46 teza Daniela Serwera o Bosni

Da li je vrijeme za postdejtonsku Bosnu i Hercegovinu?

Sesija Kruga 99, 23. maj , 2021

1.       Prvo da kažem da mi je veliko zadovoljstvo vratiti se u Krug 99. Da, bio sam na sesiji Kruga 99  već ranije, krajem 1995. ili možda početkom 1996.

2.       Tada sam bio specijalni izaslanik za FBiH, pomažući u izgradnji njenih institucija i njihovom funkcioniranju, zajedno s Michaelom Steinerom, tada njemačkim diplomatom.

3.       Bosna i ja smo od tada prevalili dug put. Kada sjedim s prijateljima ispijajući kafu u Snajperskoj aleji – dijelu grada koji se tako kolokvijalno zove u Sarajevu, čini mi se nemogućim složiti se s njihovim čestim izjavama da se ništa nije promijenilo.

4.       Mnogo se stvari očito promijenilo. Mislim da oni govore o tome da su razočarani promjenama.

5.       Također, meni bosanska politika  veoma nalikuje ratu  koji se vodi na druge načine: etnički definirane snage koje se bore u situaciji u kojoj je dobitak jednih jednak gubitku drugih, pa je ukupna korist jednaka nuli (zero-sum game), a pri tom svaka strana pokušava dobiti podršku moći izvan Bosne.

6.       Htio bih danas započeti s objašnjenjem zašto je to tako, a zatim prijeći na moju analizu onoga što nije u redu i što treba učiniti da se to ispravi, uprkos svim izgledima za to.

7.       Poznato je da su  Amerikanci  zaraćenim stranama devedesetih nametnuli Daytonski sporazum.

8.       To istina koja nije na ponos, ali nametnuli smo ono što su tri zaraćene strane željele: aranžman o podjeli  moći između “konstituentnih naroda” (“constituent peoples”), jedan okvir temeljen na jednoj etničkoj pripadnosti definiranoj sa 49% teritorije, a drugi okvir za dvije druge etničke grupe koje dijele vlast u preostalih 51% .

9.       Ovdje je prikladno objasniti  zašto u Daytonu nije postojao treći entitet.

10.   Nakon svega, hercegovački Hrvati imali su vrlo snažnu poziciju 1995. godine: imali su podršku Hrvatske koja je uspješno zauzela teritoriju Krajine, koju su većinom bili okupirali Srbi, zapovijedala je HVO-om i kontrolirala dotok oružja Bosanskoj vojsci, a do avgusta 1995. brzo su napredovali prema Banja Luci.

11.   Ali predsjednik Tuđman, koji nije velika figura prosvjetitelja, ipak nije želio Hercegovinu u svojoj državi niti da se odvoji od Sarajeva, što bi nužno značilo argument za muslimansku republiku u Srednjoj Bosni.

12.   Složio se s Amerikancima i Nijemcima da se to treba izbjegavati. Federacija je bila način za to.

13.   Krajem 1994. godine, kad sam se prvi put sastao s dužnosnicima Herceg-Bosne, Tuđman i hrvatski ministar obrane Šušak uklonili su prethodno radikalnije, secesionističko vodstvo bosanskih Hrvata i snažno su ih pritiskali da konstruktivno  djeluju u Federaciji.

14.   Proveo sam mnogo dana u Zagrebu detaljno se informišući o Tuđmanovoj i Šuškovoj podršci. Nikad nisu tražili treći entitet, shvatili su da nije u hrvatskom interesu.

15.   Brzim vraćanjem do današnjeg vremena postavlja se pitanje: da li je ne-održiva, radikalizirana, krnja muslimanska država ili entitet u srednjoj Bosni bolja ideja danas nego 1995. godine?

       Mislim da ne.

16.   To ni za Srbiju nije bolja ideja nego za Hrvatsku, nije važna ni za mnoge Bošnjake koji se identificiraju kao politički umjereni Europljani, ili Amerikance, Veliku Britaniju i države članice Europske unije.

17.   U Daytonu su predstavnici tri konstituentna naroda sklopili mir u okviru jedne suverene države i složili se, ne samo da dijele vlast, već i da je raspodjeljuju na način koji otežava svakome stjecanje vlasti bez da se nedvosmisleno identificira sa jednim od konstituentnih naroda I odrekne se podrške druga dva.

18.   Nije ni čudo što su etnonacionalistički čelnici bili spremni prihvatiti ono što su Amerikanci nametnuli u Daytonu: bilo je to najbliže garancijama da će moći ostati na vlasti unedogled koliko su se mogli nadati.

19.   I nije ni čudo što Dragan Čović i Milorad Dodik žele ojačati etnonacionalizam na vlasti.

20.   Dakle, onima koji se nadaju postdejtonskoj Bosni, prije svega upućujem upozorenje: budite oprezni što želite.

21.   Razni non-paperi  tačno vam govore što žele Čović i Dodik. A tko je Izetbegović da se usprotivi Zelenom vrtu (ovo je možda “Zeleni vrt” kao sinonim za islamsku državu, a možda ovaj pojam “Zeleni vrt” označava plodno tlo za politike podjele), koji je tijekom rata bio privlačan njegovom ocu?

22.   U Bosni i Hercegovini postoji više načina da se stvari pogoršaju nego da se poboljšaju, kao što je pokazao mostarski izborni sporazum.

