Na svu sreću i uz zakašnjenje iz Bosne i Hercegovine konačno odlazi, sa dužnosti Visokog predstavnika UN-a, Cristian Schmidt. U njegovom vremenu došlo je do kulminacije opsadnog političkog stanja u Bosni i Hercegovini. Dejtonski etničko-nacionalni koncept države, u njegovom mandatu, ne samo da nije dobio demokratsku nadogradnju na putu države ka evroatlanskoj integraciji, već je ojačao njen nedemokratski etnički kapacitet, promjenama Izbornog zakona u FBiH-e (2022.) i direktnim suprotstavljanjem apelaciji Slavena Kovačevića na Evropskom sudu za ljudska prava. Ali, nepoćudnosti Cristiana Schmidta ne treba dovoditi u vezu s Njemačkom diplomatijom prema Bosni i Hercegovini.

Budući Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini dolazi u veoma teškom političkom trenutku za Bosnu i Hercegovinu, dolazi neposredno pred opće parlamentarne izbore, u vrijeme intenzivne secesionističke i federalističke politike u i prema Bosni i Hercegovini, izgradnje policentričnog svjetskog poretka, preispitivanja višedecenijskih međusobnih političkih odnosa Evrope i SAD-a, još trajuće agresije Rusije na Ukrajinu itd.

U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina je stavljena pred provalijom urgentnog rješavanja pitanja  državne imovine kao pretpostavkom daljeg ekonomskog razvoja i mogućnosti stranih ulaganja. Zbog toga je pitanje dolaska novog Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini pitanje njene budućnosti. U ovom tekstu povezujemo ta dva pitanja, dolazak novog Visokog predstavnika UN-a u BiH-u i rješavanje pitanja državne imovine.

I. Dejtonski ustav zaustavio je oružanu agresiju na BiH-u, ali je donio etno-politički rat i opsadno stanje u njoj i oko nje. Ozakonio je i legalizirao ratno stanje etnonacionalizma i spoljne agresije. Rat je započet i zaustavljen kada su Drugi htjeli. Bosni nije dato da iziđe iz Jugoslavije bez rata niti joj je dopušteno da u ratu pobijedi vojnički. Nepravedan i nemoralan dejtonski ustav opravdavan je kao privremeno rješenje, ali postdejtonska historija Bosne, predvođena OHR-om ratno stanje pretvorila je u njen trajan oblik postojanja. Donosioci dejtonskog ustava su njegovi implementatori. Potrošeno je trideset godina, ali taj ustav niti je implementiran niti je nadograđen. On je toliko nemoralan i neljudski da ga je veoma teško moralno i ljudski nadograditi.

Sada kada je sve to postalo bjelodano jasno, neki predlažu da se zatvori OHR. Agresorske hegemonističke snage izvan BiH-e, preko svojih proksi igrača u BiH-i, do sada su sve učinile da se dejtonski ustav ne implementira i nenadogradi, sada čine sve što mogu za zatvore OHR, da ga izmjeste iz BiH-e, da smanje ovlasti Visokog predstavnika i OHR pretvore u komemorativni centar BiH-e. Probosanska politička strana, bojeći se da ne izgubi ovo malo Bosne i države što ima, povlačila se i ponašala stabilokratski. Protivnici države BiH-e računaju da će bez OHR-a ostvariti svoj cilj tzv. mirnim putem, da će federalizirati državu i izvršiti etnoteritorijalnu secesiju. Mi im poručujemo: neće Bosna šutke pasti, nismo za gašenje OHR-a, nismo za njegovo izmještanje iz Sarajeva, nismo za redukciju ovlasti Visokog predstavnika. Mi smo za opstanak OHR-a, ne zato što je dobar za Bosnu, već zato što je dobar za mir. Mir nosi sam sa sobom kakav takav društveno-ekonomski razvoj, onemogućava ubijanje.

Nećemo bilo kakav OHR, OHR koji će dovesti do raspada države, do jačanja etnonacionalističke politike u i prema Bosni i Hercegovini, već takav OHR i Visokog predstavnika koji će: nadograditi ustava BiH-e na demokratskim građanskim političkim vrijednostima zapadnoevropskih država, hoćemo ustav s kojim možemo postati punopravni član evropskih i evroatlanskih integracija, hoćemo Visokog predstavnika koji će pomoći proevropskim, prozapadnim snagama da državu BiH-u uvedemo u savremeni civilizirani svijet, politički i pravno jednakih ljudi, hoćemo državu BiH-u kakve su države Evropske Unije.  Nećemo državu specijalan slučaj.

