Nenasilni preokreti pod cvjetnom, narandžastom zastavom!?

Predsjednik Rusije Vladimir Putin pozvao je dužnosnike MUP-a da se fokusiraju na preventivni rad za sprječavanje eventualne “obojene revolucije”, čime je nastavio stratešku borbu protiv eventualnog nasilnog prevrata izvana. “Vidimo pokušaje da se koristi takozvana tehnologija cvjetnih revolucija, od organiziranja nezakonitih javnih prosvjeda do otvorene propagande mržnje i neprijateljstva na društvenim mrežama”, rekao je Putin na proširenom zasjedanju kolegija MUP-a. On je istaknuo da je očigledni cilj takvog djelovanja da se isprovocira građanski sukob i zada udarac ustavnom uređenju i suverenitetu Rusije, dodajući da je neophodno preventivno djelovanje kako bi se izbjegla takva mogućnost. Putin nije jučer prvi puta ukazao na opasnost od “obojene” ili “cvjetne” revolucije u Rusiji, ali očigledno je da je nedavno i još nerazjašnjeno ubojstvo oporbenog političara Borisa Nemcova bilo svojevrsni alarm ruskim vlastima da su stvari postale vrlo ozbiljne. (Ubojstvo Borisa Nemcova u Moskvi: Brutalna staljinistička likvidacija ili očajni pokušaj pokretanja narančaste revolucije i smjene režima u Rusiji?) Znanstvenici u ruskom Vijeću sigurnosti ponudili su pomoć državi u sprječavanju “obojene revolucije” predlažući da se pozabave studijom svih prosvjednih aktivnosti, uključujući i praćenje interneta. Bivši oficir sigurnosti i profesor na državnom sveučilištu Lomonosov, Andrej Manojlo ocijenio je da je svaka “obojena revolucija” maskirana u prirodnu manifestaciju narodne volje, ali da su te aktivnosti precizno definirane izvana, te da uspješna borba zahtijeva presjecanje tehnološkog lanca po kojem se akcija izvodi. Manojlo je objasnio da će posebna pažnja biti posvećena mjerama za suzbijanje “prosvjednih aktivnosti na internetu” kao i propagandnom radu koji bi trebao razbiti stereotip o romantizmu “obojenih revolucija”. Publikacija koju pripremaju znanstvenici po temi “obojenih revolucija” biti će predmetom diskusije na narednoj sjednici nacionalnog Vijeća sigurnosti, koja će biti posvećena međjunarodnim odnosima. Prema riječima Igora Zubova, zamjenika ministra unutarnjih poslova “obojene revolucije u svim zemljama pokrenute su pod parolom borbe protiv korupcije”, a on je u tom svijetlu komentirao djelovanje blogera i oporbenog političara Alekseja Navaljnog. (Slučaj Aleksej Navaljni – popularni bloger i ljubimac Zapada ponovo u sukobu sa zakonom u Rusiji) Istraživači će skupa s Vijećem sigurnosti uskoro predstaviti detaljan plan akcije kojom bi spriječili nasilne promjene vlasti pomoću masovnih nemira, a u pripremi projekta surađivati će s kolegama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Na čelu istraživačkog znanstvenog centra je Nikolaj Petrušev bivši ravnatelj službe sigurnosti FSB od 1999. do 2008. godine, a centar je zadužen za procjenu različitih vanjskih i unutarnjih opasnosti koje bi mogle ugroziti drušveno ekonomski razvoj zemlje i nacionalnu sigurnost. “Važno je da se odmah odgovori na bilo kakve signale o pripremi akcija koje provode ekstremisti, potreban je preventivni rad, naročito s mladima. Ekstremisti truju društvo militantnim nacionalizmom, netolerancijom i agresijom “, kazao je Putin dodajući da su načini djelovanja ekstremista sve prefinjeniji, te da je broj manifestacija ekstremizma u 2014. porastao za 15 posto. Strahovanja Moskve da bi moglo doći do pokušaja nasilnog puča svakako nisu neutemeljena, jer treba imati u vidu da je tijekom zime 2011. i 2012. godine organizirana serija uličnih prosvjeda na kojima su traženi “pošteni izbori”. Boja ruske revolucije već je bila određena, a to je bijela, te su prosvjednici na ulicama Moskve, Sankt Peterburga i još nekih