The post Sjećanje na časnog prof.dr. Sulejmana Grozdanića, prvog predsjednika Kruga 99 appeared first on Krug99.

O romanu su veoma nadahnuto, pored autora, govorili dr. sc. Esad Bajtal, pisac, filozof i nezavisni analitičar, recenzenti: dr. sc. Melida Travančić, mr. sc. Sead Husić i dr. sc. Senad Oprašić, koji je govorio i kao nasljednik loze srednjevjekovne bosanske plemićke porodice Oprašić.

Moderator promocije je bio profesor Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, koji je na početku iskazao zadovoljstvo što je Krug 99 organizator ove promocije te iskazao da ambijent Zemaljskog muzeja najbolje odgovara promociji ovakvog romana. Naglasio je da nas artefakti, koji se nalaze u Botaničkoj bašti, najbolje podsjećaju na ono što mi jesmo i kad toga nismo i kad jesmo svjesni.

U umjetničkom dijelu programa učestvovao je mladi glumac Elmir Krivalić, izgovarajući dio teksta iz romana Udovičke zemlje.

Dr. sc. Esad Bajtal je u svojoj nadahnutoj besjedi govorio o romanu iz današnje perspektive, i zemlji Bosni poredeći poetiku Kadrićevog narativa sa Makovskim i Selimovićkim doživljajem Bosne. Naglasio je da je “ovaj roman povijesna, vješto poknjiževljena, ljudski ispričana priča o fenomenu srednjovjekovne Bosne  kazavši da je ovaj roman nijansirano vješto, majstorski uvjerljivo, dijalektički snažno i potresno slika život u svoj njegovoj oporosti i gorčini, s jedne, te ljepoti i radosti življenja, s druge strane. Jedna dobra, ljudski senzibilno pisana knjiga ističući da roman knjiga koja se sporo čita.

Zato što čitalac ne trči za radnjom i događajima, nego htio to ili ne, gonjen čitalačkom radoznalošću, pažljivo bdije nad sentencama, vješto sročenim opaskama, i mislima, te moralno osjenčenim poukama i porukama koje prate kritične radnju i događaje. Upravo zato, tragika i dramatika ove knjige nije na površini događaja, zbivanja i životnih obrata, nego u nečem sasvim drugom. U onom selimovićevski teškom, životno-realnom, iskustveno-kritičkom povijesno-poraznom i socio-psihološki uzornom uvidu autora od koga se ježi koža. Uvidu o lažnim prijateljima i iskrenim neprijateljima ove zemlje i njenih ljudi. Citirajući dio teksta navodi slijedeće: Usud su im lažni prijatelji i vjerni neprijatelji, Tako je oduvijek i bit će zauvijek. Branili su svakoga od svakoga, a sa svakim napadali sebe. Nevolja je u tome što ih bolje poznaju neprijatelji nego oni sami sebe.

Dr. sc. Melida Travančić istakla je da se radi o historijskom romanu, koji nije historijski u klasičnom smislu te riječi, te kazala: “Prije svega treba naglasiti da ovo nije u klasičnom smislu historijski roman, ovo je više roman o historiji jedne zemlje, u kojem je akcenat na određenom historijskom periodu. Ovo je priča o poštenom vitezu i vojvodi Radivoju Oprašiću, ratniku koji će porodično ime i slavu prenijeti na sljedeću generaciju.

U romanu se, najpreciznije kazano, prepliću historija i život. S jedne strane, jeste sudbinski usud i zemlje i naroda, kao što je posrijedi prikaz i drušvenog trenutka, odnosno situacije kojoj „svjedočimo“, a to su prilike koje vladaju neposredno prije okončanja jednog značajnog historijskog perioda, perioda vladavine posljednjih bosanskih kraljeva. Dok je, s druge strane, do detalja prikazan i život običnog čovjeka, tzv. malog, marginalnog čovjeka koji ne učestvije u historijskim promjenama, ali koji najviše trpi posljedice tih promjena”.