Hoćemo Visokog predstavnika: koji će podržati i osnažiti općebosansku proevropsku politiku, koji ima ljudski, moralni, politički kredibilitet, koji neće dobijati instrukcije iz Beograda, Zagreba, ili iz Moskve, ali koji neće biti ni plaćenik tajkunskih i lobističkih kuća u svijetu.

Budno ćemo pratiti politički rad novog Visokog predstavnika, ali ni u kom slučaju nećemo pristati na njegovu ni bilo čiju federalizaciju BiH-e, nećemo prihvatiti etnoteritorijalnu federalizaciju FBiH-e, nema mirne secesije RS-e, RS-a nije samo srpski entitet. Zrtva štetnog političkog koncepta, neuspjeha implementacije dejtonskog Ustava BiH-e, ne može biti sama Bosna i Hercegovina.

II. Prvi i glavni zadatak novog Visokog predstavnika u BiH-i bit će rješavanje pitanja državne imovine. Visoki predstavnik, ma ko bio, mora, u vezi s tim, biti svjestan dviju činjenica: prvo, historijsko pravnih činjenica i, drugo, teorijskih, internacionalno-pravnih i socioloških činjenica.

Historijsko pravne činjenice etnoteritorijalne nedjeljivosti teritorije države Bosne i Hercegovine i njene nesvodivosti na državnu imovinu su:

(1) Bosna, kasnije Bosna i Hercegovina, je teritorijalno jedinstvena u historijskom trajanju od najmanje deset stoljeća; u višestoljetnoj historiji današnje teritorije Bosne i Hercegovine nikada nisu postojale etničke teritorije; dejtonski ustav je uveo tu hegemonističku, agresorsku, kolonijalističku administrativnu podjelu Bosne.  

(2) Dejtonski etnički, jednovjerski entiteti, nisu imali svoje teritorije koje su unijeli u državu Bosnu i Hercegovinu. Postojale su vojnički, nasilno, okupirane teritorije Bosne i Hercegovine, paradržavne tvorevine, Republika Herceg Bosna i Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine, kasnije Republika srpska. Formirala su ih i održavala dva udružena zločinačka poduhvata, srpski i hrvatski udruženi zločinački poduhvati na Bosnu i Hercegovinu. To je pravno, bez ikakve razumne sumnje, dokazao Internacionalni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haggu u presudama Jadranku Prliću i Frenkiu Simatoviću.

(3) Država BiH-a je internacionalno priznata kao teritorijalno jedinstvena država bez etno-teritorijalnih jedinica, entiteta.

(4) Dejtonska BiH-a je pravni naslednik/sljednik teritorijalno jedinstvene Republike Bosne i Hercegovine, bez obzira što su neke njene oblasti bile pod okupacijom i na kojima je izvršeno masovno etničko čišćenje i genocid.

Teorijske, internacionalno pravne, sociološke činjenice nedjeljivosti državne teritorije BiH-e na entitete i kantone i nesvodivosti državne teritorije na državnu imovinu su:

(1) Teritorija države Bosne i Hercegovine nije pitanje imovine. Ona ne može biti predmet političkog konsenzusa. Pitanje imovine je predmet građanskog prava. Svako pravno i fizičko lice može imati imovinu, ali ne mogu imati dio teritorije države. Može imati parcelu zemlje, katastarsku česticu, na teritoriji države i može s njom prometovati po zakonima države.

(2) Teritorija države BiH-e je nedjeljiva na teritoriju entiteta, kantona itd. Ona nije niti može biti predmet međusobne “krčme” njenih administrativnih jedinica, entiteta, kantona, općina itd.

(3) na iskonstruisanom pitanju državne imovine stvorena je teška politička kriza koja može prerasti u bezbjednosnu/sigurnosnu krizu, pa čak i u ratno stanje. Administrativna dejtonska organizacija države interpretira se separatistički kao podjela državne teritorije; teritorija države tretira se kao obićna imovina države, objekt građanskih prava, iako je općepriznata činjenica da imovina ima tri oblika: privredni, pravni i knjigovodstveni, te da teritorija države ne spada ni u jednu od tih vrsta imovine.

