Oni su nemilosrdan i logičan derivat nakaradnog sistema u kojem živimo i pravila po kojima su izbori sprovedeni. Dejtonski ustavni demijurg i dalje, sve radikalnije i agresivnije, sakati i oblikuje izbornu volju građana Bosne i Hercegovine, svjesno producirajući masovnu apstinenciju od demokratskog učešća. Politička pasivnost je direktna posljedica, dok pravi uzroci leže u potpunoj blokadi demokratske tranzicije, duboko ukorijenjenom podaničkom mentalitetu, političkoj polupismenosti i predprosvjetiteljskoj zaostalosti društva.

Naš današnji uvodničar, prof. dr. Adnan Mašić, ponudit će nam ogoljenu, matematičku analizu preliminarnih rezultata i projekcije mogućih postizbornih koalicija. Njegov zadatak jeste da, bez ulaženja u jalove političke kalkulacije, ideološku obojenost i realpolitičke interese stranačkih elita, razmontira izbornu matematiku do njene suštine.

Moja uloga u ovom uvodnom dijelu nije – niti smije biti – jeftino retoričko ohrabrivanje građanskog bloka, niti patetično lamentiranje nad nepovoljnim izbornim ishodom. Politika nije prostor za emocije, frustracije ili lažne nade. Politika je polje sirovog odnosa snaga, institucionalnih okova i hladnog računa. Zato je danas naš ključni zadatak beskompromisno i što realnije pozicioniranje građanske ideje za borbu u predstojećim, još težim okolnostima, polazeći od surovih činjenica koje nam je ovaj izborni ciklus bacio direktno u lice.

A činjenice su neumoljive:

Prvo, uvođenje novih tehnologija – biometrijske identifikacije i skeniranja glasačkih listića -donijelo je značajan stepen tehničke korektnosti u samom prebrojavanju glasova. Tehnologija je eliminisala dio fiktivnih glasova i zaustavila brutalni fizički inženjering na biračkim mjestima. Time je uradila još jednu ključnu stvar: ogolila je stvarno demografsko pustošenje zemlje i stvarne razmjere izborne apstinencije.

Ipak, sve do saopštavanja konačnih izbornih rezultata nužan je maksimalan oprez: jesu li decenijski izborni manipulatori već pronašli skrivenu pukotinu u tehnološkom sistemu? Naročito se nameće pitanje: jesmo li konačno naučili lekciju da tehnologija sama po sebi ne može promijeniti političke konstelacije ako nakaradna pravila igre i širi sistem ostaju netaknuti? Ovo je gorka pouka za glasače koji, poput „gusaka u magli“, uporno biraju nasumice ili glasaju za one koji u konačnici rade na destrukciji vlastite države. Preliminarni rezultati izbora dr. Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH – za kojeg se Krug 99 otvoreno i principijelno zalagao – već danas predstavljaju ogoljenu i poražavajuću paradigmu tog političkog sljepila.

Drugo, rekordno niska izlaznost, bez obzira na stvarno demografsko stanje, jasno pokazuje da dominacija etnonacionalnih političkih opcija nije nikakav puki slučaj. Ona je direktna posljedica dugogodišnjeg, sistemskog procesa u kojem je građanin, kao pojedinac i jedini stvarni nosilac suvereniteta, brutalno potisnut na margine. Istovremeno, etnički kolektiviteti i njihove korumpirane stranačke mašinerije institucionalno su zabetonirani kao jedini relevantni politički faktori. Kada izborni sistem i institucionalne intervencije – kako unutrašnjih i regionalnih, tako i internacionalnih aktera – svjesno guše i obeshrabruju građansku alternativu, logična reakcija birača nije masovni revolt na biralištima, već potpuni bijeg u apstinenciju.

Posebna, duboka kontaminacija ovih izbora sprovedena je neustavnom Odlukom CIK-a da se putem izbornih listića za članove Predsjedništva BiH ne bira građanin iz određenog naroda, već da se oni prisvojnim pridjevima – srpski, hrvatski i bošnjački član – dekretom označe kao politički predstavnici i zastupnici triju etničkih grupa. Time je suverenitet Bosne i Hercegovine nasilno derogiran u trostruki etnički suverenitet, čime je potpuno zbrisana i odbačena ustavna odgovornost članova Predsjedništva za sintezu – odnosno za suverenitet i zaštitu interesa svih građana i države u cjelini.

Ovaj svojevrsni državni udar u režiji izbornog inženjeringa CIK-a nije i neće ostati bez odgovora. Krug 99 i njegovi članovi poduzimali su, poduzimaju i poduzimat će odlučne zagovaračke i pravne radnje – kako u državi, tako i pred institucijama Evropske unije i Evropskim sudom za ljudska prava. U tome nas neće spriječiti koruptivne lobističke politike niti instrumenti bilo koje hegemone i imperijalne države iz susjedstva ili svijeta. Niti naknadna pamet dvoličnih internacionalnih aktera koji tek nakon odstupanja sa utjecajnih funkcija i napuštanja naše zemlje naprasno postaju pametni i zagovaraju građansko uređenje.

Treće, i najvažnije za našu današnju diskusiju: građanska i proevropska opcija u Bosni i Hercegovini mora hitno prestati posmatrati izbore kao jednokratni moralni test ili romantičnu borbu ideja u idealnom okruženju. Građanska opcija mora početi posmatrati politiku kroz ogoljeni odnos hegemonijskih i imperijalnih interesa, pravnih normi, ustavnih mehanizama, matematičkih realnosti i čiste infrastrukture na terenu. Ako poziv na građanski otpor ostane tek salonski moralni stav, nove kartografije u Bosni i Hercegovini koje se iznova crtaju neće više biti virtuelne, već tragične i krvave, baš kao u prošlosti.

Zato današnju analizu preliminarnih rezultata ne posmatramo kao presudu, niti kao kapitulaciju borbe za građansku državu jednakih prava. Posmatramo je kao hladan, hirurški precizan dijagnostički snimak. Podaci i matematičke projekcije koje ćemo danas čuti moraju nam poslužiti kao trijezni, racionalni ulazni parametri za definisanje potpuno nove, agresivnije strategije građanskog otpora.

Naš prvi korak na tom putu mora biti promišljeno suočavanje sa vlastitim zabludama, kao što smo to činili prošle godine u sferi iskrivljenog značenja hegemonijskog jezika i njegovog značenja u  europskoj pravnoj stečevini i društvenoj teoriji. Zagledanost u tom pravcu otvoriće brojne, pa i neočekivane nalaze i teme, kako bi pogled na građansko bosansko društvo i državu bio jasniji, a zagovaranje uspješnije.

Adil Kulenović, uvodna riječ, 11. 10. 2026.

The post Kulenović: Ne/očekivani izborni rezultati?! appeared first on Krug99.

 Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 i podružnica Forum Neretva, Mostar, uputili su saopštenje za javnost i apel građanima Hercegovine i cijele Bosne i Hercegovine uoči predstojećih Općih izbora zakazanih za 4. oktobar.

Iz Kruga 99 i Foruma Neretva naglašavaju da je obaveza odgovornih intelektualaca jasno i glasno govoriti o stanju u domovini i globalnim prilikama koje su danas izuzetno složene i neizvjesne.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

„Poštovane građanke i građani Hercegovine i cijele Bosne i Hercegovine,

Obraćamo se svakom pojedincu ove države koji svoju domovinu nosi u srcu i koji je životno zainteresiran za njenu sudbinu. Aktuelni trenutak od svake građanke i građanina zahtijeva punu zrelost i ozbiljnost, a posebno na predstojećim Općim izborima 4. oktobra, na kojima će od naše volje u najvećoj mjeri zavisiti budućnost zajedničke domovine.

Iako je položaj Bosne i Hercegovine u internacionalnim odnosima nepovoljan, a unutrašnji odnosi složeni, vjerujemo da je ovo izvrsna prilika za resetovanje naše pozicije i preuzimanje sudbine u sopstvene ruke. Prodržavne politike moraju postati aktivan politički subjekt unutar zemlje i nezaobilazan faktor u međunarodnim odnosima.

Za građansku državu i reformu Ustava

Forum Neretva i Krug 99 usvojenom ‘Mostarskom deklaracijom’ otvoreno se zalažu za reformu Ustava i izbornog zakonodavstva BiH, koja mora voditi uspostavljanju društva jednakih građana, u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i standardima Vijeća Evrope.

Zalažemo se za građanski uređenu državu zasnovanu na jednakim pravima i ljudskim slobodama za svakog pojedinca, bez obzira na etnički, vjerski ili kulturološki identitet. Želimo uživati sva prava i obaveze kao i građani Evropske unije, a ne biti zapostavljeni corpus separatum. Građansko uređenje je jedini način da skinete ‘luđačku košulju’ Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji nam je donio mir, ali i zadržao ratne etničke podjele.

