Situacija u Bosni i Hercegovini (BiH) odražava duboko ukorijenjene probleme u vezi s etničkom diskriminacijom koja prožima različite aspekte života, od izbornog zakonodavstva do socijalno-političkih i ekonomskih uslova. Ovaj etno-feudalni ustroj stvara podjele među stanovništvom, što dovodi do različitih oblika diskriminacije kao I neravnoteže moći između različitih kolektiviteta.

Trenutni ustavni okvir izgleda da inherentno podržava ovu diskriminaciju, stvarajući scenario u kojem manjina može vršiti kontrolu nad većinom. Ovo se manifestuje u pravima glasa i zakonodavnoj reprezentaciji koja favorizuje određene etničke grupe, što rezultira političkim pejzažom gdje je jednakost kompromitovana. Činjenica da su ove nejednakosti sadržane u ustavu ukazuje na sistemsku prirodu problema, perpetuirajući ciklus diskriminacije i nezadovoljstva među građanima.

Moja presuda, kao i ostale 4 presude Evropskog suda za ljudska prava ističe hitnost promjena i ukazuje na to da je potrebno adresirati korijenske uzroke diskriminacije kako bi se postigla prava jednakost. Izborni zakoni koji proizlaze iz ustavne strukture samo odražavaju ovaj temeljni problem; sve dok osnova ostaje diskriminatorna, zakoni će i dalje uskraćivati prava segmentima populacije na osnovu njihove etničke I geografske pripadnosti.

Ova situacija ne samo da prijeti demokratskim principima, već i destabilizuje društvenu strukturu BiH, što može dovesti do potencijalnih sukoba i socijalnih nemira. Želja etno-nacionalista da održe vlast u svojim regijama na račun šire nacionalne jedinice ilustrira dubok izazov koji treba riješiti—ne samo kroz zakonske reforme, već i kroz podsticanje dijaloga i razumijevanja među stanovništvom. Pravi napredak zahtijeva zajednički napor lokalnih lidera i internacionalne zajednice da promovišu inkluzivno upravljanje koje poštuje i uzdiže sve građane, bez obzira na njihovu etničku ili geografsku pripadnost. U tom smislu Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 priprema “Bijelu knjigu” kao putokaz koji korespondira sa europskim demokratskim vrijednostima, kroz ustavne principe i u skladu s njima i prijedlogom novog ustava vodi Bosnu u pravcu demokratskog, liberalnog, inkluzivnog uređenja države.

Bijela knjiga Kruga 99:

“Bijela knjiga” bi trebala obuhvatiti:

• Reformu Ustava: Uvođenje novih ustavnih principa koji bi promovisali ravnopravnost svih građana, bez obzira na etničku ili geografsku pripadnost.
• Promocija dijaloga: Podsticanje  razvoja parlamentarne demokratije nasuprot dosadašnjoj praksi donošenja odluka na netransparentan način, kroz dogovore predstavnika interesnih grupa kao što su stranački lideri (sa ili bez prisustva internacionalne zajednice).
• Inkluzivno upravljanje: Razvijanje modela upravljanja koji uključuje sve građane i osigurava njihova prava i interese, bez isključivanja ili favorizovanja bilo koje etničke zajednice.

Da bi Bosna i Hercegovina krenula naprijed, potreban je zajednički napor lokalnih lidera i internacionalne zajednice da se prepoznaju i adresiraju korijeni diskriminacije. Samo kroz sistemske promjene i izgradnju inkluzivnog društva moguće je postići dugotrajan mir i stabilnost, a na tim temeljima izgradnju standarda liberalne demokratije i socio-ekonomskog prosperiteta.

The post Azra Zornić: Reforma izbornog zakonodavstva appeared first on Krug99.

KRUG 99, Sarajevo

Orbanov reket za republiku srpsku

Zašto je visoki mađarski diplomata nedavno u Banjaluci zaprijetio da će Mađarska ako, bude potrebe, oružjem braniti republiku srpsku. Zašto ministar vanjskih poslova Szijarto vjeruje  da su mađarski policajci specijalne namjene potreba za mir i stabilnost BiH. Zašto je Orban projicirao ovu agresivnu ulogu prema BiH poslije decenija stabilne i uspješne diplomatske saradnje koje su imale dvije zemlje.

Šta stoji iza ove koordinarane akcije mađarskog diplomatskog i državnog vrha prema BiH?

Da li iza svega stoji Orbanova filozofija kršćanske demokratije ili, možda, procjene europskih ili NATO zvaničnika o realnim prijetnjama po republiku srpsku?

Iza svega ne stoji niti, Orbanova uloga mitskog branitelja kršćanske Europe kao što ne stoje bilo kakve NATO procjene o nekakvim prijetnjama sigurnosti po Republiku srpsku.

Iza svega stoje “realne stvari”, “stvarne, ozbiljne i prijeteće”

Posve jasno, iza svih Orbanovih rastućih i sve učestalijih prijetnji Bosni i Hercegovini stoji njegov imperijalistički san, kolonizacije Republike srpske.

Na samom vrhuncu krize u opstanku države Bosne i Hercegovine suočavamo sa vješto maskiranom Orbanovom akcijom da se dograbi rudnih bogatstava u zemlji “udaljenoj od nas samo 70 km” i to ne po principu partnerstva već po drugim principima  – kupovanja personalne naklonosti lidera entiteta Republika srpska.

To je Orbanova “trumpovska” strast dolaska do kritičnih minerala Bosne I Hercegovine koja leže na teritoriji Republike srpske u naslagama rijetko viđenim u svijetu kako po svojoj čistoti tako i dubini iskopa.

Zbog svega toga Orban, opsjednut nemirima pa čak, i ratom u BiH po receptu “muslimanske opasnosti za stabilnost Europe”, nudi reket za Republiku srpsku; zbog toga njegovi diplomati, u nikad viđenom skandalu, prijete ratom zemlji domaćinu koja ih je ugostila. Ovdje, kroz ovaj diplomatski skandal, prepoznajemo sve beskrupulozniju suštinu nove Orbanove diplomatije koja vrhuni u obnovi sna nekad propale i poražene Mađarske.

Pred našim očima dešava se proces transformacije ranije “mekane” kolonizacije u sve agresivniju diplomatiju “obesnaživanja” i prijetnji prema državi Bosni i Hercegovini kao poslednjoj prepreci u realizaciji ove Orbanove “velike stvari” koju je po svemu sudeći u pobjedničkoj noći najavio predsjedniku Trumpu.

Kolonijalizaciju Republike srpske mađarska diplomatija naziva “sestrinskom saradnjom” i tako vješto prikriva odsustvo bilo kakvog partnerstva sa Bosnom i Hercegovinom kao državom.

                                                                                     ***

U ovaj projekat kolonijalizacije Mađarska je u Republiku srpsku, sukcesivno tokom proteklih 5 godina uložila već, nevjerovatnih – 300 miliona eura a, možda čak, i više.

Mađarska je prvo, sa 35 mil eura, u septembru 2022. pomogla Dodika na izborima od 2. oktobra 2022., potom, sa narednim zajmom od 110 mil eura iz augusta 2023.  Mađarska je spasila Republiku srpsku od bankrota, kada je Njemačka otkazala 120 mil eura razvojne pomoći Republici srpskoj, Mađarska je dala garancije za realizaciju svih projekta, i, naposljetku, Mađarska je 2024 Republici srpskoj na sve to – dala još jedan paket pomoći 140 miliona Eura.

No, na tome se ne završava mađarska pomoć. Rekao bih – tu sve počinje.

Mađarska najavljuje, kako tvrde mađarski mediji, još najmanje pola milijarde eura koja namjerava uložiti do kraja 2026 u eksploataciju mineralnih bogatstava Republike srpske.

Pitamo se: Iz kojih izvora i, pod kojim imenom je Mađarska osigurala ova sredstva.

Naravno, o tome treba prije svega, pitati i Brisel kao i odgovorne za raspodjelu EU fondova o čemu će ovdje biti više riječi  kasnije. Ali, ne bi smjeli zaboraviti i saudijske kao i turske privredne komore iz Budimpšte, kako to Orbanu daju novac koji lažno tvrdi da je namijenjen “programima tobožnje pomoći za narod Bosne i Hercegovine”.

                                                                            ***

Treba istaknuti da ovaj Orbanov koncept “sestrinske ljubavi” za Republiku srpsku i tamošnjim mineralnim bogatstvima nije od jučer.

Korijeni njegove kolonijalne politike dolaze iz prvih, bliskih susreta sa Trumpom 2019 godine kada je  dobio epitet “fantastičnog lidera”.

U tome kontekstu treba razumjeti njegov prvi susret sa Dodikom u aprilu 2019 godine kojem je tom prilikom podijelio komplimente zbog njegove “odanosti nacionalnom” naspram “diktata daytonske države”.

U ovim poslednjim i, najopasnijim potezima mađarske diplomatije, kada su upućene otvorene prijetnje prema BiH, nije riječ o “životu i smrti”  Bosne i Hercegovine, već je, prije svega i, iznad svega, riječ o – “životu i smrti” Orbanovog sna o velikoj i jakoj Mađarskoj na tlu Europe.

