Čak i kada se ne bi množili nasrtaji na Bosnu i Hercegovinu, i izvana i iznutra, o čemu već mjesecima svjedočimo, zbilja turbulentne i turobne godine koja je za nama ogolila je istinu o ranjivosti cjelokupnog čovječanstva pa tako i naše zemlje, ionako opterećene onim što joj je donio rat, a na mnogo koji način još i više onim što je uslijedilo poslije njega.

Zvuči gotovo somnambulno, a opet upravo bosanski inadžijski, slaviti nezavisnost u vremenu kada i najrazvijenije zemlje svijeta sa strepnjom čekaju skoro pa milost farmaceutskih kompanija ili dok je svima još svježe sjećanje na vrijeme kada đaci nisu mogli tek tako nastaviti sa školovanjem, makar i zbog toga što na policama prodavnica tehničke robe više nije bilo web-kamera.

A nastavlja se bujanje otrovnih trendova kojima pojedinci s polugama vlasti u rukama isijavaju vlastitu patologiju i sistematski niječu znakove nezavisnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Nastavlja se to mešetarenjem baštinom Galerije, mrcvarenjem Zemaljskog muzeja, osporavanjem statusa Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, ignorisanjem veličine Narodnog pozorišta koje slavi puno stoljeće postojanja; pored takvih i uprkos takvima. I zašto se to sve čini? Zašto se to sve čini i dalje, sad kad je ova zemlja uslijed pandemije ostala bez 5000 svojih građana i kada su oni na čelu vladajućih struktura ostavili one još uvijek preživjele bez vakcina, učinivši od njih glinene golubove? Zar to samo po sebi ne bi bilo dovoljno da jednom zauvijek otjera Bosnu iz onih koje nije bilo moguće otjerati iz Bosne? Očito da ne. Jer kako kaže Tvrtko Kulenović izrijekom koji je učinjen naslovom predstave kojom se počinje obilježavati stogodišnjica Narodnog pozorišta, To nikad nigdje nije bilo – i time kao prstom u oko uklanja svako odsustvo svijesti o istini da je rat ovdje bio ništa manje nego nespojiv sa zdravim razumom, kao što je i ovo što živimo danas. I pita se akademik Kulenović čemu tolika patnja. A meni se čini da je odgovor u tome da nam patnja treba da nam ne bi bilo svejedno. Da ne budemo ravnodušni prema sebi, prema onima oko nas, prema Bosni. Jer to bi značilo da smo pristali da je Bosna istjerana iz Bosanaca.

Ali Bosne ima jer je ne samo devedesetih, već i prošle godine, u jeku najvećeg rasula onih što su plaćeni da odlučuju i rješavaju, a koji iz sitnih interesa zaboravljaju na svoje dužnosti i na svaku čast, od Une do Drine bilo toliko onih kojima je bilo stalo da zastupaju dobro, koji su upravo bez ikakvog interesa davali sebe da se učini sve što je u njihovoj moći da građani Bosne i Hercegovine što spremnije dočekaju nadolazeću prijetnju. Zbog tih silnih ljekara, inženjera, medicinskih sestara, apotekara, mejkera, privrednika, po drugi put u trideset godina i pogrebnika, ima Bosne i imamo pravo da vjerujemo da nisu nestali Bosanci, nego da su samo prekriveni poput hostije tankom koprenom zla koju pletu raspikuće koji su se dočepali vlasti. Zbog tih Bosanaca koji su kao oni što ih je slavio Tvrtko Kulenović jer su svojevremeno odlazili i u Španiju svjesni da zlo bilo gdje ne smije biti tolerisano i jer će u suprotnom prijetiti svugdje, ovima koji osporavaju nezavisnost i suverenitet Bosne iznutra i izvana možemo i moramo poručiti ¡No pasarán!

I zbog tih, iako još umornih i tihih, ali gordih Bosanaca, niko nikada neće moći osporiti ono što je izrekla najveća istorijska ličnost ovih prostora novijeg doba, Josip  Broz Tito: „Bosna će biti Bosna!“

Bojan Šošić,

Riječ na Svečanoj akademiji Kruga 99 i RKUD Proleter povodom Dana nezavisnosti BiH, 1.mart 21.

The post Bojan Šošić: Ovima koji osporavaju nezavisnost i suverenitet Bosne možemo i moramo poručiti ¡No pasarán! appeared first on Krug99.

Obilježavanje Dana državnosti BiH na kraljevskom gradu Bobovcu

Manifestacija će se održati 25. novembra sa početkom u 12:00 sati na Bobovcu. Predstavnici NVO, te lokalnih i drugih institucija i organizacija će se obratiti skupu.