Pozivamo građane na masovan izlazak na izbore, jer neizlaskom otvaramo prostor snagama koje aktivno ruše jedinu nam domovinu.

Predsjedništvo BiH – ključna borba za omjer 2:1 u korist prodržavnih snaga

 Drugo i najvažnije pitanje ovih izbora jeste izbor članova Predsjedništva BiH i odnos prodržavnih i separatističkih snaga u toj ključnoj državnoj instituciji. Predsjedništvo ima odlučujuće ingerencije – usvaja državni budžet, imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara, vodi vanjsku i diplomatsku politiku, komanduje Oružanim snagama BiH i imenuje članove Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

Pred BiH stoje najveći izazovi u posljednjih 30 godina. Svjesni činjenice da će u Predsjedništvu biti jedan član iz entiteta Republika Srpska i da će težiti slabljenju države, zagovaramo da odnos između prodržavnih i separatističkih snaga u Predsjedništvu bude 2:1 u korist prodržavnih snaga.

Za tu funkciju moramo birati časne, patriotisiki orijentisane, hrabre, stabilne, politički iskusne i nepotkupljive osobe kojima je država na prvom mjestu.

Osoba koja bez dvojbe zadovoljava sve navedene kriterijume i donosi prevagu za prodržavne snage u omjeru 2:1 jeste dr. Slaven Kovačević, kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Doktor Kovačević je proteklih osam godina radio kao savjetnik člana Predsjedništva Željka Komšića, gdje je stekao dragocjeno iskustvo, a borbom pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu dokazao je svoju nepokolebljivu odanost izgradnji Bosne i Hercegovine po mjeri svih njenih građana.

Razbijanje propagande o ‘biranju članova drugom narodu’

 Tvrdnja da građanin glasanjem za kandidata druge etničke grupe ‘bira člana Predsjedništva drugom narodu’ predstavlja zlonamjerno i neustavno tumačenje demokratskog izbornog prava. Pozivamo građane da ne nasjedaju na propagandu zagovornika etničkih torova.

Antibosanske i antievropske politike, uz podršku susjednih hegemonističkih projekata, predstavljaju direktnu prijetnju opstanku BiH i moraju biti zaustavljene odlučnom državotvornom politikom.

Prije više od tri decenije srcem i oružjem odbranili smo domovinu, a sada razumom i olovkom odbranimo budućnost svoje države!

Izađimo masovno na izbore i glasom za dr. Slavena Kovačevića glasajmo za cjelovitu i suverenu Bosnu i Hercegovinu!“

SARAJEVO / MOSTAR, 30.9. 26.

The post KRUG 99 I FORUM NERETVA – MOSTAR: APEL GRAĐANIMA! appeared first on Krug99.

Dosada se nisam nikada direktno oglašavala povodom izbora za člana Predsjedništva, ali očito svaki javni nastup ima svoj „prvi put”. Moje svjedočenje je autentično, građanski orijentirano i usmjereno ka općoj dobrobiti svih državljana Bosne i Hercegovine. Moj temeljni interes jest opstanak cjelovite, građanske, ekonomski jake države zasnovane na vladavini prava. Napadi botova i nacionalista na ovaj tekst sasvim su očekivani, međutim, oni su potpuno irelevantni u pogledu valjanosti iznesene argumentacije.

Predsjednički izbori u Bosni i Hercegovini rijetko su samo puka brojanja glasova; oni su uistinu referendumi o tome čija će se vizija društva – otvorena i pravna ili zatvorena i etnocentrična – konačno nametnuti. U tom kontekstu, jedini političar u Bosni i Hercegovini koji je iskreno i principijelno podržao moju presudu protiv diskriminacije, otišavši korak dalje podnošenjem istog predmeta Evropskom sudu za ljudska prava (ESLJP) – ali proširenog i na aktivno biračko pravo – jest Slaven Kovačević. Njegova politička hrabrost nije bila tek prigodna retorika, već konkretna pravna akcija.

Prvostepena presuda koju je Kovačević dobio u Strazburu nikada nije poništena. Drugostepeni postupak je osporio isključivo njegovo pravo na obraćanje tom sudu, dok su činjenice utvrđene u prvostepenoj presudi ostale kao trajni, neoborivi dokument o sustavnom kršenju ljudskih prava u ovoj državi. Bila sam s njim u Strazburu i svjedočila u njegovu korist pred Velikim vijećem. Sa druge strane, osam predstavnika HDZ-a, predvođenih nelegalnim agentom Monikom Mijić (čiji je mandat davno istekao), pokušavalo je “braniti državu”, potpomognuto predstavnikom Republike Hrvatske kao umiješane treće strane. S obzirom na ovakvu neviđenu pravno-političku dinamiku, nedvojbeno je da je konačna odluka donesena kao politički, a ne pravni presedan. Ipak, historijat utvrđenih činjenica o diskriminaciji ostaje i danas kamen temeljac za sve buduće borbe pred institucijama.

Za mene lično, kao i za sve one koji se istinski i bez kompromisa bore za ljudska prava, nema dileme: Slaven Kovačević jedini je kandidat koji je autentični borac za pravnu državu i ravnopravnost, i stoga uživa moju punu podršku. Njegova kandidatura nije tek puki izbor na listi, već je garant da će se glas iz Predsjedništva koristiti za zaštitu ustava, a ne za etničke ucjene.

Upravo zato, reakcija čovićevskog establišmenta govori o njihovom dubokom strahu od gubitka kontrole. Prijetnje Dragana Čovića da će, u slučaju Kovačevićeve pobjede, blokirati vlast, krajnje su jalove. Čovićeva pozicija dodatno je marginalizirana otkako je Andrej Plenković odavno “pustio niz vodu” njegov utjecaj i indirektno podržao Lučićevo iznošenje teških činjenica o Čoviću – činjenica koje nikada ne bi prodrle u javnost bez Plenkovićeva tišeg, ali itekako učinkovitog zelenog svjetla. Čović je politički ostarjeli igrač koji prijeti blokadom iz pozicije sve veće izoliranosti, a ne snage.

Blokade vlasti nisu bezazlena politička retorika; one su ugrožavanje ustavnog poretka. U ovoj državi postoje zakoni i sankcije za one koji prijete ili aktivno vrše blokade institucija vlasti. Potrebno ih je samo dosljedno i bez izuzetaka primijeniti. Pravna država ne smije tolerirati ucjenjivanje institucija. Uz to, tu su i građani – demokratska linija obrane svake države – koji će, ako zatreba, direktnim građanskim djelovanjem, pa i fizičkom sprječavanjem, zaustaviti svaki pokušaj paralize države.

Dosta nam je više decenija blokada, ucjena i prijetnji “osovine zla” HDZ – SNSD. Njihova politika isključivosti i dominacije dovela je ovu državu na rub disfunkcionalnosti. Ta kombinacija NE SMIJE proći u Predsjedništvo države! Glasanje za Slavena Kovačevića nije samo izbor pojedinca, to je konačno kažnjavanje politike blokade i vraćanje digniteta ljudskih prava u institucije BiH.

The post Azra Zornić: Zašto je ova predsjednička utrka test moralnog temelja BiH?! appeared first on Krug99.

 Piše: prof.dr. Enver Halilović, član Predsjedništva Kruga 99

Lider HDZ-a BiH, “legitimni” Dragan Čović, u političkoj kampanji za člana Predsjedništva BiH prošao je kroz dvije faze.

Prva faza obuhvatala je razgovore i javne političke poruke liderima tzv. bošnjačkih političkih stranaka da podrže kandidatkinju HDZ-a tako što njihovi članovi i glasači neće glasati za Slavena Kovačevića, čime bi “dopustili Hrvatima” da izaberu “svog” člana Predsjedništva BiH.

Druga, završna faza Čovićeve kampanje – izrečena putem javnih medija nekoliko dana prije samih izbora – otvorena je prijetnja: “Ako se ponovi preglasavanje Hrvata, institucije BiH mogu biti blokirane”. To praktično znači da rezultati predstojećih oktobarskih općih izbora neće biti implementirani ukoliko za člana Predsjedništva BiH ne bude izabrana njegova kandidatkinja Darijana Filipović. Takav nastup snažno asocira na čuvenu Karadžićevu prijetnju Bošnjacima da će nestati ako se ne opredijele za ostanak u Jugoslaviji. Zbog takvih ucjena, opći izbori u Bosni i Hercegovini 4. oktobra ove godine nisu i ne mogu biti slobodni.

