INICIJATIVA ZA OSNIVANJE EU-BIH FONDA ZA EKONOMSKI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE

 Nevladine organizacije

Pokret za Tuzlu i Krug 99

SARAJEVO, Februara, 2015. godine

 ELABORAT O EKONOMSKO-FINANSIJSKOJ OPRAVDANOSTI OSNIVANJA EU-BIH FONDA                      ZA EKONOMSKI RAZVOJ

                 BOSNE I HERCEGOVINE

UVOD

 

Dramatične promjene u pogledu vlasništva nad materijalnom i finansijskom imovinom događaju se u državama srednje i jugoistočne Evrope nakon pada komunizma, odnosno uvođenja demokratije u društveni system, te kapitalizma i pravila tržišta u ekonomiju.

Posebnu pažnju u tim državama ima privatizacija i denacionalizacija, ali i pitanje državne imovine. Preciznije, ostaje pitanje koja imovina ostaje u državnom vlasništvu, ko njom upravlja i raspolaže, na osnovu kojih načela i sa kojim ciljevima. Ukratko, u većini tih država pojavila se potreba uvođenja modela upravljanja koji je karakterističan za privatni sektor, te je uvedeno upravljanje državnom imovinom preko specijaliziranog pravnog lica/institucije, čiji je zadatak poslovanje državnom imovinom, u duhu dobrog domaćina odnosno menadžera.

S obzirom na to da je pitanje državne imovine društveno i politički izrazito važno i aktuelno u Bosni i Hercegovini, željeli smo uz komparativnu analizu o statusu državne imovine, njenom upravljanju i raspolaganju, da otkrijemo društvene  zakonitosti koje determinišu postojeće stanje u ovoj oblasti, ta da na osnovu univerzalnih pravnih i ekonomskih načela i principa ponudimo racionalan prijedlog, koji bi državnu imovinu stavio u funkciju ekonomskog ravoja.

 

. 2.  Pravni kontinuitet  imovine Bosne i Hercegovine kao faktor za osnivanje Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

2.1. Historijsko-pravni osvrt na korijene problema vezane za državnu imovinu

 

Historijsko pravni kontinuitet odražava jedan od elemenata državnosti Bosne i Hercegovine, koji se pojavljuje uz prefiks države kao neodvojiva sastavnica državne imovine, što između ostalog jeste i posljedica državotvorne tradicije Bosne i Hercegovine. Pojavni oblici državne imovine datiraju unatrag više od stotinu godina i jasan su pokazatelj da se državna imovina vrlo značajno iskorištavala. Utvrđena pravila raspolaganja i upravljanja državnom imovinom u građansko-pravnom smislu jesu odraz uređenja ove oblasti i ona se manifestuju do današnjih dana, obzirom da imamo prisutne oblike evidentiranja državnih zemljišta koja se vode kao državna, što sa ove vremenske distance ujedno znači da pravo državnog vlasništva nikada nije dolazilo u pitanje. Upotreba državne imovine BiH u skladu sa teritorijalnim suverenitetom i integritetom dovodi se u pitanje ponajprije zbog asimetrične Ustavne strukture, gdje je država taoc politike. Iskorištavanje državne imovine najvećim dijelom se svodi na upravnopravni aspekt, dok u građanskopravnom smislu imamo tek sporadične slučajeve koje su odraz pritisaka, a ne posljedica utvrđene strategije upravljanja državnom imovinom. Kontinuitet državnosti je jemac opstanka državne imovine, stoga negiranje vlasništva države nad vlastitom imovinom, zadire u elementarno pravo nepovredivosti privatnog vlasništva.

U cilju ostvarenja elementarnih funkcija, država između ostalog na raspolaganju ima i državnu imovinu koja u savremenom poslovanju može poslužiti kao garancija za (ne)ispunjenje ugovornih obaveza, zatim zaloga, hipoteka kako u poslovanju tako i finansiranju projekata od šireg društvenog značaja. Limitirana ovlaštenja na korištenju ovog značajnog resursa, jesu dobra podloga za budućnost, obzirom da su imovinska prava konzervirana, te sa pristupom Euroatlanskim integracijama možemo očekivati i povoljniju političku klimu u pogledu kako prava raspolaganja, tako i prava upravljanja u skladu sa dostignutim standardima javnog menadžmenta. Dosadašnja iskustva pokazuju maćehinski odnos spram državnog vlasništva, a nadležne institucije svojim nečinjenjem doprinose aktivnoj ulogi i pokušajima negiranja i uzurpiranja državne imovine.

Kontinuitet države BiH i državne imovine uzajamno se prožimaju, tako da kroz historijske etape prolaze zajedno, čineći nerazdvojne elemente i doprinose spoznaji da identifikacija jednog elementa nužno iziskuje identifikaciju drugog. Problematika pravnog statusa državne imovine se tiče države BiH, obzirom da neuređeni imovinskopravni odnosi u ovoj oblasti mogu proizvesti dalekosežne negativne posljedice u pravnom prometu državnom imovinom. Pitanja ko i kako upravlja državnom imovinom od iznimnog su značaja, prije svega, za ukupni razvoj države. Dugoročne konsekvence dobrog ili lošeg upravljanja u nekoj zemlji ne utječu samo na današnje stanovnike, nego i na buduće naraštaje.

 

U uvjetima neriješenog pravnog statusa državne imovine, upravljanje državnom imovinom u skladu sa standardima modernih država jedan je od prioritetnih zadataka javne uprave. Dešavanja u proteklom periodu na ovim prostorima, u historijskom kontekstu, uzrokovana čestim promjenama oblika državnog uređenja doprinijela su tome da uređenje, odnosno pravno reguliranje i status državne imovine nisu jasno definirani. Kao jedan od glavnih razloga bespravnog korištenja i upravljanja državnom imovinom jeste i nepostojanje zakona o državnoj imovini, jedinstvenog registra državne imovine na državnom nivou, čemu najviše doprinose duboki historijski korijeni povezani direktno sa političkim, ekonomskim, institucionalnim, pravnim, kao i sociološkim problemima, koji su državnu imovinu doveli u nezavidan položaj.

 

U prošlosti, drastične turbulencije iskazane kroz izmjenu ekonomsko-socijalne strukture u kojoj je imovina stečena na ovakav način postala državna, da bi u narednom periodu bila pretvorena u društvenu gdje titular nije bio poznat. Nakon disolucije SFRJ ta imovina bila je ponovo pretvorena u državnu na temelju Zakona o pretvorbi društvene svojine u državnu imovinu.

 

Promjenama državnog uređenja problem je tek parcijalno rješavan prema potrebama koje je nalagala aktuelna politička situacija, koja što zbog objektivnih okolnosti, što zbog nepostojanja jasno definiranog dugoročnog plana na izgrađivanju državnosti prema vlastitim aspiracijama na ovim prostorima i nije mogla polučiti neko bolje rješenje po ovom pitanju. Preuzimanje pojedinih pravnih propisa iz jednog političkog sistema u drugi bila je konstanta, dok rješavanje samog problema nikada do kraja nije jasno definirano, izuzev nekih djelimičnih rješenja. Razlozi ovakvom katastrofalnom stanju su objektivne prirode, pretvorbom iz državne u društvenu imovinu smatrano je da imovina koja je tretirana kao društvena predstavlja dobro svih građana, tako da stvarni titular nije bio poznat te je i dalje bilo raspostranjeno mišljenje da je društvena imovina zapravo imovina svih građana BiH, što je bio dodatni otežavajući faktor kod iznalaženja rješenja za provođenje reformi u ovoj oblasti. Društvena imovina nije mogla odgovoriti potrebama koje su dolazile sa novim društveno-političkim uređenjem, pa je kao neminovna uslijedila pretvorba društvene u državnu imovinu.

Tranzicija koja je zahvatila bivše komunističke sisteme nalagala je uvođenje tržišne ekonomije, stoga je postojeći vid uređenja državne imovine za posljedicu imao zastoje kod provođenja reformi, kako u javnom sektoru, tako i uvjetima prilagođavanja tržišnoj utakmici. Period nakon „završene“ pretvorbe društvenog u državno vlasništvo obilježava postupak provođenja privatizacije privrednih subjekata koji su najvećim dijelom bili u društvenoj svojini. Nadležnost za privatizaciju državnog kapitala u preduzećima neprirodno je pripala entitetima koji su preko svojih Agencija za privatizaciju izvršili prodaju državnog kapitala u preduzećima, a da država od toga nije imala neke koristi. Nesagledive štetne posljedice prouzrokovane lošom privatizacijom strateških privrednih subjekata narušile su ugled države, kako unutar njenih granica, tako i u svijetu. Državna imovina kao najobimnija, ali i najvrednija stavka predstavljala je inicijalnu kapislu kod prelaska iz planske u tržišnu ekonomiju, gdje je imala vrlo značajnu ulogu u pogledu svojih kapaciteta, ali i prilagođavanja novom poimanju sistema društvene vrijednosti.

 

2.2. Pravni Kontinuitet društvenedržavne imovine

 

Kontinuitet državne imovine prenijet je na novu državu koja je preuzela sva imovinsko pravna ovlaštenja, te po principu prava sljedništva postala vlasnik imovinsko pravnih dobara kako na pokretnoj, tako i na nepokretnoj imovini. Značajno je napomenuti da prevrati koji se dešavaju kroz historiju pokazuju ulogu države kao aktivnog subjekta u kreiranju okruženja, kako sa upravno pravnog, tako i sa privatno pravnog odnosa državne imovine BiH.. Definicija prava svojine glasi:„Svojina je najšire i sadržinom najbogatije pravo: najpotpunije koje postoji na stvari povodom nje u jednom pravnom poretku „[1]

 

U okviru teritorijalno–političkih ingerencija koje su joj pripadale SR BiH je upravljala imovinom u društvenom vlasništvu preko republičkih organa, odnosno nekretnine koje su prešle u društveno vlasništvo dospjelošću, po pravilima građanskog prava, vlasništvo su pravnih sljednika onih društveno-pravnih osoba koje su dospjelošću stekle pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja.[2] Društvena imovina općenito predstavlja onaj oblik imovine kod koje se kao titular javlja društvo kao cjelina. Prema ustavnom načelu društvena imovina koja se nalazila na teritoriji jedne od republika ili autonomnih pokrajina je bila tim republikama ustupljena na upravljanje, ukoliko se to ne bi kosilo sa državnim interesima, ali je država i dalje imala primat kod prava raspolaganja, prava korištenja i prava upravljanja imovinom u skladu sa državnim potrebama.[3] Prejudicirano je da svaka od šest republika SFRJ jeste vlasnik imovine na svom teritoriju, ali samo u slučajevima disolucije postojao je osnov za preuzimanje iz posjeda u vlasništvo (nijedan subjekt, uključujući tu i susjedne države, niže nivoe vlasti u BiH nije imao pravo svojatanja društvene imovine), što se u narednom periodu pokazalo kao optimalno rješenje pitanja društvene imovine SFRJ.

 

Napuštanje nevlasničkog koncepta društvenog vlasništva kao neminovnu je nametao i promjenu organizacionog oblika preduzeća, pa su umjesto dosadašnjih organizacija udruženog rada predviđena preduzeća koja su imala formu dioničarskih društava i društava sa ograničenom odgovornošču.[4] Imovina u vlasništvu države predata je na upravljanje organima uprave koji su je koristili za potrebe obavljanja državne službe, dok imovina koja se nalazila u društvenoj svojini, a nije bila korištena za državne potrebe odnosno nalazila se u zemljišnim knjigama evidentirana kao društveno vlasništvo predstavljala opće dobro dok stvarno nije bila privedena namjeni.[5] Stjecanja prava svojine fizičkih lica na stvarima koje se nalaze u društvenoj svojini je predstavljalo suprotnost općoj tendenciji u razvitku tekovina socijalizma.[6]  Pravni osnov zaštite društvene imovine bio je sadržan u ustavu, dok status ostale imovine u koju spadaju javna dobra i to: šume, rijeke, jezera, more bila su dobra u općoj upotrebi ustupljena privrednim subjektima, ukoliko nisu potpadala pod građanskopravni režim, odnosno koje teorija građanskog prava određuje kao stvari koje su van prometa (res extra commercium). Upravljanje društvenom imovinom odvijalo se najvećim dijelom stihijski, bez nekih jasnih dugoročno definiranih planova proizašlih iz potreba tržišta, što je dodatno usložnjavalo situaciju same imovine, jer je u biti takva imovina gubila na vrijednosti, kako dijelom zbog neadekvatne iskoristivosti potencijala kojima je raspolagala, tako i zbog samog društveno-političkog uređenja koje je limitiralo poduzetnički duh.

 

 

2.3. Pravni status Društvene imovine u R BiH kao korijen problema za rješavanje pitanja državne imovine

 

Tranzicija iz socijalizma u kapitalizam u BiH je započela 1990. godine u uvjetima velike političke nestabilnosti i nemilih političkih dešavanja u Jugoslaviji. Dugogodišnji period socijalistickog samoupravanog sistema privređivanja, planske privrede organizirane putem organizacija udruženog rada (SOUR, RO, OOUR), uređenog Zakonom o udruženom radu (tzv. ZUR), imanentnog bivšim socijalističkim sistemima, uslijedila je promjena institucija koja se velikim dijelom ispoljavala u jedinstvenom naporu da se transformira državna ili društvena svojina te da se prilagodi tržišnim odnosima, kako bi se privatizirao državni kapital. Pojmovno, tranzicija obuhvata procese prijelaza sa modela socijalističke netržišne ekonomije na tzv. model tržišne ekonomije, odnosno od državnog (administrativnog) reguliranja na samoreguliranje privrednih tokova, uz tržišni mehanizam.[7] Deklarativnim prijelazom sa planske u tržišnu ekonomiju pravni režim društvenog vlasništva se pokazao kao nefunkcionalan i postao je limitirajući faktor u razvoju privrede što je bila neminovna posljedica postranzicionih kretanja zemalja socijalističkog bloka. Državni kapital zastupljen u bankarskom i privrednom sektoru nije mogao odgovoriti potrebama tržišta, pa je stoga trebalo poduzeti hitne mjere na privatizaciji ova dva vrlo bitna segmenta privrede. Privatizacija državnog kapitala odvijala se po teritorijalnom principu,[8] na bazi čega su i oformljene agencije za privatizaciju na entitetskom nivou[9],  dok samo pitanje rješavanja državne imovine u BiH nije ni do danas normativno regulirano Postojala je pravna presumpcija da, ako je BiH sljednik bivše SFRJ, po automatizmu je i jedini titular, što i jeste jedino pravično rješenje ukoliko se budu ispoštovale međunarodne konvencije i ugovori jer imaju nadnacionalni karakter[10]. Međutim, dešavanja na ovim prostorima su ne samo zaustavila taj proces već i otvorila mnoga druga pitanja načina rješavanja tranzicije u postkomunističkim sistemima bivše Jugoslavije, za koje se ispostavilo da predstavlja veoma težak proces.

Proglašenjem nezavisnosti, R BiH je nastavila državno-pravni kontinuitet kao pravna sljednica SFRJ, odnosno SRBiH. Upravo će ovo biti presudan momento kod očuvanja teritorijalne neovisnosti suverenosti i nezavisnosti.[11] Društvena imovina SRBiH proglašenjem neovisnosti po pravu sljedništva prelazi u vlasništvo međunarodno priznate države RBiH koja je bila jedini legitimni titular nad državnom imovinom.[12] Nepostojanje zakonske regulative lex specialis koja je trebala pravno zaštititi državnu imovinu, predstavljat će problem iznalaska načina za rješavanje pravnog statusa državne imovine. Sam čin međunarodno pravnog priznanja istovremeno je podrazumijevao da država ima apsolutnu pravnu jurisdikciju nad teritorijem koji joj pripada, odnosno vrijeme od kada se državna imovina vezuje za BiH jeste dan proglašenja nezavisnosti što je potvrdio svojevremeno i ured Visokog predstavnika u izvještaju o popisu državne imovine. Međunarodnopravno priznanje nezavisnosti, odnosno konstatiranje raspada Jugoslavije u svim republikama podrazumijevalo je nastavak državnosti država sljednica, ili preciznije, u pogledu imovinskih prava radi se o nasljeđivanju prava i obaveza između države prethodnice i države sljednice, nastavak kontinuiteta. Za upravljanje društvenom imovinom nije postojao neki utvrđeni plan, jer ova oblast samom transformacijom sa jednog modela upravljanja na drugi model koji je bio u suprotnosti sa ideologijom poimanja društvenog vlasništva, predstavljao je svojevrsnu novinu, pri čemu organi vlasti nisu bili u stanju nešto više učiniti uzimajući i druge probleme koji su opterećivali aktuelnu vlast. Zaštita društvene imovine dijelom je učinjena Zakonom o prometu nepokretnosti koji je dopunjen odredbama koje su zabranjivale promet određenim nekretninama u društvenom vlasništvu.[13].  Svrha zakonske izmjene je u zaštiti od otuđenja nekretnina koje su u državno, odnosno društveno vlasništvo prešle na osnovu određenih zakona, kojima je provođena nacionalizacija ili oduzimanje privatnog vlasništva, a koje su trebale biti predmet restitucije.[14]

2.4. Analiza pretvorbe sredstava društvene svojine u državnu svojinu

Sami način rješavanja pravnog statusa društvene imovine iziskuje navođenje kategorija imovinskih dobara koja čine društveno vlasništvo. Pravo svojine je u granicama zakona najšire pravo držanja, korišćenja i raspolaganja jednom stvari, koje se može isticati prema svim trećim licima.[15] Postupak transformacije društvenog vlasništva u privatno provodi država kao opći nosioc društvenog vlasništva nadležan za transformaciju, prije svega kod donošenja zakona iz ove oblasti. Prema Zakonu o pretvorbi društvene svojine[16] (donijela Skupština R BiH), utvrđeno je da BiH postaje nosilac prava svojine na imovini u društvenoj svojini, ali nije izvršena precizna formulacija koja imovinska prava mogu biti predmet društvene svojine. Navedeni su samo određeni dijelovi imovine na kojima se izričito zabranjuje pravo raspolaganja Federaciji BiH.