Orbanov stari san je – vizija nove, velike Mađarske, one Mađarske koja će povratiti svoju ekonomsku moć i izgubljenu slavu i koja će biti u najsmjelijim snovima Mađara, u stanju doći na obale mora sve do luka Rijeka u Hrvatskoj.

Na ovakav zaključak o “velikoj Mađarskoj” navodi  Orbanovo razmišljanje iz 2024 o budućnosti Mađarske.

Poslušajmo: Sa koncesijama na kritična mineralna bogatstva republike Srpske mi postajemo četvrta sila u svijetu po proizvodnji litijuma odmah iza Kine, SAD i Njemačke…

Ova Orbanova promjena nije došla iz vedra neba. Ona je proizašla iz tog davnog sna kojeg je na svjetlo dana donio i bitno ohrabrio Trumpov slogan učinimo  “Ameriku ponovo velikom”.

Mineralna nalazišta koja su već nedvosmisleno potvrđena ekstenzivnim istraživanja na teritoriji Republike srpske tokom 2023.  od strane renomirane švicarske firme, osigurala bi Orbanovoj Mađarskoj   nezamjenljivo mjesto unutar EU a, Orbanu, dala značaj i ulogu moćnog europskog lidera kao najbližeg Trumpovog sljedbenika u Europi, neprikosnovenog lidera.

I sada, bez mnogo dilema – zbog ovih nesumnjivih i vješto skrivenih Orbanovih ambicija da napravi veliku i moćnu Mađarsku, Bosna I Hercegovina, kao cjelovita zemlja, je najveća smetnja i prepreka toj opsesivnoj ambiciji.

                                                                                         ***

Prema pisanju američke štampe predsjednik Trump je u više navrata rekao kako je Orban “pametan lider…” I, da navodno, ne postoji niko ko je u Europi “bolji i pametniji od Orbana”, rekao je Trump.

Tokom predsjedničke kampanje Trump je za Orbana također, rekao “Zovu ga čvrstim liderom. On je zapravo, jaka osoba. Vrlo pametan”.

Svi ovi komplimenti sadrže samo jednu poruku koju je Trump zapravo, šalje Europi.

Orban je u suštini, “Trumpov poslanik” u Evropi i, on je “američka veza” za sve konzervativne i ultradesne evropske lidere sa Bijelom Kućom. Orban je “paun evropske desnice”. Ova Orbanova misija Trumpovog poslanika za Europu međutim, čini posve ozbiljnim njegove planove sa kolonizacijom Republike srpske kao što daje novi i dodatni ton ozbiljnosti i duboke zabrinutosti aktuelnoj krizi izazvanoj Dodikovim pravnim rušenjem institucija države Bosne I Hercegovine.

                                                                                    ***

Igrom sudbine, Orban je od strane američke administracije daleke 1998 godine, koje slučajnosti, kao I Dodik, opisan kao “dašak svježine”  budući da nije pripadao niti jednoj sovjetskoj političkoj garnituri.                      

Silno ohrabren ovom američkom podrškom Orban je 1998 godine, dakle deceniju kasnije, formirao “Federaciju mladih demokrata “ koja će prerasti u FIDES, vladajuću partiju Mađarske. Kada su konačno dobili izbore 2010 od tada ova partija ne silazi sa vlasti u Mađarskoj.

Ne veže Orbana sa Dodikom samo ova činjenica kako su od američkog “svježeg daška u politici” s kraja 20. stoljeća ubrzo postali “najotrovniji lideri” s početka 21. stoljeća.

U trenutku kada je Dodik stavljen na crnu listu američke administracije, Orban je u EU Parlamentu dočekan velikim plakatom “Ovdje nisi dobro došao” i, sa pjesmom italijanskih partizana “Bella Ciao”, sa kojom su se na taj način članovu EU Parlamenta usprotivili njegovoj politici fašizma. Ovaj spektakl prekinula je predsjednica EU Parlamenta, Metsola.

No, pažljivom analizom nalazimo da na drugoj strani, postoji još nekoliko dodatnih razloga  nedvosmislenoj Trumpovoj podršci Orbanu kao “pametnom lideru”.

Evo, jedan od pravih razloga.

Osvrnimo se  na usvanje Rezolucije o genocide u Srebrenici od 22. Maja 2024.godine u sjedištu GS UN. Mađarska, nasuprot zemljama EU i NATO, nije dala svoj glas za ovaj historijski document osude genocida. Ministar Sijarto je to prokomentarisao škrtim riječima – desio se strašan zločin…” Nešto kasnije isti MVP Mađarske je istaknuo, svirajući muziku na Dodikove uši, kako mi trebamo znati da se u blizini Srebrenice I Bartunca nalaze važna mineralna bogatstva.

Nevjerovatno!

Ovaj čin je najavio temeljnu promjenu mađarske diplomatije.

Po istom principu kako je to uradio Netanyahu i Orban, kao njegov odani sluga, napustio je povijesnu  vertikalu na čijem vrhu su uvijek bile vrijednosti “nikad više”, vrijednosti “osude zločina”, vrijednosti “etike” u politici, “pravde”, “međunarodnog prava” i sl.

Međutim, prvo Netnyahu a potom Orban, sasjekli su ovu “vertikalu vrijednosti” i zamjenili je –  diplomatskom horizontalom. Tako je diplomatija transformisana u – teritorijalno zaposjedanje, širenje politike prisile i ucjene, vladavinu novca, kupovanje ljudi i posjeda, politiku reketiranja, rastakanja suvereniteta država i sl.

Ovaj epohalni okret iz vertikale u horizontalu, do kraja je ideološki otvorio vrata Orbanovoj viziji prodora na teritoriju republike Srpske kao “bazena minerala” iz kojeg planira izvuči vlastitu ekonomsku i političku moć i veličinu u europskoj ali i globalnoj politici.

Orbanu treba Dodik preko kojeg će neutralizirati poraz Mađarske iz WW2 i ostvariti dobro skrivane planove  “velike Mađarske”. Zato ga tako izdašno plaća i zato ga je ponovio stavio na noge kada je nevjerovatnim zajmom spasio Dodikov režim od bankrota u ljeto 2023.

Novinar NY Times, Andrew Higgins u tekstu “Patronska politika Fideš partije” (mart,2024)  izvanredno kroz nekoliko primjera  opisuje  Orbana koji vlada tako što “dijeli novac najbližima” zloupotrebljavajući fondove EU…

”On vlada unutar Mađarske novcem… Orbanova diplomatija je personalna, to znači on bira ličnost za koju veže svoju diplomatiju. Otuda njegov toliki prezir prema Briselu čiju politiku odbija pod izlikom da je to “dikatatura” prema njegovoj nacionalnoj državi.”

Međutim, evo što je nedavno izjavio USA ambassador u Budimpešti David Pressman o Orbanu.

 “Svi aspekti vladine moći – od nabavke, preko licenciranja, preko subvencija za turizam, do koncesija, do poreskih i revizorskih akcija, do regulatorne politike – pružaju povoljan tretman za kompanije u vlasništvu stranačkih lidera ili njihovih porodica, tazbina ili starih prijatelja.”

Ovdje smo čuli nekoliko ubjedljivih detalja zbog kojih je ovaj “paun evropske desnice”, kako ga opisuje američka štampa, postao Trumpov najdraži evropski lider koji “nad ljudima vlada novcem”

                                                                                 ***

No, poslušajmo sada šta otkriva mađarska štampa o toj neobičnoj “personalnoj uniji”  Orbana sa Dodikom.

Koje razloge mađarska štampa vidi kao “odlučujuće” za tako bliske, privatne i diplomatske veze jednog državnog lidera sa liderom jednog entiteta koji otvoreno planira razbijanje zemlje u kojoj se nalazi njegov entitet.

Mađarski list “Atlatso Vajdasag” na udarnim stranicama u  broju od 27.6.2024. otkriva neke detalje ove bliskosti i navodi kako su na teritoriji Republike srpske registrovane  ogromne zalihe litijuma  koje se kreću u razmjeru od 1.5 milijardi tona “bijelog zlata”.

List potom, navodi kako je dobivanje odobrenja EU u toku, a eksploatacija se očekuje da krene krajem 2026. godine. List također, navodi kako “Mađarska planira uložiti pola milijarde EUR”, a formalni investitor će biti  “Rock Tech Lithium” sa sjedištem u Budimpešti.

Oduševljenju “Vajdasaga” pridružio se odmah i “Hungary Today” koji ukazuju kako je Mađarska na domak koncesija za eksploataciju ovog rudnog bogatstva koje je odmah iza nalazišta litijuma u Australiji. Osim ovog projekta ova novina navodi kako su mađarski partneri već uključeni u nekoliko drugih energetskih projekta: Trebinje solarni project kao i vjetro farmu u Hrgudima, te projekat kod Gradiške.

Međutim mađarski list “Teleks” od 20.12.2022 otkriva nepoznate detalje kako je Mađarska firma  “Lugos Renewables”  u tajnom sporazumu preko elektroprivrede RS kupila 70% dionica u najvećoj balkanskoj solarnoj elektrani u Trebinju. Iza cijelog posla stoji mađarski biznismen Roland Lugos, vlasnik mađarske kompanije Optima Solar.