većih gradova u Rusiji okićeni bijelim lentama najprije zahtjevali ponavljanje parlamentarnih izbora održanih koncem 2011, a zatim i pokušali spriječiti Putinov izbor za predsjednika u ožujku 2012. Nakon uvjerljivih 63 posto glasova koje je Putin dobio ulične demostracije su prestale, no jezgra oporbe koja se istakla u njihovom organiziranju nastavila je djelovati, uglavnom na društveni mrežama na internetu, ali i sporadično provodeći prosvjedne šetnje. Tadašnji veleposlanik SAD-a Michael Mcfaul, koji je na dužnost u Moskvu poslat u jeku uličnih demonstracija, još prije no što je dobio diplomatske akreditive, upriličio je sastanak s liderima ruske liberalne oporbe, što je bio neprimjeren gaf kojim je odmah skrenuo pažnju vlasti. Članovi osoblja njegovog veleposlanstva sudjelovali su u uličnim prosvjedima, za što postoje dokumentirani materijali. Mcfaul, koji je ostao upamćen i po tome što je tijekom mandata nekoliko puta lomio prst igrajući košarku, napustio je dužnost prije godinu dana, a ljetos ga je u Moskvi zamijenio iskusniji kolega John Tefft, koji je do 2013. godine bio veleposlanik SAD-a u Ukrajini. No, tko su bili ili jesu glavni kandidati za provedbu “obojene revolucije” u Rusiji? Pored ubijenog Nemcova i spomenutog Navaljnog, među liderima liberalne oporbe našla se i Ksenija Sobčak (34) kćer nekadašnjeg gradonačelnika Sankt Peterburga i prvog Putinovog političkog mentora Anatolija Sobčaka (1937 – 2000). Ksenija Sobčak, koju je kako se tvrdi u ruskoj javnosti krstio Putin, estradna je i televizijska zvijezda, vlasnica prestižnih kafića i restorana, te voditeljica reality programa, nešto poput ruske verzije Paris Hilton. Uoči takozvanog marša milijuna koji je u lipnju 2012. održan u Moskvi, a na kojem se okupilo tek oko 20.000 demonstranata, policija je pretresla moskovski stan Ksenije Sobčak i tamo pronašla oko pola milijuna eura u kešu. Ona se pravdala da godišnje zarađuje više od dva milijuna eura, te da nema povjerenja u ruske banke zbog čega novac drži u kući. Ilja Jašin (32) jedan od osnivača pokreta “Solidarnost” i nekadašnji lider omladinskog ogranka neoliberalne partije “Jabloko” također se istaknuo u oporbenim aktivnostima tijekom spomenute zime, a više puta je privođen zbog kršenja uvjeta prosvjednih okupljanja. On se u svibnju 2012. godine zajedno sa svojom partnericom Ksenijom Sobčak našao u središtu skandala povodom fizičkog napada na novinarsku ekipu “Media news-a” zbog čega je protiv njih i treće sudionice u napadu, Anastasije Ogneve (tadašnje djevojke Borisa Nemcova) bila pokrenuta istraga. Sobčak i Jašin tvrdili su da su se novinarke od ulaska u Ksenijin restoran “ponašale kao špijuni” i da su ih fotografirali bez dozvole, dok su napadnute posvjedočile policiji da ih je Jašin držao, a za to vrijeme im je Sobčak prevrtala po torbama tražeći opremu za snimanje, a Ogneva ih je šamarala. Oporbeni lider Sergej Udaljcov (38), koji se nalazi na čelu “Lijevog fronta” i njegov zamjenik Konstantin Lebedev, zajedno s Leonidom Razvozževim, susreli su se u lipnju 2012. u Minsku s gruzijskim diplomatima i dužnosnicima obrane s kojima su se navodno dogovarali o financiranju antirežimskih prosvjeda u Rusiji. U istrazi koja je uslijedila povodom kaznene optužbe da su pripremali masovne nerede u Rusiji, Udaljcov je priznao da je imao kontakte s gruzijskim državljanima, ali da se samo htio dogovoriti o legalnom financiranju “Lijevog fronta”. Pored nekoliko prekršajnih presuda za nasilničko ponašanje i kršenje prosvjednih uvjeta, Udaljcov se od 2013. nalazi u kućnom pritvoru zbog organiziranja nereda i napada na policiju na skupu u Moskvi godinu dana ranije, dok je Razvozževi za isto djelo osuđen na zatvor. Iako se deklarira kao