Nijednim svojim obraćanjem lider HDZ-a nije upozorio glasače da ne glasaju za Zdenka Lučića, što je sasvim razumljivo i racionalno – njemu je politički svejedno da li će to biti Darijana ili Zdenko, bez obzira na moguće emotivne nijanse. Lider HDZ-a računa na one glasače, među kojima ima i Bošnjaka, koji će bez vlastitog samopoštovanja prihvatiti “krivicu” koju im je nametnuo HDZ – krivicu da navodno biraju “nelegitimnog” Hrvata Slavena Kovačevića – te u podlijeganje toj prijetnji pronaći lažni izgovor za vlastiti ne/patriotizam.

Bošnjački politički vazali, poslušnici i sljedbenici hrvatske hadezeovske hegemonističke politike prema Bosni i Hercegovini racionaliziraju svoju izdaju tako što igraju po notama te iste politike, preporučujući čak da se ne glasa za Slavena Kovačevića. Time nam sugeriraju da glasamo protiv sebe, protiv Bosne, protiv mira i jednakosti svih njenih ljudi – ma kako se zvali i kojem se Bogu molili. Sugeriraju nam da glasamo protiv etničkih i vjerskih podjela, a za diskriminaciju, nove etnoteritorijalne entitete, te za one koji prijetnjama i zveckanjem oružjem proizvode mržnju među komšijama i unose sukobe u školske klupe, bolnice, kancelarije i ulice.

Niko od onih koji preporučuju da se ne glasa za Slavena Kovačevića nema reći bilo šta negativno o njemu što bi opravdalo takvu preporuku. Umjesto toga, kao obrazloženje svoje političke infantilnosti, pokvarenosti i perverzije, često postavljaju pitanje: Šta je Bosna dobila od mandata Željka Komšića, političkog mentora Slavena Kovačevića? Prigovaraju tako više Slavenu nego Željku. To pitanje implicira netačan i zlonamjeran odgovor. Ono je politička obmana, jer je Željko Komšić za Bosnu i sve njene građane učinio najviše što je u datim okolnostima bilo moguće: suprotstavio se daljoj etnopolitičkoj podjeli zemlje, produbljivanju međuetničke mržnje i stvaranju opasnosti od novog građanskog sukoba.

Najveći politički doprinos Bosni i Hercegovini i svakom njenom čovjeku jeste politika mira. Prema onome što je do sada uradio Slaven Kovačević, za očekivati je da će i kao član Predsjedništva BiH raditi u korist svih građana i naroda, zalažući se za mir, društveni i individualni razvoj, općeljudsku pravnu i političku jednakost te napredak svih.

Zalagati se za mirnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu znači voditi politiku dobra za sve – politiku koja ne proizvodi podjele, mržnju i ratnu opasnost. Kao što to nije činio Komšić, tako ni Slaven Kovačević neće učiniti ništa protiv Bosne i Hercegovine niti protiv bilo kojeg čovjeka ili naroda zbog njegove vjere, etničke pripadnosti, izgleda ili načina odijevanja.

Mjerilo čovjekovog postignuća nije samo u tome šta je dobro uradio, već i u tome što nikome nije nanio niti pokušao nanijeti zlo  – iako je imao moć da to učini. Zlo je lako nanijeti; teško je dobro činiti, posebno u vremenima zla.

Pitanje šta je Željko Komšić učinio za Bosnu i Hercegovinu, propraćeno unaprijed pripremljenim negativnim odgovorom, može postaviti samo politički banalna i zlonamjerna osoba. Takvi pojedinci žele sve nas učiniti sebi sličnima – obmanuti zabludom ili politički uskogrudni da shvate da Bosna ne može napredovati uz konsocijacijsku i etnonacionalnu politiku hadezeovskog tipa. Jednako je pogrešno vjerovati u politiku spakovanu u slično pakovanje koja kritikuje biografiju lidera HDZ-a, a ne njegovu supstancijalnu politiku, zamjerajući HDZ-u jedino to što navodno nije ostvario tzv. “legitimne interese bosanskih Hrvata”. Rezervni zastupnik HDZ-a, Zdenko Lučić, takvom biografskom kritikom i naizgled “mehkom” retorikom (poput bujruma Sarajlija na “kahvu i kavu”) samo zavarava glasače. Njegov politički imperativ ostaje isti: ostvariti ono što HDZ nije uspio postići proteklih trideset godina.

Zato, LJUDI, PAZITE ZA KOGA I ZAŠTO GLASATE! Imajte hrabrosti da se poslužite vlastitim razumom i zaštitite svoje prave političke interese!

SAPERE AUDE!

The post Profesor Halilović: Nelegitimna prijetnja “legitimnog” Dragana Čovića appeared first on Krug99.

Danas vam se ne obraćamo samo da bismo iznijeli pravne činjenice, već da bismo uputili glasni poziv na uzbunu i građanski otpor!

Svjedoci smo nečega što se u pravu zove tihi administrativni udar Centralne izborne komisije BiH na ustavni poredak, koji u ovom trenutku može zaustaviti samo Ustavni sud BiH.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine preuzela je na sebe ulogu da 23. jula – većinom glasova, a uz protivljenje članova Suada Arnautovića i Željka Bakalara – odlučuje na način koji joj ni Ustav ni zakoni ove zemlje nikada nisu dali! Preuzela je ulogu da redefiniše državu, da prebaci Bosnu i Hercegovinu sa ustavnog kolosijeka vladavine prava na kolosijek trajnog betoniranja etničkih podjela.

Krug 99 je i prije prethodnih izbora 2022. godine insistirao na ustavnim principima, koje smo ovaj put zastupali još konkretnije.

Činjenice su slijedeće:

PRVO: CIK BiH je na glasačkim listićima uveo neustavne formulacije: „bošnjački“, „hrvatski“ i „srpski“ član Predsjedništva. Ustav Bosne i Hercegovine jasno i izričito kaže da se biraju članovi Predsjedništva – Bošnjak, Hrvat i Srbin. Razlika nije jezička – ona je suštinska! Ustavom se bira čovjek i nosilac funkcije, građanin, a CIK prisvojnim pridjevima pokušava mandat etnički privatizovati i podrediti ga strankama i etničkim kolektivima, takozvanom „legitimnom predstavljanju članova Predsjedništva“, čime izravno krši obavezujuću Odluku Ustavnog suda BiH U-5/98!

DRUGO: Izvršeno je protupravno geografsko i administrativno komadanje! Jedinstvena izborna jedinica Federacija BiH neustavno je u sistemu CIK-a podijeljena na dvije oznake – 701 i 702, dok Republika Srpska ima jednu jedinstvenu oznaku. To nije nikakva tehnička greška – to je uvođenje etničkih izbornih jedinica na mala vrata!

TREĆE: Bili smo svjedoci institucionalne opstrukcije i „kupovine vremena“. Službena Odluka CIK-a skrivana je desetak dana i objavljena netransparentno, mimo uobičajenog reda, tek 4. augusta – sve s ciljem da se građanima onemogući pravo na pravovremeni pravni lijek i pristup sudu. Reagovali smo saopštenjem za javnost, a kada je naša članica Azra Zornić već 5. augusta uputila žalbu, Sud BiH ju je 11. augusta odbacio bez ulaska u meritum! Sud se proglasio nenadležnim pred očiglednim kršenjem Ustava, pobjegavši od odgovornosti iza obrazloženja o dosadašnjoj „praksi“!

I konačno, da bi stvorio SVRŠEN ČIN, CIK je svega 10 dana kasnije – već 21. augusta – odštampao i distribuirao te neustavne listiće u dijaspori! Mislili su da će nas time ućutkati i suziti prostor za podnošenje apelacije pred Ustavnim sudom BiH. Mislili su da ćemo slegnuti ramenima i reći: „Gotovo je, odštampano je.“

Poručujemo im sa ovog mjesta: NIJE GOTOVO I NIKADA NEĆEMO PRISTATI NA SVRŠEN ČIN! Odštampani papir ne može legalizovati rušenje Ustava! Svaki pojedinačni član Predsjedništva BiH mora biti odgovoran i raditi u interesu svih građana.

Ali moramo uperiti prst i tamo gdje stanuje politička neodgovornost. Nakon Suda BiH, preostao je jedini pravni mehanizam – ocjena ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH. Za to je potreban potpis onih koji imaju aktivnu ustavnu legitimaciju: najmanje 11 poslanika PSBiH, 4 delegata Doma naroda, zamjenici predsjedavajućih domova PSBiH ili članovi Predsjedništva. Pripremili smo im i dostavili gotov tekst, ponudili im pravne argumente na dlanu!

I šta smo dobili? Muk. Kalkulaciju. Pasivnost. Skrivanje iza floskule „da se ne ugrozi održavanje izbora ili vlastiti izborni rezultat“.