Više mađarskih novina piše o ekstenzivnim istraživanjima koja je tokom 2023 izvršila  švajcarska grupa Arcore AG  na teritoriji RS. Ova istraživanja dala su posve neočekivane rezultate koji su nadmašili sva očekivanja.

Samo u Loparima na obroncima Majevice procjene su da se krije:  1.5 milona tona litijuma (LCA), 14 mil tona boric acida, 35 miliona tona potasiuma, i, 94 miliona tona magneziuma.

Prema procjenama ove švajcarske kompanije ukupna vrijednost ovih nalazišta premašuje nevjerovatnih – 15 milijardi eura.

Sudeći prema pisanju štampe Mađarska od tada ne krije svoje oduševljenje još iz jednog dodanog razloga – sva ova rudna bogatstva nalaze se na lokaciji u rasponu od 21 km. I pronađena su relativno plitko, blizu površine u sloju od 100- 200 metara. Oduševljenje Mađarske je utoliko veće jer postojeće njihove dvije fabrike proizvodnje baterija, jedna je u koprodukciji sa Samsungom, do litijuma dolaze tako što vade mulj iz močvara i po specijalnoj i skupoj proceduri ga kasnije pročišćavaju.

Tokom, 2024 Orban je dva puta posjetio Banjaluku. Nosilac je najvišeg priznanja RS kojeg je dobio samo Putin. To je vrlo jasna ilustracija kako Mađarska savršeno dobro razumije važnost samostalnosti republike Srpske, a sve iz razloga ponovimo to i ovoga puta –  da se lakše domognu  rezervi minerala koji su po svom bogatstvu izgleda, jedinstveni u Europi.

Diplomatska fomalizacija ovog projekata mađarske kolonizacije entiteta republike Srpske vrhunila je januara 2024 kada je MVO Szijjarto u Banjaluci razgovarao sa Milorad Dodikom.

 Poslije ovog susreta Dodik je potvrdio da je bilo razgovora  “o projektima koji će činiti osnovu za buduću saradnju između Republike srpske i Mađarske i to u kontekstu razvoja strategije za eksploataciju naših rudnih bogatstava”.

No, pravo finale desilo se tri mjeseca kasnije, tačnije: aprila 2024 kada u posjetu Banjaluci stižu Orban i Szzijarto kao gosti na veliki ekonomski forum.

Mađarska štampa prenijela je riječi  PM Viškovića koji je tom prilikom izjavio: “ U narednom periodu zajedno sa našim ekonomskim partnerima mi ćemo biti u stanju da pristupimo eksploataciji mineralnih bogatstva koja se nalaze u područjima Ozrena, Lopara,  Jezera, Mrkonjić grada, Rudog, Čajniča i Zvornika.

                                                                         ***

Kako je Orban uošte uspio pridobiti Dodikovo povjerenje za ove projekte?

Orban je to uradio – parama. Prvo je kupio opstanak Dodika na vlasti.

 Mađarski list “Telex” upoznaje nas sa pričom kako  su se Orban i Dodik susreli u Banjaluci sredinom 2021. i kako je već tada dogovorena pomoć Mađarske za  pobjedu Dodika na izborima od oktobra 2022.

Već sam ranije pomenuo ovaj mađarski zajam od 35 miliona eura.

Međutim, sada ćemo se pozabaviti nekim interesantnim detaljima tog zajma.

Dakle, odlukom Vlade Mađarske izdvojeno je 35 miliona eura zajma u program nazvanom “Pomoć razvoju Bosne i Hercegovine”. Ovdje je korišteno ime Bosne I Hercegovine i ako su sredstva iz ovog zajma  isključivo bila namijenjena farmerima u RS.

Visina zajma ili bespovratne pomoći, iznosila je po osobi od 2.500 do 25.000 eura.

Iz ove pomoći bio je isključen farmer koji živi  u Republici srpskoj, a ima posjed u Federaciji. Zajmove su, kako navodi mađarski novinar, dobivali i oni farmeri koji su prethodni dan registrovali svoje djelatnosti.

Podjela 35 miliona eura išla je preko firme Progressus. Konkurs za dodjelu bio je otvoren od 1.septembra do 15. oktobra. Dakle, ni malo slučajno u samo vrijeme izbora.                    

U Mađarskoj javnosti vlada uvjerenje kako je Orban ovim parama kupio Dodikov povratak na vlast za još 4 nove godine.

No, zanimljivo je vidjeti iz kojih izvora je Orban osigurao ovaj program “pomoći za poljoprivredu u BiH”.

Prema pisanju mađarskih medija sredstva su osigurana iz Mađarske Privredne komore i u ovom zajmu ima  dosta “saudijskih” , “jordanskih” kao i “turskih” para na ime pomoći  poljoprivrednicima cijele BiH, a ne samo farmerima iz entiteta Republika srpska. Ovako je šampion evropske desnice Orban, osigurao novac pod imenom BiH kojim je kupio Dodikov opstanak na vlasti.

Ključni igrač u osiguranju kako piše nezavisni “Atalatszo” ovog novca koji namiren od poslovnih ljudi koji rade sa Mađarskom i imaju sjedište u Budimpešti jeste Orbanov ministar Sijarto, bivši nogometaš, i mladi Orbanov zet Ištvan Tibor .

Mađarska štampa inače, naširoko  piše o ulozi Orbanovog mladog zeta u finansijskim transkacijama koji ima bliske ortačake veze sa turskim milionerima od koji je najvažniji funkcioner ekipe Galatasaray.

Očigledno, Mađarska ne štedi novac kako bi finansijski pomogla opstanak Dodikove administracije.

 U tom kontekstu također, treba pomenuti vrlo povoljan 10 godišnji zajam od 110 miliona evra sa grace periodom od 1 godine i kamatom od nevjerovatnih 5%  koji je dat sa svrhom da Milorad Dodik isplatiti kredite koji  su stizali na naplatu krajem 2023.

Mađarski list Telex od (20.12. 2022) piše kako bi republika srpska, koja se bori za nezavisnost i secesiju od BiH, bankrotirala da nije bilo ovog mađarskog kredita. Ovaj mađarski medij prenosi kako je to bila izjave Zore Vidović, ministrice finansija u vladi RS.

Mađaski list Portfolio od 5.aprila 2024 objavio je malo poznatu vijest o novim investicijama Mađarske u razvoj Republike srpske. Evo što je napisano:

“Mađarska vlada će prema obećanju Viktor Orbana dati podršku razvoju infrastrukturnih i energetskih projekta u Republici srpskoj  u vrijednosti od 140 miliona eura odnosno 54.5 biliona forinti. U ovu pomoć će biti uključeni i programi rukovanja otpadom kao i parkovi obnovljive energije koji će biti implementirani od strane mađarskih kompanija kao što su “Veolia”, “MVM” i “Alteo” čime je Orban ispunio svoja ranije dat obećanja kako bi pomogao ekonomki rast regiona. (Portfolio,5.april 2024)

Isto glasilo prenosi izvještaj gradski novina iz Bijeljine gdje se govori o sadržaju razgovora Petra Đokića Ministra energije u vladi RS sa značajnom delegacijom Vlade Mađarske koju su sačinjavali Čaba Lantoš, ministar energije i rudarstva, Petar Holuča, zamjenik državnog sekretara i Ministar energije, Đerđ Horvat, director “MVM”  mađarske državne kompanije elektroprivrede, druge po ekonomskoj snazi u Mađarskoj.

Zašto je ova vijest bila tako važna za mađarske medije. Kao rezultat ovog susreta povrđena je zajednička spremnost za nastavak saradnje za potpis sporazuma koji bi trebao uslijediti u septembru ove godine.

Petar Đokić je ovom prilikom potvrdio kako mađarska strana već pažljivo proučava izvodljivost predstavljenih projekata….

                                                           ***

Orbanova ideja nove i jake Mađarske postala je najjače oružje protiv cjelovite Bosne i Hercegovine. Smrtni hropac poražene Mađarske, Orban oživljava putem nove diplomatije, kolonizacije Republike srpske. Taktika i metodi ove diplomatije ojačani su i usvaršeni iz Trumpovog diplomatskog bukvara. Orban nije štedio da u proteklim godinama kroz personalnu uniju sa Dodikom, uloži u taj  projekat eksluzivnog prava na “bazen minerala” više od 300 miliona Eura sa obećanjem da će se ova cifra popeti do 1 milijarde.

Srbi iz Republike srpske, zavedeni Dodikovom politikom srpskog sveta, nezanjem o dilovima koje Dodik sklapa sa Orbanom, danas obavljaju najteži i historijski posao, a to je posao u korist Orbanove vizije povratka velike i jake Mađarske, i promocije Orbana kao pravog lidera europske desnice.

Kakav paradoks historije. Nije se desio prvi puta na Balkanu.

Ali, na južnom kraju Bosne I Hercegovine prisustvujemo drugom velikom paradoksu, paradoksu hrvatske politike.

Obećanje Čovića da vodi hercegovačke Hrvate u potpuno preuzimanje federacije on u stvari, njih provodi kroz viziju Amira Kabirija, pravog i apslutnog gospodara Hercegovine.

Umjesto “trećeg” Čović će sa kapicom na glavi Hrvate dovesti do “malog Izraela” u Hercegovini kako je to maja 2023. godine najavio visoki izraelski funkcioner u Mostaru. Završnica će biti u Međugorju kada stvarni upravitelj ovog svetilišta bude iz Jerusalema, a ne iz Vatikana. Ali, tada će biti sve kasno.