Za razliku od Republike BiH, sredstva u svojini, npr. Republike Srbije čiji je ona titular, zaštićena su zakonom koji navodi koja imovinska prava mogu biti  predmet državne svojine Republike Srbije.[17] Promjena vlasništva provodila se pretvorbom društvenopravnih osoba u vlasničkopravne subjekte, odnosno pretvorba stvarnih prava na stvar u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva njihovih ovlaštenika ili u pravo vlasništva države BiH, njenih entiteta RS, BiH i FBiH – jedinica lokalne samouprave kantona, općina, ali i obavezom provođenja restitucije i denacionalizacije ranijim vlasnicima imovine, pomenutih nivoa vlasti.

Knjiženje državne imovine imperativ je za BiH ili nastavak kontinuiteta države na imovini koja joj pripada u skladu sa modificiranom ustavnom strukturom. Ukoliko je Ustavom zagarantiran kontinuitet BiH, Ustav je jemac i kontinuitetu državne imovine, u protivnom imamo fikciju državnosti na papiru de facto, ali ne i de iure. Osnovni pravni učinak upisivanja stvarnih prava na nekretninama, obaveznih prava na nekretninama, ličnim odnosima nositelja tih prava, odnosno pravnih činjenica jeste publikacija određenih ličnih odnosa kojima se daje vanjska vidljivost tim pravima koja ukazuju ili utječu na pravno stanje na nekretnina i mogućnost raspolaganja pravima na nekretninama.

2.5. Analiza statusa državne imovine Bosne i Hercegovine – državno vlasništvo

Svako politički organizirano društvo manifestira se kroz postojanje države, iz čega proizilazi prirodno pravo države da posjeduje imovinu i njome raspolaže. Problem određivanja titulara na društvenom vlasništvu bivše SFRJ predstavlja jedno od rudimentarnih pitanja više političkog nego pravnog karaktera za BiH. Imovina koja se u SFRJ vodila kao društveno vlasništvo nakon disolucije postala je vlasništvo država sljednica na čijem se teritoriju ta imovina nalazi. Kao jedan od načina, derivativno sticanje postoji kad neko “izvodi svoje pravo iz prava svoga prethodnika“, a originarno kad vlasnik “ne izvodi pravo iz prava prethodnika nego iz drugih pravnih činjenica.“[18] “Njegovo pravo je originarno jer se osniva na izvornim, samostalnim pravnim činjenicama, a ne na onima na kojima se osniva pravo prethodnog vlasnika“[19]

Derivativni način stjecanja državne imovine BiH kao sljednik izvodi iz prava svog prethodnika, u ovom slučaju to je SRBiH, drugim riječima – kontinuitet državnosti podrazumijeva i kontinuitet imovine i imovinskih prava. Država kao zakonski sljednik ima obavezu uređivanja statusa državne imovine u skladu sa njenom modificiranom ustavnom strukturom, što se potvrđuje kroz samo pravo sljedovanja na međunarodnom nivou.

 

Države potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma ujedno su garant državne imovine što znači da je, pored Sporazuma o pitanjima sukcesije, na snazi još jedan akt međunarodnog karaktera. Unutrašnjim državnim uređenjem BiH nastalim nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma [20], država BiH se sastoji od dva entiteta, ima svoje nadležnosti i priznaje se kontinuitet između SRBiH i BiH.[21].

 

Razlučivanje državnog kapitala u preduzećima i ostale državne imovine koja je bila izuzeta iz pravnog prometa imovine izvršeno je okvirnim zakonom o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH.[22]. Neriješenim pravnim statusom državne imovine nastaje pravni vakuum za moguće zloupotrebe i neovlašteno raspolaganje imovinom u državnom vlasništvu te je neophodno donošenje propisa kojim bi se ta imovina stavila pod pravnu zaštitu.

 

Otklanjanje sličnih pojava zloupotrebe državne imovine spriječeno je nametanjem Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, nametnutog od strane Visokog predstavnika za BiH.[23] U nedostatku adekvatnih zakonskih rješenja po pitanju državne imovine problem se pokušao dijelom riješiti formiranjem Komisije za državnu imovinu [24] na nivou BiH, čiji je primarni cilj, prije svega, izrada kriterija za utvrđivanje državne imovine i izrada nacrta zakona o državnoj imovini.

 

Široka oblast državne imovine bez kvalitenijih mehanizama zaštite ostavlja prostora za moguće zloupotrebe i neovlašteno raspolaganje i upravljanje imovinom u vlasništvu države, što dodatno pogoršava lošu reputaciju države u međunarodnim okvirima. Državna imovina, bez obzira na titulara prava vlasništva nad tom imovinom, predstavlja imovinu svih građana i čini vrlo značajan resurs države, a od načina rješavanja ovog pitanza mnogo zavisi i dalja perspektiva BiH. Razlozi konfuznog stanja državne imovine su odraz nepostojanja političke volje predstavnika entiteta da predaju državi što je njeno. Neosporno je da BiH kao država mora imati imovinu koja se nalazi rasprostranjenana cijelom njenom teritorijom, potrebnu za funkcioniranje državnih institucija i ispunjavanje međunarodnih obaveza i ugovora kojih je potpisnik. Primat na državnom vlasništvu imanentan je BiH, jer pravo na imovinu crpi iz prava svog prethodnika, koji svojinu prenosi na svog sljednika sa svim teretima i ograničenjima.[25]

 

Pitanje vlasništva nad državnom imovinom u osnovi je pravno formulirano jer i općine, kantoni, entiteti jesu dio države koja je međunarodno pravni subjekt. Na stvari u vlasništvu države i drugih osoba javnog prava primjenjuju se ista pravila kao i za stvari fizičkih osoba i pravnih osoba privatnog prava, osim ako zakonom nije što drugo određeno,[26] što je dobra osnova za zaštitu državne imovine. Osim toga, pravo države BiH da regulira pitanje državne imovine proizlazi i iz odredbe člana IV/4.e) Ustava BiH. Naime, ukoliko se imaju u vidu svi prethodni zaključci, prvenstveno da država BiH ima pravo nastaviti regulirati državnu imovinu, odnosno da je titular državne imovine, a da odredbe člana IV/4.e) Ustava BiH propisuju nadležnost Parlamentarne skupštine u ostalim pitanja koja su potrebna za provođenje dužnosti države, a da državna imovina reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, nedvojbeno je da navedena odredba daje ovlaštenja državi BiH, odnosno Parlamentarnoj skupštini da regulira pitanje državne imovine. Prema tome, ovdje se radi o isključivoj nadležnosti BiH koja proizlazi iz čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH.[27].

 

Uvažavajući sve historijske okolnosti, analizom pravno-historiskih korijena vezanih za  probleme državne imovine, zatim  analizom pravnog kontinuiteta društvene imovine, analizom   pravnog statusa društvene imovine u R BiH,  zatim analizom pretvorbe sredstava društvene svojine u državnu svojinu i analizom statusa državne imovine BiH, možemo izvesti nedvismislen zaključak da je Država Bosna i Hercegovina  jedini i isključivi vlasnik društvene imovine SR Bosne i Hercegovine. Prema tome Pravni kontinuitet  vlasništva imovine Bosne i Hercegovina  je neupitan, te kao takav nije ograničavajući faktor za osnivanje Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3.Analiza aktivnosti vezanih za rješavanje pitanja državne imovine Bosne i Hercegovine kao faktora za osnivanja Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

3.1.Analiza  dosadašnjih pravnoformalnih radnji u rješavanju pitanja vezanih za državnu imovinu

 

Od raspada Jugoslavije u 1992. godini, doneseno je mnoštvo zakona i odluka kojima se reguliše kako priroda imovine u BiH, tako i privatizacija javne imovine[28]. Zakonodavstvom koje su donijeli organi BiH nakon stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma[29] samo su djelimično riješena predmetna imovinska prava države i drugih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini u odnosu na ranije postojeću društvenu imovinu – uključujući i imovinu bivših tijela na saveznom nivou SFRJ i bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH).[30]  Taj process se odvijao u nekoliko pravaca i  odvijao se u više faza, kroz različite institucionalne forma proizašle iz pravnih normi koje nisu u potpunosti zadovoljile društvene interese svih građana u BiH. Osnovu čini potpisivanje  Sporazuma o sukcesiji, zatim formiranje Komisije za državnu imovinu, i formiranje Tima za popis državne imovine.

 

  1. A. Sporazum o sukcesiji

 

Sporazumom o sukcesiji utvrđena su i riješena prava, imovina, potraživanja i dugovanja izmedu država sljednika SFRJ. To je obuhvatalo i dio nepokretne imovine dodijeljene prema ugovoru Bosni i Hercegovini. Potpisivanjem Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ u 2001. godini i stupanja na snagu ovog ugovora u junu 2004. godine, organi vlasti BiH ponovili su svoje aktivnosti u sveobuhvatnom rješavanju pitanja vlasništva koje se odnosilo na ranije postojeću javnu imovinu. Medutim, ono što je proizašlo iz rješavanja imovinskih interesa BiH vis-à-vis drugih država slijednika SFRJ bio je unutrašnji spor u pogledu raspodjele vlasništva nad ovom imovinom izmedu države i ostalih nivoa vlasti. U ovom kontekstu, 24. septembra 2004. godine, Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira pozvao je vlasti BiH da pronadu “trajno rješenje” za “pitanje države imovine” u BiH.[31]

 

 

 

 

  1. Komisija za državnu imovinu

 

Dana 16. decembra 2004. godine, Vijece ministara BiH (VM) osnovalo je svojom odlukom Komisiju za državnu imovinu (Komisija)[32] zaduženu za “izradu kriterija za utvrdivanje državne imovine i njenu raspodjelu izmedu Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i za donošenje propisa o upravljanju tom imovinom, te za predlaganje nacrta zakona o pravima vlasništva i upravljanja državnom imovinom.”[33]

 

Za potrebe rada Komisije, odlukom se generalno definiše državna imovina kao pokretna i nepokretna imovina koja pripada državi BiH na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, pokretna i nepokretna imovina na koju je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalisticka Republika Bosna i Hercegovina (SRBiH) i bilo koji od njenih organa prije 31. decembra 1991. godine, te imovina koja se smatra predmetom raspodjele nakon izvršene analize zemljišnih knjiga i katastara. Štaviše, za potrebe utvrdivanja državne imovine u vlasništvu institucija BiH, entiteta i Brcko Distrikta BiH, odlukom se utvrduje imovina koja spada u prethodno navedene kategorije“… bez obzira da li se, na dan donošenja ove odluke, smatra vlasništvom ili posjedom, ili je upisana kao imovina bilo kojeg nivoa vlasti ili javne organizacije u Bosni i Hercegovini i bez obzira da li je tom imovinom, u periodu od prestanka postojanja Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, na bilo koji nacin ili u bilo kojem obliku raspolagalo neko pravno lice ili organ javnog ili privatnognkaraktera.”[34]

 

Dana 18. marta 2005. godine, visoki predstavnik donio je zakone na državnom i entitetskom nivou kojima se privremeno zabranjuje prenos državne imovine kako bi se osiguralo da kašnjenja u izradi održivog rješenja pitanja vlasništva nad državnom imovinom ne dovedu do prodaje i/ili opterecenja ove javne imovine. Ovi zakoni, kojima se privremeno zabranjuju prenosi vlasništva nad državnom imovinom, popraćeni su posebnom odlukom visokog predstavnika kojom se dopunjuje mandat Komisije kako bi se u njega uključila i ovlast za izuzimanje odredene državne imovine od zabrane prenosa vlasništva.

 

Uprkos mandatu Komisije da predlaže širok dijapazon zakonodavnih i regulatornih rješenja, ukljucujuci i ona putem analize katastra, zemljišnoknjižne evidencije i drugih javnih registara, Komisija nije inicirala popis državne imovine. Umjesto toga, aktivnosti Komisije su se – od njenog osnivanja pa do danas – usredsredile prvenstveno na izradu kriterija za utvrdivanje vlasništva nad državnom imovinom BiH, entiteta i Brcko Distrikta BiH, izradu nacrta zakona za primjenu kriterija i rješavanje zahtjeva za izuzimanje od zabrane prenosa državne imovine. Premda je Komisija postigla neznatan napredak u izradi jedinstvenog nacrta zakona kojim se rješavaju pitanja vlasništva nad državnom imovinom, njene dugotrajne aktivnosti ipak su naglasile potrebu za popisom i dovele su do osnivanja Radne grupe za vršenje popisa imovine. Nakon neuspjeha Komisije da postigne sporazum, bilo u vezi s kriterijima za raspodjelu državne imovine, bilo u vezi sa zakonom kojim bi se isto provelo tokom njenog prvobitnog mandata, novi članovi su imenovani 19. jula 2007.godine.

 

Dana 23. oktobra 2007. godine, ponovno konstituisana Komisija usvojila je kompromisne kriterije.[35] Uprkos njenom usvajanju, u razdoblju od više od godinu dana Komisija je ostala duboko podijeljena i nije bila sposobna da pretoči kompromisne kriterije u nacrt zakona. Prepustila je mnoga od spornih pitanja, prvobitno u 2007. godini, Vijeću ministara, a potom u novembru 2008. godine, paralelnim diskusijama izmedu lidera političkih stranaka.[36] Medutim, ni Vijeće ministara ni lideri političkih stranaka nisu postigli sporazum o praktičnom značenju kompromisnih kriterija odnosno mehanizmima prema kojim Komisija to treba pretočiti u nacrt zakona. Medutim, ono što je proizašlo iz ovih aktivnosti bio je širok sporazum među interesnim stranama o potrebi da se izvrši popis državne imovine kao osnovni element održivog rješenja pitanja državne imovine.

 

Kompleksnost problema pokazala se u toku samog rada komisije, koja nije uspjela ponuditi rješenje prihvatljivo članovima komisije, tako da od rada ove komisije neke značajnije koristi i nije bilo. Pored ovog osnovnog zadatka, zbog kojeg je i osnovana komisija, druga namjena je bila razmatranje i izuzimanje od zabrane raspolaganja određenom državnom imovinom, odnosno dodjeljivanje državne imovine za potrebe od državnog značaja. Ovaj zakon je u više navrata produžavan sa istim ciljem zaštite državne imovine od neovlaštenog raspolaganja trećih lica. Posljednji put rok važenja zabrane bio je tačno vremenski određen i produžen do 30. juna 2008. godine. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom je 25. juna 2008. izmijenjen osmi put i produžen je rok ad Kalendas Graecas do “potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja raspodjele državne imovine između države BiH i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira ili dok Visoki predstavnik drugačije ne odluči“, čime je državna imovina bila izuzeta iz prometa i nalazila se pod zaštitom do donošenja zakonskog rješenja na nivou BiH.

 

Postupak za izuzimanje od zabrane raspolaganja državnom imovinom povjeren je komisiji Vijeća ministara BiH koja će, ispostavit će se, imati kontraproduktivno dejstvo, jer aktuelne vlasti u nemogućnosti ostvarivanja određenih prava povodom raspolaganja državnim zemljištem, a kao način da se zaobiđe pravno dejstvo zabrane, koriste komisiju koja razmatra upućene zahtjeve, što je naravno više politički instruisano nego što se radi o interesima suverene države.

 

Štetnost rada komisije za državnu imovinu BiH kulminirala je pokušajem donošenja Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nepunih 11 hektara državnog zemljišta, za potrebe Vlade RS kod izgradnje spomen obilježja na Zlatištu, što je naišlo na žestoke osude Visokog predstavnika, uz upozorenje da je „riješen da ovo pitanje detaljnije prouči“ te najavio mogućnost dopune odluke OHR-a, o državnoj imovini kako bi se zaštitili interesi države dok Parlament BiH ne donese odluku u skladu sa stavom Ustavnog suda BiH.