(4) Vlast RS-e kaže čak da je teritorija države podijeljena u Dejtonu, što je notorna neistina. Da je to urađeno pisalo bi u nekom dokumentu Dejtonskog mirovnog ugovora, pisalo bi u Ustavu BiH-e. Republika srpska vrlo rezolutno zastupa jezičko tumačenje Dejtonskog mirovnog ugovora kada govori o nadležnostima entiteta BiH-e, doslovno direktno primjenjuje ustavne formulacije, ali kada se radi o teritoriji države i entiteta, bilo u dejtonskom Ustavu BiH-e bilo u nekom drugom dokumentu Sporazuma, onda se priziva logičko tumačenje ustava. To pokazuje principijelnu neprincipijelnost vlasti Republike srpske u tumačenju Dejtonskog sporazuma.

(5) Podjela teritorije države je polazni cilj srpsko-hrvatske agresije na Bosnu devedesetih godina dvadesetog stoljeća. (Vidi presude haškog suda u slučaju Prlić i ostali i u slučaju Stamatović.)

(6) svrstavanje teritorije države BiH-e u imovinu i njena podjela na dva dijela, u bilo kakvom razmjeru, je secesionistički politički zahtjev Republike srpske. Njegov smisao je stvoriti suverenu političku jedinicu je stvoriti treću komponemtu “države” Republike srpske u skladu sa Montevideo konvencijom o pravima i dužnostima građana (1993.) i tako postati uistinu država.

(7) Svaka država, kao suverena politička jedinica, mora imati: teritoriju, stanovništvo, vlast koja kontrolira svoju teritoriju i sposobnost stupanja u odnose sa drugim državama. U ovom momentu, Republika srpska ima dominantno monoetničko stanovništvo, ima vlast, bez obzira na to kakva je, izgrađuje sposobnost stupanja u odnose sa drugim državama, nedostaje joj samo teritorija da pred internacionalnom zajednicom podnese zahtjev za svoje priznanje kao država-nacija. Ona zbog toga zahtijeva teritoriju u formi entitetske imovine. Bosna i Hercegovina, u pogledu svih kriterija Montevideo konvencije o pravima i dužnostima država, je država u punom i potpunom smislu. Kad joj se oduzme ili podijeli teritorija i svede npr. na teritoriju Federacije BiH-e tada gubi osnovni elemenat države, teritoriju, faktički prestaje postojati kao država u formi kako je priznata na Generalnoj skupštini UN i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Gasi se, briše se Bosna i Hercegovina sa spiska država svijeta.

(8) Ukoliko budući Visoki predstavnik podijeli teritoriju države BiH-e na entitete i kantone definitivno je zaustavio formiranje bosanskohercegovačke države nacije, ali će formirati srpsku državu naciju na teritoriji države Bosne i Hercegovine. Aktuelne vlasti SAD o odustajanju od formiranja država nacija odnosit će se samo na državu BiH-u, ali će biti podrška formiranju nove, još jedne, srpske države nacije RS. (a) Teoretičari o tri nacije u BiH-i svjesno ili nesvjesno pružaju teorijske i političke argumente etnoteritorijalne podjele države BiH-e.

(9) Podjela teritorije države BiH-e na entitete, kantone, etnonacije, njen tretman kao imovine, je konačna realizacija politike udruženih zločinačkih poduhvata Srbije i Hrvatske, aktuelnog separatizma vlasti RS-a, etnoteritorijalne federalizacije Federacije BiH-e, konfederalizacije cijele BiH-e i konačno dokidanje države BiH-e i njene budućnosti.

Donosioci odluka o Bosni i Hercegovini, uključujući Visokog predstavnika, moraju biti vispreni, u protivnom sve pada u vodu!

I ovo su neki od razloga za održavanje protesta upozorenja pred sjednicu Vijeću za implementaciju u naredni utorak ispred OHR-a.

The post Halilović: Neki od razloga održavanja protesta su teritorija države i novi Visoki predstavnik appeared first on Krug99.

Nužnost političke participacije dijaspore i borbe za modernu BiH

Uvodničari/ke:

Edin Osmančević, MSc.

Miloš Miljatović, MSc.

Vladan Laušević, Asst. Prof.

