Svi građani Bosne i Hercegovine koji su je branili u vrijeme agresije, koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu i koji bi je opet bezuslovno branili, analogno aktuelnim užim i širim geopolitičkim procesima s punim pravom postavljaju pitanja nadležnim državnim institucijama o odbrambenoj poziciji naše domovine, nakon trideset godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Na današnjoj našoj sesiji Kruga 99, želimo dati naša viđenja aktuelne odbrambene pozicije BiH, aktuelizirajući odbrambena pitanja i izazove na koje bi nadležne državne istitucije morale dati odgovore.
U tom smislu odbrambenu poziciju BiH sagledati ćemo kroz prizmu:

• historijsko naslijeđe ratova i agresija koje su se vodili i vodile u i na Bosnu i Hercegovinu tokom dvadesetog stoljeće,
• unutrašnje bosanskohercegovačke odbrambene kapacitiranosti,
• jačanje vojnih efektiva i sposobnosti naših susjeda i
• odbrambene saradne sa drugim zemljama i savezima.
  Nepobitna je činjenica da su stradavanja sa najtežim oblicima ratnih zločina u Bosni i Hercegovini tokom dvadesetog stoljeća sa kulminacijom u devedesetim godinama, bili posljedica velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske. Nesreće i stradanja u cilju ostvarenja snova o Velikoj Srbiji i Velikoj Hrvatskoj, doživjeli su svi narodi i građani Bosne i Hercegovine sa razlikom da su neki stradavali zbog toga što su bili u službi ovih velikodržavnih projekata dok su se drugi borili za svoj biološki opstanak i opstanak svoje domovione Bosne i Hercegovine.
  2
  Svjedoci smo da se tokom svih ovih trideset godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma, pored historijskog revizionizma događaja iz Drugog svjestskog rata, vrši se planska nacionalna i kulturno-historijska identifikacija sa profašističkim i fašističkim pokretima iz tog doba. Slavljenje zločinaca i njihovih zločinačkih dijela iz vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu koje je kao takve okarakterisao i međunarodni sud u Hag, nedvojbeno nas, sa prethodno rečenim, navodi na zaključak da velikodržavni projekti nisu odbačeni.
  Razvoj unutrašnje bosanskohercegovačke odbrambene kapacitiranosti od Dejtona do danas
  Kada govorimo o unutrašnjim bosanskohercegovačkim odbrambenim kapacitetima, podrazumjevamo institucionalne kapacitete koji imaju karakter oružane sile i kao takvi su zakonoma o odbrani definirani u vidu Oružanih snaga i zakonima o sigurnosnim agencijama BiH, zakonima entiteta i kantona o Ministarstvima i jedinicama unutrašnjih poslova, te zakonima o Civilnoj zaštiti i zaštitarskim agencijama.
  Sve ove odbrambeno-sigurnosne strukture su proizišle iz usvojene sigurnosne politike BiH usvojene 2006. i odbrambene politike BiH od 2008. godine. Donošenje sigurnosnih i odbrambenih zakona, a potom i politika, rezultat su snažnih sigurnosno-odbrambenih reformi koje su sprovođene u BiH prvih deset godina novog milenija. Postignuti rezultati bili su i odraz unutrašnjih i vanjskih, političkih i geopolitiučkih odnosa, a odražavali su ustavnu strukturu u pogledu nadležnosti različitih nivoa institucija BiH.
  Kako se smanjivalo međunarodno vojno prisustvo tako je tekao razvoj OS BiH, s primarnim fokusom na operacije podrške miru, pomoć civilnim strukturama i protivminske operacije. Opredjeljenje odbrambene politike BiH definisnao i u zakonu o odbrani, odvijalo se sve ove godine od početka odbrambene reforme kroz različite oblike saradnje sa NATO savezom sa ciljem konačnog punopravnog članstva u istom. O detaljima tog puta javnost je upoznata. Da li bi, ili mogu li postojeće Oružane snage odbraniti Bosnu i Hercegovinu u slučaju ugroženosti njenog teritotijalnog integriteta i suvereniteta? Nije teško nikome dati odgovor na ovo pitanje.
  Smanjivanjem broja onog dijela oružanih snaga koji je branio i odbranio opstanak države Bosne i Hercegovine, proglašavanjem njihovog mahom zarobljenog teškog naoružanja, neperspektivnom vojnom imovinom, prije nego su riješena sredstva za zamjenu novom, uz ukidanje služenja vojnog roka u BiH, tokom odbrambenih reformi koje predugo traju, odrazilo se na opću odbrambenu sposobnost građana koji su po svim elementima od evedncione do vojno-stručne osposobljenosti izvan sistema odbrane države BiH.
  Nedosljednost naših susjeda u poštivnju postignutih dogovora o mjerama za izgradnju povjerenja i sigurnosti pod okriljem OSCE-a, kao i sporazuma o ograničenju i kontroli oružja, kao i unutrašnje opstrukcije u pogledu modernizacije naših Oružanih snaga dodatno stvaraju osjećaj odbrambene ugroženost u najvećem dijelu bosanskohercegovačke javnosti.
  Pred nadležnim institucijama, nulti prioritet je da gdje god je to moguće, kroz nastavne planove i programe u školana i fakultetima, podrškom nevladinim organizacijama i udruženjima koji se bave spotrskim i drugim kompatibilnim vojnim vještinama, razviju strategiju jačanja odbrambenih sposobnosti bosanskohercegovačkih patriota. Infrastrukturna
  3
  ulaganja nakon reforme odbrane prvenstveno okupiraju razvojno financiranje a potom dolazi do stagnacije.
  Tabela 1 Izdvajanje procenata BDP za odbranu u BiH
  Odbrambene saradnje sa drugim zemljama i savezima
  Opća odbrambena (ne)sposobnost građana BiH za sve vrste sigurnosno-odbrambenih izazova, razlogom je reakcija javnosti za sva dešavanja u sferi odbrane u bližem našem okruženju.
  Svježe historijsko pamćenje, lahko stvara narativ trke u naoružavanju u regiji s implikacijama zabrinutosti najvećeg djela Bosanskohercegovačke javnosti s toga je nužno da to pitanje sagledamo u realističnijem kontekstu koji može, ali ne i nužno biti prijetnja Bosni i Hercegovini.
  4
  Narativ trke u naoružavanju u regiji
  o Hrvatska kao članica NATO-a nabavlja oružje i sisteme iz zapadnih zemalja i SAD-a po rodovima i vidovima koji bi se ugasili ukoliko se stari sovjetski/jugoslovenski sistemi povuku u rezervu
  o Kao članica saveza Hrvatska mora pojačati vojne nabavke temeljem najnovijih preporuka NATO-a za ispunjenje 5 posto BDP-a za odbranu od čega 3,5 posto čine nabavke vojne opreme dok 1,5 posto čine ulaganje u odbrambenu industriju
  o Srbija stvara sigurnosnu dilemu zemljama regije zbog nabavki koje su netransparentne i izvan monitorniga koji je uspostavljen sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1997. godine
  o Potreban novi subregionalni sporazum o kontroli naoružavanja kako bi se prepoznale nove tehnologije s fokusom na bespilotne letjelice, sisteme za elektronsko ratovanje i cyber prostor
  o Otvorene procjene navode da je Srbija od 2015. u nabavkama naoružanja potrošila više od pet milijardi dolara BiH što je približno usvojenim entitetskim budžetima u RS i FBiH u 2025. godini
  Povratak vojnog roka u regiji kao evropski trend
  o Hrvatska reaktivira služenje vojnog roka u trajnju od dva mjeseca uz mogućnost prigovora savjesti i civilnog služenja, pri čemu će se u Hrvatskoj zakonski cjelokupni proces nazivati TEMELJNO VOJNO OSPOSOBLJAVANJE što će godišnje koštati Hrvatsku približno cca 50 miliona maraka za vojni dio + sredstva iz civilnog služenja
  o Srbija od ranije nastoji reaktivirati obavezno služenje vojnog roka sa četiri mjeseca pri čemu je postupak aktivacije vezan za dnevnopolitička kretanja Aleksandra Vučića zbog čega je cijeli proces u nepoznatom režimu trenutno
  o Srbija (2011) i Hrv (2008) za razliku od BiH su ukinule obavezno služenje vojnog roka, ali je ostala mogućnost dobrovoljnog služenja vojnog roka, što je ostavilo infrastrukturune pretpostavke za reaktivaciju
  o Najave ministra Zukana Heleza o aktivaciji rezervnog sastava mogu biti provedene do odluke Predsjedništva BiH, koje neće odobriti takvu odluku
  o I Srbija i Hrvatska pa i BiH idu u pravcu služenja vojnog roka ili rezervnog sastava zbog odliva kadrova iz profesionalnog sastava pri čemu svim stranama izuzev Hrvatskoj koncept profesionalnog vojnog sastava postaje sve teže održiv
  Aktivnosti koje preduzimaju Srbija i Hrvatska u pogledu obaveznog ili dobrovoljnog služenja vojnog roka za lica sa dvojnim državljanstvom, ne treba predimenzionirati u nekakvu izravnu prijetnju od strane naših susjeda uz uslov da se istovremeno vrši adekvatno odbrambeno obrazovanje i osposobljavanje mladih generacija i izvan kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u nadležnim obrazovnim institucijama.
  5
  Ključni događaji saradnji BiH sa Nato savezom
  Predsjednička odluka i usvojena Odbrambena politika 2001. godine – početak saradnje sa NATO savezom