Istina, neki članovi ovih domova pojedinačno su pristali dati svoj potpis – poput Šemsudina Mehmedovića, Jasmina Emrića, Zlatka Miletića i Džemala Smajića – ali bez pravovremenog postizanja potrebnog broja potpisnika za aktivnu legitimaciju pred Ustavnim sudom BiH.

Danas, dok se nalazimo na svega nekoliko sedmica od izbora zakazanih za 4. oktobar 2026. godine, šaljemo direktno i najoštrije upozorenje svim političkim strankama i njihovim liderima!

Vaše javno izjašnjavanje – ili vaša sramotna šutnja – o ovoj apelaciji i odbrani Ustava biće jasna poruka biračima. Građani ove zemlje više neće trpjeti licemjerje u kojem se pred izbore kunete u državu i vladavinu prava, a u praksi odbijate staviti potpis na zahtjev koji štiti ustavni poredak!

Poručujemo da će stav prema ovoj apelaciji staviće na tešku kušnju svakog građanina ove zemlje – da li uopšte izići na izbore 4. oktobra, i ako iziđu, kojoj političkoj opciji smiju pokloniti svoje povjerenje! Ne očekujte glasove građana ako niste spremni braniti njihova ustavna prava pred Ustavnim sudom BiH!

MI NEĆEMO ODUSTATI! Nismo odustali ni nakon 2022. godine, nećemo ni 2026. ni ubuduće. Borba za ustavnost i građansku Bosnu i Hercegovinu tek ulazi u ključnu fazu.

Zahtjevamo od političkih predstavnika koji se kunu u Bosnu i Hercegovinu da smjesta potpišu i upute pripremljeni zahtjev Ustavnom sudu BiH! Nemate više pravo na izgovore i skrivanje! Spriječite politiku svršenog čina i legalizovanje neustavne prakse i izbornog inžinjeringa u korist etnonacionalističkih matrica koje im garantuju etničku legitimaciju, predvidljivost glasova i dalju podjelu države. Pristati na ovo značilo bi dalju fašizaciju društva.

Poručujemo CIK-U i pravosuđu da izborni proces građen na neustavnim temeljima ostaje trajno kompromitovan. Ako borbu ne okončamo pred domaćim instancama, ići ćemo do Evropskog suda za ljudska prava!

Bosna i Hercegovina nije etnički feud, niti je CIK iznad Ustava ove zemlje!

Pozivamo sve intelektualce, nevladine organizacije i savjesne građane da nam se pridruže. Ovo nije borba za jedan izborni ciklus – ovo je borba za ustavnu budućnost i ravnopravnost svih nas!

Adil Kulenović, 13. 9. 2026.

The post Kulenović: Tihi administrativni udar CIKBiH na ustavni poredak appeared first on Krug99.

Pred kim Srbija stoji mirno

Država se možda najtačnije vidi ne po onome što piše u njenom ustavu, niti po onome što njeni predsednici govore pred stranim ambasadorima, nego po tome pred čijim kovčegom spušta zastavu, kome postrojava počasnu gardu i za koga naređuje da puške opale u nebo, jer najviše državne počasti nisu puki protokol namenjen mrtvom telu, već vrednosna presuda koju živi izriču samima sebi. Najava ministra pravde Srbije Nenada Vujića da će Ratko Mladić biti sahranjen uz najviše državne počasti zato ne govori više o Mladiću, čija je biografija završena pravosnažnom presudom za genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine, nego o Srbiji koja još jednom pokušava da između sebe i sopstvene prošlosti postavi zastavu, uverenа da se pod njom neće videti ni krv, ni masovne grobnice, ni šesnaest godina skrivanja čoveka koji je od drugih zahtevao da umiru, a sam nije imao hrabrosti ni da se preda. To nije samo sahrana jednog osuđenika, nego obred kojim režim pokušava da presudu pretvori u nepravdu, zločinca u simbol, a simbol u još jednu talalačku potvrdu da je Srbija uvek nevina čak i onda kada državnim počastima slavi upravo ono od čega se navodno ograđuje.

Ratko Mladić nije izašao iz hajdučke pesme, nije sišao sa freske i nije dobio čin od nekakvog mitskog srpskog vojvode, kako ga danas predstavlja nacionalistička ikonografija, nego ga je školovala, hranila, oblačila i unapređivala socijalistička Jugoslavija, čiji je zakleti oficir bio od 1965. godine. Bio je proizvod Jugoslovenske narodne armije, njenog školskog sistema, hijerarhije i komunističke ideologije, čovek koji je karijeru gradio u Skoplju, Štipu, Prištini i Kninu, noseći crvenu zvezdu i polažući zakletvu državi zasnovanoj na bratstvu i jedinstvu. Do čina pukovnika dovela ga je JNA, u general-majora unapredilo ga je Predsedništvo SFRJ 4. oktobra 1991, u general-potpukovnika isti, već krnji federalni vojni aparat 24. aprila 1992, svega nekoliko nedelja pre nego što će, na predlog Radovana Karadžića, biti postavljen za komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. U junu 1994. Karadžić ga je unapredio u general-pukovnika, dok je njegov čin u sistemu Vojske Jugoslavije potvrđivan kroz institucije SRJ pod predsednikom Zoranom Lilićem. Njegove epolete, dakle, predstavljaju preciznu istoriju njegovog preobražaja: prve mu je dala država koju je pomagao da nestane, sledeće političko rukovodstvo koje je ratom stvaralo etnički očišćenu teritoriju, a poslednje Beograd koji je tvrdio da sa tim ratom nema ništa.

Prelazak od komunističkog oficira do nacionalističkog generala nije, međutim, bio nikakvo duhovno preobraćenje, nego samo promena rečnika unutar istog autoritarnog obrasca: crvena zvezda skinuta je sa kape, ali su ostali kult sile, nepogrešivost komandanta, prezir prema pojedincu, tajnost sistema i potreba da se svet podeli na poslušne i neprijatelje. Umesto klase pojavio se narod, umesto kontrarevolucionara Musliman, Hrvat ili „izdajnik“, a nekadašnja odbrana socijalističke države pretvorena je u odbranu etničke teritorije, pri čemu se čovek ponovo posmatrao samo kao materijal koji treba rasporediti, ukloniti ili uništiti. Najstrašniji dokaz da Mladić nije bio nesvestan onoga što se pripremalo nalazi se u njegovim sopstvenim rečima izgovorenim 12. maja 1992. pred Skupštinom bosanskih Srba, kada je, govoreći o zamisli da se stanovništvo razdvoji tako da na određenim prostorima ostanu samo Srbi, rekao: „Ljudi, to bi bio genocid.“ On je, dakle, poznavao reč, razumeo njeno značenje i predvideo prirodu projekta, a zatim je prihvatio da postane njegova vojna ruka. Neznanje ponekad može ublažiti moralnu krivicu, zabluda može objasniti pogrešan izbor, ali čovek koji unapred imenuje zločin, pa mu potom posveti svoj autoritet, vojsku i znanje, ne može se pozivati ni na jedno ni na drugo.

Presuda Ratku Mladiću ne počiva na političkom utisku, jednoj televizijskoj slici ili neprijateljskoj interpretaciji, nego na 530 sudskih dana, 592 svedoka i gotovo deset hiljada izvedenih dokaza. Sudsko veće je utvrdilo da je Mladić naredio razdvajanje bošnjačkih muškaraca od žena, dece i staraca u Potočarima, da je bio prisutan dok su njegovi vojnici to naređenje izvršavali, da je zarobljenicima u Novoj Kasabi i Sandićima govorio kako će biti nahranjeni, smešteni i razmenjeni, iako je već bio deo plana njihovog uništenja. Na sastanku u bratunačkom komandnom centru 13. jula 1995, kojem je prisustvovao sa oficirima VRS i MUP-a, jedinicama MUP-a poveren je zadatak koji je u službenom dokumentu opisan kao ubijanje oko osam hiljada muslimanskih muškaraca blokiranih kod Konjević Polja. Samo dva dana ranije Mladić je u Srebrenici govorio da je došlo vreme da se „osvetimo Turcima“, kao da pred njim nisu stajali ljudi rođeni u dvadesetom veku, nego davno umrli protivnici iz ustaničke mitologije, dok je na sastancima u hotelu „Fontana“ bošnjačkim predstavnicima poručivao da njihov narod može „živeti ili nestati“, odnosno „preživeti ili iščeznuti“. Prvostepeno veće zaključilo je da je jedini razuman zaključak iz njegovih naređenja, postupaka i izjava taj da je imao posebnu nameru da počini genocid, a Žalbeno veće taj je nalaz potvrdilo, zajedno sa doživotnom kaznom.