I u jednom i u drugom slučaju iza medijske slike svijeta, u BiH se dešavaju dva međusobno slična ako ne i ista procesa  ” – kolonizacija entiteta Republike srpske i posve sigurna kolonizacija hercegovine.

Pravi gospodari su – na jednoj strani Orban, a na drugoj strani cionistički lobi sa liderom Netanyahu.

No, što se dešava sa Bošnjacima.

Po svemu sudeći njihova politička pamet je i dalje oblikovana praznom i šupljom retorikom Zapada.

Oni su i dalje kolonizirani  antologijskim rečenicama i izjavama stranih ambasadora. A najbolja je ona koju je izrekao američki ambasador Marfi kada je, na radost Trojke, napisao čuvenu rečenicu “ovo su sudije mjeseca”.

Historijska slika: cinizam Zapada i duboka koma bosanske političke pameti koja ne vidi niti Amira Kabirija niti Viktora Orbana.

Fuad Đidić, ex-ambasadora, član Kruga 99

The post Đidić: Mađarska kolonizacija entiteta RS i podjela BiH appeared first on Krug99.

Bar mi u Krugu 99 mogli bismo lamentirati u ovom trenutku da smo predugo, decenijama,  upozoravali na pogubne ishode politika ustupaka nosiocima ciljeva udruženih zločinačkih poduhvata i Srbije i Hrvatske, koji su presuđeni, i njihovih domaćih kolaboracionista protiv BiH. Čak i po cijenu trpnje podmuklih udaraca kako bi se Krug 99 konačno zaustavio, i to ne od strane kolaboracionista već i skučenih umova nomenklatura na vlasti i impotentnih cinika u njihovom kukavičluku vlastite nemoći i perfidijama spletkarenja.

Nije vrijeme za ta razmatranja. Vrijeme je za suočavanje sa realpolitičkim stanjem.

Prvo, politika ustupaka, po definiciji „državotvornih snaga“, udvorničke politike dogovora i kompromisa, „gutanja živih žaba“ nije dala rezultate. Podjednako kao i internacionalnih nalogodavaca i osionih internacionalnih stabilokrata, koji su zarad napredovanja u birokratskim nomenklaturama odbijali da „popu kažu pop, a bobu bob“. Evo nas opet Eskobar, nasuprot O Brajanu, uvjerava da je korupcija a ne etno nacionalizam najveći problem za BiH i regiju. Kao da ratne trube nisu odzvanjale juče u Banja Luci, a uskoro kao da neće i na Vaskršnjem saboru u Beogradu!

I to, sve dok opstaje politički sistem koji je generator i korupcije i autokratske vladavine, i prirodni agens svakog etno nacionalističkog ekspanzionizma. I prema BiH, i prema Kosovu i Makedoniji. Upravo od onih koji su izgradili i dalje grade nad državne, etno nacionalističke institucije, urede i kancelarije za dijasporu, za srpski i hrvatski svijet u regiji, sa ciljem razaranja društvenog, inkluzivnog bića BiH, sa dvojnim državljanstvom i podijeljenom lojalnošću prema državi BiH.

Drugo, suočeni sa agresivnim prijetnjama konačnog realiziranja ciljeva udruženih zločinačkih poduhvata i Srbije i Hrvatske u datim geopolitičkim okolnostima, da li treba biti dovoljan oslonac za mir u BiH samo nekoliko aviona koji izviđaju i prelijeću svakodnevno  našu zemlju? Treba li relativizirati, i u čijem  interesu, otvorene prijetnje, postupke i namjere sa mitinga u Banja Luci, i tražiti utjehu u namijenjenih 25% teritorije BiH za muslimane? Novoj kartografiji za BiH, najsurovijim uvredama koju ne bi podnosila niti jedna etnička ni ljudska grupa u svijetu, negiranja zločina genocida, rasplamsavanja mržnje ne samo za postojeće generacije već i koljenima unaprijed?  Zašto protesti s razlogom, protiv genocida u Gazi, imaju masovnost u BiH, a prati je preteška šutnja i ravnodušnost, čak i odsustvo samopouzdanja da se organizuju nužni skupovi i mobilizira javnost, pred očitom namjerom da se realiziraju genocidni ciljevi i uruši država BiH?

Do koga je sve to? Ni narod ne može biti amnestiran od moralne i političke odgovornosti.

Treće, zaista nam nije udijelila ni povijest, ni historijska sudbina pravo da u ovim okolnostima istjerujemo krivice, lične ili stranačke svejedno, umjesto činjenja, produktivnog činjenja u zaštiti domovine i svih njenih ljudi. Traženje jedinstvenog državotvornog odgovora je nužda. Prvi korak na tom putu je neskriveno senzibiliziranje i mobiliziranje svakog građanina od mjesne zajednice do države za odbranu države. Taj prvi korak mora se oduprijeti propagandističkim moćima relativizacije opasnosti koje su na vrhuncu u ovoj posljednjoj fazi politika udruženih poduhvata.

Bez transparentnog pokazivanja te odlučnosti, naša staništa, naša imanja, naši identiteti, budućnost generacija koje dolaze su pred neizvjesnosti ishoda.

Adil Kulenović, 21.4.2024., uvodna riječ

The post Kulenović: Transparentno traženje jedinstvenog državotvornog odgovora appeared first on Krug99.

Tri faze politike UZP-ova na BiH

Prva faza, formiranje i zločinačka djelatnost UZP-ova na BiH. Druga faza, od Daytonskog ugovora do 2010-e godine. Treća faza, od 2010-e pa na ovamo.

I. Dvostrana agresija, Srbije i Hrvatske, na R BiH (1992-1995.) izvršena je stvaranjem i samostalnim djelovanjem dva udružena zločinačka poduhvata: udruženog zločinačkog poduhvata kojeg je formirao predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, i udruženog zločinačkog poduhvata kojeg je formirao predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman.

U presudi Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića (31. 05. 2023.) potvrđena je tužba i dokazano da je srpski Udruženi zločinački poduhvat imao isti cilj u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Citiram: “Zajednička zločinačka svrha ovog poduhvata bila je da se izvršenjem krivičnih dela za koja se tereti u optužnici većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni sa navedenih područja. Tu zajedničku zločinačku svrhu delili su određeni visoko pozicionirani politički, vojni i policijski rukovodioci iz Srbije, srpskih autonomnih oblasti Krajine i Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, kao i iz Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije preimenovane u Republiku Srpsku.”

Ovom Presudom nisu obuhvaćene presude vojnom i političkom rukovodstvu Rs, jer su one već bile izrečene, ali se na mnogo mjesta u ovoj presudi navode njihova imena, kao i imena političkih i drugih funkcionera SRJ, odnosno Srbije, kao članova UZP-a o kojem je riječ.

Na dan izricanja presude u predmetu Tužilaštvo protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića tužilac Haškog suda Serge Bramerc rekao je: ”Ovo (presuda) pokazuje da se (u BiH) nije radilo o građanskom ratu, nego međunarodnom sukobu u kojem su veliku ulogu igrala politička rukovodstva susjednih zemalja”.Naravno, Bramerc, misli se na Srbiju i Hrvatsku.

U Presudi Jadranko Prlić i ostali stoji, između ostalog, da su svi politički i vojno-policijski rukovodioci Herceg-Bosne/HVO-a učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu kao počinioci zločina, što znači da su njihove rukovodilačke dužnosti i njihovo izvršavanje bili u funkciji UZP.

Sud je utvrdio da su svi članovi UZP u Predmetu Jadranko Prlić i ostali ponaosob, citiram Presudu: “djelujući individualno ili  putem svojih navedenih položaja i ovlaštenja, a u dogovoru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, (Jadranko Prlić, dodao E,H.) učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu u rukovodnom svojstvu na jedan ili više (sljedećih) načina”.

A) Posmatrano u doktrinarnom, konceptualno, filozofsko političkom smislu, politika UZP-ova na RBiH je etnocentrička doktrina, jedna od dviju savremenih ratno političkih doktrina. Doktrina etnocentrizma ima za cilj objedinjenje cijele etničke grupe u jednu državu. Ona, u pravilu, podrazumijeva nacionalnu državu kao vladavinu nepravde, nepravednih zakona u odnosu na druge etniške zajednice koje sa njom žive.

U njenoj metfizici je logika građanske nejednakosti različitih etničkih zajednica u takvoj državi. Etnička država temelji se na logici pravnih i političkih privilegija etničke zajednice čija je to država.

B) U aktualnom vremenu, sad i ovdje, UZP-ovi na BiH su konkretni historijsko fenomenoločki oblici prisutne politike Srpski svet, odnosno politike Hrvatski svijet.

Srpski svet i Hrvatski svijet su balkanske varijante Ruskog mira, Ruskog svijeta. To su konkretne historijske forme etnocentričke političke filozofie.

Pod zastavom ruske državne etno-nacionalne doktrine i ideologije Ruskog svijeta, u toku raspada SSSR-a proizvedene su ruske političke enklave kao zamrznuti ratni konflikti i paradržave, u Gruziji: Južna Osetija i Abhazija, u Moldaviji: Pridnjestrovje; danas se pod brendom Ruskog sveta u Ukrajini stvaraju ruske republike: Krim, Donbas, Donjeck; Ruski svijet danas pored Rusa u RF okuplja u jednu državu sve spomenute oblasti drugih država.