1. 2008 – Bukurešt Samit
   BiH dobila Individual Partnership Action Plan (IPAP) – najviši nivo saradnje za države koje nisu kandidati.
2. 2009 – Strasbourg–Kehl
   NATO potvrdio napredak BiH i otvorio put ka MAP-u.
3. 2010 – Talin (ministrarski sastanak – odluka ranga samita)
   BiH dobila aktivaciju MAP-a (Membership Action Plan).
   Glavni uslov: knjiženje perspektivne vojne imovine na državu BiH (ključna tačka sporenja i razvoja saradnje BiH i NATO)
4. 2014 – Vels Samit
   NATO konstatovao da BiH nije ispunila uslov za aktiviranje MAP-a.
   Politička podrška nastavljena.
5. 2016 – Varšava Samit
   Potvrđeno da MAP ostaje otvoren.
   Pozvana BiH da ubrza reformske procese.
6. 2018 – Bruxelles Samit
   NATO izrazio zabrinutost zbog političke blokade u BiH.
   Podrška teritorijalnom integritetu BiH.
7. 2021 – Bruxelles Samit
   BiH nazvana ključnom državom Zapadnog Balkana.
   Fokus na stabilnost i bezbjednost regiona.
8. 2022 – Madrid Samit
   BiH proglašena prioritetnim partnerom NATO-a na Balkanu.
   Proširena podrška kroz program DCB (Defence Capacity Building).
9. 2023 – Vilnjus Samit
   BiH dobila dodatne kapacitete kroz DCB programe.
   6
   MAP ostaje otvoren, ali neaktiviran.
   NATO uvodi Individually Tailored Partnership Programme (ITPP) za Bosnu i Hercegovinu.
   ITPP je najkonkretniji i najsveobuhvatniji program saradnje NATO–BiH do sada.
   Fokus ITPP-a uključuje:
   o jačanje sposobnosti Oružanih snaga BiH
   o modernizaciju i interoperabilnost
   o upravljanje krizama
   o cyber sigurnost
   o borbu protiv stranog malignog uticaja
   o obuku, vježbe i savjetodavnu podršku
   Ovo je korak iznad IPAP-a, ali nije politički korak ka članstvu — već tehnički i reformski program, kreiran da se prilagodi specifičnim potrebama BiH.
10. 2024 – Vašington Samit
    NATO ponovo potvrdio snažnu političku podršku BiH.
    Fokus na modernizaciju i interoperabilnost Oružanih snaga BiH.
    Sadašnji stepen saradnje sa NATO savezom kroz najnoviji jedinstven program kreiran posebno za BiH garacija je posebnog statusa koji BiH ima u NATO savezu i dobra je prilika da se snažnije krene u njegovo punopravno članstvo.
    Perspektive odbrambene politike Bosne i Hercegovine
    Izvjesnost, ili zbog plitičkih blokada iz entiteta Republika Srpska, neizvjesnost stupanja BiH u sigurnosni sistem NATO saveza, nameće nam odgovornost u promišljanju i planiranju svih mogućih aspekata Bosanske odbrambene politike. U tom smislu je poseban značaj koji može imati učešće naše diaspore u jačanju odbrambeni sposobnosti BiH. Jasno je da odbrambena politika i na njoj zasnovana odbrambena strategija ne može biti usvojena na nivou BiH, ali nije nemoguće da se osmisli u okvirima zakonskih riješenja BiH i zemalja u kojima odrastaju, školuju se i žive mladi Bosanci i Hercegovci. Između ostalog poticanja na služenje vojnog roka u zemljama gdje žive i rade jedan je od oblika jačanja opće odbrambene sposobnosti naših građana ma gdje se nalazili.
    Dejtonski mirovni sporazum nije samo zaustavio rat u BiH već je donio snagom autoriteta njegovih kreatora i svjedoka, najjači međunarodni ugovor koji garantuje njen teritorijali integritet i suverenitet.
    Probosanske političke elite, su morale, a i dalje moraju ovaj kontekst Dejtonskog mirovnog sporazuma pravilno razumjevati i u skladu sa tim se ponašati.

The post Sead Jusić: Odbrambena pozicija BiH trideset godina nakon Dejtonskog-mirovnog sporazuma appeared first on Krug99.

Pres konferencija ANI Krug 99

Sarajevo, 13.03.2025.

Tema: Podrivanje ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine;

1. Podrivanje ustavnog poretka. Bosna i Hercegovina kao država suočava se s novim izazovima koji ugrožavaju njenu političku stabilnost, ustavni poredak i institucionalni integritet. Nastavak borbe protiv podrivanja ustavnog poretka mora biti, kao i do sada, isključivo političko-pravnim putem, odnosno djelovanja nadležnih institucija. Nedvojbena podrška rješavanju problema udara na državu putem institucionalnog odgovora stigla je od strane najuticajnijih država EU, Velike Britanije, SAD, kao i NATO saveza.
2. Novi entitetski ustav. Nacrt novog entitetskog ustava predstavlja sublimat, odsnosno sažetak političkih ideja koje su date u više velikosrbijanskih velikodržavnih dokumenata kakvi su razni memorandumi i deklaracije. Donošenje neustavnih zakona, kao i eventualnio usvajanje novog entitetskog ustava predstavljaju nastavak pužuće secesije. Brzina suspenzije neustavnih zakona od strane Ustavnog suda BiH treba da bude primjenjena i na eventualno doneseni novi entitetski ustav.
3. Pozivi na razgovor. Pozivi na razgovor koji su upućeni od strane predsjednika susjednih država, kao i samih izvršioca državnog udara, su obmana javnosti. To je pokušaj da se jedno krivično djelo, tj. pravni problem, čije je sankcionisanje započelo pravnim putem, izmjesti u domen političkog dogovaranja. Pravni postupci koji su u toku, kao i nedavna prvostepena presuda počinicu državnog udara, ne mogu biti predmetom političkih razgovora i političke trgovine. U tom kontekstu, pozivi na dijalog zapravo predstavljaju nepoštivanje države.
4. Profesionalne institucije. Najnoviji poziv političkih lidera iz SNSD-a na povlačenje uposlenika iz državnih institucija podrivaja temelje naše države. To je pokušaj destabilizacije sistema koji je od ključne važnosti za miran život svih građana BiH. Uposlenici državnih institucija, kao profesionalci u svom poslu, ne smiju podleći prijetnjama i političkom pritisku. Oni se stavljaju u poziciju da biraju između svog stabilnog posla i egzistencije i napuštanja posla radi podrške jednoj kriminalnoj grupi. Bosna i Hercegovina ima hiljadu godina tradicije postojanja i zajedničkog života svih njenih građana. Naša mirna budućnost leži u funkcionalnim institucijama koje osiguravaju napredak za sve. Bosna je ono što od nje napravimo, svojim činjenjem ili nečinjenjem.  
5. Evropske integracije. Bosna i Hercegovina, uprkos svim teškoćama, teži da postane članica Evropske unije. Ostvarivanje tog cilja moguće je samo ako ostanemo posvećeni miru i zajedničkom životu. Potrebno je da svi, posebno oni na pozicijama vlasti i u institucijama, pokažu odgovornost i hrabrost u očuvanju onoga što je nakon rata mukotrpno izgrađeno. Profesionalne institucije su ključ za očuvanje stabilnosti i za našu evropsku budućnost. Politike koje slabe državu, nisu u interesu općeg dobra.

