Bosanska država-nacija, hegemonijski projekti i semantički haos

Izlaganje na Krugu 99 Sarajevo, 7. IV 2019.

Senadin Lavić

Bosanska država-nacija, hegemonijski projekti i semantički haos

Zadnjih trideset godina Bosna je zarobljena u hegemonijske projekte u čijem središtu je fašistička ideologija istrebljenja drugačijeg. Rezultat te ideologije pred očima evropske i svjetske javnosti je desetine i desetine mrtvih, stotine i stotine hiljada prognanih i raseljenih, a danas stotine hiljada na migracijskim putevima ka Zapadu. Razni oblici fašističke ideologije, etnofaulizma, gaženje ljudskih prava, poricanje kolektivnih identiteta, negiranje vladavine prava i nepoštivanje suvereniteta Države Bosne i Hercegovine, doveli su do stanje opće nesigurnosti, javnog konflikta i straha među ljudima. Fašističke ideologije na ovim prostorima stvorile su stanje opće neizvjesnosti, beznađa i dezorijentiranosti. Fašističke ideologije u svojim hegemonijskim projekcijama, nažalost, potčinile su i zloupotrebile cjelokupne društvene sisteme ili bitne sadržaje tih sistema da bi se ostvarile kao povijesno-kulturne forme djelovanja i orijentiranja. Zato smo svakodnevno izloženi najmorbidnijim fašističkim stavovima u javnosti koje iskazuju pojedini političari i sveštenici, predstavnici militarnih i fašističkih organizacija, osuđeni ratni zločinci, medijski manipulatori, navodni politički analitičari i brojni drugi pojedinici i organizacije. U tome svemu postalo je vidljivo da se pokušava normalizirati ili predstaviti kao normalno svu perverziju u koju nas je fašistička ideologija dovela u zadnje tri decenije. Ako se naša egzistencija predstavi kroz fašističke kategorije kao normalna, onda je fašizam ovladao cjelokupnom kulturom. Antibosanske snage danas koriste institucije države Bosne i Hercegovine da bi se ostvarili interesi susjednih država. To znači da su u državnim institucijama postavljeni ljudi koji provode izdaje bosanske države i koji rade za interese drugih država. Državne institucije su gotovo paralizirane ili su pod totalnom kontrolom partijskih grupacija koje provode antibosansku politiku. Izdaja države Bosne i Hercegovine je krivično djelo i podliježe odgovornosti. Osnovni cilj svih hegemonijskih projekcija u zadnjih trideset godina bio je ugasiti bilo kakav oblik i mogućnost bosanskog suvereniteta ili osporiti postojanje Bosne kao države. A to je nastavak cjelokupne antibosanske politike u 20. stoljeću koja se odvijala kroz dogovaranje srpskih i hrvatskih nacionalista oko podjele bosanske teritorije i svođenje bošnjačkog naroda na religijsku skupinu. Danas taj antibosanski pakt djeluje otvoreno i destruktivno bez obzira što su njegovi ratni poduhvati sankcionirani kao zločinački. Pokušati agoniju etničkog cijepanja bosanstva predstaviti kao prirodan proces, a ne izvanjsku manipulaciju i odbaciti svaku moguću zamisao bosanske politike i nametnuti mržnju kao formu života, jeste strateška negacija Bosne. Danas živimo u stanju bez istine, u epohi globalnog meteža. U takvom mutljagu svijeta love najopasniji predatori i ostvaruju ciljeve koji ne pripadaju svijetu logike i racionalnosti ili, sasvim jasno rečeno, ljudskom moralnom držanju u vremenu porušenih vrijednosti i nepravde. Velika galama se nadvila nad pokušaj da se zločin, nenormalno djelo, izopačenost ljudskog predstavi kao nešto prirodno, normalno, čovjekoliko u našem komunikativnom kontekstu. To je prvi cilj antibosanske propagande – nivelirati događaje i aktere i sve