žestoki protivnik Putina i vladajuće “Jedinstvene Rusije”, Udaljcov podupire odluku o pripajanju Krima Rusiji prošle godine. Lebedev je 2013. osuđen na dvije i pol godine zatvora, a tijekom izdržavanja kazne on je počeo učiti španjolski jezik, jer kako je rekao, nakon izlaska kani otići u Latinsku Ameriku. Tijekom prosvjeda prije tri godine, ruski dužnosnici policije i unutarnje vojske otvoreno su upozoravali demonstrante da neće dopustiti organiziranje uličnih kampova, poput onih u državama na sjeveru Afrike u kojima se dogodilo “arapsko proljeće”. Kako su tada tvrdili, u tu su svrhu pored jakih policijskih snaga na ulicama postavili i snajperiste na krovove moskovskih nebodera sa zadatkom da pucaju u vođe nereda. Treba istaknuti i da je ruska oporba zajedno sa zapadnim saveznicima tada polagala (neutemeljene) nade u aktualnog premijera Dmitrija Medvedeva da bi mogao biti liderom koji će povesti “povijesne promjene” i pomoći u smjeni Putina. Uzdajući se u čistu biografiju bivšeg ruskog predsjednika, oni su željeli vidjeti ga kao Putinovog protukandidata, koji bi imao mnogo više izgleda za pobjedu nego kompromitirani lideri neparlamentarne oporbe. No ovo što je Putin jučer najavio nije u cilju ad-hoc sprječavanja nereda, već je riječ o pozivu na primjenu nenasilne strategije, koja bi trebala trajno ili makar dugoročno otkloniti opasnost od poticanja “obojene revolucije” u Rusiji. Stratešku borbu protiv organiziranja puča izvana, Moskva je već ranije započela, te je u tom cilju još 2012. otkazala gostoprimstvo uredu USAID-a, zbog kako je objašnjeno “pokušaja da kroz grantove utječe na političke procese” umjesto da se bavi humanitarnom djelatnošću Iste godine na prijedlog Putina izglasan je zakon kojim su nevladine udruge koje se financiraju iz inozemstva dobile status stranih agentura, na temelju kojeg su sve organizacije obuhvaćene zakonom u obvezi dozvoliti kontrolu svojih prihoda, računovodstva i menadžmenta. Zakon obuhvaća i medije koji ostvaruju više od 50 posto prihoda od financijera iz inozemstva, što je izazvalo očekivane kritike na Zapadu. Uz strategiju čiju je izradu Putin najavio još koncem prošle godine, on je iznio ocjenu da najveću opasnost za Rusiju predstavljaju “nacionalizam, vjerska netrpeljivost i ekstremizam”, te da predstojeći zadaci nemaju nikakve veze s borbom protiv disidenata, jer nije riječ o ograničenjima građanskih sloboda, nego prije svega o odgojno obrazovnom radu s mladima. Putin je naredio tri smjera djelovanja: poboljšanje emigracijske politike, povećanje pažnje međunacionalnih i međureligijskih odnosa, te rad s mladima , insistirajući da je potrebno “dosljedno, duboko i uporno” iskorjenjivati i preduvjete za pojavu ekstremizma. Ruski predsjednik ocijenio je da se ekstremizam u modernom svijetu koristi za preraspodjelu geopolitičke sfere interesa, te da su ljudi u zemljama u kojima su provedene “obojene revolucije” suočeni s tragičnim posljedicama ovih neodgovornih eksperimenata. On je skrenuo pozornost i na činjenicu da prava na prosvjedovanje i javno okupljanje moraju biti povezana s istodobnom odgovornošću. Iako su mišljenja eksperata o tome prijeti li doista Rusiji opasnost od “obojene revolucije” podijeljena, ruske vlasti odlučile su ne prepuštati stvar slučaju i da kroz period od narednih 10 godina provedu sustavnu zaštitu od eventualnog nasilnog prevrata. U svijetlu aktualnih događaja u Ukrajini i sve otvorenijih prijetnji sa Zapada, njihova odluka doima se logičnom, a ukoliko uspiju nadigrati protivnike nenasilnim metodom prevencije i bez ograničavanja građanskih sloboda, kako su najavili, onda će to biti doista velika pobjeda Putinove Rusije. Preuzeto sa: Advance.hr  
Please follow and like us:
error