Pod zastavom srpske državne etno-nacionalne doktrine i ideologije Srpskog sveta, u toku raspada SFRJ, u BiH-i je formirana paradržava Republika srpska, kao što je pod zastavom državne etnonacionalne doktrine i ideologije Hrvatskog svijeta nastala paradržava HR Herceg Bosna.

II. Drugi period: Dejtonski period politike UZP-ova u BiH počinje Daytonskim mirovnim ugovorom i njegovim ustavom za BiH. Dvije su bitne vrijednosti ovog , zaustavljanje rata u BiH, ukidanje HR Herceg Bosne.

Međutim, dejtonsko ustavno političko rješenje suvereniteta i državnog uređenja BiH nije bosansko, već srpsko-hrvatsko (rješenje statusa i uređenja BiH-e.)

Konstituentni narodi u Bosni i Hercegovini, u ovom slučaju Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati, faktički su dovedeni u poziciju nacionalnih manjina Srbije i Hrvatske, a ne konstituentnih naroda Bosne i Hercegovine, kako propisuje dejtonski ustav BiH.

 Srbijanski predsjednik A. Vučić, od kada je izabran za predsjednika, predstavlja se direktno predsjednikom svih Srba, zaštitnikom Bosanskih Srba i Rs, s jedne, ali i Kosovskih Srba, s druge strane.

Zoran Milanović u New Yorku 19. septembra 2021-e rekao je:”Ja sam predsjednik Hrvata u BiH” “Vi znate da građani BiH hrvatske narodnosti imaju hrvatsko državljanstvo. Jesam li im ja predsjednik? Mislim da jesam”.

Uporedbom navedenih individualnih, kolektivnih, društvenih, pravnih, političkih vrijednosti BiH-e i istovrsnih vrijednosti Evrope lahko je zaključiti da BiH-a s njima ne može nikada postati punopravna članica EU.

Najbolji stručni pokazatelj vrijednosti dejtonskog ustava BiH je šest presuda Evropskog suda za ljudska prava građana BiH protiv države BiH. One su, faktički, eliminirale osnovne pravno političke postulate dejtonskog ustava BiH-e.

Drugi period politike UZP-ova prema BiH trajao je do usvajanja izvještaja o Srebrenici na Vladi Rs i Skupštini Rs (2004.)

III. Treći period politike UZP-ova prema BiH razvijao se postupno. Može se kazati da je zadobio status građanstva:

 (a) osporavanjem Haških presuda za ratne zločine, kako od vlasti Srbije i vlasti Rs, tako i od Hrvatske i HDZ-a u BiH;

(b) glorifikacijom, dodjelom priznanja presuđenim ratnim zločincima;

(c) otvorenim stajanjem na strani ruske okupacije Ukrajine;

(d) donošenjem niza separatističkih i antievropskih zakona u Skupštini Rs;

(e) HDZ-ovim i Hrvatskim političkim ultimatumom za tzv. legitimno predtavljanje Bosanskih Hrvata u Predsjedništvu BiH i domu naroda parlamenta FBiH i domu naroda državnog parlamentu, što u praksi znači zahtjevom za etničkom teritorijalizacijom FBiH-e, odnosno reinkarnacijom HR Herceg Bosna.

Na navedenim pitanjima i zahtjevima danas traje politika UZP-ova prema BiH. Ona u posljednje vrijeme dobija kulminaciju.

Manifestna javna ilustracija funkcioniranja politike srpskog UZP-a je miting u Banjoj Luci (19.04.2024.). Na njemu su ušestvovali kako predstavnici vlasti Srbije na čelu sa predsjednikom Skupštine Srbije Anom Brnabić tako i brojni građani širom Srbije i transparentno izjašnjenje podržavamo Rs u svakom slučaju.

Manifestna ilustracija funkcioniranja hrvatske politike UZP-a je zalaganje predsjednika Hrvatske Z. Milanovića i premijera Hrvatske A. Plenkovića da plinovod južna konekcija ima sjedište u kantonu s hrvatskom većinom u Hercegovini i promjena izbornog zakona u BiH kojim će se uvesti etničko glasanje za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata i predstavnika Bosanskih Hrvata u dom naroda FBiH i dom naroda u državnoj skupštini BiH, na način da se izvrši etno teritorijalizacija FBiH i izborno obnovi Herceg Bosna.

U ovom momentu, BiH više funkcionira na principu političke unije dva entiteta nego na principu jedinstvene dejtonski uređene države. Entitet Republika srpska je, u političkom smislu, postao monoetničan.

Izlaz iz ove političke situacije u BiH je u napuštanju etničkog i uspostava građanskog političkog uređenja jednakosti ravnopravnosti građana na cijelom prostoru Bosne i hercegovine, prelazak sa Dejtonskog na briselski put njenog političkog uređenja.

Sarajevo, 21. 04. 2024.

ANI Krug 99, sesija

The post Halilović: Posljednja faza politika UZP-ova – Kako dalje? appeared first on Krug99.

            Glas otpora iz jevrejske zajednice i njihovih brojnih organizacija u SAD, Evrope i drugih zemalja svijeta, glas kojim se dio jevrejskog naroda hoće distancirati od agresivnog režima države Izrael, nije samo glas nade već i moralne vertikale tog naroda rasutog po svijetu. „Nije Izrael jevrejski narod“ „Ne u naše ime“, „Sloboda Palestini“, „Ne cionistima“, „Stop genocidu“, i drugi transparenti zahtjevi sa ovih masovnih skupova, nisu samo ljevičarske parole, već glas razuma i politička volja čak i najortodoksnijih jevrejskih grupacija.

Živimo u tragično doba globalne kontrole javnog mnijenja koju multiplicira tehnološki napredak i masovnost medijskih instrumenata. I, istovremeno, globalne cenzure u interesu sile i moći, koja postaje sve veća i očitija. Ta moralna vertikala i geste iz jevrejskog naroda ne prodiru u javnost niti se mogu vidjeti u ključnim medijima u svijetu i kod nas. Čak i onda kada se odvijaju ispred i u američkom Kongresu, na univerzitetima, trgovima, sakralnim objektima i drugim javnim prostorima!

            Riječ je, naravno, o surovosti realpolitičkih interesa država koji ne mare za internacionalno pravo, konvencije i proklamacije, već se jednostrano stavljaju na stranu sile i genocida. Ta bezrezervna podrška Izraelu na upotrebu nesrazmjerne sile, taj pritisak da se preko obračuna sa Hamasom zatre kontekst 75 godina duge drame palestinskog naroda, da se to izoluje  i stavi van konteksta od gaženja svih ljudskih prava i prava Palestinaca na vlastitu državu, čine uvod u nesaglediva i okrutna geopolitička preslaganja i  mir u svijetu.

            Mi se moramo držati načela da je istina cjelina, a ne njen dio. I biti otporni na suprotan stav i metod koji manipulativnim moćima daje krila, a mase drži u zabludi, neznanju i pokornosti.

            Bar mi sa iskustvom opkoljenih gradova i enklava moramo biti senzibilni na sav cinizam podmuklih igara dominacije. Ali i u kontekstu teme moramo biti posebno osjetljivi na našu realpolitičku poziciju. Pred strepnjom, nakon Gaze,  pred neizgovorenim pitanjem da li bi u slučaju konačnog rješenja i nastavka ratnih ciljeva Srbije i Hrvatske, i domaćih satelita, odgovor ključnih internacionalnih subjekata političke moći bio isti kao i proteklog rata, kao što je danas prema Gazi i palestinskoj drami? Ili su kapacitet internacionalno priznate bosanske države i spremnost za njeno očuvanje dovoljna garancija?

Zbog toga i naša današnja tema: Šta Srbija i Hrvatska pokušavaju na Balkanu?

            Naš uvodničar, koji je već govorio na Krugu 99 je Prof.dr. Daniel Serwer, Johns Hopkins University, Washington, DC. Hvala mu na pažnji koju posvećuje Zapadnom Balkanu i, kako mi to vidimo,  dobroj namjeri prema BiH.

O samoj temi Šta Srbija i Hrvatska pokušavaju na Balkanu?, mi imamo iz vlastitog „žabljeg ugla“ jasno uvjerenje i precizne stavove: dominacija, etno nacionalizam, iredentizam i u konačnosti etno teritorijalne pretenzije i rastakanje BiH. Ipak, dobronamjerni pogled iz tzv. „ptičijeg ugla“, dobronamjernog profesora Serwera, mogu doprinijeti našoj objektivnijoj slici.

Adil Kulenović, 22.10.23.

The post Biti osjetljivi na našu realpolitičku poziciju appeared first on Krug99.