Mr. sc. Sead Husić, koji je urednik i recenzent ovog romana, govorio je o uredničkom procesu, te historijskom kontekstu ovoga romana. Sve što povijest pamti i ovo što roman pamti savršeno se uklapa i nadopunjuje te je u tom smislu tekst Fajke Kadrića roman sa historijskom traumom koji pamti i bilježi traumu u činjeničnom smislu, ali je u narativnom oblikovanju mi ne primjećujemo, što je jedna od boljih odlika ovoga romana. Kadrić je, ukoliko se uzme današnji kontekst, uspio da iznevjeri čitalački horizont, ne povodeći se ideološkim nego čisto književnim i narativnim strategijama što se pokazuje plodonosnim i hrabrim postupkom.”.

Dr. sc. Senad Oprašić, recenzent i nasljednik loze srednjevjekovne bosanske plemićke porodice Oprašić, predstavljajući roman iz svoje lične ali i naučno-stručne perspektive je istakao da priča o srednjevjekovnoj Bosni, nemirnim i nesigurnim vremenima, ljubavi, borbi dobra i zla, posvećenosti povjerenom zadatku, odanosti porodičnoj tradiciji i vlastitom životu kao zalogu u neprekidnom lancu žrtvovanja za nju i sve ono što ona predstavlja. Ovim romanom probuđen je “Kameni spavač”, citirajući riječi lika vidarke: “Vidim ga u ovom i budućem vremenu”. Pošteni vitez i vojvoda Radivoje Oprašić će ostati sa nama dok god i jedan Oprašić hodi zemljom brinući se za bolji i pravedniji svijet i bolje društvene odnose. Iskazujući neskriven ponos što pripada srednjevjekovnoj plemićkoj porodici Oprašić, koja se uvijek borila za Bosnu i sve ljude koji u njoj žive, naglasio je da je porodično prezime Oprašić, prisutno u Bosni preko 700 godina. Dr. sc. Senad Oprašić pozvao je sve one koji u sebi i svom porijeklu imaju u porodičnoj istoriji vezu sa Oprašićima, da to sa ponosom ističu, te da kroz promociju viteškog i plemenitog ponašanja, kakve je prema opisu Fajke Kadrića imao pošteni vitez i vojvoda Radivoje Oprašić, promoviraju bosanske vrijednosti.

Ideja za ovakav roman, kako je istakao  autor Fajko Kadrić javila mu se još prije 20 godina kada je netom nakon završetka rata radio na deminiranju u mjestu koje je nastalo u XV-om stoljeću naseljavanjem iz Podrinja.

Na pustu zemlju na prostorima današnjeg Gradačca koju je opustošio Germansko – Ugarski kralj Žigmund Luksemburški 1408. godine u tu svrhu je, iz sela u kojem je autor rođen, preseljen dio stanovništva koji je na decenijama pustu zemlju Nenavišta ponio ime svog starog mjesta Skugrići pa čak i nazive pojedinih lokaliteta, brda, potoka.

Autor je bio uvjeren da je jedan od rijetkih koji zna za priču o nastanku ovog mjesta a onda, igrom slučaja, nailazi na čovjeka koji o tome zna koliko i on sam. Oni predstavljaju dva daleka rođaka kojima je vjetrometna bosanska sudbina nametnula dva različita savremena identiteta (Srbin i Bošnjak) i koji su do nedavno pucali jedan u drugoga, a sada se čude svom istovrsnom znanju i antagonističkom ponašanju u drugim vremenima u odnosu na njega.

