Profesor Halilović: Nelegitimna prijetnja "legitimnog" Dragana Čovića

Nelegitimna prijetnja “legitimnog” Dragana Čovića

Piše: prof.dr. Enver Halilović, član Predsjedništva Kruga 99

Lider HDZ-a BiH, “legitimni” Dragan Čović, u političkoj kampanji za člana Predsjedništva BiH prošao je kroz dvije faze.

Prva faza obuhvatala je razgovore i javne političke poruke liderima tzv. bošnjačkih političkih stranaka da podrže kandidatkinju HDZ-a tako što njihovi članovi i glasači neće glasati za Slavena Kovačevića, čime bi “dopustili Hrvatima” da izaberu “svog” člana Predsjedništva BiH.

Druga, završna faza Čovićeve kampanje – izrečena putem javnih medija nekoliko dana prije samih izbora – otvorena je prijetnja: “Ako se ponovi preglasavanje Hrvata, institucije BiH mogu biti blokirane”. To praktično znači da rezultati predstojećih oktobarskih općih izbora neće biti implementirani ukoliko za člana Predsjedništva BiH ne bude izabrana njegova kandidatkinja Darijana Filipović. Takav nastup snažno asocira na čuvenu Karadžićevu prijetnju Bošnjacima da će nestati ako se ne opredijele za ostanak u Jugoslaviji. Zbog takvih ucjena, opći izbori u Bosni i Hercegovini 4. oktobra ove godine nisu i ne mogu biti slobodni.

Nijednim svojim obraćanjem lider HDZ-a nije upozorio glasače da ne glasaju za Zdenka Lučića, što je sasvim razumljivo i racionalno – njemu je politički svejedno da li će to biti Darijana ili Zdenko, bez obzira na moguće emotivne nijanse. Lider HDZ-a računa na one glasače, među kojima ima i Bošnjaka, koji će bez vlastitog samopoštovanja prihvatiti “krivicu” koju im je nametnuo HDZ – krivicu da navodno biraju “nelegitimnog” Hrvata Slavena Kovačevića – te u podlijeganje toj prijetnji pronaći lažni izgovor za vlastiti ne/patriotizam.

Bošnjački politički vazali, poslušnici i sljedbenici hrvatske hadezeovske hegemonističke politike prema Bosni i Hercegovini racionaliziraju svoju izdaju tako što igraju po notama te iste politike, preporučujući čak da se ne glasa za Slavena Kovačevića. Time nam sugeriraju da glasamo protiv sebe, protiv Bosne, protiv mira i jednakosti svih njenih ljudi – ma kako se zvali i kojem se Bogu molili. Sugeriraju nam da glasamo protiv etničkih i vjerskih podjela, a za diskriminaciju, nove etnoteritorijalne entitete, te za one koji prijetnjama i zveckanjem oružjem proizvode mržnju među komšijama i unose sukobe u školske klupe, bolnice, kancelarije i ulice.

Niko od onih koji preporučuju da se ne glasa za Slavena Kovačevića nema reći bilo šta negativno o njemu što bi opravdalo takvu preporuku. Umjesto toga, kao obrazloženje svoje političke infantilnosti, pokvarenosti i perverzije, često postavljaju pitanje: Šta je Bosna dobila od mandata Željka Komšića, političkog mentora Slavena Kovačevića? Prigovaraju tako više Slavenu nego Željku. To pitanje implicira netačan i zlonamjeran odgovor. Ono je politička obmana, jer je Željko Komšić za Bosnu i sve njene građane učinio najviše što je u datim okolnostima bilo moguće: suprotstavio se daljoj etnopolitičkoj podjeli zemlje, produbljivanju međuetničke mržnje i stvaranju opasnosti od novog građanskog sukoba.

Najveći politički doprinos Bosni i Hercegovini i svakom njenom čovjeku jeste politika mira. Prema onome što je do sada uradio Slaven Kovačević, za očekivati je da će i kao član Predsjedništva BiH raditi u korist svih građana i naroda, zalažući se za mir, društveni i individualni razvoj, općeljudsku pravnu i političku jednakost te napredak svih.

Zalagati se za mirnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu znači voditi politiku dobra za sve – politiku koja ne proizvodi podjele, mržnju i ratnu opasnost. Kao što to nije činio Komšić, tako ni Slaven Kovačević neće učiniti ništa protiv Bosne i Hercegovine niti protiv bilo kojeg čovjeka ili naroda zbog njegove vjere, etničke pripadnosti, izgleda ili načina odijevanja.

Mjerilo čovjekovog postignuća nije samo u tome šta je dobro uradio, već i u tome što nikome nije nanio niti pokušao nanijeti zlo – iako je imao moć da to učini. Zlo je lako nanijeti; teško je dobro činiti, posebno u vremenima zla.

Pitanje šta je Željko Komšić učinio za Bosnu i Hercegovinu, propraćeno unaprijed pripremljenim negativnim odgovorom, može postaviti samo politički banalna i zlonamjerna osoba. Takvi pojedinci žele sve nas učiniti sebi sličnima – obmanuti zabludom ili politički uskogrudni da shvate da Bosna ne može napredovati uz konsocijacijsku i etnonacionalnu politiku hadezeovskog tipa. Jednako je pogrešno vjerovati u politiku spakovanu u slično pakovanje koja kritikuje biografiju lidera HDZ-a, a ne njegovu supstancijalnu politiku, zamjerajući HDZ-u jedino to što navodno nije ostvario tzv. “legitimne interese bosanskih Hrvata”. Rezervni zastupnik HDZ-a, Zdenko Lučić, takvom biografskom kritikom i naizgled “mehkom” retorikom (poput bujruma Sarajlija na “kahvu i kavu”) samo zavarava glasače. Njegov politički imperativ ostaje isti: ostvariti ono što HDZ nije uspio postići proteklih trideset godina.

Zato, LJUDI, PAZITE ZA KOGA I ZAŠTO GLASATE! Imajte hrabrosti da se poslužite vlastitim razumom i zaštitite svoje prave političke interese!

SAPERE AUDE!