The post Bašić: Podrivanje ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine; appeared first on Krug99.

Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava sa ozbiljnom krizom koja uključuje političke tenzije, socijalne nemire i pravna pitanja koja utiču na svakodnevni život njenih građana. Jedan od najznačajnijih izazova je Dodikova politika secesije, koja je došla do izražaja kroz različite izjave i odluke usmjerene ka jačanju autonomije ovog entiteta, s ciljem odvajanja od BiH. Nedavne informacije o hapšenju Milorada Dodika, lidera SNSD-a i predsjednika Entiteta republika srpska, dodatno su zakomplikovale ovu situaciju. Ovaj događaj neizbježno je izazvao niz reakcija među građanima, a efekti se osećaju na više nivoa.

Stabilnost zemlje zavisi od sposobnosti vlasti da obezbjede pravičnost i transparentnost u pravosudnom sistemu, te da garantuju ljudska prava svih građana bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine predstavljala je ključni trenutak u borbi za ljudska prava i ravnopravnost građana Bosnie i Hercegovine. Kako bi se presuda efektivno sprovela, BiH će morati raditi na izgradnji institucija koje su sposobne da garantuju ljudska prava. Ovo podrazumijeva jačanje nezavisnosti pravosuđa. Na taj način se može stvoriti osećaj sigurnosti i povjerenja među svim građanima, što je neophodno za stabilnost zemlje.

Dodik takođe pokušava da ojača svoj uticaj na institucije unutar Bosne i Hercegovine, koristeći političku krizu kao sredstvo za ostvarivanje svojih ciljeva. Na primer, blokiranje rada institucija poput državnog parlamenta i drugim vladinim tijelima, često stvara situaciju koja mu omogućava da se postavi kao „spasilac“ srpskog naroda. Ovi potezi, iako potencijalno rizični, doprinose stavu među njegovim pristalicama, koji veruju da se bore za očuvanje prava Srba u BiH. Takve odluke nailaze na osude međunarodne zajednice, koja naglašava da bi bilo kakav pokušaj secesije bio u suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji je postavio temelje za mir u BiH.

Dodikove secesionističke aktivnosti imaju snažnu podršku iz Srbije i Rusije, ali je važno da se međunarodna zajednica i domaći akteri u BiH aktivno suprotstave ovim potezima kroz preuzimanje odgovornosti za budućnost zemlje. Čini se da međunarodni akteri vode strategiju koja se oslanja na dijalog i pregovore, umesto na direktnu konfrontaciju. Ova taktika može se protumačiti kao slabost te dodatno osnažiti Dodikovu poziciju.

U Bosni i Hercegovini politička situacija je poznata po svojoj kompleksnosti i višedimenzionalnosti. Politika trojke teško može da se realizuje bez jedinstvenog fronta među ključnim kako domaćim političkim tako i međunarodnim akterima. Jedan od ključnih figura u toj areni je Dragan Čović, lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Njegove namjere, kao i sve češće pominjanje trećeg entiteta, postavljaju ozbiljna pitanja o političkoj budućnosti BiH i njenom putu ka stabilnosti i integraciji u Evropsku uniju.

Postavlja se pitanje kako odogovoriti na ovu krizu koja se poput bureta baruta nadvila nad Bosnom?

Jedno od rješenja je i implementacija presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Zornić v. BiH. Razlog za to jeste činjenica da presuda Zornić ne predstavlja samo pravni dokument, već je i poziv na promjene koje su nužne za izgradnju pravednijeg društva u BiH. Implementacija ove presude može značajno doprinijeti smanjenju etničkih tenzija i krize u zemlji. Samo kroz ravnopravan pristup pravima svih građana može se postići trajna stabilnost i napredak, čime bi BiH postala moderna demokratska država u kojoj će svi njeni građani imati jednake mogućnosti.

The post ZORNIĆ: Kriza u BiH, uzroci i rješenja appeared first on Krug99.

Entitet “Rs” v. država Bosna i Hercegovina

Sarajevo, 13. III  2025.

Destruktivni pokušaj, u kojem administrativna jedinica pod imenom entitet “Rs” diktira državi Bosni i Hercegovini pravno-političku matricu nadređenosti, spada u antidržavno djelovanje, antiustavnu djelatnost uopće  i narušavanje pravno-političkog poretka Bosne i Hercegovine. To je primjer državnog udara! Dodik i njegova pobunjenička grupa sprovode napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine za koji je predviđena kazna Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine u glavi XVI članu 156. (Glava XVI. Krivična djela protiv integriteta države Bosne i Hercegovine. Napad na ustavni poredak – Član 156, stav 1.): “Ko upotrebom sile ili na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina”).

U tome antidržavnom poslu Dodik ide prvi, a hinjski ga slijedi i pokriva Čović. Srbija i Hrvatska zajedno igraju u ovome opasnom kolu! Stara igra dva antibosanska projekta samo što se mijenjaju izvođači. Stvaranje ekskluzivnog “srpskog entiteta” u Bosni, a onda posljedično i hrvatskog, preduslov je svakog SH velikodržavnog hegemonijsjkog operiranja s teritorijom države BiH. Aktualno “srbiziranje” manjeg bh entiteta, koje se nastavlja na ratne zločine i genocid nad Bošnjacima, označava čin sprovođenja finalnog poteza ili finalizacije agresije na Republiku BiH – otkidanje od Bosne ratom okupirane teritorije. To je stara srbijanska specijalnost od 19. stoljeća. Taj pokušaj ponovo bi izazvao rat. Time bi lažni vožd, vašarski “pevač” bez sluha i kukavica iz Laktaša koji je počinio nekoliko krivičnih djela spasio svoju političku karijeru, a nečiju djecu gurnuo u rat!

Entitetska skupština sprovodi poništavanje države BiH na dijelu njezine teritorije koji je ratom očišćen od nesrpskih građana (Bošnjaka i Hrvata) i nazvan “Republika srpska”. Entitet pokušava istjerati, prognati i poništiti državu na 49% njezine teritorije. To je jedan od elemenata secesije i iredentizma koji mora odmah podići odbrambene mehanizme državnog sistema, odnosno tužilaštvo, sud i policiju. Iza toga djelovanja stoji pobunjenička skupina koja zahtijeva priznanje i legalno otkidanje pola državne teritorije. Tako bi Srbija, najzad, završila svoje ratove iz devedesetih godina 20. stoljeća.

Proces kojim se na dijelu bh administrativne jedinice (entitet “Rs”) zabranjuje rad SIPA-e, VSTV, Ustavnog suda BiH i Tužiteljstva BiH, jeste “faza” u definitivnom odvajanju ratom napravljenog genocidnog entiteta od države BiH. To je završni dio separatističkog procesa podjele države po ratnim linijama i etničkom principu. O tome definitivno i detaljno svjedoči prijedlog Nacrta Ustava entiteta “Rs” koji se pojavio! Entitet s definira kao država, a to znači da samostalno odlučuje o svome statusu, bez države BiH. Ovdje je konačno nastupilo stanje poništavanja države BiH i to mora izazvati akciju svih bosanskohercegovačkih institucija! Pobunjenička grupa više ne poštuje Ustav BiH i ne priznaje državu BiH. to podrazumijeva sankcije po pozitivnim ustavno-pravnim propisima.