U ime člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića izaslanik Amel Suljović će se obratiti skupu.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić će na manifestaciji govoriti u povodu Dana državnosti BiH.  

Važne napomene:

Skup će se moći pratiti i „uživo” putem FB Kruga 99 –  live stream.

Sirovi materijal snimljen putem aplikacije zoom  biće dostupan i na Youtube kanalu: Krug 99.  Medijima će link za YouTube biti dostavljen pola sata poslije događaja.

Na žalost zbog internet konekcije nije uspjelo javljanje “u živo”.

Snimak na:

The post Dan državnosti BiH na kraljevskom gradu Bobovcu appeared first on Krug99.

Dan državnosti BiH bit će tradicionalno obilježen na Bobovcu

Saopćenje, Ilustracija

SARAJEVO, 23. novembra (FENA) – Dan državnosti Bosne i Hercegovine – 25. novembar će biti obilježen tradicionalno na kraljevskom gradu Bobovcu, uz poštivanje epidemioloških mjera.

I ove godine će biti organizirano okupljanje delegacija nevladinih organizacija – Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, Hrvatskog narodnog vijeća, Srpskog građanskog vijeća-pokret za ravnopravnost, MDD Merhamet, La Benevolencija, KUD Proleter i Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, te lokalnih i državnih institucija i organizacija.

Simbolično okupljanje na Bobovcu planirano je za 25. novembar, a manifestacija će početi odavanjem počasti zastavi BiH sa jedinicom Oružanih snaga, uz prigodan muzički sadržaj i intoniranjem himne BiH izrazit će se počast Domovini.

Kako je najavljeno iz Kruga 99, na ovogodišnjoj manifestaciji će povodom obnove državnog subjektiviteta i Dana državnosti BiH govoriti član Predsjedništva BiH Željko Komšić, kao i predstavnici organizatora.

Učesnici će u vlastitoj organizaciji prisustvovati skupu i pridržavati se svih mjera na suzbijanju epidemije koronavirusa.

The post Dan državnosti BiH bit će tradicionalno obilježen na Bobovcu, govori Željko Komšić appeared first on Krug99.

Već petu godinu nevladine organizacije (Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, Hrvatskog narodnog vijeća, Srpskog građanskog vijeća-pokret za ravnopravnost, MDD Merhamet, La Benevolencija, KUD Proleter i Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99) zajednički organizuju narodno okupljanje na kraljevskom gradu Bobovac povodom obnove bosanske državnosti i obilježavanja 25. novembra Dana državnosti BiH.Cilj je da se tradicionalnim okupljanjem na Bobovcu simbolički afirmišu korijeni bosanskog državnog subjektiviteta i historijske utemeljenosti, te razvoja državnosti BiH u budućnosti.

Svakako, nije namjera ovog okupljanja da se na bilo koji način dovede u pitanje historijski značaj i uloga Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a iz 1943. godine. Naprotiv, riječ je o afirmaciji odluka ZAVNOBiH-a donesenih u tadašnjim historijskim okolnostima i koje jesu ključna i prelomna faza u obnovi ali i daljem razvoju bosanskohercegovačke države i demokratske nacije po uzoru na sve demokratske države savremenog svijeta. Gradnja takve narodne volje može biti, i jeste, odlučujući faktor stabilnosti i snage države i pouzdan oslonac obnove kulture zajedničkog života u raznolikostima, a posebno afirmacije građanskog društva bez kojeg nema ni moderne demokratske države.

Ove godine zbog pandemije Covid19 i mjera koje su uvedene tim povodom, ne planira se kao do sada masovno narodno okupljanje. Ipak u namjeri da se sačuva tradicija obilježavanja Dana državnosti na kraljevskom gradu Bobovcu, delegacije pojedinih organizacija i institucija će se okupiti i ove godine 25. novembra u 12 sati i na simboličan način iskazati poštovanje domovini.

Podrazumijeva se pridržavanje mjera svih aktera na suzbijanju Covid19.

Organizatori su zahvalni svima onima koji doprinesu afirmaciji manifestacije, a posebno planinarskim i sportskim društvima, te udruženjima građana. Pozivamo učesnike da vlastitim isticanjem zastave BiH uljepšaju obilježavanje Dana državnosti BiH na Bobovcu.

Adil Kulenović, koordinator NVO

The post SIMBOLIČNO NARODNO OKUPLJANJE NA BOBOVCU POVODOM 25. NOVEMBRA DANA DRŽAVNOSTI BIH appeared first on Krug99.

Republika Azerbejdžan obilježava 650 godina od rođenja svog velikog pjesnika Sejjida Imadeddina Nasimija (1370-1417).