  1. Radna grupa za popis imovine

 

Dana 9. aprila 2009. godine, Vijece ministara donijelo je Odluku o formiranju Radne grupe za popis imovine (Odluka o Radnoj grupi za popis). Ovom Odlukom dat je zadatak Radnoj grupi, u čijem sastavu su odredeni stručnjaci iz državnih, entitetskih i institucija Brčko Distrikta, da pripremi popis uz tehničku podršku Generalnog sekretarijata Vijeća ministara. Odlukom se predviđa da se popisom “podrazumijeva imovina iz clana 2. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu,” i nadalje se propisuje rok od šest mjeseci, tj. 30. septembar 2009. godine kao rok do kojeg je Radna grupa dužna izvršiti popis. Vijeće ministara BiH potvrdilo je imenovanja u Radnoj grupi 29. aprila 2009. godine, i sazvalo njenu osnivačku sjednicu 19. maja 2009. godine. Shodno tome, Radna grupa se sastala šest (6) puta i svaki put razmatrala prijedloge o mehanizmima prema kojim će se vršiti popis imovine. Radna grupa se neformalno saglasila u vezi s tim da joj nedostaju dovoljni resursi za vršenje popisa putem vlastitog neposrednog pregleda zemljišnih knjiga i katastara, te da bi stoga podatke popisa trebalo prikupiti putem neposrednih pismenih zahtjeva prema zemljišnoknjižnim uredima i katastrima u cijeloj zemlji. Medutim, mišljenja članova su se značajno razilazila u pogledu oblika i obima podataka koje je potrebno uvrstiti u zahtjeve prema javnim registrima imovine. Do svog zadnjeg redovnog zasjedanja, održanog 7. jula 2009. godine, pokazalo se da Radna grupa nije sposobna da postigne konsenzus ni o jednom prijedlogu u pravcu pokretanja procesa izrade popisa državne imovine.

 

Prepoznajući nepostojanje bilo kakve odluke Radne grupe da pokrene proces prikupljanja popisnih podataka, 12. avgusta 2009. godine visoki predstavnik se obratio pismenim putem predsjedavajućem Vijeca ministara, premijerima entitetskih vlada, i gradonacelniku Brčko Distrikta BiH kako bi ih upoznao sa svojom namjerom da pruži “tehnicku pomoć u izradi popisa državne imovine i reviziji njegovih rezultata.” Visoki predstavnik je preduzeo ovu inicijativu kao odgovor na zahtjeve političkih direktora i ambasadora Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira da se pruži ta pomoć, koji su upućeni 30. juna[37] odnosno 7. avgusta 2009.[38] On je ukazao na to da ce njegov Ured prikupiti podatke o nepokretnoj državnoj imovini koja spada u predmet imovine definisane Odlukom Vijeća ministara o osnivanju Komisije za državnu imovinu, a putem specijalizovanog osoblja koje će biti angažovano kako bi prikupilo podatke iz katastara, zemljišnoknjižnih ureda i drugih javnih registara, te da će po okončanju popisa rezultati biti uručeni vladama BiH, entiteta i Brčko Distrikta. Nadalje je ukazao da će rezultati okončanog popisa poslužiti kao osnov za nastavak razgovora ka postizanju održivog rješenja pitanja vlasništva nad državnom imovinom, bez prejudiciranja u pogledu nacina na koji ce imovina biti raspodijeljena izmedu države i drugih nivoa vlasti.

 

Dana 13. avgusta 2009. godine, visoki predstavnik se pismenim putem obratio svim katastrima i zemljišno-knjižnim uredima, sa zahtjevom da svaki ured započne s pregledom javnih evidencija koje vode, započne s pripremom konkretnih podataka o onim imovinskim jedinicama koje spadaju u predmet imovine iz člana 2. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu, te dostavi sve odgovarajuće obrasce i dokumentaciju do 15. septembra 2009. godine. Uporedo s tim, Ured visokog predstavnika započeo je s angažovanjem specijalizovanog osoblja za prikupljanje i obradu popisnih podataka. Vlade Njemačke, Italije, Švedske i Sjedinjenih Američkih Država pružile su donatorsku podršku za OHR-ovo angažovanje 20 konsultanata koji raspolažu stručnim znanjima u oblastima poput stvarnih prava i njihovog upisivanja u javne registre, geodetskih poslova, imovinsko-pravnih odnosa i projektnog menadžmenta. OHR je okončao proces angažovanja konsultanata za Project popisa imovine 14. septembra i započeo sa prikupljanjem podataka pod pokroviteljstvom Odjela za pravne poslove i u saradnji sa katastrima, zemljišnoknjižnim uredima i sa drugim institucijama koje vode javnu imovinsku evidenciju.

 

Odlukom visokog predstavnika o popisu državne imovine unutar i izvan Bosne i Hercegovine od 11. septembra 2009. godine trebao je biti stvoren  pravni i operativni okvir za vršenje popisa pod pokroviteljstvom OHR-a. Popis je izvršen tokom perioda od približno 13 sedmica. Rezultati ovog rada nisu postigli očekivane rezultate, prema procjenama mnogih analitičara oni su još više produbili probleme.

 

Analizom  dosadašnjih pravno formalnih radnji u rješavanju pitanja vezanih za državnu imovinu, može se zaključiti da se taj proces odvijao u nekoliko pravaca sa više faza, kroz različite pravne i institucionalane  forme, te da nije zadovoljio društveno ekonomske interese svih građana u Bosni i Hercegovini. Zajedničko obilježje za potpisivanje  Sporazuma o sukcesiji, formiranje Komisije za državnu imovinu i formiranje Tima za popis državne imovine je stvaranje ekonomsko-pravnih pretpostavke za procese podjele i usitnjavanja državne imovine. Navedenim radnjama izostavljeni su preduslovi da se državna imovina stavi u funkciju društveno-ekonomskog razvoja svih građana naše države. Čin podjele i usitnjavanja državne imovine neminovno vodi ka njenoj devastaciji i na koncu ka uništenju. U navednim razlozima traba tražiti uzroke problema kod  rješavanja državne imovine u Bosni i Hercegovini.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3.2.Analiza ostvarenih rezultata nasljedstvom Bosne i Hercegovine  nad imovinom ex-SFRJ

 

Sporazum o pitanjima sukcesije bivše SFRJ (u daljem tekstu: Sporazum), koji je zaključen u Beču 29. juna 2001. godine, stupio je na snagu 2. juna 2004. godine, nakon njegove ratifikacije od svih država sukcesora. Sastavni dio Sporazuma je i Aneks “C”, koji reguliše pitanja raspodjele finansijske aktive i pasive bivše SFRJ. Takođe sastavni dio Sporazuma koji se odnosi na finansijski dio je i Dodatak –Imovina kod Banke za međunarodna poravnanja (BIS).

 

Za potrebe ove analize prikazat ćemo stanje za zlatne rezerve i dio finansijskih sredstava koje jeBosna i Hercegovina naslijedila kao dio zajedničke imovine bivše  SFRJ, koje je naplatila u proteklom razdoblju. Težište analize je usmjereno na količinu  naplaćenih novčanih sredstava.

 

3.2.1. Rezultati podjele  monetarnog zlata

 

Aneks „C“ Sporazuma reguliše pitanje raspodjele finansijskih potraživanja i dugovanja bivše SFRJ, čine strana finansijska potraživanja (koja uključuju gotovinu, zlato i druge plemenite metale, depozitne račune i hartije od vrijednosti) koje je držala bivša SFRJ ili Narodna banka Jugoslavije direktno ili kod stranih banaka, jugoslovenskih banaka za zajednička ulaganja i agencije jugoslovenskih banaka u inostranstvu.

 

Kada je u pitanju monetarno zlato, radi se o podjeli zlata koje se nalazilo kod Banke za međunarodna poravnanja (BIS  i na zlato koje se nalazilo kod Credit Swiss Zurih i Banque de France Paris.

 

  1. Imovina kod Banke za međunarodna poravnanja (BIS)

 

Raspodjela imovine kod Banke za međunarodno poravnanje izvršena je prije stupanja na snagu Sporazuma, Bosni i Hercegovini pripalo je 13,2% sredstava u raspodjeli imovine kod BIS-a i po tom osnovu pripao joj je:

– novac od prodaje zlata 195.543,2 Oz x 273,18 USD = 53.419.095,30 USD

– gotovina, akcije, dividenda 17.495.165,30 USD

Namjena i korištenje ove imovine određena je Zakonom o namjeni i korištenju dijela imovine koju je Bosna i Hercegovina dobila po Sporazumu o pitanjima sukcesije („Službeni glasnik BiH“, broj: 11/02). Po ovom zakonu ukupno je raspodijeljen iznos od 156.011.373,15 KM. Implementacija ovog dodatka je u potpunosti završena.

 

  1. Monetarno zlato kod Credit Swiss Zurih i Banque de France Paris.

 

Komitet za raspodjelu finansijske aktive i pasive bivše SFRJ donio je Rezoluciju broj 19. o raspodjeli monetarnog zlata NB bivše SFRJ pohranjenog kod Credit Swiss Zurih i Banque de France Paris. Po osnovu ove raspodjele Bosni i Hercegovini pripala je količina od 42.352,167 Oz, što u skladu sa Sporazumom predstavlja 15,5%. Zlato koje je pripalo BiH ustupljeno je Centralnoj Banci Bosne i Hercegovine za iznos od 38.843.289,96 USD. Raspodjela monetarnog zlata u potpunosti je implementirana.

 

 

3.2.2. Rezultati podjele  finansijske imovine i monetarnog zlata  sa deviznih računa u stranim komercijalnim bankama

 

-Američke komercijalne banke

 

Devizna sredstva Narodne banke bivše SFRJ koja su se nalazila u Američkim komercijalnim bankama, podijeljena su na incijativu Administracije SAD i po tom osnovu na račun Centralne banke Bosne i Hercegovine doznačen je iznos od 36.837.127,56 USD sa 30. aprilom 2003. godine. Raspodjela sredstava koja su se nalazila u Američkim bankama u potpunosti je završena. U navedenom iznosu bila su uključena i sredstva NBJ-Vojnog servisa koja su doznačena firmama namjenske industrije iz BiH, u iznosu od 5.992.909,66 USD.

 

-Ostale komercijalne banke

.

Nakon održanog ročišta 09.04.2014. godine „Credit Lyonnais/Credit Agricole“ Pariz, vezano za raspodjelu novčanih sredstava bivše SFRJ u iznosu od 24,4 mil EUR-a.. Bosni i Hercegovini je pripalo 15,5% iznosa glavnice i pripadajućih kamata.Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine je obaviješteno od strane Centralne banke BiH, da je odobren račun kod Deutche Bank AG Frankfurt/Main u iznosima: EUR-a 3.390.911,21 i EUR-a 980.737,38.

-Devizni računi kod mješovitih banaka

 

AY Banka London je jedna od zajedničkih mješovitih banaka kod kojih je NBJ imala depozite koji su predmet raspodjele, procijenjeni iznos depozita koji je trebao biti predmet raspodjele je bio 35.533.540,00 USD.  Pripadajuća sredstva kod te banke u skladu sa sporazumom o poravnanju već se doznačavaju na račun Bosne i Hercegovine. Do 01. novembra 2013. godine doznačeno je 2.762.169,31 £ .

 

-Sredstva po osnovu članstva bivše SFRJ u Inter-američkoj razvojnoj banci

 

Izvršena je raspodjelu sredstava po osnovu članstva bivše SFRJ u Inter-američkoj razvojnoj banci i na račun Centralne banke Bosne i Hercegovine uplaćen je iznos od 863.000.00 USD, što predstavlja iznos sredstava koja pripadaju BiH.

 

-Sredstva Jugoimport SDPR J.P.

 

Pred Okružnim sudom za Južni distrikt u Njujorku vođen je postupak zemalja nasljednica bivše SFRJ radi raspodjele sredstava Jugoimport SDPR J.P  koja su bila blokirana kod Bank of New York u iznosu od  2,551.785,37 USD. Postupak je okončan, tako da je Bosni i Hrecegovini 23. septembra 2014. godine doznačen iznos od  391.437,85 USD.

 

-Sredstva Jugoslovenske banke za međunarodnu saradnju (JUBMES)

 

Bosna i Hercegovina sada je vlasnik 10.352 akcije JUBMES banke a.d. Beograd, što predstavlja 3,59 % vlasništva u ukupnom 100% akcijskom kapitalu banke. Tržišna vrijednost ovih akcija prema Beogradskoj berzi početkom novembra 2014.o.g. iznosi oko 350.000,00 EUR..

-Sredstva po osnovu klirinškog duga Meksika

 

Po nalogu Banco de Mexico, a na osnovu Rezolucije Komiteta za raspodjelu finansijske imovine i obaveza bivše SFRJ na račun Centralne banke BiH doznačen je iznos od 377,61 USD, koji je dobijen po osnovu raspodjele klirinškog potražnog salda bivše SFRJ i Meksika.

 

-Klirinški dug Albanija

Klirinški dug Albanije prema bivšoj SFRJ usaglašen je u iznosu od 20.768.803,80 klirinških dolara. Dogovoreno je da se konvertuje navedeni iznos u omjeru 1 klirinški dolar u 1 USD. Takođe, dogovoreno je da se izvrši obračun kamata od 31.03.2006. godine do datuma potpisivanja tj. 30.09.2009. godine. Sa obračunom kamata za ovaj period Bosni i Hercegovini pripada 3.696.189,56 USD. Iznos redovne kamate koja dospijeva nakon 30. septembra 2009. godine obračunavaće se do datuma potpisivanja bilateralnog sporazuma svake strane sa Republikom Albanijom, koji je potpisan 12. avgusta 2011. godine.Obje strane su se saglasile da dug Republike Albanije prema Bosni i Hercegovini iznosi  3.696.189,56 USD.  Po ovom osnovu Albanija je  uplatila cjelokupan iznosi od 3.770.948,54   USD.

 

Tabela -1.  Finansijska sredstava naplaćena od međunarodnih institucija u proteklom periodu[39]

 

   

 Finansijska institucija

 

 

Valuta

 

Iznos

 

Godina naplate

1. Banka za međunarodna poravnanja (BIS) US$ 60.914.260,60 2002
         – novac od prodaje zlata US$ 53.419.095,30 2002
         – gotovina, akcije, dividenda US$ 17.495.165,30 2002
2. Monetarno zlato Credit Swiss Zurih i Banque de France Paris. US$ 38.843.289,96 2002
3. Američke komercijalne banke US$ 36.837.127,56 2003
4. Ostale komercijalne banke EUR 4.371.684,59 2014
5. Mješovita banaka AY Banka London £ . 2.762.169,31 2013
6. Inter-američkoj razvojnoj banci US$ 863.000.00 2007
7. Sredstva Jugoimport SDPR J.P US$ 391.437,85 2014
8. Jugoslovenske banke za međunarodnu saradnju (JUBMES EUR 350.000,00

 

9. Sredstva po osnovu klirinškog duga Meksika USD 377,61
10. Klirinški dug Albanije USD         3.770.948,54   od 2112- do 214
 

Ukupno naplaćeno  KM

 

257.286.611,40

 

Iz navedene tabele vidi se slika o količini i strukturi finansijskih sredstava koje je Bosna i Hercegovina naplatila u proteklom vremenskom razdoblju. Radi se o iznosu od cca 250 milona KM. Ukupan iznos je raspoređen po raznim osnovama na budžetske račune državnih insitucija i tamo završio u kanalima javne potrošnje.

 

Osnovno obilježje ovog procesa je da je imovina, odnosno devizni novac, koji su stekle ranije generacije, putem budžeta utrošena, čime je došlo do neracionalnog trošenja, odnosno do umanjena državne imovine. Prema tome osnovno obilježje dosadašnjeg načina upravaljenja državnom imovinom je devastacija i umanjenje državne imovine. Logično bi bilo da  naplaćena srestava budu uložena u razvoj i proširenje materijalno-ekonomske osnove cjelokupnog društva. Na taj način ostala bi u imovinskim bilansima države Bosne i Hercegovine. Navedene činjenice idu prilog za potrebom mijenjanja dosadašnjeg  načina upravljanja državnom imovinom, odnosno potrebom osnivanja Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  1. Iskustva drugih zemalja u sistemu upravljanja državnom imovinom

 

 

U ovom dijelu eleborata  prikazaćemo na koji način je ova oblast regulirana u susjednim zemljama (Srbiji i Crnoj Gori) i u nekoliko članica Evropske unije (Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Austriji, Portugalu, Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Bugarskoj).

 

Italija

 

Država Italija raspolaže sa 30 hiljada jedinica imovine, odnosno 20.000 zgrada i 10.000 jedinica zemljišta. Ovaj broj je utvrđen popisom prije šest godina koji je obavila Italijanska agencija za javnu imovinu, institucija koja upravlja ukupnom državnom imovinom u toj zemlji. Agencija često naglašava da je imovina države – imovina svih Italijana, da predstavlja vrijedan izvor prihoda sa velikim razvojnim potencijalom i da na taj način ima značajan uticaj na državnu ekonomiju u cjelini. U Italiji je u toku prijenos prava korištenja neke državne imovine na lokalna tijela –općine. Prema važećim propisima, lokalna tijela bit će odgovorna za imovinu koja im je data na korištenje.

