STAVITE TAČKU NA PRIJEDLOG O SUTORINI, ILI HAJDUČKIM PRAVOM DO SUTORINE?

10.3.2015. (18:39)
BOYLE: STAVITE TAČKU NA PRIJEDLOG O SUTORINI
SARAJEVO, 10. marta (FENA) – Francis Boyle, poznati profesor i pravnik međunarodnog prava koji je zastupao BiH i u Međunarodnom sudu pravde u Haagu, zamoljen od Fene da kaže svoj stav o intencijama pripajanja Sutorine BiH rekao je da su granice BiH u današnjem stanju direktno povezane sa Badinterovom arbitražnom komisijom i mišljenjima koja su tamo data. – Ja sam se pozivao upravo na neke od tih argumenata i mišljenja iz Badinterove komisije kada sam zastupao BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Sve države bivše Jugoslavije (BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora), po osnovu međunardnog prava obavezale su se da će poštivati odluke Badinterove komisije, a EU će biti nadležna za rješavanje postojećih sporova. U mišljenju Badinterove arbitražne komisije usvojili su načelo međunardnog prava poznatu kao (lat.) “Uti possidetis” ili “kako posjedujete”, na temelju kojeg se utvrdilo da će granice Republike BiH biti one granice koje je ona imala dok je bila u sastavu SFRJ, prije raspada te države. Tako da su granice utvrđene kao takve na dan sticanja nezavisnosti i ostale su takve do danas. Smatram da bi bilo izrazito opasno po BiH kao državu da otvara pitanje granica uspostavljenih Badinterovom arbitražom potraživanjem teritorije Sutorine. Govorim iz iskustva jer sam bio pravni savjetnik kompletne BiH delegacije u pregovorima koje su vodili Owen i Stoltenberg 1993. godine. Bio sam tamo sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem i Harisom Silajdžićem kada je cijela međunarodna zajednica pokušala da Bosnu i Hercegovinu izdijeli na komadiće. U tome je učestvovala i EU, sve europske države, Ujedinjene nacije, čak su i Sjedinjene Države u tom trenutku bile za to da se BiH podijeli na nekoliko manjih dijelova. Vidio sam te mape i to je bilo užasavajuće, kaže Boyle. Ono što se namjeravalo učiniti Bosni i Hercegovini na Owen-Stoltenbergovim pregovorima bio je genocid. Ja sam to zaustavio i BiH nije iscjepkana na djeliće. Svrha Owen-Stoltenbergovog plana bila je brisanje Badinterovih granica koje su vrijedile u trenutku sticanja nezavisnosti, i zato je ovo sad jako opasno. Ne bismo smjeli otvarati pitanje Badinterovih granica polaganjem prava na Sutorinu. Iako se može razgovarati o historijskim dokumentima koji sežu i stotinu godina unazad i reći da imamo valjane argumente po pitanju Sutorine, ipak to bi bilo preopasno za Bosnu i Hercegovinu kao državu, smatra on. – Danas imamo slučaj Srbije koja želi da anektira Republiku Srpsku, i RS bi se rado priključila Srbiji kada bi joj to bilo dozvoljeno. Pored toga, imamo i novu predsjednicu Hrvatske koja baštini politiku Franje Tuđmana. Ona je ponovo oživjela pitanje Herceg-Bosne, a Tuđman je pokušao iskoristiti Owen-Stoltenbergov plan da otkine taj teritorij iz Bosne i Hercegovine, uz punu podršku svih europskih država, Ujedinjenih nacija, ali i uz podršku Sjedinjenih Država. I to sam zaustavio. Pored toga, Tuđman je pokušao uzeti i Neum i imao je podršku Owena i Stoltenberga i cjelokupne međunarodne zajednice. I to sam uspio zaustaviti. Ali problem BiH danas je taj da je pristup moru u Neumu još uvijek problematičan, jer Hrvatska i danas polaže pravo na njega. Zapravo, u Daytonu je od BiH zahtijevano da Hrvatskoj obezbijedi puni pristup svojoj teritoriji preko Neuma. To je bilo pitanje od ključne važnosti za BiH i stoga me predsjednik Alija Izetbegović zamolio da načinim prijedlog posebnog režima prelaska granice za Neum kako bi se Hrvatskoj omogućio pristup cijeloj njenoj teritoriji. Tako da je pitanje granice u Neumu od ključne važnosti za BiH, jer je to koridor za izlaz na more za državu. Hrvatska trenutno radi ispitivanja o potencijalom crpljenju nafte i prirodnog gasa iz Jadranskog mora. BiH zahvaljujući Neumu ima pravo na potencijalna nalazišta nafte