ŠTA JE DONIJELA RASPRAVA U SKUPŠTINI SARAJEVSKOG KANTONA ?
Piše: prof.dr. Izudin Kešetović
Tok rasprave u Skupštini Sarajevskog kantona pokazao je mnogo više od toga šta je taj ponder 2.Kako rekoše moje kolege sa Ekonomskog fakulteta i Ekonomskog instituta u Sarajevu, sve ima kvantifikaciju. Nije izmišljeno. Nije napamet. Naprotiv, 2005.godine smo imali brojke koje su pokazivali da je kriterij krajnje potrošnje u sistemu plaćanja maloprodajne cijene bio najpovoljniji za Sarajevski kanton.
Zašto to nije smetalo nikome od 1996. do 2005.godine ili punih deset godina? Odgovor je jasan. Zato što je tih godina bilo “puno” novca iz međunarodne pomoći i što je bila velika utaja poreza. Pokušaji da se PDV uvede ranije nije odgovaro onima koji su se na neplaćanju poreza obogatili: kupili certifikate po 2% nominalne vrijednosti istih i postali bogataši. To je tada bio ” nacionalni interes” najbogatijih porodica i pojedinaca od kojih će neki postati vlasnici političkih stranaka, ministarskih i predsjedničkih pozicija. Tada su radnici istjerani iz fabrika i postali su sirotinja. Od te bolesti se još nismo izliječili. Koeficijentom 2 izvršena je preraspodjela na sve općine direktnim prilivom sa JRT , koeficijentom 8,42%. O tome niko ne govori.
Koeficijent je povećan onim najmanjim kantonima , dok je Sarajevskom kantonu najviše umanjeno po kriteriju potrošnje. Izvršena je veoma uspješna vertikalna i horizontalna preraspodjela po kriteriju potrošnje u tzv.modelu separacije prihoda prema principu” odozdo prema gore i odozgo prema dole”. Fiskalni kapacitet Distrikta Brčko je ojačao jer je Distrikt vezivno tkivo države BiH. Entiteti su dobili izdašne prihode koji su trebali da budu potpora bržem razvoju i preuzimanju fiskalne odgovornosti koja im je prenesena sa nivoa države u dijelu direktnih poreza. Naravno, ostavljen je rok od 6 godina da se uoče “dobre i loše strane” modela. Drugi dio priče se odnosi na period od izbora 2010. godine do februarskih dešavanja 2014. godine. Taj period je obilježen sa promjenama u vlasti. Došlo je do “zaokreta” političke volje građana. Biračko tijelo je željelo promjene jer su kriminal i korupcija bila na vrhuncu. U tom periodu nastaju novi politički subjekti u oba entiteta. Opozicija budi nadu za promjene.
Krah probuđene demokratije dovodi do razočarenja “izborne baze” koja rezultira događanjima u februaru 2014.godine. Tzv. revolucionari, predvođeni forumašima i liderima nove Komunističke partije BiH “lansiraju” krilaticu da Sarajevo pljačka ostale. Sve dolazi iz Tuzle da bi snažno bilo podržano iz HNK kantona sa sjedištem u Mostaru. Priča kulmunira 2015. godine da bi na posljednjim izborima bila hit. Na toj priči kreatori te priče su dobili funkcije nakon izbora 2014. i 2018. godine. Cijelo vrijeme niko ne želi da riješi problem, osim Vlada Sarajevskog kantona. Promjena vlasti u KS samo je poslužila da se famozni koeficient 2 ponovovo vrati u igru. Proces je pomognut o strane političkih subjekata TK koji su se podijelili u nove stranke. Tijesna politička pobjeda dvije vodeće stranke koje su mijenjale Vladu TK na principu 17+1 u mandatu 2018. – 2022. godine morala je proizvesti aktuelizaciju koeficienta 2. U suštini ništa se ne dešava što je se moralo desiti do 2011. godine, kada se model morao poboljšati.
Danas 2022. godine na tragu smo samo dva rješenja. Prvog, kojem treba samo korak do rušenja koeficienta 2 na principu ” učinimo još jedan korak pred nama je ponor”. Drugo rješenje , po hitno usvojiti ponuđeni model od strane Ekonomskog instituta Sarajevo, po kojem bi se izvršio obračun od 01.01.2022. godine, a raspodjela u 2022. godini smatrala akontativnom. Primjenu modela treba ograničiti na najduži rok od 3 godine.
Na kraju u ovoj priči pobjednici su iz samog početka, kada se pravila opstrukcija uvođenju PDV prije 2006. godine. U toj priči pobjednici su oni koji se bogate u ovom sistemu korupcije. Gubitnici su radnici i penzioneri koji rade za bijednu nadnicu i umjesto penzije imaju socijalnu pomoć. Riječ imaju građani i to oni koji su prevareni pričom o ukidanju sistema PDV-a i UIO BiH ili ugroženosti od Sarajevskog kantona. Akademska zajednica je na pola puta, svjesna “maho ti ili ne maho” sve je isto. Zato narod kaže: “Džabe je gluhom govoriti, a ćoravom namigivati”.