Povratak zdravom razumu kroz implementaciju presuda Europskog suda za ljudska prava. Od davne 2009 do 22. augusta 2023. Europski sud za ljudska prava donio je ukupno 6 presuda po aplikacijama Jakoba Fincija, Derve Sejdića, Azre Zornić, Ilijasa Pilava, Svetozara Pudarića, Samira Šlakua i Slavena Kovačevića u kojima je utvrdio diskriminatorske odredbe oktroisanog dejtonskog ustava te naložio tuženoj Bosni i Hercegovini da donese građanski ustav u kojem će svi građani imati jednako i pasivno ali i aktivno biračko pravo, te u skladu s kojim će glas svakog građanina u izbornom procesu biti jednak po principu jedan čovjek – jedan glas na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, bez obzira na nečiju etničku, vjersku, političku, teritorijalnu ili bilo koju drugu pripadnost.  Prvih pet presuda se odnosi na pasivno biračko pravo u smislu etničke i teritorijalne pripadnosti aplikanata, pa tako presude Sejdić-Finci i Šlaku se bave pasivnim biračkim pravom nacionalnih manjina, presude Pilav i Pudarić se odnose na uskraćivanje pasivnog biračkog prava po osnovu teritorijalne pripadnosti, dok presuda Zornić tretira pasivno biračko pravo svih građana Bosne i Hercegovine koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstituentna naroda, čitaj, koji ne pripadaju etno-nacionalističkim torovima. Ovih 5 presuda obuhvataju sve aspekte kršenja pasivnog biračkog prava.

Presuda Kovačević je od izuzetnog značaja jer se jedina odnosi na aktivno biračko pravo svakog građanina Bosne i Hercegovine, te zaokružuje cjelinu u kompletnom izbornom procesu. U skladu sa tom presudom svaki građanin Bosne i Hercegovine mora imati jedanko i akitivno i pasivno biračko pravo na teritoriji cijele države bez obzira na bilo čiju: etničku, vjersku, teritorijalnu, političku i svaku drugu odrednicu.

U vezi s tim, potrebno je naglasiti da je potpuno irelevantan i pravno neutemeljen svaki komentar o etničkoj pripadnosti bilo kojeg od aplikanta. Svi smo mi građani Bosne i Hercegovine i kao takvi moramo imati apsolutno jednaka prava ne samo u izbornom procesu već i u svim sferama društvenog i poličkog života zemlje.

Potpuno mi je nejasna, da ne kažem žalosna spoznaja o neukosti etnofeudalnih nacionalističkih lidera koji dezavuišu svoje sljednike lažima o pravima kolektiviteta u odnosu na pojedince. Čak i djeca, koja pohađaju normalne škole, znaju da su ljudska prava pojedinačna i da ne poznaju kolektivitete kao subjekt u oblasti ljudskih prava. Bosna i Hercegovina ne samo da je potpisnica Konvencije, već je Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda sa svim svojim protokolima sastavni dio Ustava BiH i kao takva je nadređena svim zakonima i ima se primjenjivati direktno.

I na kraju moram konstatovati da nije nimalo slučajno da su tri od 7 aplikanata članovi Kruga 99. Takva konstatacija proizilazi iz činjenice da je Krug u svojih 30 godina postojanja konzistentno i dosljedno držao kurs na putu građanske, sekularne Bosne i Hercegovine organizovane na principu liberalne demokratije i jednakih ljudskih prava.

Sarajevo, 10.9.23.

The post Zornić: Povratak zdravom razumu kroz implementaciju presuda appeared first on Krug99.

Sarajevo, 10.09.2023.

1. Ustavno-pravni kontekst. Presuda Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u slučaju Kovačević, posmatrana u kontekstu Ustava BiH i njegovih diskriminatornih odredbi je integralna i paradigmatska. Ovo je ujedno i presuda nedosljednoj i licemjernoj politici internacionalne zajednice koja se vodila i još uvijek vodi prema BiH. Zapravo, najveći poraz politici internacionalne zajednice prema BiH, nanijelo je, ni manje ni više, nego njihovo pravosuđe. Presude ovog suda su također i presude kreatorima daytonskog mirovnog sporazima, politikama čiji su oni bili reprezenti i na kraju nekim dijelovima samog Ustava države.

• Budućnost daytonskog ustava. Kreirajući daytonski Ustav BiH svjesno je prekršena Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, stavljajući pri tome, potpuno licemjerno, sav teret odgovornosti za njegove promjena isključivo na domaće političare. Daytonski ustavni sistem bez sumnje, generira podjele i sukobe uz akumulaciju mržnje među narodima u BiH, koji bi vjerovatno na kraju mogli kulminirati destabilizacijom i još jednim sukobom (M. A. Hoare). Zašto nas i danas ubjeđuju da je dayton nužna osnova budućeg državnog uređenja i političkog sistema? Kako je moguće da i danas, nakon brojnih sudskih presuda, mogu od građana BiH tražiti da žive na temeljima presuđenih ratnih zločina i negacije prava?

• Odnos EU prema svojim vrijednostima. EU nema pravo ostati nijema na postupanje svojih članica koje zagovaraju i promoviraju političke principe koji nisu u skladu sa evropskim civilizacijskih vrijednostima i pravnim standardima, šta više kojima se poništavaju i negiraju sami temelji Evropske unije. Posebno takvo postupanje svojih članica EU ne bi smjela tolerisati u odnosu na države koje su u procesu pristupanja i prema kojima je ona preuzela obavezu pružanja pomoći u provođenju ustavnih reformi i primjeni evropskih pravnih standarda. Institucije EU bi trebale reagovati na izjave koje dolaze iz Hrvatske, kao svoje članice, zbog toga što otežava ili pokušava onemogućiti izvršenje presuda ESLJP. Izvršenje svih presuda ESLJP bi doprinijelo makar djelimičnoj sanaciji efekata agresije počinjene nad BiH. Također, umanjile bi se i  opasnosti od budućih negativnih utjecaja susjednih država na BiH.

• Domaći politički akteri. Snage koje se protive izvršenju internacionalnih sudskih presuda su iste one snage koje su rušile Bosnu i Hercegovinu. Protivnici evropskog puta BiH imaju implicitnu podršku i kod nekih evropskih birokrata, jer nijedan evropski zvaničnik nije osudio izjave pojedinih domaćih političara koji su otvoreno iskazali protivljenje izvršenju presuda. Koliko je licemjeran odnos evropskih birokrata prema evropskoj perspektivi BiH potvrđuje i činjenica da je čak i sam visoki predstavnik C. Schmidt svojim odlukama u dva navrata ojačao etnički princip. Iako je u vrijeme donošenja njegovih izmjena već bilo 5 presuda ESLJP kojima se daje prioritet građanskom principu političke reprezentacije. Iako je isti stav još prije 20 godina imala i Vencijanska komisija. Izjave domaćih političara da će, citiram, ‘kroz dogovore, razgovore i kompromis raditi na implementaciji presuda’ su nedovoljno jak politički stav. Presude se ne implementiraju nego izvršavaju. I to bez kompromisa, jer presuda u slučaju Kovačević ne ostavlja prostor za kompromis. Presuda je iznimno eksplicitna i jasna: kombinacija teritorijalnih i etničkih kriterija predstavlja diskriminaciju protivnu članu 1. Protokola br. 12 Konvencije o ljudskom pravima i temeljnim slobodama.
• Građanska država. Bosna je na globalnom planu dokazala da su istina i internacionalno pravo na njenoj strani. Presude ESLJP su argumenti i dokazi u interesu države BiH i njenih građana, a protiv domaćih i stranih politika koje su rušile i još uvijek ruše BiH, ili koje su protuvpravno dopuštale njeno rušenje. Neprocjenjiva vrijednost svih, a posebno presude u slučaju Kovačević je u tome da one jasno dokazuju da su građani BiH imali i imaju pravo u svojoj borbi, a to je dovoljno da se od borbe za primjenu prava nikada ne odustane. Internacionalna zajednica mora konačno uvažiti činjenicu da građani Bosne i Hercegovine nisu tražili i ne traže ništa što im ne pripada i što im kao njihovo pravo nije, na pravno nepobitan način, sudski presuđeno. Borba za izvršenje ovih presuda je borba za civilizacijske vrijednosti.

The post Bašić: <em>Povratak zdravom razumu: Presuda ESLJP u slučaju Kovačević</em> appeared first on Krug99.

Sarajevo, 10. septembra 20223

Danas ni “ljevica” ni “desnica” u Bosni, a očito je ni u Evropi, ne razumije da je narativ o liberalnom građanskom društvu razbucao i demontirao tradicionalno feudalno društvo, ali da je neoliberalni kapitalizam nakon toga porušio sve, naročito u nerazvijenim državama svijeta. To, između ostalog, znači da mi ne možemo više zaroniti u prošlost kao u nepresušno izvorište i na ovom stupnju povijesnog razvoja iz dubina vremena izroniti neki društveni model koji bi bio funkcionalan. Radi se o tome da moramo vizionarski konstruirati nove modele koji nadvisuju našu povijest primitivnosti, zaostalosti, zločina, identitetnih fašista, Gleichschaltung-a, religijskog fundamentalizma, poluobrazovanosti… Očito je da naši jezici ili vokabulari još uvijek nisu počeli proizvoditi semantičke sisteme koji bi označavali novu naprednost jer smo ostali zapušteni i izvan savremenih iskoraka znanstveno-tehnološkog svijeta.

U tom kontekstu treba posmatrati Presudu na apelaciju Slavena Kovačevića.

Ovom Presudom se upotpunjava i zaokružuje procesa uspostavljanja demokratskog pravnog poretka u Bosni i Hercegovini.