Fajko Kadrić, pisac, rođen je u 1965. godine u Skugrićima u Vlasenici. Do sada je objavio dvije knjige pripovjedaka: Ko još pjeva dok umire, Ordijski mujezin,i dva romana Protokol posrnulih i Udovičke zemlje. Višestruko je nagrađivan za najbolju kratku priču u BiH i dva puta u Crnoj Gori. Knjiga pripovjedaka Ordijski mujezin i roman Protokol posrnulih su podržani od Fondacije za izdavaštvo, a roman Udovičke zemlje je nagrađen nagradom Fondacije za izdavaštvo u Sarajevu za 2019. Godinu i proglašen za najprodavaniju knjigu u 2020 – oj godini i nagrađen nagradom Zlatno pero izdavačke kuće Planjax.

The post U Zemaljskom muzeju u Sarajevu promoviran roman Udovičke zemlje, autora Fajke Kadrića appeared first on Krug99.

Obrazovanje, akreditacija i odgovornost

Uvodničar: Prof. Dr. Enver Halilović

Osnovne činjenice o VO u BiH

• U BiH ima 48 univerziteta i visokih škola, od toga 10 javnih, ostalo su privatni;
• cirka 90. 000 studenata, od toga oko 90% na JU i 10% na privatnim;
• Preko 1.000 studijskih programa, od toga oko 20% na privatnim univerzitetima.
• Izuzetno veliki broj privatnih univerziteta i visokih škola u poređenju sa evropskim zemljama, ali i sa susjedima.

Politička vlast i javne visokoškolske ustanove u BiH

• opstrukcija autonomije univerziteta:
• institucionalna,
• upravljačka, (menadžmenta i UO);
• financijska autonomija;
• sprege i međusobne veze političke vlasti i akademskog osoblja;
• tromost, slaba tržišna orijentacija NIR-a i profila studija;
• nestudentska orijentiranost JU u radu i profilizaciji studijskih programa;
• korupcija;

Politička vlast i privatne visokoškolske ustanove u BiH

• olahko davanje saglasnosti za osnivanje, neprovođenje vlastitih propisa;
• slab ili potpuno odsutan nadzor rada privatnih VŠU u pogledu:
• zakonitosti akata (Statuta i raznih pravilnika);
• zakonitog funkcioniranja organa upravljanja (UO, Senata, rektora);
• kontrole izvođenja nastave, upisa studenata, stvarna dužina doktorskih studija;
• kontrole zapošljavanja i stručnog napredovanja akademskog osoblja, konkursi, stručne komisije za izbore i napredovanja, propisi za nastavničke akademske izbore u zvanja, prelasci sa jedne na drugu naučnu oblast itd.
• Neprovođenje Standarda i normativa VO na svom području, posebno u pogledu:
• broja zaposlenih nastavnika; (sve NOV-i propisale su da VŠU moraju imati više od 50% ili 50% nastavnika stalno zaposlenih u odnosu na optimalan broj nastavnika; međutim, u praksi se može  naći da neke imaju više studijskih programa nego stalno zaposlenih nastavnika; (penzioneri u zvanju emeritusa ili redovnih profesora);
• labaratorijske, bibliotečke i tehničke opremljenosti;
• dozvola tzv. učenja na daljinu bez donošenja propisa o tome;
• sve ovo, uglavnom, tolerira i nadležna prosvjetna inspekcija;

Prosvjetna inspekcija i VO u BiH

• prosvjetna inspekcija, uglavnom, ne kontrolira provedbu Okvirnog zakona i, uglavnom, ne odaziva se na poziv Agencije, te zbog toga imamo:
• da 14 privatnih univerziteta i visokih škola nikada nisu podnijeli zahtjev za akreditaciju, što znači da nemaju akreditaciju, a izdaju diplome i druga akademska dokumenta, suprotno članu 53 Okvirnog zakona;
• Državni organi i institucije zapošljavaju ljude na osnovu diploma sa neakreditiranih VŠU, što je suprotno članu 54 Okvirnog zakona;

Akreditacija visokog obrazovanja u BiH

• Akreditacija VŠU i akreditacija studijskih programa;
• Akreditirano i reakreditirano 30 VU;
• Prvi put akreditirano 5 studijskih programa na UZ (od 8.03.2019);
• Opstrukcije rada Agencije:
• Rada UO; (neimenovanje članova UO i „zamrzavanje statusa“)
• Rada menadžmenta Agencije;