 

Slovenija

 

U Sloveniji je obimna materijalna i finansijska imovina u vlasništvu države. Dionicama rukovodi Agencija za upravljanje kapitalnim investicijama, dok nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike trenutno upravlja Ministarstvo za javnu upravu. Do prije dvije godine upravljanje materijalnom imovinom u vlasništvu države bilo je izrazito decentralizirano. Međutim, novim Zakonom o materijalnoj imovini države i samoupravnih lokalnih zajednica iz 2010. godine, propisana je centralizacija upravljanja većim dijelom nepokretne imovine u vlasništvu države. Taj posao obavljat će samo jedan upravitelj – Javni fond za nekretnine, koji je osnovan sredinom 2011. godine. U toku je prijenos imovine kojom će ova institucija upravljati, i organizovanje zaposlenih koji su obavljali zadatke vezane za upravljanje državnom imovinom u različitim ministarstvima i vladinim organima te sredstava neophodnih za rad Fonda. Zakon definira da su upravitelji materijalne državne imovine, državni i pravosudni organi te lica javnog prava, koja Vlada uredbom odredi za upravitelje, ili kojima su prava upravljanja materijalnom imovinom dodijeljena zakonom, podzakonskim propisima ili vladinim aktom o njihovom formiranju. Planirano je i uspostavljanje centralne evidencije nepokretne imovine u vlasništvu države i drugih lica javnog prava kojima je osnivač Republika najkasnije u roku od dvije godine nakon uspostavljanja Fonda. Upravljanje finansijskom imovinom države u Sloveniji obavlja se na osnovu Zakona o upravljanju kapitalnim investicijama iz 2010. godine. Lica javnog prava su država, samoupravne lokalne zajednice, javni zavod, javni gospodarski zavod, javna agencija, javni fond i javno preduzeće. ( član 3. Zakona o materijalnoj imovini drţave i samoupravnih lokalnih zajednica).

 

Njemačka

 

Zavod za državne nekretnine upravlja nepokretnom imovinom u vlasništvu Savezne Republike Njemačke. Ova centralizirana institucija je pod direktnom kontrolom državne Vlade i djeluje u okviru Ministarstva finansija. Ima vlasnička prava na svim nekretninama i druga stvarna prava. Portfelj nekretnina je 2006. bio vrijedan oko 10 milijardi eura. Trenutno raspolaže sa više od 28.000 objekata, 400.000 hektara zemljišta, kao i 44.000 stanova. Imovina kojom upravlja je različita, od stambene, industrijske i poslovne imovine, preko vojnih prostora do zemljišta koje se koristi za šume i poljoprivredu. Također se bavi i promjenom namjene imovine koja je ranije pripadala Saveznim i inozemnim oružanim snagama u prostor prikladan za civilno korištenje. Zavod zapošljava oko 6.000 osoba.

 

Nizozemska

 

U Nizozemskoj država raspolaže imovinom, zemljištem i zgradama ukupne vrijednosti oko 75 milijardi eura. Kako bi se ojačala pozicija države na tržištu nekretnina, u Nizozemskoj je u oktobru 2001. godine osnovano Vijeće za nekretnine, kao jedinstveno tijelo u kojem sarađuje šest ministarstava sa njihovih devet agencija, koji su uključeni u kupovinu, prodavanje i upravljanje državnom imovinom. Za potrebe ovog  eleborata najznačajnija je Agencija za vladine zgrade. Njen osnovni zadatak je osigurati odgovarajući smještaj vladinih ministarstava i agencija sticanjem i upravljanjem zgradama, a također se bavi izgradnjom zgrada, upravljanjem spomenicima, arhitektonskim dizajnom itd. Agencija radi za sva državna ministarstva, a u određenim okolnostima i za treće stranke puput autonomnih administrativnih organa. Vlasnik je oko 2.000 zgrada površine oko sedam miliona metara kvadratnih. Pojedinačni javni korisnici s Agencijom sklapaju ugovore o nekretninama koje koriste. Agencija godišnje na raspolaganju ima oko 500 miliona eura i njima pokriva troškove održavanja i investicijske troškove.

 

Austrija

 

U Austriji je upravljanje imovinom u vlasništvu države bilo relativno decentralizirano, jer je taj posao obavljalo više vladinih agencija, jedna državna i nekoliko regionalnih. Međutim, od 1992. godine taj sistem je centraliziran. Država je svoje nekretnine u cjelosti prenijela na Državnu agenciju za nekretnine, koja je 100% u državnom vlasništvu. Ovo tijelo je odgovorno za ukupnu državnu imovinu, čija vrijednost iznosi oko devet milijardi eura i na taj način predstavlja najznačajnijeg vlasnika nekretnina u Austriji. Agencija iznajmljuje zgrade vladinim organima, provodi projekte obnove i novih investicija te prodaje zgrade i zemljišta, koje javni sektor više ne koristi. Agencija ima status društva sa ograničenom odgovornošću, a zapošljava 831 osobu u različitim gradovima Austrije.

 

Portugal

 

U Portugalu je većina državnih nekretnina u vlasništvu pojedinih ministarstava i oni njima i upravljaju. Međutim, postoji i Generalna direkcija za državnu imovinu, koja djeluje u okviru Ministarstva za finansije, a uglavnom se bavi raspoređivanjem investicija.

 

Švedska

 

Upravljanje državnom imovinom u Švedskoj od 1993. godine obavlja šest specijaliziranih tijela. Do provođenja reforme, sistem upravljanja je bio centraliziran i u rukama Kraljevskog odbora za javnu izgradnju i planiranje. Reforma je provedena u cilju ukidanja monopola tog Odbora nad brigom za državnu imovinu i uspostavljanja obaveze državnim organima da samostalno brinu o prostorima koje koriste. S druge strane, državni organi imaju pravo da iznajmljuju prostore u skladu sa svojim potrebama, kako od javnih tako i od privatnih vlasnika. Navedeni sistem je postao kao tržište na kojem korisnik nekretnine jednostavno sam traži i iznajmljuje nekretnine i troškove plaća iz svog budžeta.

 

Ujedinjeno Kraljevstvo

 

U Ujedinjenom Kraljevstvu svako je ministarstvo odgovorno za upravljanje svojom nekretninom

 

Hrvatska

 

U vlasništvu države Hrvatske su nekretnine, dionice i vlasnički udjeli u javnim preduzećima i trgovačkim društvima te druga imovina kojom upravlja posebna institucija – Agencija za upravljanje državnom imovinom. Agencija je formirana na osnovu Zakona o upravljanju državnom imovinom iz 2010. godine, koji detaljno propisuje pitanja vezana za imovinu u vlasništvu države. Zakon definira uspostavljanje Registra državne imovine, koji će voditi ova Agencija. Registar još nije uspostavljen, a u toku je upis cjelokupne državne imovine koji bi trebao trajati tri godine. Zakon precizira da su Strategija i Plan upravljanja državnom imovinom te Izvještaj o provedbi ovog plana dokumenti na osnovu kojih se upravljanja državnom imovinom u Hrvatskoj.

 

Srbija

 

U Srbiji je upravljanje državnom imovinom regulirano Ustavom, Zakonom o javnoj svojini i Uredbom o evidenciji i popisu nepokretnosti i drugih sredstava u državnoj svojini. U državnu imovinu, prema Ustavu, spadaju prirodna bogatstva, dobra koja su zakonom određena da su od općeg interesa i imovina koju koriste organi Republike Srbije. Ovo pitanje je detaljnije uređeno Zakonom o javnoj svojini, koji je usvojen u septembru 2011. godine. Obuhvata pravo javne svojine, ali i određena druga imovinska prava Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave. Državnom imovinom upravlja Republička direkcija za imovinu Srbije. Pored stručnih poslova, Direkcija vodi evidenciju pokretnih i nepokretnih stvari u državnoj svojini.

 

Crna Gora

 

Ustav i Zakon o državnoj imovini uređuju upravljanje imovinom u vlasništvu države Crne Gore. Ustavom je definirano da Skupština Republike odlučuje o raspolaganju državnom imovinom iznad vrijednosti određene zakonom, a Zakon o državnoj imovini propisuje da je ta vrijednost iznad 150 miliona eura. Ovu odluku Skupština donosi na prijedlog Vlade. Zakon o državnoj imovini propisuje da državnu imovinu čini pravo državne svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, na novčanim sredstvima, hartijama od vrijednosti i druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi. Stvari i druga dobra u državnoj imovini koriste se za ostvarivanje funkcija Crne Gore, lokalne samouprave, državnih organa i organa lokalne samouprave i za obavljanje djelatnosti javnih službi čiji je osnivač država, odnosno lokalna samouprava. Te stvari i dobra mogu se koristiti i za obavljanje djelatnosti radi sticanja prihoda, odnosno dobiti. Državnom imovinom upravlja Uprava za imovinu Crne Gore. Njena osnovna djelatnost, pored svih ostalih poslova koje obavlja, je vođenje brige o namjenskom korištenju državne imovine te uspostava i vođenje jedinstvene evidencije i registra državne imovine.

 

Bugarska

 

U Bugarskoj Ustav definira šta čini imovinu u vlasništvu države, a Zakon o državnoj imovini detaljnije uređuje upravljanje i raspolaganje tom imovinom. Država Bugarska uživa eksluzivna prava vlasništva na podzemnim resursima, plažama i nacionalnim saobraćajnicama, kao i na vodama, šumama i parkovima od državnog značaja te na prirodnim i arheološkim rezervatima uspostavljenim zakonom. Zakonom se uspostavlja državni monopol nad željezničkim prometom, nacionalnim poštanskim i telekomunikacijskim mrežama, zatim nad korištenjem nuklearne energije, proizvodnjom radioaktivnih proizvoda, naoružanja i eksploziva te nad proizvodnjom jakih toksičkih supstanci. Ustav precizira i oblasti u kojima država ima suverena prava te naglašava da država koristi i upravlja ukupnom državnom imovinom u korist pojedinca i društva

 

Cijeneći iskustvo i trendove, koji se u posljednje vrijeme događaju u navedenim zamljama, možemo zaključiti da je osnovno obilježje ovih procesa centralizacija sistema evidentiranja i upravljanja državnom imovinom i koncentracija imovine po raznim obilježjima u interesu racionalnijeg korištenja i efikasnijeg upravljanja. Takođe, iskustava govore da se u navedenim zemljama državna imovina stavlja u funkciju ekonomskog razvoja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  1. Prijedlog modela za upravljanje državnom imovinom u Bosni i Hercegovini

 

5.1. Osnovna obilježja modela za upravljanje državnom imovinom

 

Različite države imaju različite ciljeve kojima prilagođavaju upravljačke aktivnosti u javnom sektoru. Ciljevi i smjernice za upravljanje državnom imovinom razlikuju se ovisno o političkom sistemu, historijskom i kulturološkom okružju, veličini portfelja državne imovine, obuhvatu sektora opće državne imovine, stupnju demokracije i poimanju uloge javnoga menadžmenta i državnoga računovodstvenog informacijskog sustava.

 

Analizom stanja u oblasti upravljanja državnom imovinom za ratno i poslijeratno razdoblje identificiran je prije svega  problem multipliciranja nadležnosti javnih institucija za upravljanje različitim oblicima državne imovine u Bosni i Hercegovini. Nedostatak podataka o  korištenju i devastaciji državne imovine rezultiraju preklapanjem procesa i nekoordiniranim aktivnostima, koje imaju nereracionalno i  ekonomski neprihvatljivo ponašanje. Zajedno s nedostatkom evidencija za efikasno utvrđivanje alokacije javnih resursa, onemogućuju učinkovito upravljanje javnom imovinom i time povećavaju izravne i oportunitetne troškove u BiH javnom sektoru.

 

Polazeći od analize postojećeg stanja, nužna je izgradnja i primjena novoga pristupa upravljanja državnom imovinom, čija je osnovna odrednica, stavljanje te imovine u funciju ekonomskog razvoja. Prijedlog za razrešavanje nagomilanih problema ide kroz suštinsku promjenu odnosa  vlasti prema državnoj imovini. Osnivanjem Fonda za ekonomski razvoj, bio bi uspostavljen model integralnog upravljanja državnom imovinom. Izgradnjom i primjenom odovarajućih mehanizama u funkcionisanju Fonda, storile bi se prepostavke za kvalitetnije upravljanje državnom imovinom i time povećala efikasnost javnog sektora u cjelini.

 

Osnovu predloženog modela čini i uspostava  jedinstvenog, sveobuhvatnog standardiziranog i centraliziranog registra javne imovine, u decentalizaciju informacija iz registra. Registar bi sadržavao sve relevantne podatke o svim oblicima i atributivnim obilježjima državne imovine i s njom povezanih obveza.  Pristup informacijama iz registra bio bi dostupan administraciji lokalnih jedinica uprave, a time i njihovo učešeće u upravljanju državnom imovinom. Stvaranje integralnog registra državne imovine bilo bi  usklađeno   s Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor. Imovina bi se svrstavala u klase (skupine, pojavne oblike) i time se određuje i način priznavanja vrijednosti  pojedinih dijelova javne imovine u Registru. Kao kriterije razlikovanja i razvrstavanja imovine bila bi  utvrđena  fizička, financijska, pravna i ekonomska obilježja. Na osnovi vrednovanja varijantnih načina upotrebe pojedinih dijelova državne imovine omogućeno je racionalno upravljanje i ostvarivanje društveno-ekonomskih neto učinaka.

 

Uspješna primjena modela zahtijeva određene zakonske prilagodbe i profesionalizaciju poslova upravljanja državnom imovinom. Podcrtava se stajalište da su promjene, sadašnjega sistema upravljanja državnom imovinom u  Bosni Herceovini, nužne i vrijedne napora. Promjenama bi se postigle koristi veće od troškova. Primjenom predloženog modela integralnog upravljanja državnom imovinom (znači osnivanjem Fonda za ekonomski ravoj Bosne i Hercegovine)  riješio bi se nered u evidenciji, vrednovanju i raspolaganju državnom imovinom.

 

Omogućila bi se stvarna profesionalizacija upravljanja državnom imovinom i povećala odgovornost javnog menadžmenta za efikasnu upotrebu javne imovine. Kontinuirana neefikasnost javnoga sektora danas je poticaj za tvrdnju da se javni i privatni sektor u smislu organizacije i upravljanja bitno ne razlikuju. Evidentirana, prevladavajuća mišljenja imaju ishodište u činjenici da Vlade, uz pomoć budžetskih priliva i institucionalne moći, moraju ispunjavati pored javnih funkcija i funkcije društvenog razvoja. Novim pristupom, osnivanjem Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, razvoj bi dijelom bio izmješten  iz budžetskih okvira, a time bi se stvorile osnove za menadžerski pristup razvoju. Ovim činom uveo bi se kriterij profitabilnosti i načela dobrog upravljanja u javnom sektoru, povećala bi se odgovornost javnog menadžmenta za sistemsko i učinkovito upravljanje javnim resursima.

 

Reformu upravljanja državnom imovinom valja prihvatiti kao dugoročni kontinuirani proces. On je u mnogim razvijenim zemljama već završio. Primjena predloženog modela integralnog upravljanja državnom imovinom snažno se oslanja na profesionalizaciju upravljanja javnom imovinom. Ona se, dakako, ne može postići u kratkom roku, jer nije jednostavno povezati kratkoročno suprotstavljene interese – potrebu dobrog gospodarenja/upravljanja državnom imovinom, povećanje stupnja javne odgovornosti za upravljanje državnom imovinom i potrebu usklađivanja različitih ciljeva danas brojnih upravitelja i korisnika javne imovine.

 

Nesporno je da izgradnja i primjena modela integralnog upravljanja državnom imovinom u Bosni i Hercegovini ima dugoročan reformski proces. On zahtijeva niz institucionalnih, institucijskih i kadrovskih prilagođavanja, pa je logično da će generirati i određene troškove. No, unatoč duljem roku i troškovima, uspostava novog modela upravljanja državnom imovinom smatra se opravdanim, i korisno je  donijeti odgovarajuće odluke povezane s tim. Proces izgradnje modela i njegova učinkovita primjena u realnom životu zahtijeva vrijeme. Vodeći brigu o naslijeđenim institucionalnim i institucijskim okvirima i realnim odnosima moguća su varijantna i prijelazna rješenja

 

Budući da su građani vlasnici državne imovine, u poziciji su svojevrsnoga investitora, pa se i uspješnost upravljanja državnom imovinom može i treba mjeriti stupnjem zadovoljavanja potreba građana, prije svega onih koje su vezane za lokalnu zajednicu. Stoga treba ustrajavati na temeljnom kriteriju maksimalne disperzije koristi od upotrebe državne imovine. Fond za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, kao finansijska institucija za upravljanje državnom imovinom, kontrolira jesu li učinci upravljanja u skladu s postavljenim ciljevima.

 

Tokom razdoblja korisnog vijeka upotrebe imovine njena obilježja se mijenjaju, ali svaka se promjena ažurira u registru imovine. Slično tome, jednom kada se odredi način ekonomske upotrebe pojedinih sastavnica javne imovine, ne znači da se način upotrebe pojedine imovine ne može promijeniti ako nastanu nove, povoljnije ili nepovoljnije prilike u okruženju ili se promijene javne potrebe.