Amina Agovic-Argillander, LLD

Uvodničari su članovi Odbora i Predsjednica Nordic Civic Movement (Nordijski Pokret za građansku BiH)

Važne napomene:

Press konferencija će se održati putem Zoom-a u 10.00 sati, iz  prostorija Krugu 99, Vrazova 1., Sarajevo. 

Takođe, i sesija će se održati iz prostorija Kruga 99, Vrazova 1., u 11.00 sati,  a za učesnike izvan Sarajeva putem aplikacije i  pristupom na Join Zoom Meeting, LINK ZA KRUG: https://us02web.zoom.us/j/574497686 (Meeting ID: 574 497 686).

Sesija i press konferencija će se moći pratiti i  putem https://www.facebook.com/adil.kulenovic –  live stream.

The post Nužnost političke participacije dijaspore i borbe za modernu BiH appeared first on Krug99.

Povodom predstojećih bajramskih blagdana Krug 99 upućuje iskrene čestitke svim muslimanima i onima koji slijede običaje Kurban Bajrama da ih provedu u lijepom porodičnom, prijateljskom i komšijskom ambijentu, ličnoj sreći i zadovoljstvu.

Stečeni moralni kapital već date žrtve mora se pretočiti u poriv na jačanju volje svakog pojedinaca i narodne odlučnosti u svim teškim vremenima. Prijetnje i namjere prolaznih silnika neće zaustaviti izbjegavanje –  već hrabro suočenje sa izazovima.  Treba odbaciti naslage mentaliteta podaništva i graditi mentalitet slobodnih i odgovornih građana za svoju zemlju. Dostojanstven i požrtvovan otpor put je ka tome.

Neka svjetlost znanja, mudrost i odvažnost obasja najodgovornije među nama. Individualna zalaganja mjeriće se na kantaru svetosti vlastite žrtve za bližnje i  domovinu.

Neka su Sretni časni bajramski blagdani!

The post Bajram: Neka svjetlost znanja, mudrost i odvažnost obasja najodgovornije appeared first on Krug99.

Kako da BiH iziđe iz nove političke opsade?

Uvodničari:

Prof. dr. Enver Halilović, ex – rektor Univerziteta u Tuzli

Fuad Đidić, diplomata i publicit

Važne napomene:

Press konferencija će se održati „uživo“ u 10.00 sati iz  prostorija Krugu 99, Vrazova 1., Sarajevo. 

Takođe, i sesija će se održati u prostorijama Kruga 99, Vrazova 1., u 11.00 sati,  a za učesnike izvan Sarajeva putem aplikacije i  pristupom na Join Zoom Meeting, LINK ZA KRUG: https://us02web.zoom.us/j/574497686 (Meeting ID: 574 497 686).

Sesija i press konferencija će se moći pratiti i  putem https://www.facebook.com/adil.kulenovic –  live stream.

The post Kako da BiH iziđe iz nove političke opsade? appeared first on Krug99.

Autonomija univerziteta predstavlja jedan od temeljnih principa svakog demokratskog društva i sastavni je dio evropskih standarda visokog obrazovanja. Međutim, stanje u Bosni i Hercegovini, a posebno u pojedinim kantonima, pokazuje ozbiljno i kontinuirano narušavanje akademskih sloboda i institucionalne nezavisnosti univerziteta.

Posebno zabrinjava činjenica da se u oblasti visokog obrazovanja donose zakoni koji nisu usklađeni sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, niti sa odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Time se direktno dovodi u pitanje ustavni poredak, pravna sigurnost i osnovni principi vladavine prava.

Autonomija univerziteta ne znači odsustvo odgovornosti, nego pravo akademske zajednice da, bez političkih pritisaka, samostalno odlučuje o pitanjima nastavnog, naučnog i institucionalnog razvoja i izbora kadrova na rukovodne funkcije bez uplitanja politike. Kada izvršna vlast ili političke strukture pokušavaju preuzeti kontrolu nad rukovodnim mehanizmima univerziteta, tada univerzitet prestaje biti prostor slobodne misli i postaje predmet političkog upravljanja.

Primjeri iz Zeničko-dobojskog kantona i stanje na Univerzitetu u Zenici pokazali su koliko ozbiljne posljedice mogu nastati kada se zakoni koriste kao instrument političkog uticaja, umjesto kao sredstvo zaštite javnog interesa i akademskih standarda. Posebno je opasna praksa ignorisanja ili parcijalnog provođenja odluka sudova, jer se time urušava povjerenje u institucije i šalje poruka da politička volja može biti iznad prava.