U Srebrenici se, međutim, nije ubijalo samo ljude nego i istinu o njihovom ubijanju, jer organizovani zločin nikada ne završava poslednjim metkom, već se nastavlja kamerom, saopštenjem, zabranom pristupa i premeštanjem kostiju. Presuda opisuje kako je Mladić pred kamerama delio hranu i vodu ljudima čije je proterivanje već organizovao, kako su pojedini vojnici davali čokoladu i cigarete samo dok je kamera bila uključena, pa ih zatim uzimali natrag, i kako je naredio da se snimci prodaju stranim agencijama. Naredio je i zabranu ulaska novinara u područje Srebrenice i Žepe, kao i zabranu davanja podataka o zarobljenicima, izbeglicama i „evakuisanim“ civilima, dok su tela kasnije vađena iz primarnih grobnica i premeštana u sekundarne kako bi se uklonili tragovi. Kamera je tako postala deo naoružanja, čokolada scenografija, a reč „evakuacija“ jezička jama u koju je trebalo sahraniti činjenicu da su žene i deca prognani, dok su muškarci odvedeni na stratišta. Mladić nije samo komandovao ubijanjem nego i slikom koja je trebalo da ostane posle ubijanja, a to je možda najpotpuniji oblik zločinačke svesti: ne samo znati šta činiš nego istovremeno graditi laž kojom ćeš zahtevati da ti potomci zbog toga odaju počast.

Srebrenica nije bila iznenadni izlazak iz njegove vojničke biografije, nego njen završni i najstrašniji izraz. Sud je utvrdio da je Mladić imao vodeću ulogu u četiri zajednička zločinačka poduhvata: trajnom uklanjanju Bošnjaka i Hrvata sa teritorija na koje su bosanski Srbi tvrdili da polažu pravo, terorisanju stanovništva Sarajeva snajperskom i artiljerijskom vatrom, genocidu u Srebrenici i uzimanju pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce. Za Sarajevo je utvrđeno da je lično usmeravao vatru, birao ciljeve tako da se izbegnu “srpski” delovi grada, naređivao proizvodnju i korišćenje modifikovanih avio-bombi i prekid komunalnih sistema kako bi stanovništvo bilo prinuđeno da izlazi na ulice izložene snajperima. To nije bila nekontrolisana surovost nekoliko vojnika niti nesrećna posledica legitimnih borbi, nego kampanja čija je utvrđena svrha bila širenje straha među civilima, uz ograničavanje humanitarne pomoći, širenje antimuslimanske propagande i kažnjavanje čitavog grada zato što nije pristajao da bude podeljen prema zamislima nacionalističkih kartografa.

A onda dolaze dokumenti koji državnu laž da Srbija nije učestvovala u ratu u Bosni pretvaraju u gotovo grotesknu konstrukciju, jer rat nije vođen samo zastavama nego i platnim spiskovima, kadrovskim evidencijama, cisternama goriva, sanducima municije i sastancima generalštabova. Mladićeva presuda utvrdila je da vojno učešće SRJ u Bosni nije prestalo formalnim povlačenjem JNA u maju 1992, već da je Generalštab Vojske Jugoslavije osnovao tajni 30. kadrovski centar preko kojeg su oficiri koji su služili u VRS dobijali plate, penzijski staž i druga prava kao pripadnici VJ. Utvrđeno je i da je od maja 1992. do aprila 1995. gotovo devedeset odsto municije koju je koristila VRS stiglo iz JNA i Vojske Jugoslavije, da je Mladić neposredno dogovarao pomoć sa Životom Panićem i Momčilom Perišićem i da je deo materijala pribavljenog iz Srbije korišćen za napade na civile u Sarajevu. Rat je, prema tome, mogao da pređe Drinu u konvoju municije, na vojnom platnom spisku i u ukazu o unapređenju, samo u zvaničnom saopštenju nije smeo da postoji.

Kada je 24. jula 1995. prvi put optužen, Mladić nije učinio ono što bi učinio čovek koji veruje u svoju nevinost i u vojničku čast koju neprestano priziva, nego se gotovo šesnaest godina sklanjao od suda, živeo pod zaštitom mreže pomagača i delova vojnog i bezbednosnog aparata, da bi 26. maja 2011. bio pronađen u kući rođaka u Lazarevu. Čovek koji je zarobljenim muškarcima obećavao razmenu dok su ih odvodili prema mestima pogubljenja tražio je za sebe sve ono što njima nije dao: vreme, sigurnost, lekove, porodicu i pravo da dočeka starost. U tome je suština njegove kukavičke patetike, jer kukavičluk nije samo strah od metka nego i odbijanje da se stane pred posledice sopstvenih naređenja. Šesnaest godina skrivanja nije bilo bekstvo jednog čoveka od međunarodnog suda, već dugogodišnja saradnja države sa njegovim bekstvom, pa Mladić nije bio igla koju Srbija nije mogla pronaći u plastu sena, nego čovek kojeg plast državnih tajni, penzija, veza i saučesničkog ćutanja nije želeo da pokaže.

Presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. pravno je složenija od parola kojima se njome služe srbijanske vlasti. Sud nije utvrdio da je genocid u Srebrenici počinila Srbija preko svojih državnih organa, niti da su dela VRS po tada primenjenim kriterijumima mogla biti pripisana Srbiji, ali jeste utvrdio da je Srbija prekršila obavezu da genocid spreči, da nije ispunila obavezu kažnjavanja i saradnje sa Haškim tribunalom, naročito zato što nije izručila Ratka Mladića, kao i da nije izvršila ranije privremene mere Suda. To nije presuda o čistoj nevinosti, nego presuda državi koja je imala politički, vojni i finansijski uticaj, znala za opasnost i nije učinila ono što je bila dužna da učini. Politička rascepljenost Srbije ne nalazi se, dakle, u samoj presudi, nego u načinu na koji je Beograd čita: deo u kojem nije utvrđena neposredna državna odgovornost ponavlja se kao oslobađajuća molitva, dok se deo o nesprečavanju genocida, nekažnjavanju odgovornih i skrivanju Mladića briše kao da nikada nije napisan.

Naravno da Srbi nisu genocidan narod, kao što to nije nijedan narod, jer krivična odgovornost pripada ljudima, komandantima, političkim rukovodstvima i institucijama, a ne novorođenom detetu, jeziku, veri ili naciji. Upravo je zato kampanja režima iz 2024. godine pod sloganom „Mi nismo genocidan narod“ bila toliko licemerna: Rezolucija Ujedinjenih nacija o Srebrenici nije proglasila Srbe genocidnim narodom, nego je izričito naglasila individualnu odgovornost i odbacila njeno pripisivanje čitavoj etničkoj ili verskoj zajednici. Režim je izmislio kolektivnu optužnicu kako bi se zatim predstavio kao kolektivni branilac, razapeo zastave preko bilborda i zgrada i zaklonio presude telom čitavog naroda. Sada isti režim najavljuje najviše državne počasti upravo čoveku čija je individualna odgovornost za genocid pravosnažno utvrđena, pa sam izvodi poistovećivanje protiv kojeg se navodno borio: osuđenika stavlja pod nacionalnu zastavu, a zatim svaku osudu njegovih dela proglašava napadom na zastavu i narod. Mladić je nekada pripadnike UN koristio kao žive štitove pred vazdušnim udarima; danas režim pokušava da sve građane Srbije i sve Srbe postavi kao moralni štit oko njegovog kovčega.

U najavi državnih počasti nalazi se i pitanje na koje vlast ne može odgovoriti bez rušenja jedne od svojih laži: čiji je Ratko Mladić bio general? Ako je bio isključivo general Vojske Republike Srpske, dakle oružanih snaga drugog političkog entiteta u drugoj državi, zbog čega mu Republika Srbija priređuje najviše državne počasti i na osnovu čijeg protokola? Ako je, međutim, bio i general sistema Vojske Jugoslavije, čovek čiji su činovi verifikovani u Beogradu, čiji su oficiri plaćani preko Generalštaba VJ i čija je vojska snabdevana iz Srbije, šta ostaje od tvrdnje da Srbija sa ratom u Bosni nije imala ništa? Sahrana nije pravni dokaz državne odgovornosti i ne može promeniti ono što je Međunarodni sud pravde presudio, ali može biti političko priznanje mnogo iskrenije od svih zvaničnih saopštenja, jer se države često najpotpunije odaju upravo onda kada ćute, postroje gardu i stanu mirno.