23.   Izborna reforma opasna je zamka, puna tehničkih pitanja koja su zaista važna za određivanje krajnjeg rezultata.

24.   Mnogo bih više volio prvo vidjeti ustavnu reformu u smjeru stvaranja Bosne i Hercegovine kao liberalnije, demokratske države.

25.   Tokom rata, predsjednik Federacije, Krešimir Zubak, jednog me dana pozvao u svoj ured žestoko protestvujući: jedan čovjek, jedan glas, rekao je – nikada neće djelovati u Bosni i Hercegovini.

26.   U tom je trenutku bio u pravu. Rat je uvjerio svakog od konstituentnih naroda da od druga dva nikada neće dobiti pošteno rukovanje, odnosno fer I pravedan odnos.

27.   Zbog toga Bosna danas ima tri predsjednika, dva entiteta, domove naroda, veto za vitalni nacionalni interesa i desetine drugih garancija grupnih prava koja su postavljena iznad prava pojedinaca.

28.   Ali sada, nakon više od 25 godina kasnije pitanje je – trebaju li Bosni i Hercegovini njezine složene i nefunkcionalne upravljačke strukture kako bi zaštitile Hrvate, Bošnjake i Srbe kao skupine? Ili bi mogla početi rastavljati te strukture u korist individualnih prava?

29.   Moj bi odgovor bio da. Mislim da prava grupa garantovana u Daytonu sada ugrožavaju integritet i funkcionalnost države.

30.   Ono što je Bosni sada potrebno jeste pomicanje moći sa entiteta i kantona prema Sarajevu (glavnom gradu) za pojedine stvari i prema općinama za neke druge stvari.

31.   „Državna“ vlada u Sarajevu trebala bi imati svu odgovornost i ovlasti potrebne za pregovore i provedbu pravne stečevine EU. Trebala bi postaviti pravila igre.

32.   Općine, od kojih mnoge imaju hrvatsku ili srpsku većinu, trebale bi biti glavni pružatelji usluga građanima na lokalnom nivou, s proračunima i ovlastima potrebnim da to  učine djelotvornim I uspješnim.

33.   Preduvjet za takvu reformu je preusmjeravanje pažnje na ustav koji će biti manje fokusiran na zaštitu grupnih prava prema zaštiti pojedinačnih prava.

34.   Ali priznajem, ono što mislim (možda) nije važno. Ja sam Amerikanac kojem se sviđa činjenica da ja kao pripadnik manjinske skupine i potomak useljenika mogu tražiti potpuno ista prava kao i bilo koji drugi građanin ( u SAD-u), bez pozivanja na svoju etničku skupinu.

35.   U privatnom životu mnogo češće komuniciram sa svojom općinom, gdje se moj glas lakše čuje, nego sa saveznom vladom.

36.   Ali u Bosni i Hercegovini 25 godina nakon rata, izbor je vaš, a ne moj.

37.   Možete nastaviti voditi svoje etničke bitke političkim sredstvima još sljedećih 25 godina ili možete zaključiti/okončati ono što na engleskom nazivamo “konsocijalizam” / consociationalism state

      ( konsocijacijska država kao ona koja ima velike unutarnje podjele na etničkoj, vjerskoj ili jezičnoj liniji, pri čemu nijedna podjela nije dovoljno velika da formira većinsku skupinu, ali koja ostaje

      stabilna zbog dogovaranja među elitama tih skupina), a što se u praksi pokazalo toliko nefunkcionalnim, čak i ako je to bilo potrebno za mir.

38.   Ovdje bih primijetio da niste sami pred tim izborom: Libanon, Irak i Izrael – svako na svoj način – suočeni su sa sličnim izborom, hoće li nastaviti s etnički utemeljenim upravljanjem ili će početi nagrađivati I isticati stručnost I kompetencije?!

39.   U sve tri ove bliskoistočne zemlje ljudi izlaze na ulice tražeći promjenu ustavnog sistema u korist individualnih prava i međuetničkih i međusektaških političkih  organizacija (ne-etnički I ne-sektaški politički subjekti).

40.   U tome leži pouka: to se može učiniti samo ako to građani zahtjevaju. Za vas ovdje u Krugu 99, nije dovoljno da analizirate i kritizirate.

41.   Neko – neko od vas ili neko drugi – mora voditi na tom putu, potpomognut masovnim pokretom građana koji zahtijevaju da se čuju njihovi glasovi, organizirati se kako bi se osiguralo da se iznjedre/pojave kandidati koji ih predstavljaju,  i glasati za ukidanje monopolske moći etno-nacionalista .

42.   Povremeno čujem brujanje glasova takvih masovnih pokreta i izbornih koalicija koje idu preko etničkih linija u Bosni: nakon poplava na primjer, pa kada su se sazvali građanski plenumi, u poklicima Pravde za Davida ili Dženana.

43.   Ipak, do sada nisu uspjeli stvoriti potrebnu političku težinu, dijelom i zbog represije.

44.   No, ono što se dogodilo Miloševiću u Srbiji i Gruevskom u Makedoniji, može se dogoditi i u Bosni: političar koji je siguran u svoj nadzor i kontrolu nad državnim aparatom – toliko siguran kao u Miloševićevom slučaju da je raspisao prijevremene izbore – može pasti zbog narodne volje.

45.   Krajnje je vrijeme da Bosanci koji su umorni od etničke (podijeljene) države pokušaju stvoriti nešto bolje.

46.   Dakle, zaključujem: Da, vrijeme je za postdejtonsku građansku državu u Bosni i Hercegovini. Ali,  samo vi to možete ostvariti!