Akademske slobode – sloboda istraživanja, sloboda izražavanja nisu privilegija pojedinaca, nego uslov razvoja svakog savremenog društva. Univerziteti moraju ostati mjesta kritičkog mišljenja, naučne nezavisnosti i društvene odgovornosti.

Zato je neophodno hitno izvršiti potpuno usklađivanje svih kantonalnih zakona sa državnim okvirnim zakonom, osigurati puno poštivanje odluka ustavnih i redovnih sudova, te zaustaviti svaki oblik političkog uplitanja u rad visokoškolskih institucija.

Borba za autonomiju univerziteta nije borba pojedinaca niti pojedinačnih institucija. To je borba za očuvanje pravne države, demokratskih vrijednosti i budućnosti obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

The post Narušavanje akademskih sloboda i institucionalne nezavisnosti univerziteta je nasuprot moderne države appeared first on Krug99.

Piše: Prof. em. dr. Muharem Avdispahić, HonDSc, nekadašnji rektor UNSA

Koje su to četiri institucije koje su stoljećima, od 1500. do danas, sačuvale prepoznatljivu ulogu i strukturu, prepoznatljiv identitet? Katolička crkva, Britanski parlament, Švajcarska konfederacija i – Univerzitet. [1]

Eks jugoslovenski model univerziteta karakterizirao je strah političke elite od integriranog univerziteta i izmještenost istraživačkog rada van okvira univerziteta.

Akademska sloboda je jedan pojam, razvijan od Leidena 1575., Hallea 1694, preko Goettingena 1737. da Berlina 1811. Sloboda nastavnika da istražuje i poučava, sloboda studenta da bira, Lehr- und Lernfreiheit je u Njemačkoj dignuta do ustavnog principa. Institucionalna autonomija je drugi pojam, temeljna odlika britanske tradicije. Treća tradicija koju Evropa baštini su francuske grand ecoles s obrazovanju profesionalne elite kao temeljnim ciljem.

Tri medjaša u procesu uspostave modernog evropskog prostora visokog obrazovanja su Magna Charta Univerzitatum 1988 (388 univerziteta, Sarajevo te godine 975 iz preko 90 država do 2024.); Sorbonska deklaracija 1998 (ministri Njemačke, Britanije, Francuske I Italije (dogovor o harmonizaciji Sistema visokog obrazovanja); Bolonjska deklaracija 1999. (29 država, danas 49 koje su pristupile izgradnji evropskog prostora (trociklični studij, model upravljanja, inoviranje modela finansiranja).

Magna Charta Universitatum afirmira principe akademske slobode i autonomije i ističe neodvojivost visokog obrazovanja i istraživanja.

Bosna I Hercegovina je uključena u programe podrške transformacji visokog obrazovanja 1996., Hrvatska 2000., Srbija 2001.[2]

Institucionalna autonomija ne ograničava se na pitanje ko bira rektora. Kriteriji autonomije univerziteta uključuju pitanje akademske autonomije, organizacione, finansijske, kadrovske.

Postulat uspostavljen višestoljetnim evropskim univerzitetskim iskustvom glasi: samoregulacija, autonomno upravljanje je najbolji način upravljanja univerzitetom.

Institucionalna autonomija univerziteta, ne fakulteta.

U domenu finansija, savremeni evropski univerzitet uglavnom funkcioniše na način da država definiše pravni okvir, određuje ukupni grant, postavlja strateške ciljeve, vrši reviziju, a univerzitet upravlja sredstvima, raspoređuje interne budžete, zapošljava, planira razvoj, odgovara za rezultate. Dakle, ključno evropsko načelo je da država definiše ciljeve, a univerzitet bira akademske mehanizme njihovog ostvarivanja. Ne da ministarstvo operativno upravlja akademskim odlukama.

To je suština institucionalne autonomije.

Važeći model trezorskog poslovanja otvara pitanje da li je univerzitet samostalna javna institucija ili administrativni korisnik ministarstva? Savremeni evropski trend vrlo jasno ide prema prvom modelu.

Odgovornost univerziteta je dugoročna i usmjerena prema budućnosti društva a ne prema bilo kojim parcijalnim interesima.