Odmetnuti pobunjenik i pobunjenička grupa zamišljaju da bi mogli uspjeti prevariti domaće političare i internacionalnu zajednicu sa zahtjevom da se “pregovara” između dva entiteta o budućnosti Bosne. Ali, Bosnu nisu napravila dva entiteta – povijest je stvorila Bosnu i oblikovala je. Bosna je povijesno-politička činjenica koja stoji iznad velikosrpskog primitivizma i lažnih narativa.

U bijednom zločinačkom scenariju, naravno, entitet računa da će moći mirnim putem otcijepiti dio državne teritorije i da će to biti legalizirano u nekom “pregovaračkom procesu”. Pobunjenička skupina pokušava ponoviti mehanizam i igru iz Daytona u kojem su pod nikada razjašnjenim okolnostima okupiranu teritoriju pretvorili u “entitet” ili administrativnu jedinicu na tlu ratom razorene države. Iredentistički napad na ustavni poredak BiH ujedno je i napad na veliki mirovni poduhvat SAD, ozvaničen sporazumima u Washingtonu i Daytonu, na području jugoistočne Evrope tokom 1990-ih kada je Bosna uspjela da se odbrani od dvostruke agresije prvih susjeda iz Beograda i Zagreba.

Velikosrpska pobunjenička skupina sprovodi državni udar, pozivajući se navodno na tzv. “izvorni Dayton” i predstavljajući se kao “ustavobranitelji”. Oni su, međutim, napustili Ustav BiH i krenuli u osamostaljenje entiteta što je osnovni ratni cilj srbijanskog agresora iz Miloševićevog vremena. To je i danas strateški cilj Srbije i svih političkih grupacija velikosrpstva. Sve što rade, međutim, vođeno je izvjesnom pravnom “logikom” koja računa na glupost i neodgovornost domaćih političara i nezainteresiranost internacionalne zajednice. Srpska rabulistika, naravno, ima svoje palanačko-nacijsko određenje i predstavlja izraz nemoralne i perverzne neljudske forme života. Bosna nikada nije bila srbijanska ili srpska zemlje – Bosna je oduvijek bosanska i takva će ostati.

Pobunjenička grupa na čelu s Dodikom, kao nekada s ratnim zločincem R. Karadžićem, postala je otvorena prijetnja miru i stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Vinovnici državnog udara, napadači na ustavni poredak i akteri secesije moraju biti uhapšeni i sankcionirani. Ne smije se dozvoliti da zbog kriminalnih pojedinaca, koji su osuđeni za svoja nedjela, ispaštaju  građani države Bosne i Hercegovine.

Možda je ovaj najnoviji napad na državu, ustvari, trenutak da napokon oslobodimo Republiku Bosnu i Hercegovinu koja je velikosrpskom i velikohrvatskom agresijom zarobljena već trideset godina u ludačkom narativu o tzv. “konstitutivnim narodima” i “etničkim” teritorijama na njenom državnom prostoru. Bosna se mora hitno izvući iz kandži “kraljevine Srba i Hrvata” ili “Velike Srbije” i “Velike Hrvatske” i dati je na čuvanje slobodnim i ravnopravnim građanima Republike Bosne i Hercegovine!

The post Lavić: Entitet “Rs” v. država Bosna i Hercegovina appeared first on Krug99.

Separatistički politički teror organa vlasti Republike srpske na državu BiH, Daytonski ugovor, Distrikt Brčko i građane BiH

1. Današnje bezbjednosno i političko stanje u BiH je rezultat separatističkog postdejtonskog političkog terora organa vlasti entiteta Republika srpska na državu BiH, Daytonski ugovor, Distrikt Brčko i građane BiH, pod upravom iz Beograda. Daytonski ugovor unaprijedio je uzepeovu paradržavu Rs u zakonit entitet BiH. U postdejtonskoj Bosni, ideologija srpskog udruženog zločinačkog poduhvata dobila je političku formu srpskog secesionizma i iredentizma organa vlasti multietničkog entiteta Rs. Njegov cilj je stvaranje “neemanjičke srpske države” na prostoru suverene države BiH.

a) U odnosu na BiH, udruženi politički poduhvat grupe reprezentativnih ljudi oficijelnih organa vlasti entiteta Rs, Dodik, Višković, Stevandić, izvršila je najmanje dva antidržavna djela: (1) separatistički pravno-političko teror na državne organe vlasti suspenzijom rada njenih legalnih institucija vlasti BiH, (SIPA-e i Sudskog i tužilačkog vijeća BiH), na administrativnom prostoru Rs; (2) ugrozila je teritorijalnu, pravnu i  političku autonomiju Distrikta Brčko kao bosanskohercegovačkog kondominijuma Rs i FBiH. 

b) U odnosu na internacionalnu zajednicu, udruženeni politički poduhvat ove grupe prekršio je i ugrozio, dva internacionalna dokumenta o BiH, s jedne strane, Daytonski mirovni ugovor, a s druge strane, internacionalnu presudu Arbitražnog suda za Distrikt Brčko.

Ustav BiH je dio internacionalnog ugovora, a presuda Arbitražnog suda za Brčko je presuda internacionalnog Arbitražnog suda za Brčko. Na taj način, ova udružena grupa je prekršila i ugrozila internacionalne pravne dokumente, jedan Ugovor i jednu sudsku presudu.

2. Zbog naprijed navedenog, bosanski državni organi vlasti, kao i internacionalna zajednica, njeni organi vlasti, dužni su i obavezni, zajedno i pojedinačno, politički i pravno, privesti pravdi počinioce teških krivičnih djela kako protiv suvereniteta i integriteta BiH tako i pravnih dokumenata internacionalne zajednice. Oni su prekršili, ne samo Ustav BiH, već i internacionalni ugovor (Daytonski ugovor) i internacionalnu presudu Arbitražnog suda za Brčko.     

Bosanski državni organi i institucije, bosanske političke stranke, kao i internacionalna zajednica,  PIK, Visoki predstavnik UN za BiH i EU su svojim neadekvatnim političkim i pravnim djelovanjem omogućili da politika organa vlasti entiteta Rs dođe u fazu neposredne iredentističke implementacije srpskog sveta, Deklaracije SS i donošenje novog ustava Rs i stvaranja “nemanjičke države” na teritoriji suverene države BiH.

3. Bosansku državnost permanentno ugrožava, između ostalog, srbizam, srbijansko srpski separatizam i iredentizam Rs-a. Bosanske političke stranke, iz oba entiteta, su pred konkretnim izazovom, međusobnog sukobljavanja ili zajedničke borbe. Međutim, bosanski, kao  i internacionalni subjekti historije, moraju biti svjesni, ako hoće mirnu i prosperitetnu Bosnu, da etničku organizacija vlasti BiH, koja administrativno stimulira različite oblike etničkih sukoba , moraju promijeniti građanskim političkim uređenjem države i društvo implementacijom presuda Evropskog suda za ljudska prava.

The post Halilović: Separatistički politički teror organa vlasti Republike srpske appeared first on Krug99.

Additional concerns were raised when President Trump issued an executive order for sanctions against the International Criminal Court, sanctions which had the effect of undermining respect for the rule of law on a global scale.  Such a display of contempt for the rule of law arguably emboldened Milorad Dodik, following his recent conviction, to manufacture laws rejecting all laws adopted on the basis of Christian Schmidt’s decisions, and all laws and decisions issued by the High Judicial and Prosecutorial Council, the Prosecutor’s Office of Bosnia and Herzegovina, the Court of Bosnia and Herzegovina, and the State Investigation and Protection Agency (SIPA).

