Kulenović o temi: Nužnost ujedinjenog otpora rušiteljima države

Na žalost sam naglasak na nužnosti otpora izražava krajnji stepen zabrinutosti i opreza u fazi sve jačih i otvorenih političkih osporavanja suvereniteta, ustavnog poretka, institucionalnog integriteta i demokratske budućnosti evropske BiH.

Ti procesi nisu incidentni, niti su isključivo proizvod dnevne politike; oni predstavljaju kontinuitet djelovanja usmjerenog ka slabljenju i urušavanju države kao zajedničke nacije svih njenih građana.

Jučerašnji skup desničarske elite u Zagrebu nije izolovani slučaj političkih marginalaca, već posljednji izraz konsolidacije transatlantskih agresivnih namjera za razaranje evropske liberalne demokracije, uspostavljenih demokratskih državnih poredaka i internacionalnih odnosa koje su skoro 80 godina osiguravali mir i prosperitet, ne samo u Evropi.

Ne smijemo gubiti iz vida taj kontekst i kao guske u magli pronalaziti oslonac u sprudovima sporednih medijskih pikanterija tipa – ko je platio organizaciju skupa i slično. Kao što su uspavane političke strukture brzo prihvatile narativ o dolasku Trampovog sina u Banja Luku ili izaslanika SAD u Gradinu tek kao providni rezultat lobističkih mešetara bez političkih agendi.

Jer, Bosna i Hercegovina je opet bila u fokusu političke kartografije i ideja koje nisu ni nove, ni najnovije. Niti su, na žalost, autentične već odražavaju realpolitičke pozicije dominantnih političkih snaga i ukupnih strategija države Hrvatske prema BiH. I ne samo nje.

A kartografije u Bosni su uvijek krvlju poprskane. Pa čak i salonske, bile one i u purgerskoj samodopadnosti i neosnovanoj prepotentnosti. Sa takvom oblandom ne gradi se prijateljsko povjerenje već naprotiv. Niti rješenja sa lažnim paralelama sa Belgijom.

U ovakvim regionalnim vanjsko političkim okolnostima, potreba za ujedinjenim otporom državotvornih snaga nije puka politička opcija, nego nužnost. Naglašavam, ujedinjenim otporom. Ne kao puke reakcije već izraza bosanskog državotvornog, nacionalnog dostojanstva.

Tim prije što smo odavno već locirali „rušitelje države“ kao one političke, institucionalne i vaninstitucionalne aktere koji dovode u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, osporavaju nadležnosti i autoritet državnih institucija, blokiraju ili paraliziraju donošenje odluka na državnom nivou, djeluju na uspostavljanju paralelnih političko-pravnih struktura, proizvode pravnu nesigurnost i institucionalnu disfunkcionalnost i, u konačnici, vode u sigurnosnu krizu.

Bez obzira u koju se političku košulju zamotavali.

Ujedinjeni otpor mora biti zasnovan na principima uspostava minimuma državnog konsenzusa političkih, kulturnih, akademskih, medijskih i subjekata civilnog društva koji vlastitu budućnost vide u modernoj demokratskoj državi Bosni i Hercegovini. Ovaj minimum ne podrazumijeva ideološku homogenizaciju, nego strateško, državotvorno usaglašavanje. Cilj je jedinstven i pravovremen odgovor na svaki oblik institucionalnog, sigurnosnog i svakog drugog destabiliziranja države BiH.

Ujedinjeni otpor u bosanskim okolnostima nije izraz političke homogenosti, nego političke zrelosti. On zahtijeva jasno razumijevanje da država nije vlasništvo nijedne političke opcije, već zajednički okvir unutar kojeg se odvija politički i društveni život. Različitosti u političkim stavovima ne smiju biti prepreka zajedničkom djelovanju u zaštiti onoga bez čega te različitosti ne bi imale prostor da postoje. U tom smislu, ujedinjeni otpor nije kraj političkog pluralizma — on je njegov uslov.

Ako ostanemo na verbalnom nivou principa, ništa se neće promijeniti. U bosanskim okolnostima presudan je prijelaz iz deklaracije u operativu — dakle, šta konkretno uraditi već sutra, narednog mjeseca i u narednoj godini. Izbori ne smiju biti prepreka, niti stranačko mešetarenje, već vrijeme strateških odluka i političke mobilizacije.

Zbog toga Krug 99 inicira okupljanje na izradi Sporazuma o minimumu zajedničkog djelovanja bez obzira na predizborna usijanja. Tim prije što takav sporazum ne bi trebao zadirati u programske, ideološke i političke razlike, već na uspostavljanje operativnog okvira saradnje o pitanjima od suštinskog značaja za državu.

Nama nisu potrebne nikakve simulacije „crvenih linija“. One su već odavno iscrtane, pređene i nema izgleda da nestanu, niti da nestanu moralističkim vapajima. Ono što nedostaje je koordinirani i ujedinjeni strateški odgovor za kojeg niko nema pojedinačno dovoljan kapacitet. Strateško ujedinjenje nije slabost već izraz odvažnosti i dodatne snage koja se oslanja, izvire i odražava težnje i očekivanja većina građana ove zemlje.

Adil Kulenović, 26.04.2026.