Odnos VŠU prema akreditaciji studijskih programa

• Neizgrađena institucionalna svijest VŠU i NOV o značaju i obavezi akreditacije studijskih programa; (priznavanje diploma u državama EU do 08.marta 2019. i poslije);
• Cijene uplata za akreditaciju studijskih programa;
• Znatan broj studijskih programa ne ispunjavaju uvjete akreditacije;
• Agencija nije razradila akreditaciju klastera studijskih programa;

Preporuke NOV-ima, prosvjetnim inspekcijama i VŠU u BiH

• Obavezna redovna izrada samoevaluacijskog izvještaja za ustanovu i svaki studijski program po propisima koje je utvrdila Agencija; (Kriteriji za akreditaciju ustanova i Kriteriji za akreditaciju prvog i drugog ciklusa studija);
• Obavezno podnošenje zahtjeva za akreditaciju studijskih programa;
• Evidencija akreditiranih ustanova i studijskih programa na prostoru NOV;
• Evidencija izbora i zapošljavanja nastavnika na VŠU; (NOV ne znaju i ne vode evidenciju o broju stalno zaposlenih nastavnika po zvanjima na prostoru njihove nadležnosti);
• Unapređenje, redovna i sistematska kontrola svake VŠU i svakog studijskog programa u pogledu ispunjenja Standarda i normativa rada, osnivanja i zatvaranja VŠU i studijskih programa.

Zašto tema obrazovanje, akreditacija i odgovornost?

Ako na ovo pitanje uopće treba odgovarati dovoljno je podsjetiti na tvrdnju Bertranda Rassella, engleskog filozofa, da je obrazovanje, uz „knjige i slobodu učenih ljudi“ „aparat civilizacije“. Postavljamo pitanje: da li je današnje obrazovanje u BiH aparat današnje civilizacije u BiH?

Nije nam cilj da kreiramo distopijsku sliku o BiH na osanovu prikaza stanja u njenom obrazovnom sistemu. Nažalost, mnogo je činjenica društvenog života uz obrazovanje koje proizvode takvu percepciju, ali, ali nasuprot svemu, nužno je konstatirati da je obrazovanje u BiH danas, blago kazano, nezadovoljavajuće, i to na svim nivoima, od osnovnog do visokoškolskog.

To je generalna ocjena kako domaćih tako i raznih međunarodnih analiza i procjena, spomenimo samo dvije od njih: (1) rang liste univerziteta i, (2) rezultati projekta PISSA u ocjeni znanja i vještina učenika u srednjim školama u BiH u komparaciji sa učenicima istog tipa škola i uzrasta u državama u okruženju i državama EU.

Veliki bro naših univerziteta nije uopće obuhvaćen ni na jednoj rang listi univerziteta u svijetu. PISSA istraživanje znanja i vještina učenika srednjih škola u BiH pokazuje vrlo nezadovoljavajuće rezultate. Mnogo je razloga za takvo stanje izvan samog obrazovanja, ali je veoma mnogo, ako ne i više, u samom obrazovanju.

Ovim putem skrećemo pažnju svekolikoj javnosti na neke faktore nezadovoljavajućeg stanja u obrazovanju, s posebnim osvrtom na visoko obrazovanje u BiH, akreditaciju i odgovornost brojnih uzročnika tog stanja.

Posebna historijsko civilizacijska odgovrnost je na kvaliteti visokog obrazovanja, jer ono direktno veoma snažno utiče na sve nivoe i ostale oblike obrazovanja, ali i na privredu, kulturu, zdravstvo, sport itd. Zbog toga je ovo obrazovanja u fokusu našeg današnjeg obraćanja.