Presuda je predočila pravnu osnovu onih političko-teorijskih shvatanja koja smo zastupali posljednjih decenija kao pojedinci i kao organizirana intelektualna grupacija Krug 99.

Ideja o građanskom društvu i demokratskoj državi bila je naša vodilja u kritičkim razračunavanjima s dogmama etnopolitike, religijskim fundamentalizmom, nacionalističkim  mitovima i samovoljom koruptivnih političkih oligarhija koje su na narativu o “dogovaranja naroda” obesmislili naše društveno postojanje. Dakle, sada možemo reći da posjedujemo pravnu odluku Evropskog suda za ljudska prava koja potpuno utemeljuje naše pragmatičko-političko, sociološko-politološko, antropološko-kulturno i humanističko insistiranje na državi kao zajednici ravnopravnih građana.

Presuda nam otvara put oslobađanja od svih oblika diskriminacije koji su proteklih trideset godina instalirani monstruoznim političkim koncepcijama etnofašizma i nacionalističko-religijskih obmana ljudi na ovim prostorima.

Presuda nije stvar koja se tiče samo dr. Slavena Kovačevića ili nas nekolicine iz Kruga 99. Presuda se odnosi na sve ljude Bosne i Hercegovine i mora se sprovesti. Ona misli sve bosanskohercegovačke državljane, svakog građanina, pojedinačnog čovjeka te pokazuje na njegovo pravo da ne bude diskriminiran. Ona znači proces oslobađanja građana BiH od diskriminacije u ispoljavanju i ostvarivanju svojih prava!

Presuda je velika podrška našim nastojanjima da u Bosni izgradimo demokratsko slobodno društvo ravnopravnih građana. Presuda sasvim jasno dezavuira sistem podjele  i diskriminacije u koji smo kao u ludačku košulju smješteni Anexom IV Općeg okvirnog sporazuma o miru u BiH (1995) koji je priznao ratna osvajanja Miloševićeve vojske, uveo princip “dogovaranja naroda” za koji se zalažu korifeji etnopolitike među narodnjačkim političkim partijama, podvaljujući nam suverenitet naroda povrh suvereniteta republike, odnosno građana kao nosioca suvereniteta. Presuda naglašava da je u savremenoj Evropi nedopustivo i neprihvatljivo da se “dogovaraju narodi” povrh građana i izvan vladavine prava. Savremena Evropa ne priznaje etnarha ili nekog vožda plemena, nego slobodu građanskog odlučivanja. Izabrani zvaničnici u institucijama države ne predstavljaju narode ili “plemena”, nego građane koji su za njih glasali, bez obzira koje identitetne karakteristike ti građani dijele. Slobodni građanin glasa na državnoj teritoriji za koga on hoće! Tu nema dogma etnije ili religijske institucije, niti rasističkog ekskluzivizma i etnopreferencija!

Presuda nam omogućava da se oslobodimo trodecenijskog naslijeđa etnopolitike i razarajućeg “dogovaranja naroda” koje pripada predmodernom feudalnom poretku društvene organizacije.

Na kraju, valja upozoriti da antibosanske snage pokušavaju presudu u slučaju Kovačević difamirati i odbaciti, te napraviti i iskonstruirati žalbu na nju. Ali, to samo pokazuje da oni koji krše zakone i negiraju vladavinu prava ipak strijepe zbog svojih brojnih ilegalnih i kriminalnih nedjela. Pokušaj da se iskonstruira neka žalba na Presudu bio bi neopisiv iracionalni, samoubilački akt države BiH i nasušne potrebe građana da se konačno oslobode nametnute diskriminacije.

The post Lavić: <strong>Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Kovačević</strong> appeared first on Krug99.

Zlatko Hadžidedić

Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Kovačević vs. BiH“ predstavlja povratak principa građanskog suvereniteta, na koji se Evropa poziva kao na jednu od svojih najsvetijih pravnih tekovina.

Ovaj princip je u Bosni i Hercegovini egzistirao u periodu od završetka Drugog svjetskog rata do 1992. godine i tzv. Lisabonske konferencije, kada je poništen i odstranjen pomoću inicijative za etno-religijskom podjelom države, poznate pod imenom „Plan Carrington-Cutileiro“, koju je tom prilikom nametnula upravo tadašnja Evropska zajednica.

Djelujući posve suprotno principu građanskog suvereniteta na kojem su zasnovani ustavi svih evropskih država, Evropska zajednica je u Lisabonu uvela do tada nepoznat princip suvereniteta zasnovanog na etno-religijskoj homogenosti – prema Carringtonu i Cutileiru, a što je kasnije prihvaćeno u Daytonskom mirovnom sporazumu i primijenjeno u njegovom Aneksu 4 kojim je uspostavljen Ustav Bosne i Hercegovine, suverenitet se izvodi iz većinskog procenta homogenosti izvjesne etničke grupe na određenom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine.

Na taj način, Bosna i Hercegovina je već u Lisabonu, a zatim i u Daytonu, lišena svog državnog suvereniteta: posve suprotno aksiomu prema kojem je suverenitet kao takav zasnovan, a koji kaže da je suverenitet a priori nedjeljiv i neprenosiv, suverenitet Bosne i Hercegovine je podijeljen i prenesen na njene tri brojno dominantne etno-religijske grupe, kojima su dodijeljene tri teritorijalne cjeline, na kojima ove grupe – prema postulatima Plana Carrington-Cutileiro – suverenitet treba da steknu svojom homogenošću, odnosno procentom vlastite brojčane dominacije na datim teritorijama.

Tako je ovim Planom uspostavljen princip u skladu s kojim suverenitet proizlazi iz efikasnosti etno-religijske homogenizacije, odnosno, efikasnosti nasilnog etničkog čišćenja, čime je tadašnja Evropska zajednica dala zeleno svjetlo za kampanju etničkog čišćenja i genocida koja je uslijedila tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

U Daytonu je ovaj princip, zasnovan na efikasnosti etničkog čišćenja, u potpunosti usvojen i ugrađen u Ustav Bosne i Hercegovine, te je suverenitet prenesen na tri većinske etno-religijske grupe na njima dodijeljenim teritorijama u okviru države, a sama država je izgubila suverenitet, to jest, kapacitet da donosi definitivne odluke unutar vlastite teritorije.

Kao krajnji paradoks, jedini preostali trag ovog kapaciteta zadržan je u vidu institucije Visokog predstavnika, koja sama po sebi, kao institucija kolonijalnog upravljanja nad državom, zapravo predstavlja direktnu negaciju njenog suvereniteta, dakle, negaciju samog principa suvereniteta kao temeljnog principa na kojem se zasniva ustavno-pravni poredak svih postojećih država i cjelokupan međunarodno-pravni poredak.

Ovakvo pravno nasilje izvršeno je nad Bosnom i Hercegovinom na njenom prisilnom putu od Lisabona, kroz rat 1992.-1995., preko Daytonskog mirovnog sporazuma, pa sve do njenog dosadašnjeg ustavnog poretka. Povrh svega, i ovaj poredak je bespravno srušen od strane Visokog predstavnika Schmidta, njegovim arbitrarnim odlukama o izmjenama izbornih pravila na teritoriji Federacije BiH, čime je dovedena u pitanje cjelokupna ustavna struktura države Bosne i Hercegovine.     

U ovom kontekstu, presuda u slučaju „Kovačević vs. BiH“ predstavlja jasnu dijagnozu postojećeg stanja i ukazuje na negaciju osnovnih principa na kojima se zasniva koncept suvereniteta, a posljedično i na uništenje ustavnog poretka Republike Bosne i Hercegovine, a zatim i ustavnog poretka stvorenog Daytonskim mirovnim sporazumom.

Istovremeno, ova presuda predstavlja i jasan putokaz: Bosna i Hercegovina ne može opstati sa dosadašnjim podijeljenim suverenitetom; da bi opstala, Bosna i Hercegovina mora usvojiti novi ustav koji će, kao i svi drugi republikanski ustavi, polaziti od suvereniteta koji pripada građanima, čija zajednička volja se kao jedinstvena realizira kroz institucije u formi državnog suvereniteta koji je apriorno nedjeljiv, neprenosiv i neupitan.    

The post Hadžidedić: PRESUDA U SLUČAJU „KOVAČEVIĆ VS. BiH“: SUVERENITET GRAĐANA KAO NEDJELJIV I NEPRENOSIV appeared first on Krug99.

Eskalacija  takve politike i otvorenog neprijateljstva prema državnom subjektivitetu, političkoj nezavisnosti i suverenitetu BiH,  koju danas simbolički personificira Zoran Milanović, predsjednik RH, proizvod je duge i  već transparentne djelatnosti državnih institucija, diplomacije, sigurnosnih i političkih struktura RH, kako na unutrašnjem i internacionalnom planu, tako i putem angažiranosti separatističkih, kolaboracionističkih političkih saveznika i struktura u samoj BiH. Permanentni pritisci sa ciljem blokiranja demokratske transformacije BiH putem insistiranja na tzv. „legitimnog političkog predstavljanja naroda“ u multietničkoj zajednici i građanskom društvu, prerasli su već u otvoreni poziv na vojni aranžman države Hrvatske u državi BiH, a institut dvojnog državljanstva građana jedne etničke skupine u instrument podvojene lojalnosti građana i gubljenja interesa za reformske procese nužne za evropske integracije BiH.  