Tu počinje moralni ponor Srbije, koji nije sastavljen samo od ratnih laži nego od opšte korupcije značenja. Korupcija nije tek koverta predata ispod stola, namešten tender ili javni novac pretočen u privatnu vilu; njen najdublji oblik nastaje kada se podmite same reči, pa kukavičluk počne da se naziva junaštvom, skrivanje žrtvom, poraz pobedom, zločin odbranom, a državna sramota nacionalnim ponosom. Beogradska čaršija — taj zatvoreni krug dvora, tabloida, tajkuna, generala u penziji, akademskih salona, propovedaonica i partijskih poslušnika — institucionalno je razorila gotovo sve što je u Srbiji bilo časno, građansko, antifašističko i evropsko, pretvorivši prošlost u skladište mitova, sadašnjost u tržište poslušnosti, a budućnost u dug koji će plaćati generacije koje još nisu ni rođene. Ona je prisvojila partizansko nasleđe Mladićevog oca da bi njime ukrasila nacionalistički put njegovog sina, prisvojila je srpske žrtve da bi njima poništila tuđe, prisvojila je Evropu kao izvor novca, ali je odbacila njenu ideju odgovornosti, zakona i ljudskog dostojanstva. Tako je od Srbije Dositeja, Dimitrija Tucovića, antifašista i svih ljudi koji su imali hrabrosti da svom narodu kažu neprijatnu istinu napravila državu u kojoj je najunosniji oblik patriotizma laganje “u ime naroda”.

Nijedan narod ne postaje genocidan zločinom svojih pojedinaca, ali država može postati moralno osakaćena kada te pojedince pretvori u uzore, njihove presude u nacionalne uvrede, a njihove sahrane u državne svetkovine. Ne nasleđuje se krivica predaka, ali se nasleđuje obaveza da se njihov zločin ne ponovi, kao što se ne nasleđuje tuđa čast ako se nema snage da se ona sopstvenim postupkom potvrdi. Ratko Mladić je osuđen i njegova je presuda konačna; presuda Srbiji još nije, jer je svaka generacija ponovo izriče izborom između istine i utešne laži, između saosećanja sa žrtvom i divljenja njenom dželatu, između budućnosti koja pamti i prošlosti koja neprestano zahteva nove žrtve. Mrtvom čoveku državne počasti više ništa ne mogu dati, ali živima mogu oduzeti meru dobra i zla. Država se zato na kraju ne meri time koga je umela da sahrani, nego pred kim je odlučila da stane mirno; a kada stane mirno pred zločinom, ona ne odaje počast mrtvom čoveku — ona sahranjuje vlastitu budućnost.

The post Nenad Čanak: Pred kim Srbija stoji mirno appeared first on Krug99.

Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Datum: 30. jun 2026. godine

OTVORENO PISMO INTERNACIONALNOJ ZAJEDNICI

Adresirano na: Evropsku uniju (Evropsku komisiju i Vijeće EU), Evropski parlament, Vijeće za implementaciju mira (PIC) te sve ambasade država u Bosni i Hercegovini

Predmet: Zaštita suvereniteta Bosne i Hercegovine, državne imovine i zahtjev za principijelnim mandatom budućeg Visokog predstavnika i Ureda OHR-a

Poštovani predstavnici internacionalne zajednice,

Obraćamo vam se kao Asocijacija nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ u sudbonosnom trenutku za stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine, ali i cijele regije Zapadnog Balkana. Sa dubokom zabrinutošću svjedočimo opasnoj promjeni paradigme u dijelu međunarodne politike prema našoj zemlji – tranziciji sa dugogodišnje strategije „izgradnje demokratskih institucija“ na politiku podređivanja državnih interesa uskim, kratkoročnim poslovnim interesima.

Upozoravamo vas da tretiranje Bosne i Hercegovine kao poligona za kratkoročne poslovne interese i privatne profite politički povezanih lobista direktno podriva mir koji mukotrpno traje već trideset godina. Pokušaji da se u zamjenu za sumnjive ekonomske aranžmane udovolji etno-nacionalističkim liderima, te da se oslabe državne institucije, predstavljaju geopolitičku neodgovornost koja regiju gura u novu nestabilnost.

U tom kontekstu Krug99 u najjačem smislu riječi iznosi ove ultimativne zahtjeve i stavove:

1. Državna imovina je crvena linija suvereniteta i opstanka države

Državna imovina i ključna infrastruktura Bosne i Hercegovine (uključujući energetske projekte poput Južne interkonekcije) vlasništvo su države i njenih građana, a ne plijen etno-feudalnih elita niti sredstvo za političku trgovinu i podmićivanje u privatnim poslovima stranih i domaćih aktera. Bilo kakvo popuštanje domaćim političarima koji godinama blokiraju državu, kroz prepuštanje kontrole nad spornim nekretninama ili strateškim resursima, značilo bi njihovo dugoročno cementiranje na vlasti i trajnu blokadu euroatlantskog puta BiH. Prijetnje entitetizaciji državne imovine su evidentne.

Posebno naglašavamo da komercijalizacija ključne infrastrukture, poput Južne interkonekcije, nije samo ekonomski, već i egzistencijalni sigurnosni rizik. Svaki pokušaj da se strateška imovina prepusti privatnim lobistima, samo da bi se ona potom preprodala, otvara direktan prostor za ruske kompanije da preuzmu ključne energetske tokove u regiji. Time BiH postaje energetski talac Moskve, što je u direktnoj suprotnosti sa svim deklariranim ciljevima EU i NATO-a.

2. Profil i mandat Visokog predstavnika: Od Dejtona ka Briselu

Zahtijevamo od Evropske unije i država članica PIC-a da preuzmu punu geopolitičku odgovornost prilikom izbora i definisanja mandata budućeg Visokog predstavnika (OHR). Bosni i Hercegovini nije potreban „kooperativan“ tehnokrata koji će služiti kao pravni paravan za sumnjive ekonomske ugovore, političke trgovine i kapituliranje pred onima koji podrivaju ustavni poredak. Budući Visoki predstavnik mora biti snažna, iskusna politička ličnost iz Evropske unije, sa beskompromisnim i osnaženim mandatom. Njegov primarni zadatak mora biti odbrana vladavine prava, zaštita državne imovine i odlučno vođenje Bosne i Hercegovine od dejtonskih blokada prema briselskim standardima građanske demokratije.

U tom kontekstu, odbacujemo svaki pokušaj podjele na „američki“ i „evropski“ put kao lažnu dihotomiju. Bosna i Hercegovina nije trgovački centar u kojem se nadmetanjem stranih sila trguje njenim teritorijalnim integritetom. Mi smo evropska zemlja sa evropskom budućnošću, i očekujemo od Evropske unije da se ponaša kao suvereni geopolitički akter koji će zaštititi vlastito susjedstvo.

3. Poziv EU na upotrebu prava veta protiv destabilizacije

Pozivamo Evropski parlament i države članice EU da iskoriste sve svoje političke i ekonomske mehanizme kako bi osigurali efikasno pravo veta na sve internacionalne poslovne i političke aranžmane koji su u suprotnosti sa evropskim principima, evropskim sigurnosnim interesima i suverenitetom BiH. Evropa ne smije dozvoliti da finansijski troškovi loših i koruptivnih poslova na marginama vladavine prava na kraju padnu na teret bosanskohercegovačkih i evropskih institucija.

4. Suverenitet građana protiv suvereniteta elita

Pod suverenitetom Bosne i Hercegovine ne podrazumijevamo suverenitet etničkih oligarhija koji blokiraju pravnu državu, već suverenitet njenih građana. Svaki kompromis koji jača partikularne elite na štetu zajedničkih institucija, bez obzira ko ga inicirao, predstavlja izdaju Dejtonskog duha i direktnu opstrukciju evropskih standarda.

Gospodo, mir i stabilnost na Balkanu ne mogu se kupiti jačanjem onih koji državu drže kao taoca. Odluke koje se danas donose u Bosni i Hercegovini odjeknut će daleko izvan njenih granica i pokazat će hoće li se internacionalna zajednica i dalje pozivati na principe međunarodnog prava ili se povlači pred logikom privatnog interesa.

Krug 99 ostaje dosljedan u odbrani suverene, jedinstvene, moderne evropske građanske Bosne i Hercegovine i poziva vas da hitno i konkretno djelujete u skladu sa vašim proklamovanim evropskim vrijednostima.

S poštovanjem,

Za Asocijaciju nezavisnih intelektualaca „Krug 99“

Adil Kulenović, predsjednik

The post OTVORENO PISMO KRUGA 99 INTERNACIONALNOJ ZAJEDNICI appeared first on Krug99.

Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Date: 60. 06. 2026.