i prirodnog gasa u Jadranu kao potpisnica Konvencije o pravu mora. Tuđman je pokušao blokirati BiH i onemogućiti joj izlaz na Jadran, i to je spriječeno. BiH ima izlaz na more u Neumu, ali još uvijek je to potencijalno problematična situacija. BiH se mora posvetiti Neumu i osigurati svoju poziciju kad je to u pitanju, a ne otvarati nova pitanja poput Sutorine koja bi mogli ugroziti granice koje je utvrdila Badinterova komisija. I prvi nacrt Daytonskog sporazuma koji je Halbrooke predložio predsjedniku Izetbegoviću također je bio opasnost po teritorijalni integritet BiH, kao i Washingtonski sporazum prije njega. Stoga, BiH sebi ne smije dopustiti raspakivanje granica koje je utvrdila Badinterova arbitražna komisija polaganjem prava na Sutorinu, jer bi bila raskomadana od strane Hrvatske, Crne Gore i Srbije. I također bih želio dodati da smo mi tužili i Crnu Goru, pored Srbije, za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Nekako se desilo da se Crna Gora izvukla od tužbe za genocid. Zapravo, došlo je do sabotaže. Ono što je zaista potrebno učiniti po pitanju Crne Gore nije otvaranje granica koje je utvrdila Badinterova arbitraža tako što bi se polagalo pravo na Sutorinu, jer je to previše opasno, nego treba raditi na tužbi protiv Crne Gore za genocid. A u isto vrijeme treba učvrstiti poziciju u Neumu, izgraditi luku dolje kako bi Bosna i Hercegovina demonstrirala kontrolu nad svojom teritorijom, da BiH ne bi izgubila pristup Jadranu, otvorenom moru, a naročito da ne bi izgubila pravo na eksploataciju nafte i prirodnog gasa, smatra Boyle. – Na kraju, želio bih poslati poruku gosp. Bakiru Izetbegoviću, koji je uz svog oca bio na pregovorima, da pod hitno stavi tačku na ovo pitanje. Kako saznajem, uskoro će se glasati u državnom parlamentu o tome, i ovdje bih savjetovao gosp. Bakiru Izetbegoviću da stavi tačku na sam prijedlog o Sutorini, zaključio je profesor Francis Boyle. (Fena) zi
 
10.3.2015. (15:39)
KURTĆEHAJIĆ: SUTORINA ZASLUŽUJE ŠANSU U MEĐUNARODNOM SUDU U HAAGU
SARAJEVO, 10. marta (FENA) – Akademik Omer Ibrahimagić, govoreći o inicijativi za povrat Sutorine Bosni i Hercegovini, kazao je da su granice međunarodno priznate BiH utvrđene Berlinskim kongresom 1878. godine. – Granice koje je utvrdio Berlinski kongres su dar Božiji, jer da nije bilo tog kongresa, danas ne bi bilo ni BiH – poručio je. Također je naglasio da su vijećnici Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu donijeli odluku o obnovi državnosti BiH te potvrdili njezine historijske granice koje su utvrđene Berlinskim kongresom, nakon čega je to potvrđeno na Prvom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu. – Nakon 552. godine prvi put jedno predstavničko tijelo BiH odlučuje o granicama države BiH, a do sada su o tome odlučivali okupatori koji su poštivali granice BiH, za razliku od situacije koju imamo danas – naglasio je. Profesor dr. Suad Kurtćehajić poručio je da se Sutorini da poštena šansa u Međunarodnom sudu u Haagu. Također je naglasio da BiH ima velike šanse da u sudu riješi problem Sutorine, ali da neki političari to ne žele u svrhu očuvanja dobrosusjedskih odnosa. Podsjetio je da i ostale zemlje kao što je Hrvatska,  koja je članica EU i NATO-a, imaju sporove o granicama sa Srbijom te da te probleme rješava u Međunarodnom sudu u Haagu. – Ne vidim zašto onda BiH ne bi to isto uradila – zaključio je. Emeritus Hasan Balić istakao je da BiH nikada nije imala dobre susjedske odnose s Crnom Gorom. Poručio je bh. predstavnicima zakonodavne vlasti da sutra na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH podrže Prijedlog rezolucije o Sutorini koju je predložio zastupnik Denis Bećirović, a kojom se neprihvatljivim ocjenjuje prijedlog ugovora o državnoj granici između BiH i Crne Gore. – Ukoliko se ne prihvati rezolucija, predlažem da narod tuži državu zbog izdaje – zaključio je. (Fena) gk/mb
 
10.3.2015. (16:16)
HADŽIDEDIĆ: MOŽE LI SE HAJDUČKIM PRAVOM DO SUTORINE?