Ideologija, političke metode i ciljevi militantnog „ruskog svijeta“ putem političke instrumentalizacije etničkih grupa u drugim državama, radi prisvajanja dijela teritorija drugih država ima svoje sljedbenike na Balkanu. Preuzimanje i dominacije nad suverenitetom susjednih nacija/država,  nije samo ruska praksa i ključnog saveznika na Balkanu – „srpskog svijeta“, već i bjelodanih intencija i oblikovanja  tzv. – „hrvatskog svijeta“. Iako su sami stoljećima u skukobu oko nerješenih međusobnih nacionalnih aspiracija, oni su faktički u otvorenom, strateškom savezništvu i usklađenom djelovanju, interesima i ciljevima prema BiH.

Sada je potpuno jasno zašto prije skoro četiri godine nije prihvaćena inicijativa Kruga 99 (iz januara 2019.) o dijalogu između demokratske javnosti Hrvatske i građanske državotvorne javnosti Bosne i Hercegovine  o Momorandumu o razumijevanju, definisanom povodom pomenute Deklaracije Hrvatskog Sabora:

• Odbijanja da Republika Hrvatska kao potpisnica Općeg mirovnog sporazuma kojim se obavezala na puno poštovanje suvereniteta, integriteta i političkog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, dakle i kao uključena strana u ratna zbivanja u BiH, crpi bilo kakva paternalistička prava prema BiH i reafirmaciju ratnih ciljeva tzv. HRHB. Niti nametanja prava na subordinaciju Ustava i zakona Republike Hrvatske nad Ustavom i zakonima BiH kao „pravnog“ i političkog oslonca za miješanje u unutrašnje uređenje i gradnju demokratskog poretka u BiH.

Niti da se konstituentni hrvatski narod u BiH tretira kao dio hrvatske nacionalne države, i kao političke građane Republike Hrvatske. Niti da se zakonima RH uspostavljaju i djeluju naddržavne institucije poput Ureda za Hrvate izvan RH, kojim se jednan od konstituentnih naroda BiH stavlja u položaj dijaspore i nacionalne manjine, ili kao pridošlice u svojoj vjekovnoj domovini BiH.

Upornom proizvodnjom ugroženosti bosankohercegovačkih Hrvata prikriva se odgovor na pitanje političke odgovornosti za katostrofalnu politiku „humanog preseljenja“, „etnički čistih prostora“ čiji  je rezultat smanjenje broja hrvatske populacije za više od polovine predratnog broja, i stalnom tendencijom daljeg smanjenja. Sve to i dalje generira i podjeljenu državotvornu lojalnost tog dijela autentičnih građana BiH, koje praksom dvojnog političkog i institucionalnog državljanstva  ima teške posljedice za unutrašnji mir, stabilnost, za obnovu i gradnju povjerenja između ljudi i naroda, za  euroatlanske integracije i demokratski razvoj, za pravedno rješavanje granica, imovine, opravdanih interesa BiH o pravu mora, korištenja prirodnih resursa, gradnje transportne infrastrukture. Poticanje sistemske diskriminacije u obrazovanju i civilizacijski neprimjerenog apathejda „dvije škole pod istim krovom“, jeste dodatni povod njihovog daljeg i štetnog iseljavanja za društveno, kulturno, ekonomsko i političko biće BiH.

• Odbijanja da se demokratski i izborni poredak BiH tretira kao bilo kakav poseban slučaj izvan evropske pravne stečevine, da se ozakoni većinski etnički izborni legitimitet u BiH naspram principa legitimiteta parlamentarne većine u formiranju vlasti, da se ozakoni etno-teritorijalni unitarizam i separatizam naspram funkcionalne države i nametne u savremenom svijetu odbačeni model konsocijscijske demokracije.

Model koji bi u konačnici trajno uspostavio paralelizam vlasti razjedinjenog i segregiranog društva, urušenu državu. Podvala je BiH nuditi koncept segregiranog društva koje nije postojalo u prošlosti,  nije uspjelo ni u ratu uprkos tadašnjem i sadašnjem proizvođenju etničkih neprijateljstava. Racionalizacija vlasti da, refederalizacija države i treći unitarni entitet, svakako ne. Ustavom BiH Evropska konvencija o ljudskim pravima se direktno primjenjuje i iznad je svakog zakona i prava u BiH.

• Odbijanja da se položaj hrvatskog naroda u BiH sagledava separatno izvan uporedivog položaja druga dva naroda, nacionalnih manjina  i građana BiH. Ne postoji institucionalna ugroženost hrvatskog naroda u BiH. Naprotiv, mimo konsocijalnog pravila, za koje se zalažu tvorci Deklaracije, u BiH ne postoji proporcionalna zastupljenost u institucijama vlasti na svim razinama, već se koristi paritetni model koji poništava modele proporcionalne zastupljenosti i na koje ne utiče hrvatska malobrojnost.

Domovi naroda kao i  klubovi na kantonalnoj razini vlasti sastavljeni su paritetno, a u njima se odlučuje konsenzusom, bez mogućnosti preglasavanja. U Predsjedništvu države, Federacije BiH, Vijeću ministara BiH takođe, kao nigdje u Evropi. Vlada FBiH ima proporcionalan broj ministara iz sva tri naroda i mehanizme koji mogu zaustaviti svaku odluku koja se proglasi vitalnim interesom. Pariteti su i u pravosudnim organima vlasti, sigurnosnim, finansijskim, poreznim i drugim agencijama. Međutim odvajanje državnih i političkih institucija na etničkoj osnovi u oblandi legitimnog predstavljanja ne samo što je u suprotnosti sa temeljnih europskim vijednostima i izbornim standardima, već bi nametanje samo unutrašnje etno-teritorijalne demokratizacije bio  kraj svake države i demokratskog društva, pa i BiH.

Zbog tinjajuće i otvorene koalicije etničkih politika koje su po svojoj suštini izraz velikodržavnih politika susjednih država protiv BiH, ne upire se prstom u Deklaraciji na položaj Hrvata u RS, niti na ekskluzivni položaj etničkih Srba zbog postojanja entitetskog glasanja u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Odbacivanja u dijelu i cjelini sve naputke i navode iz Deklaracije koji se odnose na izborno zakonodavstvo BiH i rezultate posljednjih izbora kao grubo miješanje u poslove koji po svojoj biti pripadaju u unutrašnju nadležnost država i koji su suprotni Povelji i deklaracijama Ujedinjenih nacija te jednostrano tumačenje konstituentnosti naroda i građana u BiH u nametnutoj staljinističkoj, nedemokratskoj interpretaciji tzv. „konstitutivnosti“.

• Zbog našeg traženja da Hrvatski Sabor i javnost prihvati presude Internacionalnog krivičnoga tribunala za bivšu Jugoslaviju,  a posebno izrijeke o internacionalnom oružanome sukobu na državnome području Bosne i Hercegovine i utvrđenome udruženome zločinačkome poduhvatu, među ostalima, državnih i vojnih čelnika Republike Hrvatske, te da utvrdi mjere i postupke na otklanjanju političkih i pravnih posljedica nastalih zločinačkim djelima etno-teritorijalne podjele i nasilnog grupisanja i raseljavanja stanovništva.

Te da doprinese obnovi građanskog društva, pomirenja i povjerenja, razvoja demokratskih institucija i standarda iz evropske pravne stečevine u Bosni i Hercegovini.

• Definitivnog stava, da hrvatska politička javnost mora znati da državotvorni bosanski politički narod nije stvar daleke prošlosti, već genocidom, međudržavnim oružanim sukobom i udruženim zločinačkim poduhvatom učvršćen i državotvorno politički osviješten narod, da je najvećim dijelom politički emancipiran od pozicije etnoreligijske skupine, uvjeren u pripadanje vrijednostima evropske i demokratske civilizacije.

Izrazi takve državotvorne svijesti su dijelom iskazani i kroz rezultate posljednjih izbora na kojima je izabran Željko Komšić, za člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda, kao i brojni drugi kandidati sa kandidacijskih lista koje nisu isključivo monoetnički određene. 

• I konačno, odbacujemo ničim utemeljenu aroganciju, historijske falsifikate o proteklom ratu i genocidu onih aktera na političkoj, znanstvenoj, propagandnoj i medijskoj sceni Republike Hrvatske, te posebno njihov nekorektan i uvredljiv odnos prema starom historijskom i autentičnom bosanskom državnom i društvenom biću.

Historijsko klatno je na strani onih, u obje države, koji će graditi povjerenje i međusobno razumijevanje, a protiv onih koji će proizvoditi i poticati mržnju i sukobljavanje. Pogotovo između država, ljudi i naroda koji nisu imali realnih razloga za sukobe i prolazne politike dominacije jednih nad drugim.

Adil Kulenović, uvodno, 18. septembar 2022.

Autentičan tekst uvodnog izlaganja na sesiji Kruga 99 o temi Savremena politika Hrvatske i obnova dogovora iz Karađorđeva. Tekst objavljujemo i zbog opskurnih difamacija i prijetnji prema Krugu 99.

The post Šta je rečeno, čemu toliki bijes? appeared first on Krug99.