The High Representative and the PIC immediately condemned such actions that undermined the constitutional and legal order of Bosnia.  Notably, the new US Secretary of State Marco Rubio criticized Mr. Dodik and encouraged “political leaders in Bosnia and Herzegovina to engage in constructive and responsible dialogue” But these condemnations rang hollow and had no real consequences. With the adoption of its seditious laws, the Assembly of Republika Srpska had effectively excluded itself from the rule of law of the state of Bosnia and Herzegovina. In other words, it seems too late for constructive dialogue when Republika Srpska has all but seceded from Bosnia and Herzegovina, generating a constitutional crisis.

In a closed session of the UN Security Council, the United States representative reportedly condemned Dodik’s destabilizing actions but at the same time expressed support for the concept of three constituent peoples, essentially ignoring the ECHR judgments calling for democratic reforms in the Sejdić-Finci, Zornić and Kovačević cases. The support of the concept of constituent peoples panders to the ethnoterritorial claims of the Bosnian Serbs and Bosnian Croats and betrays citizens’ efforts for democratic reform.

Republika Srpska has consistently violated international norms regarding transitional justice, memorialization, and the rule of law with impunity. Genocide and other war crimes are denied and war criminals are glorified.  The mural for Ratko Mladić in Kalinovik has not been removed, in spite of appeals to the OHR from survivors. Survivors have not been able to install memorial at Kravica warehouse, Pilica Cultural Center, Branjevo Farm or Petkovci Dam, all atrocity sites where the crimes committed have been judged to be part of the Srebrenica genocide. A team from the Srebrenica Memorial Center that was seeking to film inside the Pilica Cultural Center was denied access by the authorities of Republika Srpska in a blatant effort to suppress the truth.  Following the anti-state laws passed recently in Republika Srpska the Srebrenica Memorial Center suspended operations out of security concerns.

No doubt Mr. Dodik continues to be emboldened to continue his provocative rhetoric and destabilizing actions with impunity due to the inaction of the Office of the High Representative and due to the support he has received from Vladimir Putin. The Kremlin’s news agency reported that Putin expressed his solidarity with Mr. Dodik in a recent telephone conversation with Serbia’s President Vučić. The current crisis is another result of the ongoing failure of the international community to take initiatives to support transitional justice, to install memorials, to prosecute genocide denial and the glorification of war criminals. Dodik has benefited from this culture of inaction that has made a mockery of the rule of law and human rights.

It is therefore imperative that Bosnia’s membership in the EU and NATO be accelerated. It is crucial moreover, that EUFOR troop strength be dramatically increased and strategically deployed in Bosnia to prevent a further escalation of the crisis.  EUFOR must also be deployed to protect Bosniaks in Republika Srpska and to secure the Srebrenica Memorial Center so that its staff can continue their important work. The Memorial Center plays the leading role in the world for raising awareness about the truth of the Srebrenica Genocide and resisting denial through the development of educational resources, including survivor testimonies, curated exhibitions, conferences, studies, publications, and international outreach. Their work seeks to foster  a culture of remembrance that will prevent a repetition of the atrocities. The Memorial Center’s mission to honor the memory of the victims must be defended.

Milorad Dodik’s efforts to secede must be decisively blocked. The US must also support the decisions that need to be taken by the High Representative in the area of transitional justice to allow for the installation of memorials at the atrocity sites where they have been forbidden until now, including at Pilica Cultural Center, where the atrocities were judged to be part of the Srebrenica Genocide. This is a matter of justice that is profoundly important as we approach the commemoration of the genocide in 2025. Finally, in all these ways, the US must contribute to peace and stability, to the restoration of  respect for the rule of law, including the prosecution of genocide denial and the glorification of war criminals, and must publicly support democratic reforms and human rights outlined by ECHR judgment.

16 March 2025. KRUG 99. Sarajevo. “Republika Srpska and the Threat to Transitional Justice, the Rule of Law and Human Rights”. prof. dr. David Pettigrew, CSU Professor of Philosophy and Holocaust and Genocide Studies, Southern Connecticut State University, Member, Steering Committee Yale University Genocide Studies Program.

16 March 2025. KRUG 99. Sarajevo. “Republika Srpska and the Threat to Transitional Justice, the Rule of Law and Human Rights”. prof. dr. David Pettigrew, CSU Professor of Philosophy and Holocaust and Genocide Studies, Southern Connecticut State University, Member, Steering Committee Yale University Genocide Studies Program.

The post Pettigrew: Milorad Dodik’s efforts to secede must be decisively blocked appeared first on Krug99.

Dodatna zabrinutost se javila kada je predsjednik Trump izdao izvršnu naredbu o sankcijama protiv Međunarodnog krivičnog suda koje su imale efekat potkopavanja vladavine prava na globalnom nivou. Ovakav izraz prezira prema vladavini prava je očigledno ohrabrio Milorada Dodika da, nakon nedavne presude protiv njega, kreira zakone koji odbacuju sve zakone donesene na temelju odluka Christiana Schmidta, kao i sve zakone i odluke koje su donijeli Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, Sud Bosne i Hercegovine i Agencija za istrage i zaštitu (SIPA).

Visoki predstavnik i PIC su odmah osudili takve aktivnosti koje podrivaju ustavni i pravni poredak Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je novi američki državni sekretar Marco Rubio kritikovao gospodina Dodika i ohrabrio “političke lidere u Bosni i Hercegovini da se uključe u konstruktivan i odgovoran dijalog.” Međutim, ove osude su zvučale prazno i nisu imale stvarne posljedice. Usvajanjem svojih subverzivnih zakona, Narodna skupština Republike Srpske se efektivno isključila iz vladavine prava države Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, čini se da je prekasno za konstruktivan dijalog kada se Republika Srpska gotovo otciijepila od Bosne i Hercegovine, stvarajući ustavnu krizu.

Na zatvorenoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, predstavnik Sjedinjenih Američkih Država je osudio Dodikove destabilizirajuće akcije, ali je istovremeno izrazio podršku konceptu tri konstitutivna naroda, zapravo ignorirajući presude Evropskog suda za ljudska prava koje pozivaju na demokratske reforme u predmetima Sejdić-Finci, Zornić i Kovačević. Podrška konceptu konstitutivnih naroda udovoljava etnoteritorijalnim zahtjevima bosanskih Srba i Hrvata i predstavlja izdaju napora građana da ostvare demokratske reforme.

Republika Srpska dosljedno bez posljedica krši međunarodne norme vezane za tranzicijsku pravdu, memorijalizaciju i vladavinu prava. Genocid i drugi ratni zločini se negiraju, a ratni zločinci se glorificiraju. Mural Ratku Mladiću u Kalinoviku nije uklonjen, uprkos apelima preživjelih upućenim OHR-u. Preživjeli nisu uspjeli postaviti spomen-obilježja na mjestima zločina u skladištu Kravica, domu kulture Pilica, farmi Branjevo ili brani Petkovci. Sve su ovo mjesta zločina koji su proglašeni dijelom genocida u Srebrenici. Timu Memorijalnog centra Srebrenica koji je pokušao snimati u domu culture Pilica je onemogućen pristup od strane vlasti Republike Srpske u očiglednom pokušaju da se suzbije istina. Nakon nedavno usvojenih antidržavnih zakona u Republici Srpskoj, Memorijalni centar Srebrenica je obustavio svoj rad zbog sigurnosnih razloga.

Nema sumnje da se, zbog nečinjenja Kancelarije visokog predstavnika i podrške koju je dobio od Vladimira Putina, gospodin Dodika osjeća ohrabren da nastavi svoju provokativnu retoriku i destabilizirajuće aktivnosti bez posljedica. Kremljova novinska agencija izvijestila je da je Putin izrazio svoju solidarnost s gospodinom Dodikom u nedavnoj telefonskoj razgovoru sa predsjednikom Srbije Vučićem. Trenutna kriza je još jedan rezultat kontinuiranog neuspjeha međunarodne zajednice da preuzme inicijativu za podršku tranzicionoj pravdi, za postavljanje spomen obilježja, za procesuiranje negiranja genocida i glorifikacije ratnih zločinaca. Dodik je profitirao od ove kulture nečinjenja koja se izruguje vladavini prava i ljudskim pravima.