 

Određivanje načina ekonomske upotrebe državne imovine ne treba tumačiti identično za sve oblike i dijelove državne imovine. Naime, stavljanjem u upotrebu sva imovina ne mora ostvarivati dobit. Pojedini dijelovi javne imovine mogu se koristiti za ispunjavanje određenih društvenih ciljeva koji nisu mjerljivi novcem. Upotreba imovine može biti i neprofitne naravi. Stoga se ističe mišljenje da bi se u portfoliu upravljive državne imovine, već na osnovi klasifikacije, mogla identificirati ona imovina kojoj su pridruženi neprofitni kriteriji korištenja. Dakako, portfolio upravljive državne imovine diversificiran je, tj. sadržava dijelove imovine s pridruženim profitnim kriterijima i dijelove imovine s pridruženim neprofitnim kriterijima upotrebe. Racionalnim upravljanjem svim dijelovima državne imovine valja postići ukupne, mjerljive i nemjerljive neto koristi, koje će opravdati konkretnu namjensku upotrebu.

 

Model upravljanja državnom imovinom putem Fonda za ekonomski ravoj Bosne i Hercegovine, obuhvaća upravljanje imovinom i obavezama koje proizlaze iz (ne)korištenja državne imovine. Riječ je o kratkoročnim i dugoročnim obvezama ( misli se na obaveze  za saniranje šteta nastalih od elementranih prirodnih nepogoda) koje su detaljnom klasifikacijom i evidencijom pridijeljene odgovarajućim stavkama imovine u centralnom registru državne imovine. Obaveze koje se evidencijski pridružuju odgovarajućoj imovini mogu biti naslijeđene iz prethodnih razdoblja. To mogu biti, primjerice, nepodmirene obveze prema hipotekarnim kreditima u otplati, nastalim u odnosima Fonda i njegovih klijenata. Nesporno je također da će se u procesu upravljanja državnom imovinom pojaviti neki novi troškovi. Te se nove obveze evidentiraju, a dobavljači se plaćaju iz ostvarenih neto koristi od upotrebe državne imovine. Evidencija i upravljanje obavezama, dakle, neizostavna su sastavnica ukupnih aktivnosti upravljanja državnom imovinom. Tome valja pridružiti odgovarajuću evidenciju svih prihoda i rashoda, priliva i odliva u vezi s upotrebom državne imovine jer je to osnova za zadovoljavanje potreba internih i eksternih korisnika financijskih izvještaja.

 

Neto prihodi – kapitalni dobitak, prihod od najma/zakupa, koncesijska naknada i udjeli u poslovnom rezultatu, odnosno mjerljive koristi od upravljive državne imovine s pridruženim profitnim kriterijima, trebale bi biti polazni kriterij za određivanje   uspješnosti upravljanja državnom imovinom. Dio neto koristi trebao bi se zadržati u Fondu za financiranje različitih razvojnih programa i projekata kojima se maksimizira disperzija društvenih koristi. U skladu s tim, odluke o strateškim investicijskim programima i projektima preporučljivo je donositi na objektiviziran i promišljen način. Pritom se komplementarno primjenjuju načela profitabilnosti, ali se teži i ostvarenju usaglašenih ciljeva održivoga razvoja.

 

Na vlasti je da preuzmu javnu odgovornost za racionalano i učinkovito upravljanje državnom imovinom. Institucijsko rješenje osnivanjem Fnada za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine omogućilo bi stvarnu profesionalizaciju upravljanja državnom imovinom, a Vladi bi oslobodilo kapacitet za obavljanje primjerenih javnih funkcija.

.

Sublimirajući osnovna obilježja modela za upravljanje državnom imovinom dolazimo do slijedećih zaključaka. Osnivanjem Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine:

 

  • Riješio bi se problem multipliciranja nadležnosti javnih institucija za upravljanje različitim oblicima državne imovine;

 

  • Došlo bi do stavljanja državne imovine u funkciju ekonomskog razvoja BiH;

 

  • Povećao bi se stepen javnosti upravljanja državnom imovinom kroz uspostavu  jedinstvenog, sveobuhvatnog, standardiziranog i centraliziranog registra javne imovine, uz decentalizaciju informacija;

 

  • Stvorili bi se uslovi za profesionalizaciju poslova upravljanja državnom imovinom;

 

  • Postigla bi se ekonomska efikasnost kroz princip poslovanja, većih društvenih koristi od troškova;

 

  • Riješio bi se nered u evidenciji, vrednovanju i raspolaganju državnom imovinom;

 

  • Povećala bi se odgovornost javnog menadžmenta za efikasnu upotrebu javne imovine;

 

  • Politika razvoja bila bi dijelom izmještena iz budžetskih okvira u Fond, a time bi se ostavio veći prostor za izgradnju   efikasnije državne uprave;

 

  • Stvorile bi se pretpostavke za reformu upravljanja državnom imovinom kao  dugoročni i kontinuirani proces;

 

  • Generirali bi se zahtjevi niza institucionalnih, institucijskih i kadrovskih prilagođavanja;

 

  • Budući da su građani vlasnici državne imovine, osnivanjam Fonda bili bi stavljeni u poziciju  svojevrsnog investitora, pa bi se i uspješnost upravljanja državnom imovinom mjerila stepenom zadovoljavanja potreba građana, prije svega onih koji su vezane za lokalanu zajednicu;

 

  • Stvorile bi se pretpostavke da kada se jednom odredi način ekonomske upotrebe pojedinih dijelova javne imovine to ne bi značilo da se način njene upotrebe ne bi mogao promijeniti, ako nastanu nove povoljnije ili nepovoljnije prilike u okruženju;

 

  • Stvorile bi se mogućnosti da se upotreba  i određivanje načina ekonomske upotrebe državne imovine može tumačiti  različito, u zavisnosti od okolnosti i potreba. Instalirao bi se princip – Stavljanjem u upotrebu sva imovina ne mora ostvarivati dobit, odnosno društvenu korist;

 

  • Model upravljanja državnom imovinom putem Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine dao bi mogućnost jedinstvenog obuhvata imovine i obaveza, koje proizilaze iz njenog (ne)korištenja i na tome bi se zasnivao proces upravljanja;

 

  • Stvorili bi se preduslovi da  neto prihodikapitalni dobitak, prihod od najma/zakupa, koncesijska naknada i udjeli u poslovnom rezultatu,  budu mjerljivi s pridruženim profitnim kriterijima.

 

 

 

 

 

5.2. Pravno formalni Status Fonda za ekonomski  razvoj BiH

 

Fond za ekonomski razvoj BiH  je samostalna upravna organizacija, sa velikim stepenom autonomije. U funkcionalnom smislu naslanja se na Ministarsko vijeće Bosne i Hercegovine, ali bez učešća upravljanja od strane ministarstva (Vijeće ministara je povezano funkcionalno, bez prava na upravljanje). Osniva ga Skupština BiH i njoj polaže račune. Fond ima vlastitu upravljačku strukturu sa unutarnjim i vanjskim mehanizmima nadzora i kontrole. U organizacionim smislu Fond bi imao sve ono što imaju ovakvi tipovi institucija. Bitno je obezbijediti visok stepen autonomije Fonda. Tu je moguće  više varijacija, kada je u pitanju čin osnivanja i stepen neovisnosti. Stvar je odnosa snaga, koje proizilaze iz postavljenih ciljeva fonda i  naravno političkih mogućnosti. Status ne treba da bude kamen spoticanja za njegovo osnivanje. Bitno je definisati donju granicu autonomije, a kasnije osmišljenom akacijom dovesti je do optimalnog nivoa.

 

5.3.Vlasništvo Fonda za ekonomski  razvoj Bosne i Hercegovine

 

Fond za ekonomski  razvoj BiH  je  u 100% vlasništvu Bosne i Hercegovine, znači bez suvlasnika, u bilo kom obliku i po bilo kom osnovu.

 

5.4.  Ciljevi upravljanja Fondom ze ekonomski  za razvoj Bosne i Hercegovine

 

Za razliku od  ustaljenog upravljanja u javnom sektoru, ciljevi upravljanja Fondom za ekonomski razvoj BiH usmjereni su prema:  

 

  • uspostavi pravnog, institucionalnog i nadzornog (kontrolnog) okvira nad svim bilansima državne imovine koja je u vlasništvu Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

  • kontroli i usmjeravanju razvojnih procesa u lokalnim zajednicama, uz pomoć sredstava Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

  • očuvanju ranije stečene imovine – naslijeđa za buduće naraštaje, i na tim osnovama ostvarenju strateških ciljeva i zaštiti nacionalnih interesa,

 

  • zadovoljavanju potreba lokalnih zajednica za resursima razvoja, uz osiguranje državnih dobara i interesa, kroz pružanje usluga od strane Fonda za ekonomski razvoj BiH-

 

Prema tome Cilj osnivanja fonda može biti višestruk. U početu to je. kontrola raspolaganja državnom imovinom i u finansijskom smislu to je podsticaj ekonomskog razvoja BiH, na bazi vlastitih resursa  zasnovanih na «stvarnim pravima» imovine države Bosne i Hercegovine.  Ta imovina je: nekretnine, prava i novac

5.5. Načela upravljanja državnom imovinom u okviru Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

Upravljanje državnom imovinom temelji se na načelima javnosti, predvidljivosti, učinkovitosti i odgovornosti.

  1. Načelo javnosti upravljanja državnom imovinom osigurava se propisivanjem preglednih pravila i kriterija upravljanja državnom imovinom u propisima i drugim aktima koji se donose na temelju ovog Zakona, te njihovom javnom objavom, određivanjem ciljeva upravljanja državnom imovinom u Strategiji upravljanja državnom imovinom i Planu upravljanja državnom imovinom redovitim upoznavanjem javnosti s aktivnostima Fonda, javnom objavom najvažnijih odluka o upravljanju državnom imovinom i vođenjem registra državne imovine. Pravilnici, odluke i drugi akti Fonda značajni za javnost i podaci o postignutim ciljevima i učincima upravljanja državnom imovinom objavljuju se na internetskim stranicama, odnosno javnim medijima.
  2. Načelo predvidljivosti. Upravljanje državnom imovinom mora biti predvidljivo za uprave, nositelje stvarnih prava na immovinom kojom upravlja Fond. Predvidljivost upravljanja državnom imovinom se ostvaruje načelno jednakim postupanjem u istim ili sličnim slučajevima.
  3. Načelo učinkovitosti. Državnom imovinom upravlja se efikasno radi ostvarivanja privrednih, infrastrukturnih i drugih ciljeva određenih Strategijom i Planom upravljanja kao javnim interesom.
  4. Načelo odgovornosti. Osigurava se propisivanjem ovlasti i dužnosti pojedinih nosilaca funkcija upravljanja državnom imovinom, nadzorom nad upravljanjem državnom imovinom, izvještavanjem o postignutim ciljevima i učincima upravljanja državnom imovinom i poduzimanjem mjera protiv nosilaca funkcija koji ne postupaju u skladu sa propisima.

5.6. Osnovna načela poslovne politike Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

U Fondu za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine očekuje se uvođenje načela javnog menadžmenta, koji podrazumijeva i implicira skup dugoročnih i složenih procesa, a to su:

 

  • repozicioniranje uloge države i njena modificiranja u sistemu stvarnih prava kroz stavljanje imovine u funkciju ekonomskog razvoja,

 

  • država se smatra poslovnim subjektom koji kontinuirano i racionalno posluje, a tome u punom kapacitetu doprinosi Fond za ekonomski razvoj BiH svojom imovinom,

 

  • veća konkurencija u pružanju javnih usluga i efikasno korištenje javnim resursima za zadovoljavanje javnih potreba, uz davanje ekonomske  podrške lokalnim zajednicama

 

  • podsticanje efikasnijeg upravljanja resursima razvoja (bez obzira na  njihovo porijeklo, strukturu i  veličinu) utemeljenog na procjeni i ocjeni učinaka,

 

  • usklađivanje poslovanja Fonda za ekonomski razvoj BiH, sa tržišnim kriterijima ponašanja i usvajanje načela “dobroga gospodarenja/upravljanja javnim resursima

 

5.7. Institucionalni  preduvjeti za upravljanje državnom imovinom u okviru Fonda za

       ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Za efikasno ispunjavanje postavljenih načela i principa u poslovanju  Fonda za ekonomski razvoj BiH nužno je na vrijeme identificirati određene aktivnosti kojima bi se omogućila uspostava učinkovitog sistema upravljanja državnom imovinom, među kojima se posebno ističu:

  • Definiranje državnih nadležnosti ostalih institucija odgovornih za procese upravljanja preostalom državnom imovinom,

 

  • Redefiniranje uloge ostalih državnih institucija koje se trenutno pojavljuju u ulozi upravitelja ili korisnika pojedinih oblika državne imovine, naspram novog modela upravljanja državnom imovinom utemeljenog na Fondu za ekonomski razvoj BiH,

 

  • Definiranje portfolia državne imovine i uvjeta pod kojima bi se pojedina imovina mogla uključiti/isključiti u portfolio Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

  • Definisati načine utvrđivanja vrijednosti pojedinih pojavnih oblika i pojedinačne državne imovine,

 

  • Utvrđivanje imovine koja se po svojim obilježjima ne može smatrati imovinom raspoloživom za upravljanje u okviru Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

  • Utvrđivanje instrumentarija upravljanja državnom imovinom i pojedinim pojavnim oblicima imovine na koje se mogu odnositi specifični načini upravljanja imovinom, odnosno upotrebe imovine.

 

5.8. Ostali  preduvjeti za upravljanje državnom imovinom u okviru Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Osatali  preduvjeti za upravljanje državnom imovinom u okviru Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine su različiti u ovisnosti od ciljeva i smernica proizašlim iz razloga za njegovim osnivanjem. Unatoč razlikama, u većini zemalja identificirani su opći preduvjeti za učinkovito upravljanje državnom imovinom, a to su:

 

  • institucionalizacija i profesionalno upravljanje državnom imovinom
  • uspostava registra državne imovine
  • klasifikacija državne imovine
  • priznavanje i mjerenje državne imovine
  • formiranje portfelja državne imovine

 

  1. Institucionalizacija i profesionalizacija upravljanja državnom imovinom u Fondu za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Zbog različitih političkih sistema, historijskog i kulturološkog okruženja ne čudi pojava varijantnih sistemskih rješenja i praktičnih postupaka u procesima upravljanja državnom imovinom u pojedinim zemljama. U većini se zemalja, međutim, ističe jedno zajedničko obilježje primijenjenih rješenja, a to je osnivanje posebne institucije (fonda, kompanija, agencije) koju vodi profesionalni menadžment i kojoj je povjereno pravo upravljanja imovinom, ali  mu je dodijeljena i primjerena odgovornost za to. Upravljanje imovinom funkcionira prema načelima tržišnog natjecanja, pa joj je temeljni cilj maksimiziranje prinosa, pri čemu se istodobno vodi briga o zadovoljavanju potreba korisnika nekretnina i o kvaliteti strukture portfolia.

 

Upravljanje imovinom ne pretpostavlja poricanje direktne odgovornosti i individualiziranu asignaciju rizika makroekonomskomu menadžmentu za donesene odluke o upotrebi državne imovine. Kada je riječ o upravljanju rizicima koji se pojavljuju u sklopu procesa upravljanja javnom imovinom, dobro je razmotriti praktično iskustvo drugih. Iskustva drugih pokazuju da sistem, razvijen za potrebe upravljanja državnom imovinom, ne bi trebao sagledavati samo kao evidencija državne imovine, već kao sistem kojim je omogućena učinkovita upotreba imovine i mjerenje učinaka proizašlih od njezine uporabe, prije svega kroz ekonomski razvoj dražave. Danas u svijetu postoji oko 50 državnih imovinskih fondova za koje se, prije eskalacije financijske krize, procjenjivalo da raspolažu imovinom vrijednom između 2,5-3 bilijuna USD[40]

 

Važnost, mjesto i uloga državnih  fondova na svjetskoj financijskoj sceni drži se neupitnom Posebne državne institucije najčešeće Fondovi koji reinvestiranjem sredstava prikupljenih periodičnim naplatama kamata i dividendi omogućuju stalno povećavanje javne imovine. Fondovi za upravljanje državnim imovinom u stvari su u vlasništvu građana, kojom se ne smije koristiti za ostvarenje društveno neprihvatljivih ciljeva.

 

  1. Registar imovine Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

Registar  imovine može biti centraliziran ili decentraliziran. Stupanj centralizacije ponajprije ovisi o organizacijskom obuhvatu sektora opće države. Neovisno o stupnju i obliku centralizacije, te o načinima upotrebe imovine u javnom sektoru, registar bi morao imati obilježja standardizirane baze podataka uređene na državnom nivou. U takvom se registru evidentiraju značajke državne imovine i s njom povezane obaveze. Podaci u registru trebali bi biti konkretni, tačni i dinamički ažurirani. U skladu s namjenom, podaci iz registra osnova su za donošenjodluka o varijantnim oblicima upravljanja imovinom

 

  1. Klasifikacija imovine Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Poželjno je da baza podataka o državnoj imovini svake zemlje obuhvati sveukupnu državnu imovinu. U tom smislu moguće su različite klasifikacije državne imovine. Brojnost i raznolikost klasifikacija ponajprije je rezultat činjenice da mnoge zemlje dvoje o tome koje pojavne oblike imovine treba uključiti u portfelj javne imovine i kako ih vrednovati. Prema namjenskoj upotrebi, državna se imovina može klasificirati na imovinu kojom se  slobodno raspolaže, na imovinu kojom se koriste državne institucije i na imovinu koja se koristi ili se može koristiti u pružanju javnih usluga itd.