Kako se navodi u tekstu prof. dr. Akrama Bagirova iz Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana, Instituta za rukopise “Mahammad Fuzuli” , a koje prenosi Ambasada Azerbejdžana u BiH, Nasimi spada u red najznačajnijih i najvećih azerbejdžanskih pjesnika i mistika. O njemu se zna vrlo malo pa su ponekad i podaci protivriječni. Pjesnik je rođen 1370.godine u mjestu Šemaha (Širvan). Potiče iz kruga zanatlija, njegov je otac bio ugledan i cijenjen u gradu. Njegova porodica živjela je dobro, što se može zaključiti na osnovu toga da su Nasimi i njegov brat, također pjesnik pod pseudonimom Šah Handan, mogli imati pristupa osnovnom znanju, školujući se u najboljim obrazovnim ustanovama grada Šemaha. Šemaha, tadašnji glavni grad širvanskih šahova, bio je najveći naučni, kulturni i trgovački centar islamskog istoka.

Nasimi je s uspjehom završio šemahinsku medresu gdje je, pored osnova islamske teologije, proučavao i filozofiju, astronomiju, matematiku, medicinu, logiku, klasičnu poeziju i druge oblasti. Tečno je govorio arapski i perzijski jezik te odlično poznavao maternji – azerbejdžanski jezik.

Svoje pjesme pisao je na ova tri jezika. Bezbrižni dani pjesnikove mladosti iznenada su prekinuti mongolskom najezdom 1385. godine u Azerbejdžan te uspostavom vlasti Timurlena. U to vrijeme dolazi do pojave novog mističnog, ezoteričnog i religiozno-filozofskog učenja hurufizma.

Osnivač ovog učenja je pjesnik Fazlullah Najmi iz Tabriza, a centar učenja hurufizma bio je grad Baku. Fazlullah Najmi mnogo je putovao, obišao je mnoge gradove i naseljena područja Azerbejdžana, primajući u svoju organizaciju pristalice učenja hurufizma. Na jednom takvom putovanju Fazlullah Najmi upoznao se sa Nasimijem koji prihvata učenje hurufizma. Svog učitelja Nasimi je izjednačavao s Bogom, ustanovivši da je njegov učitelj dostigao božansko savršenstvo zahvaljujući ustrajnim i duhovnim vježbama. Kao rezultat toga on je dokučio skriveni smisao Kur'ana, navodi se u tekstu o velikom azerbejdžanskom pjesniku.

Iz djela pjesnika može se zaključiti da je jedno vrijeme živio u Bagdadu, poslije čega je neko vrijeme proveo i u drugim iračkim gradovima, posjetio je Tursku, živio je u Anadoliji, Tokatu i Bursi, kao i u mnogim drugim gradovima, propovijedajući ideje hurufizma zbog kojih je često bio protjerivan i zatvaran u tamnice.

Sirijski grad Halep bio je posljednje pristanište za Nasimija i njegovu porodicu. U ovom gradu Nasimi će sresti mnoge svoje zemljake, koji su pokazivali razumijevanje prema učenju koje im je bilo predstavljeno. Među njima bili su i hurufiti koji su, progonjeni od vlasti, napustili svoja rodna mjesta i u Nasimiju pronašli svog idejnog vođu.

Egipatski sultan Mu'adžid izdat će naredbu da se otpadnik Nasimi uhapsi i podvrgne mučnom pogubljenju. 1417. godine Nasimi biva uhapšen i zatvoren u halepski zatvor u iščekivanju presude. Ipak, nije morao dugo čekati, presuda je bila oštra – smrt mučenjem.

Nasimi, baš kao i Fazlullah i posljednji teoretičari sufizma, nije uspio pomiriti filozofskog boga sa bogom Kur'ana i izgladiti protivriječnosti. Zapravo, sufizam (hurufizam) Nasimija i njegov panteizam nikako nisu protivriječili osnovama islama i Kur'ana. Sudbina velikog azerbejdžanskog pjesnika Nasimija bila je tragična. Ta će sudbina postati simbolom herojstva i vjernosti vlastitim idealima i ubjeđenjima.

Ime Nasimi je zlatnim slovima upisano u svjetsku filozofiju i književnost. Tečno je govorio perzijski i arapski jezik, a svoje stihove pisao i na maternjem – azerbejdžanskom jeziku. Naročito ga je privuklo učenje bagdadskog sufije El-Haladža, kojeg je smatrao za svog učitelja i čiji je tragični završetak i sam doživio. Tako su obojica, i El-Haladž i njegov idejni sljedbenik-učenik, bili podvrgnuti mučnoj smrti zbog svojih ideja koje su bile oštra kritika oficijelnoj ideologiji.