Mnogo suštinskih aspekata ukazuje na još uvijek veliku udaljenost od principa samorazumijevajuće djelatnih u Evropskom akademskom prostoru. To se ogleda u sva tri segmenta -akademskom, upravljačkom, finansijskom

• neprimjeren broj studijskih programa, broj nastavnika po programu, broj studenata po nastavniku; način implementacije trocikličnog modela studija; nerazumijevanje relacije diploma = master; udaljenost od EHEA-ERA standarda najočiglednije na primjeru 3. ciklusa
• nedosljedan model organizacije univeziteta (npr. sve prirodne nauke na UNSA čine jedan od 25 fakulteta); nerazumijevanje pojma katedre; nerazumijevanje pojma odsjeka
• neodgovarajući sastav Senata (područje akademskog vs. operativno rukovodnog)
• pogrešno razumijevanje i samorazumijevanje uloge Upravnog odbora
• neadekvatan model trezorskog poslovanja
• neadekvatno poimanje upisne politike, školarine, prevazidjen sistem finansiranja
• pogrešno razumijevanje uloge osnivača

Uzroci udaljenosti su

• Uvjerenje nosilaca političke moći u našem društvu da ih rezultat na izborima čini kompetentnim da mjerodavno odlučuju o stvarima univerziteta (što izravno, što preko činovnika kakve postavljaju)

• Unutar akademske zajednice, potpuni izostanak svijesti o potrebi (akademskog) obrazovanja za poslove rukovodjenja i upravljanja na univerzitetu. Neupućenost izrazite većine onih kojim ti poslovi bivaju povjereni (i onda kada je to autonomnom voljom univerziteta, kao što i treba biti) u temeljne postulate koji čine da je univerzitet jedna od četiri institucije koje su očuvale svoju strukturnu prepoznatljivost tokom pola milenijuma.

Prof. em. dr. Muharem Avdispahić, HonDSc

Rektor Univerziteta u Sarajevu 2012.-2016.

[1] Clark Kerr, The uses of the university, 5^th ed. Harvard University Press 2001

[2] Vidi:. M. Avdispahić, Ka evropskim prostorima visokog obrazovanja i istraživanja, Pregled 56 (2015), No. 1, 1-9.

The post Avdispahić: Bosanskohercegovački univerziteti u Evropskom akademskom prostoru appeared first on Krug99.

Kritičari današnje univerzitet vide kao zastarjelu, konzervativnu i zatvorenu sredinu, koja je samodostatna, egoistična i privilegovana u društvu više nego što to zaslužuje. Vide univerzitete kao institucije koji školuju kadrove za biro rada i imaju malu i slabu odgovornost za zajednicu i društvo; čak kažu da se nanosi velika šteta društvu. Često pitaju (provociraju): “Zašto akademska zajednica šuti?“

U zadnje vrijeme dosta se piše, a još više govori o autonomiji javnih univerziteta, odnosno o javnom i slobodnom izražavanju misli. Univerzitet u Beogradu je zadnjih mjeseci u centru medijske pozornosti u regionu zbog različitih ataka na univerzitetsku autonomiju, ali i jakog otpora.

Očigledno je da postoji miješanje političkih partija i religijskih zajednica u upravljačke strukture i sam rad univerziteta, i to je različito od univerziteta do univerziteta, od jednog vremenskog razdoblja do drugog, koliko im se dopusti i sl. Istovremeno sa druge strane imamo sve veće sudjelovanje uposlenika univerziteta u političkim partijama, što opet, nerijetko negativno, utiče na sam rad univerziteta.

Danas procesima na bh univerzitetima upravljaju ili pokušavaju da upravljaju oni koji su ne tako davno završili sumnjive fakultete ili koji su uz ogromne probleme završili „lagane“ studijske programe; imaju naravno velike ambicije za sebe, miješaju se u izbore nastavnika, kadroviraju i sl. Miješaju se u sami fundament istraživačkorazvojnog i razvojnoinovativnog segmenta društva.

Univerzitetski nastavnici, dekani, rektori su se spustili toliko nisko da se dodvoravaju, da idu na noge svakojakim političarima „opšte prakse“, da im masovno dodjeljuju najviša univerzitetska priznanja, da im i u javnosti skladaju panegirike kao da su Džemali Bijedići.

Nažalost, većina ljudi, danas u našem društvu, tako i u akademskoj zajednici, koja bi trebala da bude pokretač pozitivnih kretanja, ne želi promjene, jer su, između ostalog, svjesni da su tamo gdje im nije mjesto i da imaju brojne privilegije pa stoga oportunistički i veoma žilavo brane svoje pozicije zasnovane na neradu i neredu.

