Azra Zornić: Zašto je ova predsjednička utrka test moralnog temelja BiH?!

Piše: Azra Zornić, apelant i članica Kruga 99

Dosada se nisam nikada direktno oglašavala povodom izbora za člana Predsjedništva, ali očito svaki javni nastup ima svoj „prvi put”. Moje svjedočenje je autentično, građanski orijentirano i usmjereno ka općoj dobrobiti svih državljana Bosne i Hercegovine. Moj temeljni interes jest opstanak cjelovite, građanske, ekonomski jake države zasnovane na vladavini prava. Napadi botova i nacionalista na ovaj tekst sasvim su očekivani, međutim, oni su potpuno irelevantni u pogledu valjanosti iznesene argumentacije.

Predsjednički izbori u Bosni i Hercegovini rijetko su samo puka brojanja glasova; oni su uistinu referendumi o tome čija će se vizija društva – otvorena i pravna ili zatvorena i etnocentrična – konačno nametnuti. U tom kontekstu, jedini političar u Bosni i Hercegovini koji je iskreno i principijelno podržao moju presudu protiv diskriminacije, otišavši korak dalje podnošenjem istog predmeta Evropskom sudu za ljudska prava (ESLJP) – ali proširenog i na aktivno biračko pravo – jest Slaven Kovačević. Njegova politička hrabrost nije bila tek prigodna retorika, već konkretna pravna akcija.

Prvostepena presuda koju je Kovačević dobio u Strazburu nikada nije poništena. Drugostepeni postupak je osporio isključivo njegovo pravo na obraćanje tom sudu, dok su činjenice utvrđene u prvostepenoj presudi ostale kao trajni, neoborivi dokument o sustavnom kršenju ljudskih prava u ovoj državi. Bila sam s njim u Strazburu i svjedočila u njegovu korist pred Velikim vijećem. Sa druge strane, osam predstavnika HDZ-a, predvođenih nelegalnim agentom Monikom Mijić (čiji je mandat davno istekao), pokušavalo je “braniti državu”, potpomognuto predstavnikom Republike Hrvatske kao umiješane treće strane. S obzirom na ovakvu neviđenu pravno-političku dinamiku, nedvojbeno je da je konačna odluka donesena kao politički, a ne pravni presedan. Ipak, historijat utvrđenih činjenica o diskriminaciji ostaje i danas kamen temeljac za sve buduće borbe pred institucijama.

Za mene lično, kao i za sve one koji se istinski i bez kompromisa bore za ljudska prava, nema dileme: Slaven Kovačević jedini je kandidat koji je autentični borac za pravnu državu i ravnopravnost, i stoga uživa moju punu podršku. Njegova kandidatura nije tek puki izbor na listi, već je garant da će se glas iz Predsjedništva koristiti za zaštitu ustava, a ne za etničke ucjene.

Upravo zato, reakcija čovićevskog establišmenta govori o njihovom dubokom strahu od gubitka kontrole. Prijetnje Dragana Čovića da će, u slučaju Kovačevićeve pobjede, blokirati vlast, krajnje su jalove. Čovićeva pozicija dodatno je marginalizirana otkako je Andrej Plenković odavno “pustio niz vodu” njegov utjecaj i indirektno podržao Lučićevo iznošenje teških činjenica o Čoviću – činjenica koje nikada ne bi prodrle u javnost bez Plenkovićeva tišeg, ali itekako učinkovitog zelenog svjetla. Čović je politički ostarjeli igrač koji prijeti blokadom iz pozicije sve veće izoliranosti, a ne snage.

Blokade vlasti nisu bezazlena politička retorika; one su ugrožavanje ustavnog poretka. U ovoj državi postoje zakoni i sankcije za one koji prijete ili aktivno vrše blokade institucija vlasti. Potrebno ih je samo dosljedno i bez izuzetaka primijeniti. Pravna država ne smije tolerirati ucjenjivanje institucija. Uz to, tu su i građani – demokratska linija obrane svake države – koji će, ako zatreba, direktnim građanskim djelovanjem, pa i fizičkom sprječavanjem, zaustaviti svaki pokušaj paralize države.

Dosta nam je više decenija blokada, ucjena i prijetnji “osovine zla” HDZ – SNSD. Njihova politika isključivosti i dominacije dovela je ovu državu na rub disfunkcionalnosti. Ta kombinacija NE SMIJE proći u Predsjedništvo države! Glasanje za Slavena Kovačevića nije samo izbor pojedinca, to je konačno kažnjavanje politike blokade i vraćanje digniteta ljudskih prava u institucije BiH.