Pettigrew: Vrijeme za posvećenost tranzicijskoj pravdi i pravu na memorijalizaciju


Ulaskom u novu godinu, najveća je sramota međunarodne zajednice što je udruženjima žrtava onemogućeno postavljanje spomen obilježja i muzeja na lokalitetima kao što su koncentracioni logor „Barutni magacin“ (Kalinovik), skladište Kravica, koncentracioni logor „Omarska“, Sportska sala „Partizan“ (Foča), Centar za kulturu „Pilica“, koncentracioni logor „Trnopolje“, hotel „Vilina Vlas“ (Višegrad) i drugim mjestima gdje su dokumentovani zločini presuđeni kao ratni zločini.
Međunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina apartheida sa svoje strane osuđuje „sve… mjere sračunate da onemoguće… grupama da učestvuju u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu zemlje i namjerno stvaranje uslova za sprečavanje… prava na slobodu mišljenja i izražavanja“ (član II (c). 1976.). Stoga zabrana spomen obilježja u koncentracionom logoru „Barutni magacin“ i drugim mjestima predstavlja flagrantno kršenje ove konvencije i međunarodnih normi.

Iako postoje mnogi drugi relevantni dokumenti koji nude argumente u korist uspostavljanja normativnog okvira za memorijalizaciju, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima insistira na ljudskom pravu učestvovanja u društvenom i kulturnom životu zajednice. Šta bi takvo pravo značilo ako ne učestvovanje u kulturnim praksama memorijalizacije u cilju sjećanja i odavanja počasti žrtvama teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava?
Podsjetimo i da su Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz januara 2022. godine, kojom je osuđeno negiranje holokausta, posebno pohvaljene države članice koje su sačuvale nacističke koncentracione logore kako bi se sjećale žrtava i educirale „buduće generacije… da pomognu u sprječavanju budućih zločina genocida.“

Za mene su te ploče bile podsjetnik da su takve spomen ploče, spomen obilježja i muzeji izuzetno važan dio sjećanja i poštovanja ljudskog dostojanstva žrtava; proces pamćenja koji prihvatamo kao normalno očekivanje u našem svijetu. Tu je i prešutno obećanje da će se spriječiti ponavljanje ovakvih tragedija.“ Hajde da u 2023. godini izrazimo solidarnost sa žrtvama genocida i drugih ratnih zločina u Barutnom magacinu, Foči, Omarskoj i drugim mjestima i sjećamo ih se postavljanjem spomen obilježja i muzeja. Neka 2023. bude godina kada će se spomen obilježja postavljati u skladu s međunarodnim normama za memorijalizaciju.
U nedavnom zaključku Vijeća EU kojim se BiH odobrava kandidatski status za članstvo u EU eksplicitno se poziva na zaustavljanje veličanja osuđenih ratnih zločinaca. Takvim veličanjem se krši ljudsko pravo na istinu i ponovno se traumatiziraju preživjeli genocida i drugih ratnih zločina. Spomen obilježja osuđenim počiniocima u Republici Srpskoj predstavljaju kršenje zakona BiH o zabrani veličanja ratnih zločinaca. Neka 2023. bude godina u kojoj će se konačno ukloniti spomenici koji veličaju osuđene ratne zločince, poput murala Mladiću u Kalinoviku ili Mladićeve ploče na Vracama.

Dakle, vrijeme je da Ured visokog predstavnika provede sveobuhvatnu strategiju tranzicijske pravde za uspostavljanje spomen obilježja žrtvama na spomenutim mjestima na kojima su počinjena zvjerstva koja su presudama domaćih i međunarodnih sudova proglašena genocidom i drugim ratnim zločinima. Sveobuhvatna strategija tranzicijske pravde mora podržavati vladavinu prava uklanjanjem spomenika koji veličaju ratne zločince, te ojačati pravosuđe tako što će se procesuirati negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Takvom inicijativom za tranzicijsku pravdu počet ćemo izvršavati našu odgovornost da zaštitimo preživjele od ponovne traumatizacije, popravimo društveno tkivo i spriječimo buduće zločine i genocid.

4. januar 2023. KRUG 99.

Prof. Dr. David Pettigrew, Profesor filozofije i studija holokausta i genocida, Southern Connecticut State University, Član, Upravni odbor Programa studija genocida na Univerzitetu Yale.