predstaviti kao jedan nesretan sukob u kojem su se desili “neki masakri”. Ako pokušamo raskrinkati široku mrežu povijesnog destruiranja Bosne kao kulturne, političke, geografske i državne forme onda se pokazuje ciljani zahvat u polju književnosti, historijske nauke, sociologije, politologije, diplomatije, etnologije, poricanja vladavine prava i tako redom. Pritom, ako se pokuša pokazati “mehanizam” unutar kojeg se provodi dubinsko potkopavanje Bosne, njezino ciljano destruiranje, orijentaliziranje, demoniziranje, podmetanje lažiranih slika povijesti, karnevalizaciju tragedije ili pokušaj organiziranja radikaliziranih grupa, onda se odmah uključuju cijeli spletovi tumača, badaca, glasnogovornika, televizija, portala, kulturnjaka, teoretičara, medijskih plaćenika, “književnih kritičara”, obavještajaca i sveznajućih profesora za euroatlanske integracije koji koncentriranom paljbom pokušavaju anulirati bilo kakakv pristup neupitnosti “estetičkih formi” pred povijesnom zbiljom. U svemu tome se prepoznaje fašizoidna interpretacija svijeta ljudskog života! Čemu služi medijska hegemonija nad Bosnom? Dvadest i pet godina poslije genocida nad Bošnjacima u Bosni srbijansko-srpska obavještajno-propagandan djelatnost antibosanstva dostigla je trenutak krešenda, ovladala je medijskom orbitom Srbije i Bosne i kontrolira je po dubini i širini. Kontrola bosanskog komunikacijskog prostora je tolika da nismo u stanju da razumijemo sve aspekte koji nas onemogućavaju da se postavimo na neko stabilno tlo pod nogama i ona je u funkciji ekstinkcije Bošnjaka. Stalno ih se potkopava, dezavuira, cilja, opanjkava, obmanjuje, kontrolira, snima, prati. Ne dopušta im se da normalno dišu! Postali su objekti vrlo složenog procesa destrukcije svega bosanskog kroz obrazovanje, medije, kulturne sadržaje, policijske izvještaje, obavještajne zloupotrebe, namještene “igre”, iscrpljujuće javne blamaže, konfrontirane grupacije, zločine progona, genocid… Danas se politika iz Beogrda upliće u mnogobrojne poslove u Bosni, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji… Na taj način se stvara dojam srbijanske moći u regionu i ispravnosti velikosrbijanske politike. Zašto je konzervativna, desničarska politika oko nas u usponu? Prije svega, jer utopijski projekti socijalista, demokrata, liberala, laburista i komunista nisu ispunili svoja obećanja od 19. stoljeća do današnjih političkih konstrukcija. Njihova mjesta danas zauzimaju sveštenici distopije sa svojim hiljadugodišnjim nacrtima hegemonije i potiskuju humanističke znanosti i njihovu majku filozofiju iz bilo kakvog ljudskog oblika obrazovanja. Ljudi su “izigrani” obećanjima o besklasnom društvu, diktaturi radničke klase, dvosmislenom “bratstvu i jedinstvu” prepariranih četničko-ustaških birokata samoupravnog socijalizma, površnim tumačenjima Marksovih stanovišta i svjesnim zanemarivanjem političke ekonomije roba, dogmom “etničkog ključa u Bosni”, religijskim eshatologijama, naracijom o “etničko-religijskim” nacijama… Sudska presuda iz Haga ratnom zločincu Radovanu Karadžiću predstavlja odlučan korak u borbi protiv konzervativne politike i fašističke ideologije i njezinih rezultata na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ako smo još uvijek ljudska bića moramo priznati da je u Bosni ratnim zločinima i genocidom nad Bošnjacima i Hrvatima napravljena uz svu moguću logističku (vojnu, ekonomsku, diplomatsku, medijsku itd.) podršku teritorija koja je u Dejtonu imenovana kao “entitet