SARAJEVO, 10. marta (FENA) – Povodom predstojećeg glasanja u parlamentu BiH o inicijativi da Sutorina pripadne Bosni i Hercegovini svoje stavove Feni je iznio doktor političkih nauka Zlatko Hadžidedić. Razgovarao: Zoran Ilić FENA: Grupa građana mjesecima je vodila kampanju u kojoj je nastojala ubijediti bosanskohercegovačku javnost i poslanike da BiH ima sve šanse da u međunarodnom sudu vrati Sutorinu unutar svojih granica. Vi to osporavate? HADŽIDEDIĆ: Tvrdnje poput one da BiH ima nesumnjivo pravo na Sutorinu jer se ovo mjestašce nalazilo u njenom vlasništvu BiH još od 1372., i da je na ovoj generaciji političara da to sada samo ozvaniči na međunarodnom sudu, mogu da zvuče romantično, ali one u sebi ne sadrže pravne argumente koji bi mogli biti relevantni pred međunarodnim sudskim institucijama. Ukoliko bismo se i upustili u takvu avanturu, ondje bi nam sasvim sigurno objasnili da nije bitno koliko stoljeća je Bosna i Hercegovina posjedovala Sutorinu prije nego što je nad njom kontrolu stekla Crna Gora, niti je bitno što je Crna Gora tu kontrolu ostvarila tako što je crnogorsko rukovodstvo 1945. godine ubijedilo ili prevarilo bosanskohercegovačko rukovodstvo da im Sutorinu da – bitno je jedino da je Bosna i Hercegovina takvo stanje zvaničino prihvatila, a prihvatila ga je tako što je 1974. prihvatila Ustav SFRJ koji je odnose među tadašnjim republikama SFRJ regulirao na temelju granica koje su u datom trenutku među njima postojale. Iako parlament BiH nikada formalno nije glasao o prihvatanju izmjene granica sa Crnom Gorom koja se odigrala 1945. godine, i iako nije formalno prihvatio da se granice BiH uspostavljene prema AVNOJ-u 1943. na bilo kojem dijelu teritorije izmijene, jedina činjenica koju će uvažiti međunarodna pravna institucija jeste da je Ustav iz 1974. stavio van snage sve prethodne ustavne i pravne dokumente na temelju kojih su regulirane granice BiH, a BiH je taj Ustav iz 1974. prihvatila. Dakle, prihvatila je da je i Sutorina u datom trenutku, kada je prihvaćen posljednji vrhovni pravni akt prije raspada SFRJ, kojim su van snage stavljeni svi oni prije njega, bila dio Crne Gore. Neki ovdašnji pravnici školovani na samoupravnom pravu, poznatom po hiper-regulaciji, dakle, po tome što je svaka pravna odredba morala biti navedena u što eksplicitnijem obliku, već su oglasili sa tvrdnjom da u Ustavu iz 1974. nigdje ne piše da je  Sutorina u sastavu Crne Gore!? Pa, naravno da to nigdje ne piše!? Neće Ustav nabrajati koja mjesta pripadaju BiH, a koja Crnoj Gori, ili drugim republikama!? Međunarodno pravo, zasnovano na anglosaksonskom pravu, razlikuje se od samoupravnog prava na čijim temeljima su oni obrazovani upravo po tome što se mnogo toga podrazumijeva na temelju pravne logike koju treba poznavati i razumjeti, a nije sve napisano u formi u kojoj to i djeca mogu pročitati i onda reći da to znaju. Može neko formalno imati titulu profesora prava, kao što je ima predvodnik inicijative za povrat Sutorine, Suad Kurtćehajić, ali to ne može promijeniti činjenicu da se on školovao isključivo na temeljima samoupravnog prava, da mu je potpuno strana logika na kojoj se zasniva međunarodno pravo. FENA: Smatrate li da je spor o Sutorini zapravo spor dvaju različitih načina pravnog mišljenja? HADŽIDEDIĆ: Prije bih rekao da je u pitanju spor između jednog određenog načina mišljenja, na kojem je zasnovano međunarodno pravo, i samoupravnog prava zasnovanog na principu koji glasi “čitaj kako piše”: dakle, nemoj da misliš, sve što treba da te se tiče mora da eksplicitno piše u pravnim aktima; ako ne piše, onda te se to ni ne tiče. Iz takvog sistema pravno mišljenje je praktično izbačeno, uzima se za pravno validno samo ono što je eksplicitno napisano. Već sam spomenuo primjere: ako se parlament BiH nije eksplicitno izjasnio o Sutorini, oni koji dolaze iz tradicije samoupravnog prava reći će da se on nikad i ničim nije o tome implicitno izjasnio. Ista stvar je i s Ustavom iz 1974.: ako u njemu eksplicitno ne piše da je Sutorina