Kulenović: Ultimatum državotvornoj i poziciji i opoziciji za čvrste garancije ili praktične aktivnosti na organizovanoj samozaštiti građana
Na 43 javna događaja i aktivnosti, od toga 34 redovne sesije, učestvovalo je, pored moderatora, 103 uvodničara i oko 280 učesnika u raspravama. Bilo je 14 događaja sa internacionalnim učešćem, kao i redovno učešće inostranih učesnika tokom skoro svih rasprava na sesijama (SAD, Australija, Velika Britanija, Norveška, Holandija, Njemačka, Austrija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, … ). Sesije su se odvijale u online formatu putem aplikacije zoom, a promocije uz fizičko prisustvo publike. Održano je i 26 internih brifinga između rukovodstva i aktera javnog života BiH i internacionalne zajednice. Pored saopštenja o bitnim pitanjima javnosti, Krug 99 je ključnim internacionalnim centrima moći, upućivao pisma skretanja pažnje na krizu u BiH.
Najvažnija diferencija u odnosu na organizacije sličnog tipa je decenijska upornost i kontinuitet Kruga 99 na zastupanju vrijednosti zajedničkog života, izgradnje građanskog koncepta političkog uređenja države i odbijanja tretiranja BiH izvan standarda modernih evropskih država, savremenih demokratskih nacija. Takva programska orijentacija iz domena kulture dijaloga i intelektualne angažiranosti biće nastavljena i u 2022. godini.
Nažalost, eskaliranje političke i sigurnosne krize u i oko Bosne i Hercegovine stavlja nas opet u teška historijska iskušenja. Podjednako moralna koliko i politička. A iznad svega pred izazove za naše rasudne moći u traganju za pravim odgovorima na barbarske nasrtaje na našu domovinu i društvo, na definisanju bosanske mjere otpora i iznalaženja adekvatnih odgovora na uvrede i poniženja, na demonizaciju i prijetnje zatiranja poput onih iz evropskih tridesetih godina prošlog stoljeća, sa nacifašizmom. Pred razornim moćima jednoumlja, nacističkog i etno klerikalnog, posustali su moćniji i brojniji narodi, posustaju i danas ne samo na Balkanu. Zato je pitanje odgovornosti inteligencije, bila ona akademska, kulturna, umjetnička, medijska, religijska ili politička od presudne važnosti u ova radikalno krizna vremena za mir, napredak i odbranu domovine svih njenih ljudi. I odgovornosti svakog građanina da se odupre trubama jednoumlja i zavodljivim manipulacijama političkih akrobata i patopsiholoških političkih nasilnika kojima ništa nije sveto. A ljudski životi, pogotovo.
Jasno je:
1.Cilj eksponencijalne krize u BiH je vraćanje na pred-dejtonske i pred-hercegbosanske pozicije. Na djelu je dugo vremena bila puzajuća strategija urušavanja mogućnosti obnove moderne bosanske države i društva. Bilo nedemokratskom mantrom o legitimnom predstavljanu i povratu „oduzetih“ nadležnosti, a sada u posljednjem činu u vidu blokada državnih i federalnih institucija, prisile na novi dogovor naroda ili „mirni“ razlaz. Faktički gubernatorski i kolonijalni odnos političke Srbije i Hrvatske prema BiH zamračuje se propagandističkim atribucijama iste vrste prema institucijama internacionalne zajednice i dejtonske pozicije Visokog predstavnika. Generatori krize u BiH nisu interesi naroda, čiji pripadnici je sve više napuštaju, već ekspanzionistički interesi dominantne hrvatske i srbijanske ekspanzionističke politike prema BiH. Konstitutivnost je instrument pokoravanja BiH i civilizacijskog izolacionizma jednog naroda iz Orbanovske nomenklature.
2.Moć internacionalne zajednice i sama se urušava trulom politikom ustupaka autoritarnim liderima i totalitarnim etnonacionalističkim režimima. Kako u prošlosti, tako i danas. Nije u začetku zaustavljen proces stvaranja naddržavnih, pan-etnonacionalnih institucija, političkog objedinjavanja manjinskih etničkih grupa u susjednim zemljama, ni ekspanzionističke Mađarske, ni Srbije, ni Hrvatske, ni nekih drugih. Danas se to vraća kao bumerang evropskoj stabilnosti i ključnim vrijednostima liberalne demokracije. A sutra očito svemu onome što su bila najveća dostignuća i vrijednosti Evropske konferencije o bezbjednosti i saradnji, kao i sadašnjim nastojanjima OSCE-a. Odlučne sankcije se više i ne pominju. Mir, dakle, u BiH nema pouzdane garante u Evropi.
3.Politika nije samo ono što se govori, već prije svega ono što se čini. Donesen je zakon o Agenciji za lijekove RS, uskoro slijede i drugi koji su najavljeni. Sa rokom stupanja na snagu od 6 mjeseci. Blokada institucija države se nastavlja. Rok izvršenja državnog udara već teče. Opozicija u RS ne dovodi u pitanje ciljeve državnog udara, već političke metode Dodika i drugih. Vokabularom zamajavanja i retorikom obmane neće postati alternativa ni lokalno, niti šire. Potencijalne državotvorne političke snage su bez jasne vizije izgradnje i razvoja moderne demokratske i sekularne bosanske države, koketirajući između etnokratskog i građanskog uređenja. Ne čuje se decidan poziv za borbu protiv vjekovnog zaostajanja BiH iza i izvan zajednice demokratskih evropskih nacija i građanskih političkih prava i sloboda. Niti poziv i trud na obnovi autentičnog načina života iz najdužih perioda mira i prosperiteta, međusobnog uvažavanja i razumijevanja bosanskih ljudi. Primitivizam i sirovi populizam urušavaju povjerenje u te vrijednosti čak i onda kada se pojavljuju kao ekscesi bilo u Bužimu, Zenici ili Sarajevu, bilo po neki drugim bosanskim i hercegovačkim zabitima.
Puko povjerenje da će postojeće institucije sačuvati mir mora se korigovati iskustvima iz devedesetih. Građani moraju postaviti ultimatum državotvornoj i poziciji i opoziciji za čvrste garancije ili praktične aktivnosti na organizovanoj samozaštiti građana. I transparentnoj izgradnji i organizaciji realpolitičkih faktora za očuvanje mira i države BiH. To nije interes samo onih u BiH koji nemaju rezervne domovine.