Akreditacija visokog obrazovanja ima dva ključna zadatka: unapredjenje kvalitete visokog obrazovanja i integracija visokog obrazovanja u BiH u evropski prostor visokog obrazovanja. Proces akreditacije visokog obrazovanja, a posebno akreditacija studijskih programa odvija se vrlo otežano i uz mnoštvo otpora, opstrukcija i nerazumijevanja.

Ukazali smo na brojna pitanja i faktore koji direktno utiču na kvalitet obrazovanja kroz odnos političke vlasti i prosvjetnih inspekcija prema visokom obrazovanju s obzirom na članove 53 i 54 Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH, njihovo neprovođenje vlastitih standarda i normativa rada visokog obrazovanja na privatnim ustanovama, ali i na političke opstrukcije i ograničenja rada same Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta.

Za postojeće stanje u obrazovanju u BiH niko niti je snosio niti snosi bilo kakvu odgovornost, osim u nekim akscesnim slučajima.

The post Teze o obrazovanju, akreditacijama i odgovornosti appeared first on Krug99.

Foto Fena: Almir Razić

SARAJEVO, 21. aprila (FENA) – Pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva, danas je predstavljena knjiga „Danas, uprkos njima – prvih hiljadu dana“ autora Grujice Spasovića, istaknutog žurnaliste i bivšeg ambasadora Srbije u BiH.

Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić je kazao da je tema ove knjige jedan časopis, dnevni list „Danas“, koji je počeo izlaziti u Beogradu 1997. godine i prati događaje do oktobra 2000., „dakle do pada Miloševića i njegovog režima“.

– Tako da je ova knjiga, ovo svjedočanstvo o tom listu, o toj novini, u stvari svjedočanstvo o događajima koji su se zbivali od 1997. do 2000. godine, precizno i tačno, s tim što je cijela redakcija, novinari, svi koji su radili, bili su na onoj drugoj strani nasuprot tog totalitarnog Miloševićevog režima – kazao je Komšić.

Istaknuo je da je i za nas u BiH knjiga važna, „jer usput, ne direktno, već indirektno svjedoči o nekim događajima koji su vezani za BiH“.

Ocijenio je da je ovo vrlo interesantna knjiga “vodič kroz događaje, ne samo ono što je bilo u Srbiji, Crnoj Gori, na Kosovu, nego čak i ono što se zbivalo kod nas”.

Zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća Grada Sarajeva i književnik Gradimir Gojer istaknuo je da ova knjiga „donosi povijest demontaže Miloševićevog sustava“.

– Ona je iznimno značajna upravo za cijeli region, pa i za BiH, jer ta demontaža je bila najsnažnija u mediju koji je Grujica Spasović stvorio, a to je list „Danas“. On je bio jedan prostor demokracije u totalitarnom režimu Slobodana Miloševića i zato je ova knjiga, po mom sudu, odličan naputak kuda treba ići Srbija sutra, a kuda, Boga mi, treba ići i cijeli region – kazao je Gojer.

Po njegovim riječima Grujica Spasović je „bio jedan od heroja novinarstva“.

– Uspio je, ne samo da sačuva sebe, nego i da sačuva „Danas“ kao pogled u demokratsku Srbiju i demokratski svijet – zaključio je Gojer.

Predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ Adil Kulenović je kazao da ova knjiga govori, ne samo o listu „Danas“, nego inače o nezavisnim medijima u tranzicijskim zemljama.  

– On skoro pa nigdje u knjizi nije pomenuo pojam tranzicijskih zemalja, ali jeste po sudbini medija, po nastanku lista „Danas“, po sudbini novinara, po načinu na koji su izvršavali svoju, rekao bih, svetu novinarsku dužnost da objektivno izvještavaju javnost, da nepristrasno govore – kazao je Kulenović.

Autor knjige Grujica Spasović je podsjetio da je nedavno preminuo „jedan od najvećih antiratnih boraca i boraca za pomirenje, za ljudska prava i demokratiju Nebojša Popov“.