AN OPEN LETTER TO THE INTERNATIONAL COMMUNITY

Addressed to: The European Union (The European Commission and the Council of the EU), the European Parliament, the Peace Implementation Council (PIC), and all Embassies of foreign states in Bosnia and Herzegovina

Subject: Protection of the sovereignty of Bosnia and Herzegovina and state property, and the demand for a principled mandate for the future High Representative and the OHR

Dear Representatives of the International Community,

We address you on behalf of the Association of Independent Intellectuals “Krug 99” at a fateful moment for the stability and future of Bosnia and Herzegovina, as well as the entire Western Balkans region. With deep concern, we are witnessing a dangerous paradigm shift in parts of international politics toward our country – a transition from a long-standing strategy of “building democratic institutions” to a policy of subordinating state interests to narrow, short-term business interests.

We warn you that treating Bosnia and Herzegovina as a testing ground for short-term business interests and the private profits of politically connected lobbyists directly undermines the peace that has been painstakingly maintained for thirty years. Attempts to appease ethno-nationalist leaders in exchange for dubious economic arrangements, and to weaken state institutions, represent geopolitical irresponsibility that pushes the region into renewed instability.

In this context, Krug 99 expresses the following ultimate demands and positions in the strongest possible terms:

State Property is the Red Line of State Sovereignty and Survival

State property and the critical infrastructure of Bosnia and Herzegovina (including energy projects such as the Southern Interconnection) belong to the state and its citizens. They are not the spoils of ethno-feudal elites, nor are they a tool for political bargaining and bribery in the private business dealings of domestic and foreign actors. Any concession to domestic politicians who have been blocking the state for years—by relinquishing control over contested real estate or strategic resources—would mean cementing their power in the long term and permanently blocking Bosnia and Herzegovina's Euro-Atlantic path. The threats of entity-fication of state property are evident.

We particularly emphasize that the commercialization of critical infrastructure, such as the Southern Interconnection, is not only an economic risk but an existential security risk. Any attempt to hand over strategic assets to private lobbyists just for them to be resold opens a direct path for Russian companies to seize control of key energy flows in the region. Consequently, Bosnia and Herzegovina would become an energy hostage to Moscow, which stands in direct contradiction to all declared goals of the EU and NATO.

Profile and Mandate of the High Representative: From Dayton to Brussels

We demand that the European Union and the PIC member states assume full geopolitical responsibility when selecting and defining the mandate of the future High Representative (OHR). Bosnia and Herzegovina does not need a “cooperative” technocrat who will serve as a legal facade for dubious economic contracts, political horse-trading, and capitulation to those who undermine the constitutional order. The future High Representative must be a strong, experienced political figure from the European Union, backed by an uncompromising and empowered mandate. Their primary task must be to defend the rule of law, protect state property, and decisively guide Bosnia and Herzegovina away from Dayton-imposed blockades toward Brussels standards of civic democracy.

In this context, we reject any attempt to split the path into an “American” and a “European” track as a false dichotomy. Bosnia and Herzegovina is not a shopping mall where its territorial integrity is bartered away through the competition of foreign powers. We are a European country with a European future, and we expect the European Union to act as a sovereign geopolitical actor that will protect its own neighborhood.

Call for the EU to Use the Veto Power Against Destabilization

We call upon the European Parliament and EU member states to utilize all their political and economic mechanisms to ensure an effective veto power over all international business and political arrangements that run counter to European principles, European security interests, and the sovereignty of Bosnia and Herzegovina. Europe must not allow the financial costs of bad and corrupt deals made at the margins of the rule of law to ultimately fall upon Bosnia and Herzegovina's and European institutions.

Sovereignty of Citizens vs. Sovereignty of Elites

By the sovereignty of Bosnia and Herzegovina, we do not mean the sovereignty of ethnic oligarchies that block the rule of law, but the sovereignty of its citizens. Any compromise that strengthens particularist elites at the expense of common institutions, regardless of who initiates it, represents a betrayal of the spirit of Dayton and a direct obstruction of European standards.

Gentlemen, peace and stability in the Balkans cannot be bought by empowering those who hold the state hostage. The decisions being made today in Bosnia and Herzegovina will echo far beyond its borders and will demonstrate whether the international community will continue to uphold the principles of international law or retreat before the logic of private interest.

Krug 99 remains consistent in its defense of a sovereign, unified, modern, European, and civic Bosnia and Herzegovina, and calls on you to act urgently and tangibly in accordance with your proclaimed European values.

Sincerely,

On behalf of the Association of Independent Intellectuals “Krug 99”

Adil Kulenović, President

The post AN OPEN LETTER TO THE INTERNATIONAL COMMUNITY, Circele 99 appeared first on Krug99.

Nositelji politike podjele Sarajeva nalazili su se prije svega unutar političkog i vojnog vrha Srpska demokratska stranka i struktura koje su iz nje proizašle, uključujući protivustavnu tvorevinu Republika Srpska do potpisivanja DMS-a. Političko vodstvo, personificirano u Radovanu Karadžiću, te nezakonita vojna komponenta Vojska Republike Srpske pod komandom Ratka Mladića, djelovali su u pravcu teritorijalnog razgraničenja i uspostave etnički čistih i homogenih prostora. Njihovo  zagovaranje egzodusa Srba iz Sarajeva imao je isti cilj.  U toj logici, Sarajevo je predstavljalo ključnu prepreku upravo zbog svoje demografske i kulturne raznolikosti, ali i autentičnog načina života.

Opsada grada bila je centralni instrument te politike. Dugotrajno granatiranje i sistematska snajperska djelovanja nisu imala samo vojni cilj zauzimanja grada. Ona su bila, sa gubitkom iluzija o zauzimanju grada, sredstvo političkog pritiska usmjerenog ka nametanju rješenja etničke podjele glavnog grada. Odmicanjem rata tome su na ruku išli i internacionalni  mirovni planovi i posrednici, poput Vance-Owenovog Plana, koji su otvarali prostor za teritorijalno preuređenje uključujući i mogućnost fragmentacije Sarajeva.

Karte etno-teritorijalne prekompozicije nisu se u ratu crtale samo za teritoriju Bosne i Hercegovine, već i podjelu grada Sarajeva po zamišljenim i nepostojećim etničkim linijama, u osnovi, tokom rijeke Miljacke.

Ja sam bio svjedok jedne epizode takve konkretne politike koja se odvijala  8. februara 1994. godine. Naime tadašnji gradonačelnik Muhamed Kreševljaković upoznao me sa dokumentiranim i konkretnim prijedlogom podjele grada, koji je donio jedan predstavnik internacionalne zajednice, čijeg imena se ne sjećam,  uz precizno naznačene linije razgraničenja.

Očekivao se pristanak i potpis Kreševljakovića u funkciji gradonačelnika na taj dokument. Naravno, tada u funkciji glavnog i odgovornog urednika Nezavisnog radija Studijo 99, ne otkrivajući izvor, odmah sam objavio sadržaj te namjere.  Reakcije javnosti i branilaca Sarajeva u narednih 24 sata neprestanog programa bile su nepodijeljene – ogorčenje i protivljenje koje nije utišano ni nakon saopštenja birokratskih političkih struktura kako je riječ o „lažnim informacijama“ i „uznemiravanju javnosti“. Moja dokumentarna javna izjava, bez spominjanja izvora, može se vidjeti na https://www.youtube.com/watch?v=_xMsb1sYcUY. 

Tvrdnje Studija 99 je naredni dan na press konferenciji potvrdio i sam Kreševljaković, čime se pokazala snažna podudarnost novinarskog i institucionalnog svjedočenja. Vidjeti Kreševljakovićevu izjavu koja prethodno potvrđuje na https://www.youtube.com/watch?v=v_RitwWadG8 .

Naprotiv, naknadne izjave internacionalnog predstavnika date pod pritiskom sarajevske javnosti nisu umanjile patriotsku otpor.

Uvjeren sam da je Muhamed Kreševljaković, gradonačelnik Sarajeva, imao časnu i odvažnu  ulogu u zaustavljanju namjera internacionalne zajednice u tim dramatičnim okolnostima opsade glavnog grada BiH. Historija će kad tad valorizirati kako internacionalne tako i unutrašnje okolnosti i odvažan čin Muhameda Kreševljakovića, gradonačelnika ratnog Sarajeva.

Postalo je jasno je da podjela Sarajeva nije bila samo strateška projekcija Miloševića i njegovih sljedbenika, već i loših namjera nekih internacionalnih centara moći i njihovih „mirovnih“ posrednika.