Nasimi smatra da je svijet stvoren Allahovim riječima Budi, a do tog trenutka nijedan od svijetova nije postojao, ničega nije bilo. Zato on i spjeva kako Mu nijedan svijet nije potreban; Onome ko je istini predan, kakva je korist od tih svjetova, – pita pjesnik čitaoca.

Nasimi je bio pristalica islama šiitskog pravca. Zbog toga se on s velikom toplotom, nježnošću i srdačnošću odnosi ka hazreti Aliju. Za razliku od ostalih sunarodnjaka poslanika Muhammeda a.s., Nasimi ustupa posebno mjesto hazreti Aliju u svojim djelima, i nije jednom spjevao nadnarvane osobine h. Alija.

U duhovnoj riznici muslimanskog svijeta Nasimiju kao pjesniku-mučeniku pripada posebno mjesto: o njemu se pripovijedaju legende, njegov životopis proučavaju istočni hroničari (uređivači tezkira), historičari, pjesnici pišu hvalospjeve u njegovo ime, kao heroj je opjevan u narodnim pjesmama. Nasimi pripada malom broju pjesnika koji su pisali na tri jezika: arapskom, perzijskom i azerbejdžanskom. Njegov doprinos kulturi iranskih naroda od velikog je značaja. Nasimi je autor perzijskog divana od 5.000 redaka, kao i velikog broja djela napisanih na perzijskom jeziku. Ostavio je vidljiv trag u arapskoj kulturi, obogativši je prelijepim lirskim gazelima i kasidama.

Kada je u pitanju azerbejdžanska kultura, nemoguće ju je predstaviti bez imena Sejjida Imadeddina Nasimija. S pravom se smatra jednim od osnivača azerbejdžanske umjetničke književnosti. On je udario osnove klasičnog, nacionalnog, književnog jezika.

Osim što je odlično razumio narodni govor, Nasimi je imao sluha i za dvorsku poeziju, njegov govor bio je živopisan, bogat poslovicama i izrekama, a dokaz tome su njegove narodne pjesme, bejtovi, mesnevi-stihovi, gazeli.

Nasimi je autor azerbejdžanskog divana, po obimu velikog, dotjeranog zbornika pjesama (od 15.000 redaka).

Nasimi je autor i mulamma-stihova. Redci ovakvih stihova pišu se na različitim jezicima. Pjesnik je pisao i takve stihove u kojima su se u jednom redku nalazila dva jezika. Prvi stihovi nekih melemmi napisani su na arapskom, drugi na perzijskom, a treći dvostih  na azerbejdžanskom.

Nasimi je u svojim pjesmama opjevao i razum čovjeka koji je sposoban stvarati istinska čudesa, i zahvaljujući tom svojstvu, čovjek je iznad materijalnog svijeta i riznica je svemira. Kao hurufit, Nasimi je tvrdio da su na čovječijem licu izraženi kur'anski ajeti te da je sam bog zapečačen na licu lijepog čovjeka.

Kako se dalje navodi u tekstu, Nasimi nije bio protivnik islama, niti je istupao protiv islamskih pravila, postulata, kur'anskih dogmi i principa, ali jeste bio protivnik onih duhovnih lica – fakiha, šejhova i mula, koji su pod krinkom islama taj isti islam iskorištavali, ispoljavajući nemoralne postupke, brinući se o sopstvenom džepu i bogaćenju, a ne o narodu.

U divanu Nasimija ciklus stihova posvećen je i ljubavnoj tematici. U njima se otkrivaju različiti aspekti ljubavi, započev od ljubavi između muškarca i žene i završivši uzvišenom ljubavlju prema Bogu, Fazlullahu i hurufizmu.

Džavidan-name („Knjiga vječnosti“) pero je Fazlullaha, i u ovom divanu sadržana je suština hurufizma. Nasimi se često u svojim djelima i govorima, prije svega, obraćao djelu svog čitaoca. S razlogom se Nasimi smatra za jedan od stubova azerbejdžanske umjetničke književnosti. Ukupno, poetsko naslijeđe Imadeddina Nasimija odražava širinu i dubinu njegovih pogleda i dubinu humanističkih i filozofskih refleksija. U njegovim djelima čovjek istupa kao slobodni, pobunjenički početak, kao istinsko dijete prirode, njen kruna, ravan Stvoritelju, navodi se tekstu u povodu obljetnice rođenja pjesnika Sejjida Imadeddina Nasimija. 

Autor: Prof. dr. Akram Bagirov, Nacionalna akademija nauka Azerbejdžana, Institut za rukopise “Mahammad Fuzuli”

The post 650 godina od rođenja jednog od najvećih azerbejdžanskih pjesnika i mistika Nasimija appeared first on Krug99.

The post Bečka filharmonija u sarajevskoj Vijećnici 28.jun2014. appeared first on Krug99.