– On je čovjek koji se, između ostalog, prije svega borio za kulturu sjećanja. Znači da ne zaboravimo ono što se dogodilo za godinu-dvije, nego da se negdje zabilježi, da ostane budućim generacijama. On je bio jedan od glavnih razloga, on me je pritiskao da pišem o onome šta nam se događalo, a događalo nam se zaista svašta – kazao je Spasović, koji je bio prvi glavni urednik lista „Danas“.

Po njegovim riječima, događale su se stvari koje su nešto novo, ne samo za ovaj region, za Jugoslaviju, nego i šire, za Evropu i cijeli svijet.

– Jer mnogo toga što se nama događalo, događalo se i drugim listovima, ali sve ono što se nama događalo, nije se nikome dogodilo. To je bio jedan od glavnih razloga, kad je naš list proslavljao 15 godina postojanja i zato sam to napisao – naveo je Spasović.

Istaknuo je da je značaj ove knjige u tome „da ne zaboravimo“.

– Bio sam šokiran koliko mi, iako smo susjedi, iako smo donedavno bili u istoj državi, malo znamo jedni o drugima i koliko ljudi pojima nemaju šta se događa s druge strane granice, na par desetina kilometara – kazao je Spasović.

Dodao je da knjiga može da bude zanimljiva, prije svega, za njegove kolege novinare, „da vide šta može sve da im se dogodi i zašto je vrlo važno sprečavati zlo u samom početku, kasnije može da bude zaista vrlo kasno“.   

GRUJICA SPASOVIĆ KNJIGA PROMOCIJA

(FENA) F.F.

The post Predstavljena knjiga ‘Danas, uprkos njima’ autora Grujice Spasovića appeared first on Krug99.

na predstavljanje dvije knjige  autorice prof.dr. Lade Sadiković

   Venecijanska komisija o Ustavu Bosne i Hercegovine

                  Ogledi o Ustavu Bosne i Hercegovine

(Izdavač Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99)

Knjige će predstaviti:

Ivo Komšić

Senadin Lavić

Miro Lazović

Mirko Pejanović

Sakib Softić

Strajo Krsmanović

Hidajet Repovac

Promocija će se održati u četvrtak 18. februara 2016. Godine, sa početkom u 13 sati u Bosanskom kulturnom centru (Branilaca Sarajeva 24).

Predsjednika Kruga 99                                                 Rukovodilac Bosanskog kulturnog centra

Adil Kulenović                                                                              Marijo Pejić

The post POZIV na predstavljanje dvije knjige autorice prof.dr. Lade Sadiković appeared first on Krug99.

Promovisana knjiga Dragana Markovine “Jugoslavenstvo poslije svega”

SARAJEVO, 14. decembra (FENA) – Knjiga “Jugoslavenstvo poslije svega” autora Dragana Markovine, posvećena pojedincima i procesima koji su se događali na prostorima bivše države, predstavljena je večeras u Umjetničkoj galeriji BiH.

– Bavio sam se temom koja je posljednjih 25 godina praktično proskribirana u svim javnostima i društvima bivše Jugoslavije. S te strane bilo mi je stalo da se ta tema vrati u javnost – izjavio je Feni Markovina.

U knjizi “propituje činjenice jugoslavenskog kulturnog prostora i povezivanje emancipatroskih ideja koje nisu političke, ni državne, a naprosto postoje kao činjenica koju treba uvažiti i analizirati”.

– Analizirao sam dosta pojedinaca i ljudi koji su po mom sudu kao Don Kihot izgubili neke svoje bitke poput Džonija Štulića, Gorana Babića, Feral Tribunea i Stipe Šuvara. Oni su unaprijed nagovještavali što bi se moglo desiti ovim društvima ako se nastavi u smjeru nacionalizma – istakao je Markovina.

Drugi dio knjige zauzimaju ljudi poput Viktora Ivančića, Aleše Debeljaka, odnosno čitavog kruga sarajevskih intelektualaca koji održavaju kulturne veze na prostorima bivše Jugoslavije.