dio Crne Gore, samoupravno pravo će reći da prihvatanje ovog ustava nije implicitno ni vodilo ka prihvatanju datih granica koje su u tom trenutku među republikama postojale, i o kojim se u tom trenutku nije vodio spor. Međutim, onda se tu pojavi Badinterova komisija da utvrdi kakvi međunarodni pravni odnosi proizlaze iz procesa disolucije Jugoslavije, i ona pođe od pretpostavke da je BiH prihvatila Ustav iz 1974., a samim tim i granice na kojima su se zasnivali odnosi među republikama. U trenutku kada Komisija zasjeda, BiH sa susjednim republikama ne vodi nikakav pravni spor o svojim granicama, pa Komisija zaključi da BiH i u tom trenutku ponovo prihvata svoje tadašnje granice. Također, Komisija zaključi i da zbog toga što ne vodi nikakav granični spor BiH ima sve uslove da aplicira za međunarodno priznanje, te to priznanje BiH i dobije. Ali, naši samoupravni pravnici opet smatraju da naša država ni tada, iako je prihvatila arbitražu Badinterove komisije koja je i sama zasnovana na činjenici da su sve republike prihvatanjem Ustava iz 1974. implicitno prihvatile postojeće granice, i iako u datom trenutku nije vodila granični spor sa Crnom Gorom, nije nigdje eksplicitno rekla da prihvata da Sutorina ostane u Crnoj Gori!? Pored toga, i kada pročitaju arbitražu Badinterove komisije, oni vide da ni u njoj nigdje eksplicitno ne piše da Sutorina pripada Crnoj Gori, te izvode zaključak da arbitraža Badinterove komisije ne predstavlja osnovu na kojoj Sutorina pripada Crnoj Gori!? Povrh svega, Kurtćehajić tvrdi da za BiH arbitraža Badinterove komisije nije sveto slovo!? On kaže da je i sama Evropa prekršila ovaj pravni akt više puta, jer je dozvolila agresiju na BiH, iako ju je prethodno priznala upravo na temelju ovog akta; stoga se taj akt ne mora previše ni poštovati, jer ga nisu poštovali ni drugi!? Zamislite, neko ko se naziva pravnikom tvrdi da se određeni pravni akt ne mora poštovati, jer ga nisu poštovali ni drugi!? Još gore, on tvrdi da BiH ne mora poštovati svoje međunarodnopravne obaveze koje je preuzela prihvatanjem arbitraže Badinterove komisije, kao da obaveze pred BiH stavlja snaga neke spoljne prinude koju BiH htjela-ne htjela mora uvažavati, a ne snaga njenog vlastitog potpisa kojim je tu arbitražu prihvatila!? No, čak i kad bi se neka zemlja mogla “izvući” bez ikakvih pravnih ili političkih posljedica kada bi jednostavno ignorirala međunarodnu arbitražu koju je prethodno punovažno prihvatila, kakvog bi smisla imalo da ta ista zemlja od neke druge međunarodne institucije opet traži arbitražu u vezi sa nekim drugim pravnim pitanjem?! Kakav bi međunarodni kredibilitet imala država koja negira vlastiti potpis, odbacuje arbitražu koju je prethodno prihvatila, a onda na osnovu toga traži novu arbitražu?! To bi bilo više od pravne besmislice. No, ovdje kod Kurtćehajića do izražaja dolazi svojevrsna pretpravna, hajdučka logika. Prema njoj, ako dovoljan broj lica nekažnjeno prekrši zakon, onda on nije ni zavrijedio da ga smatramo zakonom, onda ga ne trebamo ni poštovati; a ako nema nikakve institucije koja bi nas natjerala da poštujemo preuzetu i potpisom ovjerenu obavezu, onda ni tu obavezu ne trebamo poštovati!? Za ovu hajdučku logiku, ni obaveze BiH da prihvata i poštuje obaveze koje je preuzela potpisivanjem Dejtonskog sporazuma ne proizlaze iz njenog potpisa; eventualno, one bi mogle proizlaziti jedino iz toga što bi nas SAD, kao garant Dejtonskog sporazuma i svjetska velesila, mogla natjerati da obaveze koje smo prihvatili i ovjerili potpisom zaista ispoštujemo!? Zaista, pri susretu samoupravnog prava i hajdučke logike, kakav se odigrao kod Kurtćehajića i njegovih sljedbenika, logika međunarodnog prava nema šta da traži. No, u međunarodnim odnosima ipak odlučuje logika međunarodnog prava, a ne logika samoupravnog prava, niti logika hajdučke tradicije. Stoga se i BiH mora ravnati prema postavkama koje joj je u nasljeđe ostavila međunarodna, a ne hajdučka, tradicija. (Fena)gk/ zi
Please follow and like us:
error