Stoga je od ključne važnosti da se ubrza članstvo Bosne u EU i NATO-u. Također, ključno je da snage EUFOR-a budu drastično povećane i strateški raspoređene u Bosni kako bi se spriječila dalja eskalacija krize. EUFOR mora biti raspoređen i da štiti Bošnjake u Republici Srpskoj i osigura Memorijalni centar Srebrenica kako bi njegov tim mogao nastaviti svoj važan rad. Memorijalni centar ima vodeću ulogu u svijetu u podizanju svijesti o istini o genocidu u Srebrenici i otporu negiranju kroz razvoj obrazovnih resursa, uključujući svjedočanstva preživjelih, kustoske izložbe, konferencije, studije, publikacije i međunarodne kontakte. Njihov rad nastoji razviti kulturu sjećanja koja će spriječiti ponavljanje zločina. Misija Memorijalnog centra da odaje počast žrtvama mora biti odbranjena.

Secesionistički napori Milorada Dodika moraju biti odlučno blokirani. Sjedinjene Američke Države također moraju podržati odluke koje mora donijeti Visoki predstavnik u oblasti tranzicione pravde kako bi se omogućilo postavljanje spomen-obilježja na mjestima zločina koja su bila zabranjena do sada, uključujući dom culture Pilica, gdje su počinjeni zločini ocijenjeni kao dio genocida u Srebrenici. Ovo je pitanje pravde koje je od dubokog značaja kako se približavamo godišnjici genocida 2025. godine. Konačno, na sve ove načine, Sjedinjene Američke Države moraju doprinositi miru i stabilnosti, obnovi vladavine prava, uključujući procesuiranje negiranja genocida i glorifikacije ratnih zločinaca, i moraju javno podržati demokratske reforme i ljudska prava kako su definirana presudama Evropskog suda za ljudska prava.

16. mart 2025. KRUG 99. Sarajevo. “Republika Srpska i prijetnja tranzicionoj pravdi, vladavini prava i ljudskim pravima”. prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida, Državni univerzitet Southern Connecticut, član Upravnog odbora programa za izučavanje genocida na Univerzitetu Yale

The post Pettigrew: Secesionistički napori Milorada Dodika moraju biti odlučno blokirani appeared first on Krug99.

Zašto se danas baviti Deklaracijama nevladine organizacije HNS-a, pa i ovom zadnjom,  usvojenoj na krnjem zasjedanju prije sedmicu dana? Zbog upornog recikliranja ideja, stavova i opredjeljenja koje stubokom urušavaju društveno i državno biće bosanske države? Ili zbog nastavka građenja para državne pozicije i najvišeg političkog predstavništva jednog naroda u suverenoj državi, konstrukciji i konstituciji moguće političke i izvršne vlasti u pričuvi? I institucionalnoj operacionalizaciji  u pogodnim unutar političkim okolnostima, regionalnim i globalnim prilikama i okolnostima novog svjetskog poretka koji se nazire.

Kako god, svjesni smo odgovornosti, naprosto one koja proističe iz moralne savjesti za javno djelovanje, dati „Odgovor Kruga 99 na Deklaracije HNS-a“. Naši današnji uvodničari su članovi Kruga 99, Prof. dr. Senadin Lavić, Prof. dr. Hazim Bašić i Prof. dr. Enver Halilović.

Da bi se razumjele, međutim, stvarne nakane i suština deklaracija, vidljivih manifestacija i zaključaka nužno je ući u razumijevanje ideja koje stoje u njihovom korijenu. U novoj epohi razvoja bosanske države one su se konfigurirale u prelomnom vremenu borbe za samostalnost i nezavisnost. Odbačene ideje u jednom vremenu, kao što je to slučaj sa tzv. „livanjskim pitanjem“, ponuđenim za referendum iz 1992. godine, ipak su nastavile da žive u ratnim okolnostima agresije na BiH pa sve do danas. I uobličile kroz ultimatume za mir u BiH i rješenja iznuđenih u Dejtonu između uključenih strana: Bosne i Hercegovine (Izetbegović), SR Jugoslavije (Milošević) i Hrvatske (Tuđman).  Ideje iz livanjskog  pitanja za budućnost Republike Bosne i Hercegovine značile su transformaciju demokratske republike u „državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)“. Dakle,umjesto demokratske i „suverene bosanske države“ formiranje „državne zajednice konstitutivnih i suverenih naroda“.  Te namjesto teritorijalnog jedinstva bosanske države  insistiralo se na etničkoj fragmentaciji i prekompoziciji na etničkim, ili, kao se podvaljuje u hegemonijskim vokabularima „nacionalnim područjima (kantonima)“. Naravno, narodi su i u konstrukciji livanjskog pitanja pretočeni u nacije, dakle  eo ipso suverene države u nakani.

Time se, pored ostalog, etablirao etnonacionalizam kao suština politike iredentizma, a koji se u konačnici zalaže za mijenjanje državnih granica kako bi  etničke manjine sa prostora na kojima žive, prisajedinjenjem teritorija, došle pod suverenu vlast susjednih država gdje čine većinu. U našem slučaju u sastav Hrvatske i Srbije. Čak i bez eksplicitnih zahtjeva te vrste tranzicija BiH,  iz jednog političkog poretka u drugi, ne samo što bi bila historijski korak unazad, već bi razvojem takvog poretka, kojeg imamo danas na djelu, BiH bila izolovana od savremene demokracije i vladavine manjina nad demokratskim većinama. A to je poželjna matrica ne samo srbijanskog i hrvatskog već svakog neokolonijalizma i hegemonizma.

Sasvim lapidarno da podsjetim na neke činjenice. Narodna Skupština Republike Srbije je 2009. godine usvojila Zakon o Srbima u dijaspori i regionu, a Sabor Republike Hrvatske dvije godine kasnije Zakon o odnosima Republike Hrvatske sa Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Takođe, Narodna Skupština Republike Srbije usvojila je 2011. godine „Strategiju očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu“,  a Hrvatski Sabor krajem 2018. godine donio je „Deklaraciju Hrvatskoga sabora o položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini“.

Indikativno je da su tadašnja Makedonija i Crna Gora odmah reagovali na srbijanski Zakon i Strategiju sa ocjenama da predstavljaju zakonodavnu i političku placentu za miješanje u unutrašnje stvari drugih država u regiji, a posebno u namjeri stvaranja nadržavnih, nadnacionalnih institucija mimo institucija suverenih država i principa međudržavnih odnosa zasnovanih na reciprocitetu. Tako je u rezultatu u Srbiji formirano Ministarstvo za dijasporu i otvoren politički proces koji je vodio ka Svesrpskom Saboru, čiji rezultati se ocrtavaju danas.  U to vrijeme iz BiH, izuzev Kruga 99 na posebnoj sesiji, niko nije reagovao, pa ni Ministarstvo vanjskih poslova i ambasada u Beogradu.

I kod donošenja Zakona i Deklaracije Hrvatskog Sabora nije bilo relevantnih reakcija. Naprotiv, Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske djeluje kao ministarstvo nadređeno Bosni i Hercegovini, vodeći politike i procedure mimo institucija države BiH.

Krug 99 je već 21. januara 2019. godine uputio demokratskoj javnosti i Saboru Republike Hrvatske „Memorandum o razumijevanju građanske javnosti i državotvorne političke volje BiH“ povodom „Deklaracije Hrvatskog Sabora o položaju Hrvatskog naroda u BiH“.  Bez obzira na činjenicu što nije uslijedio, izuzev nekih napisa u medijima Hrvatske, nikakav pokušaj dijaloga i razumijevanja, već naprotiv – ignorisanje i izbjegavanje dijaloga,  Krug 99 stoji iza svih tada objavljenih tvrdnji i navoda. (vidjeti na: https://www.krug99.ba/poziv-na-prihvatanje-nacrta-memoranduma-civilnom-drustvu-i-drzavotvornim-politickim-akterima/ ).