– Neovisno o brojnim razlikama među njima. Preciznije govoreći, između jugoslavenstva Aleša Debeljaka i onoga Viktora Ivančića postoji ozbiljan jaz, no i jedan i drugi neupitno afirmiraju jugoslavensko nasljeđe u svojim tekstovima. Uvažavajući sve navedeno, jasno je kako možemo govoriti o dvije vrste jugoslavenstva naslonjenom na baštinu zajedničke države. Akcionom i nostalgičnom. S tim da su ključni nositelji akcionog tipa jugoslavenstva mladi ljudi koji nemaju iskustvo življenja u Jugoslaviji, dok je s nostalgičnim tipom, logično posve drugi slučaj. No možda i najbitniji moment upisivanja novih značenja promatranom pojmu, možemo pronaći u procesu kojeg bismo mogli nazvati izgradnja postjugoslavenskog kulturnog prostora. U čemu jednako participiraju razne generacije ljudi, s raznim iskustvima i interesima – napisao je Markovina u knjizi “Jugoslavenstvo poslije svega”.

Promociju je organizirala Umjetnička galerija BiH u saradnji sa Asocijacijom nezavisnih intelektualaca Krug 99, Diogen pro kultura magazinom i Izdavačkim preduzećem MostArt.

Istoričar Dragan Markovina gradio je akademsku karijeru na Filozofskom fakultetu u Splitu do 2014. godine, poslije čega je postavljen za upravnika Arhiva Srba u Hrvatskoj. Autor je većeg broja istoriografskih knjiga i članaka.

(FENA) M.L.

The post Promovisana knjiga Dragana Markovine “Jugoslavenstvo poslije svega” appeared first on Krug99.

Uz najbliže članove obitelji, njegovi prijatelji i poznanici okupili su se da bi evocirali uspomene na tog čovjeka koji je iznad svega volio domovinu BiH, naglašavao to u svojim djelima, ali koristio i svaku drugu priliku da istakne njenu ljepotu i znamenitosti te vrijednosti naroda koji u njoj žive.

Za života je pisao romane koji su prevođeni na švedski i druge svjetske jezike, a u zbirke pripovijedaka sažimao je priče i sudbine koje su mu pričali bh. prognanici, ali i drugi ljudi. Značajan dio stvaralaštva posvetio je historiji Bosne, bosanskim bogumilima i stećcima (srednjovjekovni nadgrobni spomenici). Isticao je važnost učenja i investiranja u znanje, kao neotuđivog blaga svakog čovjeka te njegovanja moralnih vrijednosti.

Na mjestu gdje je sahranjen, za godišnjicu smrti, postavljen je spomenik u obliku stećka na kojem piše: …Po zemlji sam hodio koliko mi je bilo suđeno koraka, ljubio koliko je bilo poljubaca, sad znam da je moglo i više…Ti, isto čitaš, nemoj i tebi isto da se zdesi!!!!!!….Legoh grk, kad je Bosnom vladala glad za posjedom….

Bosanskohercegovački pisac i publicista Ševko Kadrić preminuo je u oktobru prošle godine u švedskom gradu Helsingborg, gdje je od rata u BiH živio i radio, a sahranjen je na groblju u Vernamu.

Bio je afirmirani publicista, prevodilac, sociolog, slikar i ekolog, a bavio se i izdavaštvom. Djela su mu objavljivana i na švedskom, danskom i engleskom jeziku. Rođen je u Foči, a školovao se na prostoru bivše Jugoslavije (Sarajevu, Zagrebu i Beogradu). Radio je kao profesor u Prvoj sarajevskoj gimnaziji i na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu.

U periodu poslije rata u BiH posebno je bio aktivan na prezentiranju vrijednosti stvaralaštva bh. pisaca u dijaspori, koji djeluju u oko 140 država svijeta.

(Fena)gk/mb

The post Po zemlji sam hodio koliko mi je bilo suđeno koraka… appeared first on Krug99.