih, a sada se obraćaju Ruskoj Federaciji za podršku. Snage etnonacionalizma prijete ponavljanjem genocida, prijetnjom s kojom se moramo suočiti hrabro i odlučno. Mural Ratka Mladića na ulazu u Kalinovik mora biti uklonjen bez odlaganja. Dan Republike Srpske, koji je potvrđen Deklaracijom Svesrpskog sabora, mora biti zabranjen.

Ovim i drugim inicijativama, visoki predstavnik bi konačno otvorio mogućnost demokratske budućnosti Bosne pod vladavinom prava. Njegova je obaveza da upotrijebi svoj “konačni autoritet u na terenu … kako bi olakšao rješavanje poteškoća donošenjem obavezujućih odluka … “kako bi osigurao provedbu Mirovnog sporazuma u cjelosti … kao i nesmetan rad zajedničkih institucija”.

Ne može postojati opravdanje za kontinuirano nečinjenje OHR-a. Ne može biti kompromisa kada je u pitanju predanost inicijativama tranzicijske pravde zarad demokratske budućnosti pod vladavinom prava za Bosnu i Hercegovinu.

1. decembar 2024. KRUG 99, prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija o holokaustu i genocidu, Državni univerzitet Southern Connecticut, član Upravnog odbora programa studija genocida Univerziteta Yale

The post Pettigrew: Optužnica za neuspjehe OHR-a koji podrivaju državnost i demokratsku budućnost Bosne appeared first on Krug99.