rs”. Ono što je ljudsko u nama ne može se pomiriti s tim da djelo zločina genocida i hegemonije postoji u civiliziranom svijetu. Djela fašizma nemaju mjesto u ljudskim zajednicama! Stoga je 9. januar datum zla. Pred nam je otvorena mogućnost da razvijamo bosansku naciju kao evropski model organiziranja država! Još uvijek se naše postojanje drži u predpolitičkom ili predmodernom obliku organizacije. Pred nas se svakodnevno isporučuju obrasci organiziranja na entičkim, religijskim ili “plemenskim” formama povezanosti. U našem društvu i političkoj kulturi još uvijek nismo razvili ideju građanina kojem nisu nametnute etničko-fašizoidne sadržine isključivosti i konflikata. Naši dosadašnji pokušaji organiziranja država na tzv. južnoslavenskom prostoru su zasnovani na etnofašizmu ili iskorjenjivanju drugačijih etničkih grupa. O tome, naprimjer, svjedoči uspostava NDH ili Nedićeve Srbije. Građani se obmanjuju idejama da “jedna etnička grupa pravi naciju” ili da “jedna etnička grupa mora napraviti naciju-državu”! To jeste: da svaka etnička grupa mora imati svoju državu i sebe nazivati nacijom! Takav model se već trideset godina pokušava nametnuti u Bosni kao jedini moguć. Na tlu Bosne uspostavljen je entitet rs kao rezultat rata, genocida i srbijanske okupacije, primjer takvog antihumanog djelovanja. Pitanje je da li takav tvorevina može biti država? U Bosni je danas na djelu velika obmana, jer se građanima predstavlja da su etničke grupe, ustvari, nacije, a to znači da imaju pravo u bosanskoj državi imati svoje “državice”! A samo je Država Bosna i Hercegovina priznata kao članica OUN (Organizacije Ujedinjenih Nacija) i povrh nje na njezinom teritoriju ne može biti još neka država. Onaj ko to ne priznaje direktno negira internacionalni poredak i unutarnji poredak u Bosni. Zato je antifašizam temeljna politička ideja našeg postojanja na ovim prostorima, ako ne želimo dopustiti da nas fašistička ideologija mržnje, iskorjenjivanja drugog i progona povijesno poništi. Pojmovna pometnja ili semantička zbrka nastaje kada ideologizirane predstave o ljudskom životu postanu dominantne, a znanost zanijemi pred lažnim slikama zbilje! U našoj društvenoj stvarnosti ideološka konstrukcija zbilje ima posebno dominantnu ulogu i često se čini da je to jedina moguća interpretacija smisla društvenog života ljudi. Tada se pervertiraju pojmovi smisla ljudskog života, nacije, naroda, države, politike, ekonomije, univerziteta, znanja, vjerovanja i tako redom. U tom semantičkom haosu dominiraju proizvojnosti i nastaje društvo neznanja kojim manipuliraju fašističke politike nacionalističih lidera. U epohi etnicizma ili dominacije etničko-religijskih narativa potpuno je zanemaren govor o bosanskoj državi. Čini se, nažalost, kao da je važnija pripovijest o etničkim konstrukcijama identiteta nego država Bosna koja je potpuno zanemarena. Neprestano se pojmovi nacija i narod izjednačavaju, što iz neznanja, što iz navike i nepromišljenog govora, a to onda u političkom govoru stvara priličnu zbrku. Nacija je pravno-politička kategorija koja misli sve građane jedne države koji stoje u javnopravnom odnosu prema državi. S druge strane, narod je kulturno-psihološka kategorija koja podrazumijeva identitetne oznake važne za jednu etničku grupu. Ne slučajno, sve se bosansko razlaže na tri naroda, na tri etničke grupe, na tri religijske zajednice, općenito na troje, kao da je to jedini smisao života u Bosni… U tome se pojavljuje dvostruka mogućnost: prvo, da se sa