 

Klasifikacija imovine unutar centralnog registra imovine, ključna je za uspostavu portfelja Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Takav bi portfolio bio čvrsta osnova za vrednovanje imovine i njezinu učinkovitu upotrebu. Kao i privatna, sva se državne imovina  može podijeliti prema više obilježja i kriterija. Bez obzira na klasifikaciju, cjelokupnu državnu imovinu treba evidentirati u registru Fonda za ekonomski razvoj BiH, neovisno o tome tko je zadužen za njeno upravljanje i neovisno o mogućnostima i načinima utvrđivanja njene stvarne vrijednosti.

Međunarodni računovodstveni standardi za javni sektor (MRSJS) čvrsta su podloga za klasifikaciju državne imovine i, u skladu sa time, za primjenu odgovarajućih postupaka njezina vrednovanja.

 

  1. Priznavanje i mjerenje imovine Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Da bi se mogla utvrditi knjigovodstvena i ekonomska vrijednost imovine, svaki je pojedini oblik imovine potrebno na primjeren način (računovodstveno) priznati i (financijski) vrednovati. Za priznavanje i vrednovanje imovine,  valja slijediti preporuke Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja. Priznavanje i vrednovanje imovine u javnom sektoru pretpostavka je učinkovitijega upravljanja državnom imovinom, s njome povezanim obavezama i troškovima, a time i vođenja politike likvidnosti. Katkad se samo zato što je stečena ili naslijeđena u prošlosti i što prema aktualnoj praksi državnoga računovodstva nema obilježje tekućega budžetskog izdatka, pojedina javna imovina se ne evidentira, odnosno njezina se vrijednost izjednačava s nulom. Upravo zato se načelo nastanka događaja smatra jedinim računovodstvenim načelom čija primjena omogućuje stvaranje relevantne, cjelovite i kvalitetne informacijske osnove za iskazivanje vrijednosti državne imovine i stoga se to smatra značajnim katalizatorom reformi. Priznavanje i mjerenje imovine Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine treba da se temelji na navedenim preporukama.

 

  1. Formiranje portfelja imovine Državnog fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Temeljna pretpostavka za učinkovito upravljanje portfeljem bilo koje imovine jest detaljno utvrđivanje strukture i obilježja toga portfelja. Polazeći od Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja i Međunarodnih računovodstvenih standarda za javni sektor, pri formiranju portfelja državne imovine najprije treba utvrditi definicijska obilježja i strukturu imovine koja je sastavnica izvještaja o financijskome položaju. Nesporno je, dakle, da se sa stajališta financijskoga izvještavanja glavne klase imovine iz izvještaja o financijskome položaju, trebaju primijeniti pri stvaranju portfelja javne imovine.

 

Zbog neodgovarajuće evidencije ukupni portfolio javne imovine ne može se utvrditi u kratkom roku. U slučaju formiranja portfolija Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine potrebna je  da se posebna pažnja posveti  dvjema skupinama imovine, a to su upravljiva i neupravljiva javna imovina, tj. portfelj upravljive i portfelj neupravljive javne imovine. Razlikovno je obilježje između ta dva portfelja cjelovitost podatkovne osnove, tj. pripadajuća fizička, financijska i pravna obilježja svake pojedine imovinske stavke. Sva upravljiva javna imovina trebala bi se vrednovati u skladu s mogućnostima njezine alternativne uporabe, to je moguće odraditi u prvom koraku kod osnivanja fonda. Vrednovanje neupravljive javne imovine valja odgoditi dok se potanko ne riješe, prije svega, eventualna pravna ograničenja raspolaganja imovinom (npr. imovinom za koju postoje sumnje da je predmetom restitucije itd.). To se najvećim dijelom odnosi na probleme utvrđivanja vlasničkih prava. U tom se smislu portfelj upravljive javne imovine može smatrati aktivnim portfeljem. Portfelj neupravljive javne imovine nosi obilježja nepotpune evidencije, tj. pasivnog portfelja. Podatke o imovini iz pasivnog portfelja valja kontinuirano dopunjavati. Nakon odgovarajućeg kompletiranja podatkovne osnove za pojedinu stavku imovine iz portfelja neupravljive imovine ona postaje upravljiva i u središnjem se registru državne imovine prebacuje u portfelj upravljive imovine. Tako će u  početku svog rada Fond za ekonomski razvoj BiH imati aktivni portfolio i pasivni portfolio.

5.9. Obuhvat oblika imovine za upravljanje u Fondu za ekonomski razvoj BiH

 

U nizu zakona može se sagledati veći broj oblika imovine u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine. Oni ukazuju na bogatstvo i raznolikost, te veliki potencijal ove imovine. Očekivane koristi od upotrebe imovine moraju postati važnim motivom aktivnosti i biti pažljivo naznačeni u svim razvojnim strategijama i operativnim planovima. Predmetom uključivanja imovine u Fond  za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, bit će aktivnosti povezane sa sljedećim pojavnim oblicima imovine u vlasništvu  Bosne i Hercegovine:

 

Tabela -2. Državna imovina kja će biti obuhaćena u Okviru portfolija Fonda za razvoj Bosne i Hercegovine

 

Redni

  broj

Obuhvat oblika imovine
1. Poljoprivredno zemljište
2. Šume, šumska zemljišta i objekti kojima upravljaju
3. Vode, javna vodna dobra i vodne građevine
4. Ležištamineralnih sirovina
5. Ceste, autoceste, željezničke pruge i mostovi zajedno s pripadajućim   zemljištem
6. Stanovi u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine
7. Poslovni prostori u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine
8 Pojavni oblici imovine u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine kojima su vlasnici ustanove kojima je osnivač Države Bosne i Hercegovine,
9 Imovina koja je imala vojnu namjenu
10. Imovina koja ima vojnu namjenu
 

11.

Imovina u vlasništvu nekadašnjih privrednih subjekata iz bivše SFRJ (koja je predmet sukcesije)
 

12.

Nekretnine koje se u zemljišnim knjigama vode kao društveno vlasništvo i općenarodna imovina
 

13.

Nekretnine koje nisu procijenjene u temeljnom kapitalu u postupku privatizacije i nekretnine za koje je u toku postupak utvrđenja prava vlasništva.
 14. Prihodi proračuna koji se ostvaruju na temelju naplaćivanja naknada za korištenje imovine u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine  (naknada za pravo građenja i pravo služnosti na zemljištu u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine, koncesijske naknade, prihodi od najma stanova, zakupa poslovnih prostora i poljoprivrednog zemljišta)
 

15.

Zgrade parlamenta, Narodne banke, Vlade Bosne i Hercegovine ,ministarstava i ureda sudova, a koji se u zemljišnim knjigama vode kao društveno vlasništvo i općenarodna imovina.
 

16.

Rezidencijalne nekretnine, amabasade konzularna predstavništva (koja su u  vlasništvu Države Bosne i Hercegovine 
 

17.

Nekretnine koje se nalaze pod zaštitom (a nisu u privatnom vlasništvu) arheološka nalazišta, muzeji, kulturno dobro,a u zemljišnim knjigama vode kao društveno vlasništvo i  općenarodna imovina
18. Sportski objekti ako su vlasništvo Države Bosne i Hercegovine
19. Vrijednosni papiri (dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima čiji je vlasnik Država Bosne i Hercegovine)
20. Umjetnine
21. Novac, novčani ekvivalenti, , zlatne poluge
22. Oduzeta imovina stečena kaznenim djelima i prekršajem
23. Elekronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema
24. Patenti ustupljeni Državi Bosni i Hercegovini i licencije
25. Patenti ustupljeni Državi Bosni i Hercegovini i licencije
26. Potraživanja prema drugim državama, fizičkim i pravnim osobama
27. Službena vozila, plovila i avijoni
28. Imovina dana na korištenje nekadašnjim društveno političkim organizacijama, Države Bosne i Hercegovine
29. Imovina u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima, Države Bosne i Hercegovine
30. Robne rezerve u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine
31. Riblji fond i divljač
32. Pokloni državnim dužnosnicima preko 5000 KM vrijednosti
33. Ostali pojavni oblici imovine u vlasništvu Države Bosne i Hercegovine

 

  1. Ustrojstvo Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

Ustrostvo Fonda za ekonomski razvoj BiH  biće regulisano zakonom o Fondu. U okviru tog zakona će biti predviđena  tri važna akta vezana za upravljanje državnom imovinom, a to su:

  • Strategija, koja određuje srednjoročne ciljeve i smjernice upravljanja Fondom za razvoj BiH, a donosi je Parlament BiH za razdoblje od 4 godine
  • Plan upravljanja državnom imovinom, koji određuje kratkoročne ciljeve i smjernice upravljanja državnom imovinom, te mjere radi provođenja Strategije, donosi  Parlament BiH za razdoblje od godine dana, a najkasnije do 30. novembra tekuće godine za slijedeću godinu
  • Izvještaj o realizaciji plana Fond podnosi Parlamentarnoj skupštini BiH za razdoblje od 4 godine (za prethodnu godinu), a organi fonda su ga dužni dostaviti do 31.03. tekuće godine Ministarskom vijeću BiH, koje ga potom dostavlja Parlamentu BiH na usvajanje

Internim aktima koji proizilaze iz Zakona, u početku će biti regulisano da  za obavljanje poslova iz djelokruga Fonda za ekonomski razvoj BiH  budu projektovane i organizovane  slijedeće osnovne upravljačke strukture:
1.Direktor Fonda (sa pratećim službama)
2. Sekretarijat Fonda
3. Sektor za strategiju, plan, analizu, koordinaciju i harmonizaciju kriterija, registar imovine, objavu odluka i nadzor nad upravljanjem i raspolaganjem imovinom fonda
4. Sektor za upravljanje sredstvaima Fonda

 

Uposlenici fonda će biti regrutovani iz postojećih državnih službi i institucija koji su imali dodirnih tačaka u dosadašnjem radu sa pitanjia vezanim za upravljanje državnom imovinom. Fond  se finansira iz operativanih djelatnosti, odnosno  isključivo iz vlastitih sredstava- prihoda.

 

  1. Početni portfolijo Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

U početni bilans Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine planirano je da bude uključena slijedeća državna imovina:

 

  • Procijenjena vrijednost zemljišta države Bosne i Hercegovine,
  • Prijavljeni Saldo potraživanja Republike Srpske prema zemljama nasljednicama ex SFRJ,
  • Vrijednost građevinskih objekata iz pasivnog Podbilasa Federacije Bosne i Hercegovine,
  • Procijenjena Vrijednost nepokretne imovine bivše JNA na teritoriju Bosne i Hercegovine,
  • Vrijednost diplomatskih smještajnih objekata koji su pripali Bosni i Hercegovini,
  • Vrijedost državne imovine – potraživanja od finansijskih istitucija,
  • Vrijednost državne imovine locirane u Dubrovniku – Republika Hrvatska.

 

7.1.Vrijednost zemljišta države Bosne i Hercegovine

 

Na osnovu podataka zemljišne i posjedovne statistike preuzetih iz Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove F BiH, struktura zemljišta u Bosni i Hercegovini u 1991. godini je izgledala kako slijedi:

 

Tabela-3. Brojčano stanje domaćinstava i parcela, kao i rasprostranjenost ukupne

                   površine Bosne i Hercegovine po katastarskim  kulturama izraženo u ha

 

     Struktura zemljišta u BiH u 1991. godini u ha

 

 

Opis

 

 

Privatni sektor

 

Državni sektor

 

Ukupno

Njive 994.883 103.035 1.097.919
Vrtovi 1.135 130 1.265
Voćnjaci 89.056 9.319 98.375
Vinogradi 3.093 1.405 4.498
Livade 389.183 67.624 456.807
Pašnjaci 299.188 574.735 873.923
Šume 555.685 1.806.628 2.313
Trstice i močvare 343 350 693
Svega (plodno): 2.332.570 2.563.229 4.885.799
Neplodno 45.575 176.858 222.433
 

Ukupno

 

2.378.145

 

2.740.087

 

5.118.232

 

     * Podaci preuzeti iz Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

        U obradive površine, prema zvaničnoj statistici, spadaju: njive i vrtovi (oranice i  

        bašte), voćnjaci, vinogradi i livade, dok ostale čine neobradivo zemljište.

 

 

 

 

 

 

 

 

     Tabela-4. Vrijednost  zemljišta u vlasništvu Bosne i Hercegovine po strukturi[41]

 

 

Opis

 

 

Državni sektor

Prosječne cijene u

KM/ m

 

Ukupno u (000) KM

Njive 103.035 5,50 5.666.925
Vrtovi 130 9,40 12.220
Voćnjaci 9.319 15,00 1.394.850
Vinogradi 1.405 15,80 221.990
Livade 67.624 10,50 7.100.520
Pašnjaci 574.735 5,00 28.736.750
Šume 1.806.628 3,00 5.419.884
Trstice i močvare 350 1,00 3.500
 

Ukupno

 

2.740.087

   

            48.556.639

 

Iz pregleda se vidi da je procijenjena vrijednost zemljišta u vlasništvu Bosne i Hercegovine 48,556 milijardi KM. Navedena imovina će se na osnovu Međunarodnih računovodstvenih standarda za javni sektor (MRSJS), po načelu početnog vrednovanja uvrstiti u registar državane imovine koji će se voditi kod Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Prije nego što se ova imovina bude unešena u registar biće riješene sve  dileme vezane za vrijednost i vlasništvo.

 

7.2.  Saldo potraživanja Republike Srpske prema zemljama nasljednicama bivše SFRJ

 

Republika Srpska prema zemljama nasljednicama bivše SFRJ izkazala je vrijednosna potraživanja za nekretnine, zatim potraživanja po raznim osnovama i iskazala je svoje obaveze, kao protu težu. Na osnovu nevedenih evidencija oformljena je slijedeća tabela:

 

Tabela-5. Potraživanja i obaveze privrednih subjekata iz Republike Srpske prema subjektima čije je sjedište u ostalim državama nasljednicama bivše SFRJ [42]

U KM

        Imovinski portfolio

 

Države nasljednice

 

NEKRETNINE

 

POTRAŽIVANJA

 

OBAVEZE

 

TOTAL

5= (2+3-4)

1 2 3 4 5
 R. HRVATSKA 4.276.729 2.605.503 5.488.566  1.393.746
 R. SLOVENIJA 153.438 1.792.163 1.008.366 937.235
 R. SRBIJA 1.280.600 4.379.687 1.559.991 4.100.296
 B.R. MAKEDONIJA 299.501 203.790 48.329 454.962
 R.  C.GORA 307.964 283.663 9.409 582.218
UKUPNO 6.318.232 9.264.886 8.114.661 7.468.457

 

Iz tabele se vidi da je pozitivni saldo potraživanja 7,468 miliona KM. Navedeni iznos potraživanja biće uključen u početni bilans Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Komfirmirani iznosi bit će uneseni, kao stvarna vrijednost, u registar državne imovine koji se vodi u okviru Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.

 

7.3. Vrijednost građevinskih objekata iz pasivnog Podbilansa Federacije Bosne i Hercegovine

 

Na osnovu evidencija koje se nalaze u Kantonalnim agencijama za privatizaciju i Federalnoj agenciji za privatizaciju BiH nalaze se vrijednosti građevinskih objekata koji su locirani na teritoriji zemalja nastalim raspadom  SFRJ, a koji su vlasništvo Države Bosne i Hercegovine. Navedene vrijednosti po agencijama prikazane su u slijedećoj tabeli:

 

     Tabela-6.  Prijavljena vrijednost građevinskih objekata iz pasivnog podbilansa Federacije Bosne i Hercegovine[43]

 

Evdentirani objekti kod

Agencija za privatiaciju

Broj objekata  

Vrijednost U KM

Federacija BiH
312 !67.897.147,00
Unsko-Sanski katon 32 1.051.181,00
Tuzlanski kanton 43 1.664.339,00
Zeničko-Dobojski kanton 27 1.157.776,00
Podrinjski kanton 18 4.578.090,00
Hercegovako -Neretvanjski 2 186.002,00
Sarajevski 118 267.820.322,00
 

Ukupno

 

552

 

444.354.867,00

 

 

Iz navedene tabele vidi se da je vrijednost ovih objekta 444,354 miliona  KM. Navedeni iznos biće uključen u početni bilas Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Navedena imovina će na osnovu  Međunarodnih računovodstvenih standarda za javni sektor (MRSJS), po načelu početnog vrednovanja biti uvršetena u registar državane imovine koji će se voditi kod Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Prije nego što ova imovina bude unešene u registar, bit će riješene sve  dileme vezane za vrijednost i vlasništvo.