Upravo potaknuti tim stečenim iskustvima tokom 1994. godine uslijedio je snažan građanski i intelektualni odgovor. Inicijativa Krug 99 okupila je oko 200.000 građana opkoljenog Sarajeva i približno milion ljudi iz 56 zemalja svijeta, koji su potpisali Deklaraciju o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu. Ovaj dokument artikulira temeljne vrijednosti grada: otvorenost, pluralizam i građansku jednakost, uz jasno odbacivanje svake logike razgraničenja. U samoj Deklaraciji insistira se na slobodnom, jedinstvenom i nepodijeljenom Sarajevu, kao i na političkom poretku zasnovanom na pravima građana, a ne etničkim getoima.

Ova dva paralelna procesa – pritisci ka podjeli i otpor takvim rješenjima – direktno su se reflektirali u konačnom ishodu Dejtonskog sprazuma za mir. Dejton je, s jedne strane, formalizirao teritorijalnu podjelu države kroz entitetsku strukturu, čime je institucionalizirao logiku razgraničenja na širem planu. S druge strane, Sarajevo je ostalo samo naizgled izvan te logike kao jedinstvena urbana cjelina u okviru Federacije Bosne i Hercegovine.

Ideja podjele Sarajeva je ostala poražena, ali ne i delegitimirana u širem ustavnom okviru države. Današnje neprirodno administrativno razgraničenje Sarajeva i Istočnog Sarajeva je protivno realnim interesima i stvarnom životu građana.  Na žalost, etnički principi teritorijalnog razgraničenja ugrađeni su u samu strukturu poslijeratne Bosne i Hercegovine. I pored toga vizija Sarajeva kao slobodnog i nepodijeljenog grada, sa 10 predratnih opština, ostaje trajni podsjetnik i poticaj za rješenje sukoba između etničkog getoiziranja i normalnog građanskog principa.

U tom smislu, sudbina Sarajeva tokom i nakon rata pokazuje da se ključna borba nije vodila samo oko teritorije, već oko etno političkog modela cjelokupnog državnog poretka. Sarajevo je opstalo kao jedinstven grad u njegovom urbanom opsegu,  ali pitanje koje rat nije zatvorio  je odnos između etničke podjele i zajedničkog života kao prirodnog stanja i pretpostavke trajnog mira.

Adil Kulenović, 5. 4. 2026.

The post Odvažnost Muhameda Kreševljakovića, gradonačelnika ratnog Sarajeva, u odbijanju podjele grada appeared first on Krug99.

o demokratskom razvoju i evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine

Polazeći od neupitnog milenijskog postojanja naše zemlje, teritorijalnog i državno-pravnog kontinuiteta;

Imajući u vidu referendumsku odlučnost za nezavisnost Bosne i Hercegovine 01. marta 1992. godine, na kojem su se građani plebiscitarno opredijelili za nezavisnu, suverenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i 22.maja 1992. godine prijemom u Organizaciju ujedinjenih nacija stekla internacionalno-pravni subjektivitet u punom obimu i značenju koje imaju sve druge članice Ujedinjenih nacija;

Naglašavajući da je Dejtonskim mirovnim sporazumom, Anexom IV – Ustavom Bosne i Hercegovine, nedvosmisleno potvrđen pravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine kroz novu unutrašnju ustavnu strukturu s dva entiteta, bez prava na otcjepljenje;

Upozoravajući na zlonamjerno krivo prevođenje i tumačenje ustavne odredbe constituent (sastavni dio cjeline) netačnim i ustavno nepostojećim terminom constitutiv (ono što tu cjelinu stvara) kako bi se dezavuirala javnost i podrivao ustavni poredak. Istinito je da constituentni narodi (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) nisu nosioci suvereniteta niti imaju izvornisuverenitet pa konsekventno tome ne može biti dogovora naroda.Suverenitet pripada državi BiH, te time njenim građanima;

Podsjećajući na iskustvo građana da je oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, nasilno nametnula etnopolitički model uređenja, diskriminaciju i aparthejd nad demokratijom, čiji su simbolički i stvarni primjeri Stolac,Srebrenica,Prijedor i druge sredine;

Uvažavajući kandidatski status Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji i činjenicu da je njen demokratski i europski put moguć isključivo kroz duboke ustavne i institucionalne reforme;

Konstatirajući činjenicu da je Bosna i Hercegovina država svih njenih građana u kojoj važeći ustavno-pravni poredak ne osigurava građansku jednakost i jednako ostvarivanje ljudskih prava;

Svjedočeći da se ustavni poredak Bosne i Hercegovine otvoreno i kontinuirano napada  etnonacionalističkim politikama koje državu nastoje prikazati kao nemoguću i nužno plemenski uređenu zajednicu;

Imajući u vidu obavezu Bosne i Hercegovine da poštuje i provodi presude Europskog suda za ljudska prava;

Slijedeći neupitnu volju građana Hercegovine za demokratski, miran i stabilan razvoj domovine Bosne i Hercegovine;

Mi,potpisnici ove Deklaracije,Forum Neretva,Forum mladih i Krug 99, izjavljujemo sljedeće:

1. Reforma Ustava i izbornog zakonodavstva Bosne i Hercegovine mora voditi ka uspostavi društva jednakih građana, u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i standardima Vijeća Evrope.
2. Etnicizacija političkih prava i državnih institucija suprotna je osnovnim principima demokratske legitimnosti, političke jednakosti i individualnih prava, te dugoročno destabilizira državu. Izabrani predstavnici imaju obavezu djelovati u interesu svih građana, a ne isključivo jedne etničko-religijske ili političko-partijske grupe kako to pretežno čine danas.
3. Bosna i Hercegovina ne može biti trajno uređena kao sistem etničke podjele političke moći, već kao demokratska država u kojoj su svi građani jednaki pred zakonom i imaju jednaka politička prava, uključujući pravo da učestvuju u izboru svih nosilaca državnih funkcija čije odluke neposredno utiču na njihov život i prava.
4. Svaki građanin Bosne i Hercegovine mora imati pravo da bude biran i bira svakog člana u Predsjedništvo BiH, jer odluke svakog člana imaju jednaku ustavnu i pravnu snagu i proizvode neposredne posljedice za sve građane, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Isključivanje građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici tzv. “konstitutivnih” naroda predstavlja diskriminaciju, što je nedvosmisleno potvrđeno presudama Europskog suda za ljudska prava.
5. Provođenje presuda Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nije političko pitanje, već predstavlja ustavnu i internacionalna pravnu obavezu Bosne i  Hercegovine i ključni uslov njenog demokratskog i europskog puta. Njihovo neprovođenje predstavlja antiustavno djelovanje i formu “tihog” državnog udara.
6. Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom nisu etnički predstavnici, već izabrani državni funkcioneri odgovorni svim građanima. Uvažavajući realne vremenske okvire, opći izbori 2026. godine trebaju se provesti prema važećem zakonodavstvu, uz jasno opredjeljenje da se do izbora 2030. godine osigura izbor jednog Predsjednika Bosne i Hercegovine na cijeloj teritoriji države.
7. Građani na izborima biraju političke predstavnike prema vlastitom uvjerenju. Sporna tvrdnja da građanin glasanjem za kandidata druge etničke grupe „bira člana Predsjedništva drugom narodu“ predstavlja zlonamjerno i neustavno tumačenje demokratskog izbornog prava.
8. Antibosanske i antieuropske politike, uz podršku susjednih hegemonističkih projekata presuđenih za ratne zločine, udružene zločinačke poduhvate i genocid, predstavljaju direktnu prijetnju opstanku Bosne i Hercegovine i moraju biti zaustavljene jasnom i odlučnom državotvornom politikom.
9. Oštro osuđujemo negiranje presuda za genocid i ratne zločine, kao i pokušaje reafirmacije presuđenih politika secesije, paradržava i etničke teritorijalizacije kroz federalizaciju ili konsocijacijsko uređenje koji su eufemizmi za dalju dezintegraciju i raspad države.
10. Da bi svi građani Bosne i Hercegovine uživali u miru i prosperitetu svoje domovine               neophodno je da se sve političke strukture prevashodno okrenu državi Bosni i Hercegovini, uvažavajući bosanskohercegovačko historijsko iskustvo u kojem isključivi stavovi ”uzmi ili ostavi”, odnosno ”ili-ili”ne mogu proizvesti ništa dobro i donijeti nikakav napredak,dok inkluzivni pristup tipa ”i-i” to može.

Ovom Deklaracijom potvrđujemo svoju punu opredijeljenost za demokratsku, pravno uređenu i europsku Bosnu i Hercegovinu, državu jednakih građana i zajedničke budućnosti.

        Za Forum mladih  Kruga 99      Za Forum Neretva Kruga 99          Za ANI Krug 99

    Muhamed Hamzić, predsjednik     Edin Batlak, predsjednik            Adil Kulenović, predsjednik

The post MOSTARSKA DEKLARACIJA o demokratskom razvoju i evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine appeared first on Krug99.