Na univerzitetima većinom imaju iluzije da će se nešto brzo ili samo od sebe poboljšati. Naravno, imaju visoko mišljenje o sebi, što veoma često ne odgovara realnosti; tako i pojavljivanje u foto galeriji lokalnog portala se smatra uspjehom.

U takvom sistemu visoko obrazovanje sve više postaje forma, bez suštinskog transfera znanja i vještina, sa jednim ciljem „nabavljanja“ diplome koja nema neku značajnu vrijednost na tržištu rada, osim uslova upošljavanja u mnogobrojnim ministarstvima, agencijama i u javnim preduzećima, a koja se u većini slučajeva potkradaju i urušavaju.

Ovo su sve kompleksna pitanja i traže dublju i obuhvatniju analizu društva uopšte. Kao osnova odgovora nameće se moralnost i etičnost kako na visokoškolskim ustanovama, tako i u društvu uopšte.

The post Zlomušica: Miješanje političkih partija i religijskih zajednica u upravljačke strukture i rad univerziteta appeared first on Krug99.

Autonomija i akademske slobode univerziteta u BiH i evropskom prostoru

Uvodničari:

Prof. dr. Jusuf Duraković, rektor Univerziteta u Zenici

Prof. dr. Muharem Avdispahić, ex – rektor Univerziteta u Sarajevu

Prof. dr. Elvir Zlomušica, ex – rektor Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru

Važne napomene:

Press konferencija će se održati „uživo“ u 10.00 sati iz  prostorija Krugu 99, Vrazova 1., Sarajevo. 

Takođe, i sesija će se održati u prostorijama Kruga 99, Vrazova 1., u 11.00 sati,  a za učesnike izvan Sarajeva putem aplikacije i  pristupom na Join Zoom Meeting, LINK ZA KRUG: https://us02web.zoom.us/j/574497686 (Meeting ID: 574 497 686).

Sesija i press konferencija će se moći pratiti i  putem https://www.facebook.com/adil.kulenovic –  live stream.

The post Autonomija i akademske slobode univerziteta u BiH i evropskom prostoru appeared first on Krug99.

Redovna sesija Kruga 99 održaće se  u nedjelju, 10. maja 2026. godine sa početkom u 11:00 sati,  kao i press konferencija „uživo“ iz prostorija Kruga 99,  Vrazova 1., u  10.00 sati, o temi:

Otpornost mladih na nacifašizam

(U povodu Dana pobjede i Dana Evrope)

Uvodničari/ke:

Petar Hadžović – student Pravnog fakulteta, romski aktivista (Trebinje)

Ena Matošević – magistrica međunarodne politike i diplomacije (Travnik)

Dragana Muratović – aktivistkinja (NVO) (Mostar)

Muhamed Hamzić – predsjednik Foruma mladih Kruga 99

Važne napomene:

Press konferencija će se održati „uživo“ u 10.00 sati iz  prostorija Krugu 99, Vrazova 1., Sarajevo. 

Takođe, i sesija će se održati u prostorijama Kruga 99, Vrazova 1., u 11.00 sati,  a za učesnike izvan Sarajeva putem aplikacije i  pristupom na Join Zoom Meeting, LINK ZA KRUG: https://us02web.zoom.us/j/574497686 (Meeting ID: 574 497 686).

Sesija i press konferencija će se moći pratiti i  putem https://www.facebook.com/adil.kulenovic –  live stream.

The post Otpornost mladih na nacifašizam (U povodu Dana pobjede i Dana Evrope) appeared first on Krug99.

Ti procesi nisu incidentni, niti su isključivo proizvod dnevne politike; oni predstavljaju kontinuitet djelovanja usmjerenog ka slabljenju i urušavanju države kao zajedničke nacije svih njenih građana.

Jučerašnji skup desničarske elite u Zagrebu nije izolovani slučaj političkih marginalaca, već posljednji izraz konsolidacije transatlantskih agresivnih namjera za razaranje evropske liberalne demokracije, uspostavljenih demokratskih državnih poredaka i internacionalnih odnosa koje su skoro 80 godina osiguravali mir i prosperitet, ne samo u Evropi.