 

7.4.Vrijednost nepokretne imovine bivše JNA na teritoriju Bosne i Hercegovine

 

Na osnovu popisa i procjene Izvještaja expertnog tima za sukcesiju Federacije BiH, Ministarstva odbrane   FBiH i Vojske RS formirana je tabela vrijednosti nepokretne vojne imovine bivše JNA na teritoriju BiH. Vrijednost navedene imovine biće uvrštena u početni bilans Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Navedene vrijednosti po objektima date su u narednom tabelarnom pregledu:

 

 

Tabela-7. Pregled  nepokretne imovine bivše JNA na teritoriji Bosne i Hercegovine[44]

 

Redni broj  

N a z i v     o b j e k t a

 

Lokacija

Procijenjena vrijednost-Okirno
Objekti i skladišta u kasarni “Slaviša Vajner Čiča Sarajevo-Lukavica 2.978.000,00
Objekti i skladišta u kasa. “Slobodan Princip Seljo Sarajevo-Lukavica 3.120.000,00
Dva (2) skladišta raketa “KUBM” Sarajevo-Lukavica 1.320.000,00
Objekti za komandovanje i vezu Tilava Lukavica-Sarajevo 1.487.000,00
Objekti za komandovanje i vezu Zlatište, Trebević   Sarajevo 156.000,00
Skladište MTS vazduhoplovne baze u Krupcu Vojkovići-Sarajevo 145.000,00
Objekti na strelištu                                                                        Vojkovići-Sarajevo 150.000,00
Objekti vojne ekonomije za uzgoj svinja   Lukavica-Sarajevo 1.125.000,00
Poligon za obuku u Čemerskom polju Lukavica 1.120.000,00
Objekti i skladišta MTS u kasarnama na Koranu   Pale 150.000,00
Objekti tehničkog skladišta MES u Rakovici               Pale 1.150.000,00
Objekti i skladišta ŠRO u kasarni “Moša Pijade”   Bileća 1.200.000,00
Objekti tehničkog skladišta saveznih organa           Foča 1.300.000,00
Objekti tehničkog skladičta pogonskog goriva        Vardište 1.130.000,00
Objekti tehničkog skladišta municije u MES-a        Rudo 140.000,00
Objekti tehničkog skladišta municije u MES-a                           Višegrad 140.000,00
Objeti tehničkog skladišta municije i MES-a            Krupanjska rijeka 150.000,00
Objekti skladišta u kasarni  “NH Blagoje Parović”                Nevesinje 230.000,00
Ostali objekti na poligonu Kalinovik          Kalinovik 210.000,00
Objekti kasarne “Pero Kosorić”    Kalinovik 240.000,00
Objekti stacioniranog čvorišta veze “Bjelašnica”                     Bjelašnica 250.000,00
Objekti vojnog odmarališta-hoteli (Šator”i “Vila”) Jahorina 250.000,00
Objekti VOJIN na Jahorini                                  Pale 550.000,00
Objekti tehničkog skladišta municije MES-a            Ustikolina 110.000,00
Dom JNA i vojno-ugostiteljske ust. “Romanija”     Doboj 280.000,00
Objekti na strelištu Putnikovo Brdo            Doboj 220.000,00
Objekti i sklad. MTS donje Ševarlija. Doboj 235.000,00
Objekti i skladišta u kasarni “4.juli” Doboj 275.000,00
Objekti i skladišta RMS na Krepšić             Brčko 260.000,00
Vojno ugostiteljska ustanova “Romanija”                Brčko 220.000,00
Objekti i skladišta u kasar. “Veljko Lukić-Kurjak” Brčko 250.000,00
Objekti i skladišta za smještaj 216. Brdske brigade Han Pijesak 280.000,00
Podzemni objekti Vrhovne vojne komande “Goljak Han Pijesak 1.300.000,00
Objekti radio-relejnog centra “Stolice” na Majevica Majevica 115.000,00
Dom JNA                                                            Bijeljina 1.300.000,00
Objekti vojne garnizone biblioteke i ambulante      Bijeljina 1.250.000,00
Objekti i skladišta u kasarni “Fadil Jahić Španac”                Bijeljina 1.120.000,00
Dom JNA i ostali objekti VUU “Romanija”                Trebinje 800.000,00
Objekti i skladišta MTS 24. Br.Mornaričke pješadij Trebinje 500.000,00
Radio-relejni centri veze Leutar-Trovrh 135.000,00
Objekti garnizone ambulante i vojne biblioteke      Bileća 250.000,00
Dom JNA i ostali objeti VUU “Romanija” Bileća 475.000,00
Ostali objekti i skladišta u ŠC RO Bileća   Bileća 350.000,00
Objekti vojno medicinskog centra               Banja Luka 2.950.000,00
Objekti za smiještaj u kasarna.”Kozara” Banja Luka 1.250.000,00
Objekti 5. Korpusa i K-de garnizona          Banja Luka 1.350.000,00
Objekti i  skladišta MTS 188. Pont. Bataljona Bos.Gradiška 420.000,00
Objekti i skladišta 343. Mot.brig.i 10.patr.div. Prijedor 900.000,00
Objekti vazduhop. remenotnog zavoda “Kosmos” Banja Luka 1.150.000,00
Objekti nastavnog centra Zalužani             Banja Luka 1.850.000,00
Objekti školskog centra oklopno mehan.jedinica    Banja Luka 2.500.000,00
Objekti intedantskog skladišta      Golubići 350.000,00
Objekti za obuku koman. odjelj.,vodova i četa RS Derventa 360.000,00
Dom JNA i VUU “Romanija”        Derventa 1.100.000,00
Objeti za smješaj MTS 327. Mot.brigade   Derventa 1.150.000,00
Objekti za smješaj RMS i objek.u kas.”Z.Čelar” Derventa 500.000,00
Objekti za smještaj rezervi 980 pozadinske baze Banja Luka 850.000,00
Objekti skladišta rezervnih dijelova Ušivak 220.000,00
Objekti tehničkog skladišta                           Banja Luka 250.000,00
Objekta tehničkog skladišta rez. Dijelova                                           Trapisti–Banja Luka      400.000,00
Objekti tehničkog skladišta pogonskog goriva Zalužani-Banja Luka 800.000,00
Objekti tehničkog skladišta municije MES-a            Bosanski Novi 550.000,00
Objekti tehničkog skladišta municije i MES-a Mrkonjić Grad 550.000,00
Objekti vojne biblioteke i garnizone ambulante      Doboj 500.000,00
Sanofarm Sarajevo 1.450.000,00
Remontni zavod KoV-a Travnik 2.100.000,00
Remontni zavod KoV.a Hadžići 3.200.000,00
Školski centar KoV “Kosta Nad Sarajevo 1.550.000,00
Školski centar RV i PVO Rajlovac 1.450.000,00
Opšta srednja vojna škola Mostar 1.750.000,00
Nastavni centar KoV – saobraćajni Čapljina 650.000,00
Nastavni centar za obuku tehničke službe Travnik 1.300.000,00
Nastavni centar KoV – intendantski Bihać 1.200.000,00
Komanda Korpusa i komanda stana Banja Luka 1.500.000,00
Objekti tehničkog skladišta municije i MES.a Krčmarice 200.000,00
Objekti vojno ugostiteljske ustanove “Romanija”  Banja Luka 1.450.000,00
Objekti na poligonu za obuku na Manjači Banja Luka 2.150.000,00
Objekti vojne biblioteke  Banja Luka 1.250.000,00
Objekti i skladišta MTS Rakovačke-Bare Banja Luka 750.000,00
Objekti garnizone ambulante                       Banja Luka 1.300.000,00
Dom JNA                                                            Banja luka 2.950.000,00
Objekti i poligoni za podvodnu obuku posada OM Banja Luka 1.400.000,00
Objekti i skladišta MTS na aerodromu Banja Luka 1.500.000,00
Objekti i skladišta u kasarni “Krajiške brigade”    Banja Luka 1.800.000,00
Objekti i skladišta u kasarni “Mladen Stojanović”                Banja Luka 2.200.000,00
Komanda Korpusa i komanda stana Sarajevo i Tuzla 3.500.000,00
Tvornica aviona Mostar 5.000.000,00
Sekundarna vazduhoplovna baza Sarajevo i Tuzla 7.500.000,00
Vazduhoplovna baza (Ripač, Željava, Pokoj Bihać 11.000.000,00
Vazduhoplovna bazaJasenica,D.DrašnicaD.Raštani Mostar 7.000.000,00
Dom JNA Zenica 1.500.000,00
Dom JNA             Čapljina 1.400.000,00
Dom JNA Brčko 1.350.000,00
Dom JNA Travnik 1.350.000,00
Dom JNA Mostar 1.500.000,00
Dom JNA Bihać 1.350.000,00
Dom JNA Tuzla 1.500.000,00
Dom JNA Sarajevo 2.000.000,00
Vojno ugostiteljska ustanova “Romanija” Sarajevo 950.000,00
Garnizona ambulanta RV i PVO Bihać 1.200.000,00
Garnizona ambulanta RV i PVO Tuzla 1.400.000,00
Garnizona ambulanta RV i PVO Mostar 1.400.000,00
Garnizona ambulanta RV i PVO Rajlovac 1.350.000,00
Garnizona ambulanta RV i PVO Brčko 1.200.000,00
Garnizona ambulanta KOV Zenica 1.350.000,00
Garnizona ambulanta KOV Visoko 1.150.000,00
Garnizona ambulanta KOV Travnik 1.250.000,00
Garnizona ambulanta KOV Čapljina 1.150.000,00
Garnizona ambulanta KOV Tuzla 1.280.000,00
Garnizona ambulanta KOV Mostar 1.250.000,00
Vojno medicinski centar Sarajevo 4.500.000,00
Vojna bolnica Sarajevo 55.000.000,00
Remontni zavod RV i PVO “ORAO”          Rajlovac 1.800.000,00
 

 

 

Ukupno

 

   

203.646.000,00

 

Iz tabele se vidi da je vrijednost ovih objekata 203,646 milionaKM. Ovaj iznos biće uključen u početni bilans Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Navedena imovina će na osnovu  Međunarodni računovodstvenih standarda za javni sektor (MRSJS), po načelu početnog vrednovanja biti uvrštena u registar državne imovine koji će se voditi kod Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Prije nego što ova imovina bude unešene u registar, bit će riješene sve  dileme vezane za vrijednost i vlasništvo

 

7.5.Vrijednost diplomatskih smještajnih objekata koji su pripali Bosni i Hercegovini

 

Na osnovu dokumentacije Ministarstava Finansija i trezora BiH formirana je tabela vrijednosti diplomatskih smještajnih objekata koji su po „Ugovoru o sukcesiji“ pripali Bosni Hercegovini, a čija je vrijednost već utvrđena. Objekti koji nisu još preuzeti biće naknadno uvršteni u bilans Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. Navedene vrijednosti date su u narednoj tabeli:

 

Tabela-8. Diplomatski objekti koji su pripali Bosni i Hercegovini[45], provedba Aneksa B Sporazuma o sukcesiji imovine bivše SFRJ

 

 

Sjedište objekta Vrsta objekta Površina ojekta Površina emljišta Procjenapo aneksu Procjena

vještaka

 

1.       BUDIMPEŠTA
Rezidencija ambasadora US$ 600.000 EUR 614.000,00.
  1. MADRID

 

Zgrada amabasade bivše SFRJ 1.200 m2 684 m2 US$3.200.000,00 EUR 3.250.000,00

3.       OTAVA

Zgrada amabasade bivše SFRJ US$ 2.500.000, CAD$ 1.367.000,00
  1. OSLO
Zgrada amabasade bivše SFRJ 732 m2 984 m2. US$ 1.700.000,00 NOK 21.700.000 ili cca KM 640.000,00
  1. LONDON
Zgrada amabasade bivše SFRJ 1.308 m2 463 m2 10,9 mil. USD KM 14.685.844,93

6.       MILANO

nekretnina  stan 61 m2 US$ 200.000,00 EUR 197.700,00.
  1. BEČ
Rezidencije ambasadora bivše SFR 3.715,00 m2,. US$ 1.800.000, EUR 2.334.000.

 

8.       VAŠINGTON

Kuća vojnog izaslanika bivše SFRJ 495,00 m2 1.052 m2, US$ 1.200.000,00 US$ 350.000,00
  1. BON
Udio u zgradi Ambasade  bivše SFRJ u Bonu
  1. NEW YORK

 

Apartman u New York-u (SAD)

11.    ANKARA

Zgrada amabasade bivše SFRJ
  1. NAIROBIU (KENIJA).
Dio grade Ambasade
  1. ALŽIRU (ALŽIR)
Dio grade Ambasadu

 

Tabela-9. Rekapitulacija vrijednosti diplomatskih objekata                                                  

 

 

Naziv objekta

Procijenjena vrijednost

u mil. USD

1. Austrija – Rezidencija 1,8
2. Italija – Stan 0,2
3. Kanada – Ambasada 2,5
4. Mađarska – Rezidencija            0,6
5. Norveška – Ambasada 1,7
6. SAD – Kuća 1,2
7. Španija – Ambasada 3,2
8. Turska – Ambasada 0,9
 

                            Ukupno u mil. $

 

12,10

 

Ukupno u mil. KM

 

20.69

 

Iz navedene tabele vidi se da je vrijednost ovih objekta 20, 69 miliona KM. Navedeni iznos biće uključen u početni bilas Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.

 

7.6. Vrijedost državne imovine – potraživanja od finansijskih istitucija

 

U početni bilans Fonda za ekonomski razvoj ulazi slijedeća vrijednost imovine- potraživanja od finansijskih institucija, i to;

 

1.-Potraživanja od komercijalnih banaka

 

U  portfolio Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine ulazi dio deviznih srestava nastalih po Sporazumu o sukcesiji a koji jos nije naplaćen. Ovu skupinu sačinjavaju sredstva kod slijedećih banaka:

 

  1. Agencija Jugobanke u Njujorku
  2. Beogradske banke u Njujorku
  1. Adria bank ag Wien
  2. Banque franco-yougoslave Paris
  3. Beogradska banka ibu Nicosia
  4. Lhb internacionale handelbank Frankfurt

 

Od preostalih 6 mješovitih banaka kod dvije se vodi stečajni postupak kod suda u SAD-u, a to su Agencije Jugobanke i Beogradske banke u Njujorku. Prema Sporazumu, stanje računa ovih banaka na dan 31.03.2001. godine je iznosilo:

 

Beogradska banka NY Agency …………….US$     71.989.988,84

Jugobanka NY Agency…………………………US$      83.094.868,17

UKUPNO   US$    155.084.677,01

Ostaje rješavanje pitanja depozita kod još 4 mješovite banke, to su:

  • Adria bank ag Wien
  • Banque franco-yougoslave Paris
  • Beogradska banka ibu Nicosia
  • Lhb internacionale handelbank Frankfurt

 

Iznosi i naplata od ovih banaka su neizvjesni i ne treba očekivati skorije rješenje.

 

2.-Potraživanja za Triparititno zlato

 

Novčani iznos je raspodijeljen na račun kod Centralne banke BiH i već je doznačen pripadajući iznos za BiH u iznosu od  5.515,78 £. Novac za zlato  u iznosu od 300.000,00 USD još nije doznačen.

 

3.-Sredstva po osnovu klirinškog duga Ruske Federacije

 

Bosni i Hercegovini je pripao iznos od 200.252.355,00 klirinških dolara (125.157.834,38 USD po kursu 1 Kl.$=0,625 USD). Način na koji će BiH naplatiti svoja potraživanja regulisaće se bilateralnim sporazumom između BiH i Ruske Federacije. Aktivnosti oko regulisanja i naplate Klirinškog duga Ruske Federacije nastaviće se i dalje.

 

4.-Potraživanje Bosne i Hercegovine od Mongolije

 

Potraživanje Bosne i Hercegovine od Mongolije iznosi 929.561,99 klirinških dolara. Za kontakte sa Mongolijom od strane zajedničkog komiteta zadužena je Republika Srbija i prema izvještajima koje imamo od strane Ministarstva finansija Srbije u toku su aktivnosti vezane za sastanak zemalja sukcesora sa mongolskom stranom

 

Na osnovu navedenih informacija o iznosu sredstava koja se potražuju  urađena je rekapitulacija potraživanja od finansijskih institucija kako je dato u narednom tabelarnom pregledu.

 

Tabela-10. Rekapitulacija potraživanja  od finansijskih institucija[46]

 

Vrsta potraživanja Potraživanja u US$
Komercijalnih banaka  155.084.677,01
Triparititno zlato 300.000,00
Dug Ruske Federacije 125.157.834,38
Dug  Mongolije 581.032,00
Ukupno US$ 281.123.543,39  
Ukupno KM 480.186.611,40

 

Iz tabele se vidi da vrijednost finasijske imovine iznosi 480,186 miliona KM. Navedeni iznos biće uključen u početni bilans Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.

 

7.7.Vrijednost državne imovine locirane u Dubrovniku – Republika Hrvatska

 

Objekti i zemljište koje se nalazi u Republici Hrvatskoj, koji su bili u vlasništvu organa bivše SR Bosne i Hercegovine, takođe će biti uvršeteni u početni bilans Fonda za ekonomski razvoj. Vrijednost državne imovine locirane u Dubrovniku – Republika Hrvatska dat je u sledećoj tabeli:

 

Tabela-11. Pregled vriednosti državne imovine locirane u Dubrovniku – Republika Hrvatska[47]

 

  • Vila Aurora Trsteno,     Dubrovnik, 1138 m2 objekat,  zemljište   7033 m2,
  • Vila Erika (Bosanka),    Dubrovnik,   130 m2 objekat,  zemljište     796 m2,
  • Hotel Vis II na Lapadu, Dubrovnik,   968 m2 objekat,  zemljište   9041 m2,
  • Bolnica u Cavtatu, objekt i zemljište 5000 m2
  • Zemljište u Srebrenom 1980 m2
  • Zemljište u Gružu, Dubrovnik 745 m2
  • Kuća i zemljište u Omišu 1064 m2

 

Okvirne procjene govore da je vrijednost ove imovine cca 10.900.000 EUR-a, odnosno 21.364.000,00 KM. Ovaj iznos biće uključen u početni bilans Fonda za ekonomski razvoj BiH.