Razlog zašto smo u naslovu stavili množinu, a ne jedninu,  „Odgovor na Deklaracije HNS-a“, jeste naprosto u tome što se u suštini, evo i u ovoj 12.-oj Deklaraciji HNS.-a, samo recikliraju stare ideje i strategija državne hegemonijske politike Republike Hrvatske prema BiH. Neki će reći da su to dokumenti za jednokratnu upotrebu koji će ubrzo biti van javne pažnje. Utoliko prije, naša pozornost mora biti veća! Jer realpolitika će okuražena transakcionom politikom Trampa i preslagivanjem internacionalnog poretka nastaviti da nezaustavljivo gazi suverenitet država, humanističke i demokratske ideale čovječanstva. Snaga našeg otpora biće u ravni našeg razumijevanja izazova sa kojima smo suočeni! Deklaracije HNS-a su notorna i providna oblanda namjeravanih konačnih rješenja za Bosnu i Hercegovinu među samosvjesnim, državotvornim građanima. Da li će nominalno državotvorna politička nomenklatura biti u ravni takve političke samosvijesti i prosvjećenosti sve većeg broja građana i intelektualnih struktura nije samo do njih. Već snage organske energije i otpora svakog pojedinca!

The post Kulenović: Deklaracije HNS-a su notorna i providna oblanda namjeravanih konačnih rješenja za BiH appeared first on Krug99.

Sarajevo, 16. veljače 2025.

Već godinama Srbija i  Hrvatska preko svojih političkih trabanata u Bosni obznanjuju deklaracije,  odnosno političke izjave o svojim namjerama i ciljevima. U tim deklaracijama, koje se obraćaju javnosti, vidi se da Srbija i Hrvatska ne odustaju od svojih hegemonijskih namjera i da ne priznaju suverenu državu Bosnu i Hercegovinu. Na Srbijansko-srpsku Deklaraciju od 8. juna 2024. godine pojavila se nedavno i Deklaracija XII zasjedanja HNS (Mostar, 8. II 2025.), udruženja građana na čijem je čelu Dragan Čović koji pokušava glumiti “legitimnog predstavnika” svih bosanskih Hrvata-katolika i istovremeno biti desna ruka Zagreba u institucijama bosanske države. Ova srbijansko-kroacijska koordinacija “deklaracijskog” djelovanja upućuje na kontinuitet antibosanskog saveza Beograda i Zagreba, što je jasan znak da oni, nažalost, nemaju druge politike prema Bosni osim podjele i pljačkanja njezine teritorije. To je postalo njihova kulturna matrica!

HNS je udruženje građana koje sebi daje za pravo da razmatra stanje države i da glumata naddržavnu formu koja s nebeskih visina zastupa cijeli bosansko-hrvatsko-katolički narod. Ne treba potcijeniti namjeru da ovo udruženje građana ili taj iritantni “glas s guvna” želi figurirati kao nadinstitucionalno tijelo koje odlučuje o političkoj strategiji i pravno-političkim odlukama koje se tiču jednog naroda. Ovim metodom saborovanja pokušava se uređivati odnose u Bosni izvan institucija države i predstaviti stanje u pravno-političkom sistemu kao haotično i nefunkcionalno. Plemenski sabor se želi predstaviti važnijim od institucija države Bosne i Hercegovine. Stoga je bitno naglasiti, između ostalog, da HNS ne predstavlja cijeli hrvatski narod Bosne, da nije krovno tijelo bosanskog hrvatsko-katoličkog naroda u demokratskom sistemu gdje postoje institucije države BiH. Etnicizam HNS predstavlja ćorsokak hrvatskog političkog identiteta u Bosni i Hercegovini i dovodi do raspolućenosti bosanskih hrvatsko-katoličkih građana. Bosanski Hrvati ne smiju zaboraviti svoju matičnu državu Bosnu i Hercegovinu. Tuđmanizam im je poremetio povijesno-kulturne koordinate i raselio ih diljem svijeta!

Deklaracija HNS ne obrađuje previše egzodus bosanskih Hrvata u zadnjih 20 godina pod komandnom palicom HDZ i Čovića koji je na čelu HNS 14 godina. Problem iseljavanja bosanske populacije pokušava se predstaviti kao uobičajeni “demografski problem”! Za autore Deklaracije glavni “krivac” te demografske katastrofe su “pravna nesigurnost” i  “loše gospodarstvo”! Čini se da je Dodik uspio navući Čovića na priču o “trećem entitetu” i time ga svukao u živo blato. Već jednom je ideja Herceg-Bosne dovela do rata između Armije Republike BiH i HVO/HV. Ona je sankcionirana haškom presudom o UZP-u.

Razvijajući koncept ustavnog domoljublja Deklaracija podmeće spornu tvrdnju o tome kako su tzv. “konstitutivni narodi” nositelji suvereniteta. Oni, eto, unose svoj “narodni suverenitet” u državu i ona tako funkcionira. To znači nije država kao zajednica građana suverena nego narodne grupe. Iz toga je jasno da je to koncept etničko-nacijskog kolektivizma koji negira demokratska načela o ravnopravnosti i slobodi građana koji konstituiraju suverenost države. To je poruka da nije država Bosna i Hercegovina suverena država, nego su to narodne zajednice od kojih je ona “sastavljena”. Tu se srpsko-hrvatske politike antibosanstva potpuno podudaraju.

Deklaracija ponavlja staru mantru HDZ-a o konstitutivnosti kao “natkrovljujućem načelu Ustava BiH”. Time je sva ustavna tematika Bosne svedena na suspektnu matricu narodnjačke volje koja konstituira državu. Nije fingirana “konstitutivnost” konstituentnih narodnih grupa bosanske nacije uopće načelo koji bi politički obavezivalo bilo koga u Bosni. Osnova Ustava je teritorijalno jedinstvo, politički suverenitet i pravni kontinuitet države Bosne i Hercegovine. Izvan toga su rabulistička podmetanja narativa (federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti i konsocijacijske demokratije) koji su suštinski antibosanski. Ne može jedna manjinska politička partija vladati nad većinom građana i zarobiti državu u formi apartheida i etničko-religijske diskriminacije. Država je uvijek bila i biće ispred “plemenskih mitova” i njihovih snishodljivih podvala o poštivanju te iste države na čijem rušenju udruženo rade dva anticivilizacijska politička programa srpstva i hrvatstva.

Papagajština HNS-a ponavlja neuvjerljivo radost zbog “uspjeha” i “napretka” Bosne i Hercegovine u procesu europskih integracija od Zahtjeva za članstvo (predat 15. II 2016.), dodjele kandidatskog statusa (15. XII 2022) do otvaranja pregovora o pristupanju EU (21. III 2024). Mnogo je realniji uvid da HDZ i druge etničko-religijske političke organizacije u Bosni danas ne žele principe EU niti članstvo u njezinom sistemu jer bi se time moralo završiti s tridesetogodišnjim mrcvarenjem Bosne i protivdržavnim djelovanjem, pljačkanjem, korupcijom, mitomanijom, etno-nacizmom, diktaturom sveštenika i kvazi-religijskih protuha. Uz slatke narative o EU, provode se,  ustvari, programi srpsko-hrvatske hegemonije nad Bosnom i predstavljaju se kao standardi koji su evropski. HNS ne propušta priliku da naglasi kako su “hrvatski legitimni politički predstavnici” glavni nosioci aktivnosti predvođenja na euroatlantskom putu Bosne. Drugim riječima, bez njih nema ništa!