strane neprestano utiče na Bosnu i drugo, da se Bosna predstavlja kao konstituirana ili sastavljena od tri etničke grupe. Time se krivotvori bosanska povijest… Neprestano se ponavlja da je Bosna država “tri konstitutivna naroda” (etnotrinitet), a ne govori se da je to država “svih njezinih građana”. Između ova dva iskaza stoji sva naša dezorijentiranost u vezi s Bosnom i bosanskom državotvornom svijesti. Nas već dugo pripitomljavaju ili navikavaju da Bosnu posmatramo kao državu “tri naroda”, a ne “državu građana”. To je osnov etnokratije i etnopolitike koji u sebi sadrži prikrivene intencije susjednih nacionalnih projekata prema Bosni, te se u tome prepoznaje dominacija jedne interpretacije koja po svome ishodištu nije bosanska. Zato je politika u Bosni određena stalnim vraćanjem u neko imaginarno predpolitičko stanje u kojem dominira predstava naroda kao jedne političke jedinice u sebi homogene, monolitne i odijeljene od drugih sličnih jedinica na svome teritoriju. Krivotvori, također, se nazive entiteta, jer se manji entitet predstavlja kao republika i govori se o republičkim institucijama, a ne o entitetskim institucijama. Ustvari, radi se o entitetu, to je samo entitet koji se zove “rs”, dakle, on nije republika, nego entitet ili administrativni dio države Bosne i Hercegovine koji je multietnički. Propagandno se stvara dojam da je to neka republika, a ne administrativni entitet Bosne. Karadžićeva ratna tvorevina ne može se ničim opravdati. Država Bosna nije sastavljena od entiteta i naroda – ona se sastoji od konstituentnih elemenata. Država Bosna nije složena država – ona je prosta visokodecentralizirana država. Njezin Ustav (Anex IV) može biti čitan i sa druge strane, dakle, ne samo u etničko-kolektivističkom ključu. Isto se radi s državnim institucijama koje se predstavljaju kao zajedničke institucije. O državi se govori kao o “nefunkcionalnoj i nemogućoj državi”. Država se predstavlja kao nešto privremeno, neprirodno, slučajno, što treba hajdučki podrivati i pljačkati, njezine zakone rušiti i neprovoditi odluke sudova. Svugdje u svijetu, u kursnim listama, valuta se zove bosanska marka (BAM), a mi samo ponavljamo “konvertibilna” marka, dakle, naglašavamo jedno svojstvo bosanske marke to da je ona konvertibilna ili zamjenljiva za druge svjetske valute u internacionalom sistemu. Da li nam neko zabranjuje da svoju valutu zovemo bosanska marka? Svi tvorci entiteta “rs” su osuđeni kao ratni zločinci. Ono što su oni stvorili je genocidna tvorevina ili djelo zločina. Umjesto kultiviranosti i finog ljudskog individualiteta promovira se primitivizam! Danas se ti osuđeni ratni zločinci pojavljuju u javnosti i nastavljaju svoju umobolnu fašističku politiku. Oni drže govore omladini, simpatizerima političkih partija, ljudima u religijskim ustanovama ili studentskim domovima; oni govore o Bogu, moralu i pravdi, a do jučer su ubijali djecu, žene i starce! Ahmići 16. aprila 1993. godine Studentska udruga i predstavnici Crkve u Zagrebu organizirali su predavanje ratnog zločinca Darija Kordića, koje je o temi “Bog iza rešetaka” održao u zagrebačkom studentskom domu “Stjepan Radić”. Da li je moguće zaboraviti i sakriti da je D. Kordić osuđen za ratne zločine u Lašvanskoj dolini, među kojima je najteži ubijanje 116 civila u selu Ahmići 16. aprila 1993. godine? Među ubijenim civilima su bile žene i djeca, a najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba. Možemo li to zaboraviti?
Please follow and like us:
error