 

  1. 8. Vrijednost početnog portfolija Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Tabela-12. Pregled  vrijednosti početnog portfolia Fonda za ekonomski razvoj BiH

 

Naziv portfolija

 

Vrijednost

u KM

  • Državno zemljište u BiH
48.556.639.000,00
·         Saldo zahtjeva iz Republike Srpske od nasljednicam bivše SFRJ 7.468.457,00
  • Vrijednost građevinskih objekata iz pasivnog podbilansa FiH
444.354.867,00
  • Nepokretna imovina bivše JNA
203.646.000,00
  • Diplomatski objekati
20.690.000,00
  • Finasijska potraživanja
480.186.611,40
  • Državana imovina u Dubrovniku – Republika Hrvatska
21.364.000,00
 

Ukupno

 

49.734.348.935,40

 

 

Ukupna vrijednost početnog bilansa Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine iznosi 49.734.348.935,40. Ovaj iznos predstavlja početni kapital Fonda.

 

  1. Djelatnost Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

Djelatnost fonda bi se odvijala u dva osnovna pravca i to;

  1. Osnovna djelatnost
  2. Izvedena djelatnost

 

  1. Osnovna djelatnost Fonda će se odnositi na slijedeće:

 

  • pravni i institucionalni nadzor (kontroling) na svim oblícima državne imovine koji su u vlasništvu Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

  • kontrola i usmjeravanje razvojnih procesa u lokalnim zajednicama, uz pomoć sredstava Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine,

 

  • očuvanje ranije stečene imovine-naslijeđa za buduće naraštaje, i na tim osnovama ostvarenju strateških ciljeva i zaštiti nacionalnih interesa,

 

  • zadovoljavanje potreba za resursima razvoja potrebnim lokalnim zajednicama, uz osiguranje državnih dobara i interesa, kroz pružanje usluga od strane Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

2.Izvedena djelatnost fonda će se odvijati u dva osnovna pavaca. Prvi prvac je  generiranja likvidnih sredstava fonda i drugi pravac je plasman slobodnih sredstava fonda

 

Generiranje  likvidnih sredstava

 

  • Sredstva od prodaje neatraktivne imovine- za izgradnju objekata  u privatnom  vlasništvu
  • Sredstva od  od renti za izdatu imovinu na korištenje
  • Sredstva od renti ubranim po osnovu korištenja prirodnih bogatstava
  • Sredstva od naplate poraživanja iz pasivnog podbilansa:
  • Sredstva od ostvarena  po osnovu datih garancija po raznim osnovama, a čija je potreba bazirana na realizaciji novih projekata;
  • Sredstva od efekata ostvarenim od aktivnosti na tržištu kapitala, prodajom vlastitih dionica i kupovinom tuđih;
  • Sredstva od izdavanja vlastitih vrijednosnih papira:
  • Sredstva ostvarena upravljanjem državnim novčanim sredstvima po viđenju;
  • Sredstva ostvarena od uzimanja zajmova, na eskontnoj osnovi.
  • Sredstva nastala usmjeravanjem inflatornih kretanja itd

 

Plasma slobodnih sredstva fonda

  • Plasman sredstava u nove projekte koji su od strateškog značaja za državu, a koji su koncipirani na profitnoj osnovi;
  • Plasman u postojeće ekonomske subjekte koji su trenutno zapali u ekonomske poteškoće, a koji imaju značaj za državnu ekonomiju, a ujedno su perspektivni. Finansijska podrška ovim projektima bi bila kroz privremeno učešće u vlasništvu kupovina dionica ili dokapitalizacija. Po ozdravljenju  firme vlasnički udio bi se prodao i na taj način vratila sredstava fond. Trošak kapitala bi bio namiren iz zajedničke dobiti.
  • Plasman sredstava u projekte utemeljene na javno-privatnom partnerstvu, a čiji koncept je utemeljen na profitnoj osnovi.

 

U prvim godinama svog djelovanja Fond bi svoju aktivnost usmjerio na organizaciono ustrojstvo i sistem formiranja registra Državne imovine, te na osnovne djelatnosti koje se odnose na čuvanje i upravljanje Fondom. Od izvedenih djelatnosti maksimalni napori bili bi usmjereni na generiranje likvidnih sredstva.

 

Kada je u pitanju plasman likvidnih srestava u prvim godinama Fond bi podržao  ekonomske subjekte koji su trenutno zapali u ekonomske poteškoće, a koji imaju značaj za državnu ekonomiju, a ujedno su perspektivni

 

  1. Ekonomski efekti od osnivanja Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

Ekonomski efekti od osnivanja Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, u ovoj fazi mogu se izraziti na dvojak način:

 

  • ekonomski efekti koji se ne mogu finansijski mjeriti u ovoj fazi osnivanja Fonda,

 

  • koji se mogu iskazati finansijski na osnovu paramatara vezanih za početni bilans i na osnovu očekivanih rezultata nastalih realizacijom planiranih djelatnosti Fonda.

 

1.Ekonomski efekti  koji se ne mogu finansijski mjeriti u ovoj fazi osnivanja Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine su:

 

  • Riješio bi se problem multipliciranja nadležnosti javnih institucija za upravljanje različitim oblicima državne imovine

 

  • Došlo bi do stavljanja državne imovine u funkciju ekonomskog razvoja BiH.

 

  • Povećao bi se stepen javnosti upravljanja državnom imovinom kroz uspostavu  jedinstvenog, sveobuhvatnog, standardiziranog i centraliziranog registra javne imovine, uz decentalizaciju informacija iz registra.

 

  • Stvorili bi se uslovi za profesionalizaciju poslova upravljanja državnom imovinom.

 

  • Postigla bi se ekonomska efikasnost koz princip poslovanja, većih društvenih koristi od troškovenih troškova

 

  • Riješio bi se nered u evidenciji, vrednovanju i raspolaganju državnom imovinom.

 

  • Povećala bi se odgovornost javnog menadžmenta za efikasnu upotrebu javne imovine.
  • Politika razvoja bi dijelom bila izmještena  iz budžetskih okvira u Fond, a time bi se ostavio veći prostor za izgradnju efikasnije državne uprave,

 

  • Stvorile bi se predpostavake za  reformu upravljanja državnom imovinom kao  dugoročn, kontinuiran proces

 

  • Generirali bi se zahtijevi niz institucionalnih, institucijskih i kadrovskih prilagođavanja,

 

  • Budući da su građani vlasnici državne imovine, osnivanjam Fonda stavljeni bi u poziciju  svojevrsnog investitora, pa bi se i uspješnost upravljanja državnom imovinom mjerila stepeno zadovoljavanja potreba građana, prije svega onih vezanih za lokalnu zajednicu.

 

  • Stvorile bi se pretpostavke da kada se jednom odredi način ekonomske upotrebe pojedinih dijelova javne imovine, to ne bi značilo da se način njene upotrebe ne bi mogao promijeniti, ako nastanu nove povoljnije ili nepovoljnije prilike u okruženju .

 

  • Kreirale bi se mogućnosti da se određivanje načina ekonomske upotrebe državne imovine  može tumačiti  različito, u zavisnosti od okolnosti i potreba.

 

  • Instalirao bi se princip: Stavljanjem u upotrebu sva imovina ne mora ostvarivati dobit, odnosno društvenu korist.

 

  • Model upravljanja državnom imovinom putem Fonda za ekonomski ravoj Bosne i Hercegovine, dao bi mogućnost, jedinstvenog obuhvata imovine i obveza, koje proizilaze iz (ne)korištenja državne imovine, i na tim osnovama bi se zasnivao proces upravljanja.

 

  • Stvorili bi se preduslovi da  neto prihodi – kapitalni dobitak, prihod od najma/zakupa, koncesijska naknada i udjeli u poslovnom rezultatu,  budu mjerljivi s pridruženim profitnim kriterijima.

 

 

2.Ekonomski efekti  koji se mogu finansijski iskazati u ovoj fazi osnivanja Fonda,

 

  • Vrijednost izdatih  garancija u iznosu od 5.000.000.000,00 KM Fonda za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

 

  • Plasman sredstava u nove projekte koji su od strateškog značaja za državu, a koji su koncipirani na profitnoj osnovi; u iznosu od 150.000.000 KM

 

  • Plasman u postojeće ekonomske subjekte koji su trenutno zapali u ekonomske poteškoće, a koji imaju značaj za državnu ekonomiju, a ujedno su perspektivni u iznosu od 200.000.000 KM.

 

 

  1. Zaključak

[1] Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd 1989.s.v

[2] Simoneti,“Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena: restitucija i pretvorba“,ZbornikPravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci ( Zb. Pf. Sveuč. Rij. ), Rijeka 28/2007.

[3]  U čl. 2. Ustava SFRJ iz 1974, stoji: “SFRJ sačinjavaju SRBiH, SR Makedonija, SR Slovenija, SRSrbija,kao i Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina i Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo koje su u sastavu Republike Srbije, SR Hrvatska i SR Crna Gora“, http://istorija-jugoslavije.online-talk.net/t16-ustav-sfrj-iz-1974_ en.word. (11.02. 2014.).

 

[4] M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009, 37.

[5] Razlika je postojala između neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta i industrijskih zona namijenjenih razvoju industrije, zemljišta za izgradnju saobraćajnica, željeznica i aerodroma te drugih općih državnih potreba.

[6] Aproprijacija je stjecanje prava svojine na stvarima koje se nalaze u društvenoj svojini, pojava koja je bila prisutna u određenom obimu, O. Stanković- M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd ,1986, 186

[7] K. I. Begić, Ekonomska politika, Studentska štamparija Univerziteta Sarajevo, Sarajevo 1998. 172.

 

[8] N. Čučković, “Privatizacija u Srednjoj i Istočnoj Europi“, Časopis za opća društvena pitanja, 1993, 139-148.

[9] Nadležnost za privatizaciju državnog kapitala u preduzećima je dodijeljena entitetskim agencijama za privatizaciju,  Agencija za privatizaciju FBiH i Agencija za privatizaciju RS.

[10] Bosna i Hercegovina kao potpisnica međunarodnih konvencija, ugovora i sporazuma, ima obavezu da uskladi domaće pozitivno zakonodavstvo sa međunarodnim, koje ima jaču pravnu snagu (imperativnog je karaktera). Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Dejtonski mirovni sporazum, Ugovor o pitanjima sukcesije bivše SFRJ, samo su neki od značaja za državnu imovinu Bosne i Hercegovine

[11] RBiH kao suverenu, nezavisnu i cjelovitu državu prva je priznala Bugarska još 15. januara 1992. godine,a evropska zajednica 6.aprila 1992.godine kada je na nju zvanično i otpočela agresija. Susjedna Hrvatska I SAD priznale su RBiH 7. aprila 1992. godine. Od tada BiH je priznalo više od 130 zemalja, od toga su 44 arapsko- islamske, s kojima BiH održava pune diplomataske odnose, a u punopravno članstvo UN-a primljena je 22.maja 1992.godine. A.Muminović, Od dislolucije Jugoslavije do međunarodnog priznanja BiH, http://www.bljesak.info/content/view/19982/224/ ( 17. 01. 2014.).

[12] Prema čl.1. stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi: “RBiH, čije je zvanično ime od sada “BiH“,nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i postojećim međunarodno priznatim granicama

[13] M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u BiH, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009.35.

[14]Ibid

[15] O. Stanković – M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd 1986. 88.

[16] Čl. 1 stav od 1 do 5, Zakona o pretvorbi društvene svojine, Sl.list RBiH br.33/94.

[17] Zakon o javnoj svojini – ZJS, RS, Sl.glasnik RS, br.72/11

[18] O. Stanković – M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd 1986.godine, 194-195. P. Klarić – M. Vedriš, Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb 1996, 171.

[19] O. Stanković – M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd 1986. 195.

[20] Dejtonski sporazum, formalno nazvan „Opći okvirni sporazum za mir u BiH “ dogovoren je u Dejtonu 25. novembra 1995. godine, a potpisan 14.decembra 1995. godine u Parizu.

[21] 56) Vidjeti više u Steiner-Ademović, Ustav Bosne i Hercegovine – komentar, Fondacija Konrad Adenauer e.v. program pravna država/Jugoistočna Evropa Sarajevo, 2010, 100 i dalje.

[22] Sl. glasnik BiH, br. 14/98, ovim zakonom nadležnost za privatizaciju državnog kapitala u preduzećima i bankama prenijeta je na entitete s tim da prihodi ostvareni privatizacijom također njima pripadaju. Pored državnog kapitala u preduzećima privatizacijom su obuhvaćeni i državni stanovi, odnosno izgrađeno građevinsko zemljište.

[23] Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Sl. glasnik BiH, br.18/05, 29/06, 85/06,32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08.

[24] Komisija za državnu imovinu osnovana je na temelju Odluke Vijeća ministara BiH, V.M. br. 305/04,a objavljena u Sl. glasniku BiH, br.10/05, 18/05, 69/05, 70/05.

 

 

[25] O. Stanković – M. Orlić, Stvarno pravo, Beograd 1986. 197.

[26] T. Josipović,“Stvari u vlasništvu države i drugih osoba javnog prava (javno vlasništvo)“, Zbornik Pravnogfakulteta Sveučilišta u Rijeci ( Zb. Pf. Sveuč. Rij. ), Rijeka 22/2001.1.

[27] Odluka Ustavnog suda BiH, br. U-1/11, od 13. jula 2012.godine

 

[28] Vidjeti Uredbu o preuzimanju imovine bivše Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije od

strane Republike Bosne i Hercegovine , 15. juna 1992. godine, br. 1199/92, kojom se predvida da ce imovina u društvenom vlasništvu bivše SFRJ koju su koristili organi i organizacije te bivša JNA, postati imovinom Republike Bosne i Hercegovine (vidi clan 1).

[29]  Opci okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini.

[30] Vidjeti Okvirni zakon o privatizaciji preduzeca i banaka u Bosni i Hercegovini („SG BiH“, br.19/99, 2. avgusta 1999. godine); vidi takode i Zakon o raspodjeli, namjeni i korištenju dijela imovine koju je Bosna i Hercegovina dobila na osnovu Sporazuma o sukcesiji („SG BiH“, br. 11/02, 30. maja 2002.).

[31]  Vidjeti Deklaraciju Upravnog odbora Vijeca za implementaciju mira donesenu na nivou politickih

direktora u Sarajevu 24. septembra 2004.

[32]  Odluka Vijeca ministara BiH o “osnivanju Komisije za državnu imovinu, utvrdivanje i raspodjelu državneimovine, dredivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brcko Distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom,” “Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 10/05

[33] Ibid., u clanu 1.

[34] Ibid. u clanu 2 (b) i (c).

 

[35] Vidjeti “Prijedlog kriterija za utvrdivanje i raspodjelu državne imovine”koji je donijela uža Radna grupa Komisije za državnu imovinu 23. oktobra 2007. godine, te koji su razmotreni na 5. plenarnoj sjednici Komisije. Prema ovim kompromisnim kriterijima, koje je donijela potkomisija i koji su razmatrani na 5. plenarnoj sjednici Komisije, u vlasništvu državnih institucija bila bi cjelokupna državna imovina van granica države i udio državne imovine unutar države koju koriste institucije BiH ili je neophodna za vršenje njenih nadležnosti. Sva druga nepokretna državna imovina unutar države bila bi u vlasništvu ili jednog od entiteta ili Brcko Distrikta, zavisno od toga gdje se predmetna imovina nalazi

[36] Vidjeti “Sporazum postignut od strane lidera politickih stranaka SNSD, SDA i HDZ” i aneks tog Sporazuma, koji su postignuti 8. novembra, odnosno 22. decembra 2008. godine.

 

[37] 14 Vidjeti kominike Upravnog odbora Vijeca za implementaciju mira od 30. juna 2009. godine na internet stranici http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=43665

[38] Vidjeti izjavu ambasadora u Upravnom odboru Vijeca za implementaciju mira od 7. avgusta 2009. godine na internet stranici http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=43799

[39]  Izvor;Ministarstvo Finasija i trezora BiH

[40]  Vidi I. Kern, Upravljanje javnom imovinom, ISTR Minhen ,Njemačaka, 2007, str. 213.

[41]  Cijene zemljišta preuzete iz  studije „Sukcesija“ EIT Sarajevo

[42]  Izvor; Ministarstvo finansija Republike Srpske

[43] Izvor; Agencija za privatizaciju FiH

[44] Izvor ; Izvještaj expertnog tima za sukcesiju Federacije BiH , Ministarstva obrane   FBiH i Vojske RS

[45] Izvor;Ministarstvo Finasija i trezora BiH

[46]  Izvor;Ministarstvo Finasija i trezora BiH

[47] Izvor;Ministarstvo Finasija i trezora BiH

 

Please follow and like us:
error