Posebna “poslastica” HNS Deklaracije jeste ideja o izmjeni Ustava i primarno Izbornog zakona! Deklaracija odustaje od demokratije i predlaže konsocijaciju koja navodno podrazumijeva da ustavne i izborne reforme odražavaju “puni paritet i jednakopravnost konstitutivnih naroda i legitimno predstavljanje u tijelima vlasti”. Pisci Deklaracije ne žele demokratski princip jedan čovjek jedan glas jer u tome slučaju ne bi mogli manipulirati većinskom voljom građana. Oni bi i dalje da nameću svoje provincijalne predstave o političkom sistemu u kojem manjinska grupa vlada nad većinskom voljom građana uz pomoć kolonijalnih metoda. Oni ne mogu prihvatiti činjenicu da građani glasaju za Željka Komšića i da ne žele Dragana Čovića koji je izgubio povjerenje i završio svoju političku karijeru! Oni podvaljuju narativ da “glasaju narodi” – u Bosni i demokratskom sistemu ne glasaju narodi na izborima nego građani dražve.

The post Lavić: Deklaracijsko djelovanje upućuje na kontinuitet antibosanskog saveza Beograda i Zagreba appeared first on Krug99.

Sesija Kruga 99: Odgovor Kruga 99 na deklaraciju HNS

Sarajevo, 16.02.2025.

Najnovija Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora (HNS) sadrži i zagovara političke koncepte koji se nalaze u koliziji s principima liberalne demokratije.

1. Temeljni principi. U preambuli Ustava BiH stoji: ‘Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva.’ Ovdje fokus treba staviti na pojam demokratski organi vlasti.

Suprotno od preambule državnog Ustava, u preambuli Deklaracije HNS stoji: ‘Vođeni legitimnom političkom i demokratskom izbornom voljom hrvatskog konstitutivnog naroda u BiH na svim administrativno-političkim razinama u BiH’. U demokratskim sistemima ne postoji izborna (politička) volja bilo koje etničke skupine. Na izbore izlaze građani, a rezultati izbora predstavljaju političku volju građana.

U preambula Deklaracije također stoji: ‘Pozivajući se na Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum, koji su uspostavili okvir za mir i institucionalno funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao zemlje triju jednakopravnih konstitutivnih naroda i osiguranju pune zaštite kolektivnih i individualnih ljudskih prava.’

Pojam ‘jednakopravni narodi’ nije ustavna kategorija, niti je demokratski standard. U pitanju je napušteni sovjetski koncept koji ne postoji u demokratskim državama. Ako su zadovoljena sva individualna, pojedinačna ljudska prava, prava svakog građanina, automatski su zadovoljena i kolektivna prava.

• Ko su nosioci suvereniteta? U Deklaraciji NHS-a se navodi: ‘BiH je domovina i hrvatskog naroda, koji je zajedno s Bošnjacima i Srbima i svim drugim građanima nositelj suvereniteta BiH’. U savremenim demokratskim društvima nositelji suvereniteta nisu etničke skupine, nego svaki građanin pojedinačno.

Neustavna je i konstatacija ‘… jačanju institucije HNS-a BiH kao krovnoga predstavničkog tijela hrvatskoga konstitutivnog naroda u BiH’. Naime, ne postoji krovno političko tijelo bilo koje etničke skupine. HNS kao nevladina organizacija nikad nije bio kandidat na izborima, pa tako ne može biti ni političko predstavničko tijelo hrvatskog naroda!

Pojam politički pluralizam se pogrešno predstavlja u rečenici: ‘HNS se nastavlja zalagati za provedbu demokracije kroz politički pluralizam koji je utemeljen na jednakopravnom sudjelovanju i odlučivanju svih konstitutivnih naroda’. Politički pluralizam nema veze s konstitutivnim narodima. Pod tim pojmom se podrazumijeva višestranačje, a ne multietničnost.

Svakodnevna politička retorika oba HDZ-a iskazana je u kompaktnoj rečenici ‘… konstitutivnosti kao natkrovljujućeg načela Ustava BiH, kao i opća načela federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti i konsocijacijske demokracije’, koja zaslužuje posebno detaljnu analizu. Ove političke ideje je na Saboru HNS-a posebno naglasila i Ž. Zovko.

Naime, nije jasno za kakav federalizam se HNS zalaže. Regionalizacija cijele države temeljena na geografsko-ekonomskim načelima je dobrodošla. Država je već isuviše decentzralizirana, u tolikoj mjeri da to zapravo predstavlja smetnju njenim evropskim integracijama.

• Konsocijacijska demokratija. Ovaj model društvenog uređenja ne predstavlja demokratski standard i kao takav nije nigdje implementiran. Konsocijacijska demokratija je suprotstavljena i misiji i presudama ESLJP, koji potencira zaštitu individualnih građanskih i političkih prava.

Osnovna teza za uspostavljanje konsocijacijske demokratije je postojanje duboko podijeljenog društva (što nije slučaj sa BiH, koja se nastoji kreirati kao država s podijeljenim društvom), kako bi se kroz interakciju lidera tih segmentiranih društvenih zajednica došlo do dovoljno stabilne demokratije. Ova, navodna demokratija je, zapravo, svojevrsni konflikt-menadžment.

Konsocijacijska demokratija bazira se na četiri principa:

1. Velika koalicija, kojauključuje predstavnike segmentirane ili podijeljene zajednice koja može biti podijeljena po različitim kriterijima, npr. jezičke zajednice u Belgiji, kantoni ili političke stranke u Švajcarskoj i sl.
2. Obostrani ili uzajamni veto, svaka zajednica koja je manja od one druge, veće zajednice jednostavno će težiti da izjednači svoj politički potencijal s tom većom zajednicom, koristeći alate uzajamnog veta, za sva pitanja koja će proglasiti njenim interesom. Kada odluke ulaze u prostor vitalnog interesa određene manjine iz segmentiranog društva, radi zaštite same velike koalicije, manjinama se daje mogućnost veta. Međutim, učestalo pokretanje veta, može dovesti do „tiranije manjine“ nad većinom. U BiH se veto često ne koristi za pitanja zaštite manjina!
3. Proporcionalnost u političkom predstavljanju podrazumijeva proporcionalnu zastupljenost ili distribuciju mjesta u javnoj upravi i alociranje budžetskih sredstava. Utjecaj pojedine grupe je u proporciji sa njihovom brojčanom snagom.
4. Visok stepen autonomije za različite segmente društva, ali ne i teritorijalne autonomije.

Ovdje nije riječ o konceptu koji nudi jednakost za svakog čovjeka, već se, naprotiv, koristi nejednakost kao ulazni podatak. Nejednakosti se čak forsiraju, a one dovode do tenzija. Pored toga, u Deklaraciji se selektivno uzimaju konsocijacijski principi, tako se umjesto pojma proporcionalnost, zagovara suprotan koncept – paritet.

• Izborni zakon i ustavne reforme. ‘… ustavne i izborne reforme usmjerene na zaštitu političkih i građanskih prava pripadnika triju konstitutivnih naroda, nacionalnih manjina i svih drugih građana, dosljedno provodeći odluku Ustavnog suda BiH br. U-23/14 (predmet: Ljubić) i presude ESLJP’.

Presuda u slučaju Ljubić je provedena prema izjavama bivšeg v.p. V. Incka, kao i prema stavu bivšeg sudije Ustavnog suda BiH J. Marka. U politički život se uvodi najnovija fraza: ‘Građanskih prava triju konstitutivnih naroda’!?  Ustavne i izborne reforme bazirane na ovom konceptu, dakle, ne bi promijenile ništa, što znači da od evropskog puta nema ništa.

• Nacija ili narod? ‘… osnaživanje prisutnosti hrvatskoga nacionalnog identiteta u BiH.

Integracijski trendovi u BiH i stapanja hrvatskoga nacionalnog identiteta u umjetne, nametnute ili druge identitetepredstavljaju jednu od opasnosti kojima će HNS BiH sustavno pružati otpor.’ Sve nacije su umjetna, a ne prirodna tvorevina! Ustavno domoljublje na koje poziva HNS treba da bude i prihvatanje bosansko-hercegovačke nacije. Deklaracija dominantno zagovara politike identiteta, naspram politika liberalne demokratije i evropskog puta BiH.

The post Bašić: HNS zagovara političke koncepte koji se nalaze u koliziji s principima liberalne demokratije appeared first on Krug99.