Ne smijemo gubiti iz vida taj kontekst i kao guske u magli pronalaziti oslonac u sprudovima sporednih medijskih pikanterija tipa – ko je platio organizaciju skupa i slično.  Kao što su uspavane političke strukture brzo prihvatile narativ o dolasku Trampovog sina u Banja Luku ili izaslanika SAD u Gradinu tek kao providni rezultat lobističkih mešetara bez političkih agendi.

Jer, Bosna i Hercegovina je opet bila u fokusu političke kartografije i ideja koje nisu ni nove, ni najnovije. Niti su, na žalost, autentične već odražavaju realpolitičke pozicije dominantnih političkih snaga i ukupnih strategija države Hrvatske prema BiH. I ne samo nje.

A kartografije u Bosni su uvijek krvlju poprskane. Pa čak i salonske, bile one i u purgerskoj samodopadnosti i neosnovanoj prepotentnosti. Sa takvom oblandom ne gradi se prijateljsko povjerenje već naprotiv. Niti rješenja sa lažnim paralelama sa Belgijom.

U ovakvim regionalnim vanjsko političkim okolnostima, potreba za ujedinjenim otporom državotvornih snaga nije puka politička opcija, nego nužnost. Naglašavam, ujedinjenim otporom. Ne kao puke reakcije već izraza bosanskog državotvornog, nacionalnog dostojanstva.

Tim prije što smo odavno već locirali  „rušitelje države“ kao one političke, institucionalne i vaninstitucionalne aktere koji dovode u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, osporavaju nadležnosti i autoritet državnih institucija, blokiraju ili paraliziraju donošenje odluka na državnom nivou, djeluju na uspostavljanju paralelnih političko-pravnih struktura, proizvode pravnu nesigurnost i institucionalnu disfunkcionalnost i, u konačnici, vode u sigurnosnu krizu.

Bez obzira u koju se političku košulju zamotavali.

Ujedinjeni otpor mora biti zasnovan na principima uspostava minimuma državnog konsenzusa političkih, kulturnih, akademskih, medijskih i subjekata civilnog društva koji vlastitu budućnost vide u modernoj demokratskoj državi Bosni i Hercegovini. Ovaj minimum ne podrazumijeva ideološku homogenizaciju, nego strateško, državotvorno  usaglašavanje. Cilj je jedinstven i pravovremen odgovor na svaki oblik institucionalnog, sigurnosnog i svakog drugog destabiliziranja države BiH.

Ujedinjeni otpor u bosanskim okolnostima nije izraz političke homogenosti, nego političke zrelosti. On zahtijeva jasno razumijevanje da država nije vlasništvo nijedne političke opcije, već zajednički okvir unutar kojeg se odvija politički i društveni život. Različitosti u političkim stavovima ne smiju biti prepreka zajedničkom djelovanju u zaštiti onoga bez čega te različitosti ne bi imale prostor da postoje. U tom smislu, ujedinjeni otpor nije kraj političkog pluralizma — on je njegov uslov.

Ako ostanemo na verbalnom nivou principa, ništa se neće promijeniti. U bosanskim okolnostima presudan je prijelaz iz deklaracije u operativu — dakle, šta konkretno uraditi već sutra, narednog mjeseca i u narednoj godini. Izbori ne smiju biti prepreka, niti stranačko mešetarenje, već vrijeme strateških odluka i političke mobilizacije.

Zbog toga Krug 99 inicira okupljanje na izradi Sporazuma o minimumu zajedničkog djelovanja bez obzira na predizborna usijanja. Tim prije što takav sporazum ne bi trebao zadirati u programske, ideološke i političke razlike, već na uspostavljanje operativnog okvira saradnje o pitanjima od suštinskog značaja za državu.

Nama nisu potrebne nikakve simulacije „crvenih linija“. One su već odavno iscrtane, pređene i nema izgleda da nestanu, niti da nestanu moralističkim vapajima. Ono što nedostaje je koordinirani i ujedinjeni strateški odgovor za kojeg niko nema pojedinačno dovoljan kapacitet. Strateško ujedinjenje nije slabost već izraz odvažnosti i dodatne snage koja se oslanja, izvire i  odražava  težnje i očekivanja većina građana ove zemlje.

Adil Kulenović, 26.04.2026.

The post Kulenović o temi: Nužnost ujedinjenog otpora rušiteljima države appeared first on Krug99.