Lavić: Skaredni diletanti

Senadin Lavić

Protekle tri decenije bosanskom zbiljom upravljaju rasisti “pravog puta” koji dijele licence autentičnosti za Bošnjake, Srbe i Hrvate. Gospodari javnog prostora, tajnih dosijea i procesa, prisluškivanih telefona, namještenih igara, partijskih tendera, vrijeđanja neistomišljenika, blaćenja drugačijih i sve tim redom, postali su “naše ikone” i tumači “naših vrijednosti”. Iz prazne poluobrazovanosti skaredni diletanti nameću, prema svojim “sposobnostima” rezoniranja, određenja ljudskih grupa (Bošnjaka, Srba, Hrvata) i “uređuju” javno mnijenje poniženog stanovništva. Oni bi da kroje istine o Bosni i njenim ljudima prema svojim etnopolitičkim mjerilima iz 19. stoljeća. Oni sve koji se zalažu za građansko društvo svode na nivo idiotskih zanesenjaka i neznalica koji nanose veliku štetu “velikim vođama” i njihovim savjetnicima što su na etno-naracijama napravili posao i egzistenciju. Nakon tri decenije postalo je sasvim jasno da podvale opsolentne etnopolitike vode uništenju društva i života ljudi koji iseljavaju u nepoznato da bi našli spas.

Dok se ne zaustavlja migracijski val iz Bosne na površinu su isplivali poluobrazovani i polupismeni nesrećnici sa spornim diplomama. Oni su vidljivi oblici ahmaka u akciji koji lovi u postgenocidnom mraku. Oni produciraju masovno rušenje svih vrijednosti jednog društva i njegovih zasada iz prošlosti. Oni propisuju “ko je Bošnjak”, “kako izgleda Bošnjak”, “kako hoda Bošnjak”, “kako govori Bošnjak”, “šta može misliti Bošnjak”, “šta može pjevati Bošnjak”… Naravno i Bošnjanka! Isto se propisuje Hrvatima i Srbima od skaredne etnopolitike kriminalnih grupa koje se izdaju za političke organizacije. Za njih su narodi samo objekti manipulacije, eksploatacije i hegemonije, te stoga ne žele misliti bosanstvo. “Voždovi” etnopolitike preuzeli su političke organizacije, javne medije, obrazovne sisteme, državne institucije, narative o Bogu i naciji, o smislu ljudskog života. Nameće se jednoumlje kao matrica postojanja, a ignorira etatizam i odgovornost pred zakonima! “Šefovi” su vjerne pse pustili s lanca i napucikali da bjesomučno laju u javnosti. Oni slijepo služe svojim šefovima dok ima novca. Valjaju se pred njihovim nogama, a pritom pokušavaju druge staviti pod svoje noge. Oni su autoritarni karakteri koji su idealna masa za fašistoidne projekte, budući gaulajteri, slijepi sljedbenici i izvršioci prljavih poslova. Balkanski debili su topovsko meso lokalnih vođa ili svjetskih projektanata. Na svim stranama etnopolitike se tako morbidno nadopunjuju.

Čim se na javnoj sceni pojavi drugačije mišljenje, razmišljanje ili ideja, za tili čas slijedi energična reakcija “čišćenja” nepoželjne ličnosti od kontrolora javnih tokova. Opasna ličnost se brzo skenira, premjeri i počinje odstrel te “opskurne divljači”! To se radi policijskim, medijskim, kvazi-znanstvenim, pseudo-demokratskim i botovskim tehnikama. Odnosno, fino se napakuje “politička igranka”, “mito i korupcija”, smjesti se “uznemiravanje”  ili neprimjereno ponašanje, nacionalizam, umišljenost, unitarizam. I još mnogo toga dok hinje marširaju. O moralu tog  nepoželjnog “svjedoka vremena” vrlo brzo se u chatrooms izjašnjavaju kreature sumnjivog morala, ugledni čuvari demokratije po etničkom ključu, umišljeni samodovoljni djelitelji istina o “našem slavnom plemenu”, čuvari “djela genocida” i fašistoidnih ideologija, brendirane kućanice i petokolonaški “vizionari” iz 19. stoljeća s lažnim prometejskim zanosom.

U tom licemjernom glibu niko ne preuzima odgovornost, abulija je postalo stanje koje dominira društvenim sklopom. Lokalne vođe se podređuju velikim vođama. I služe odano – istovremeno traže slijepe i odane sluge oko sebe. Glupani marširaju i kolo vode, skaredni poluobrazovani diletanti oblikuju javno mnijenje, prevaranti pričaju o moralu, lažovi govore o istini, anticivilizacijski skot vara i laže civilizirane ljude, barbarska horda upada u poredak i ruši ga, distopijski krajolici se šire svijetom, skorojevići glume novo plemstvo s tajkunskim pedigreom…

Dok Bosna spava i sanjari, beogradski projektanti nisu još uvijek odustali od “Velike Srbljije” (“srpski svet”). Velikosrpski nacijski papagaji čude se koliko je taj svijet nepravedan prema njihovim genocidnim namjerama i ostvarenjima. Pa, gos. Inzko im ne dozvoljava da “imaju pravo” da vrijeđaju žrtve i negiraju genocid! Zato je moguće da političar s umnim defektima govori o važnosti vještačke inteligencije i “čudima” savremene tehnologije. U tom užasu religija je pretvorena u militarno okupljalište i mobilizirajuće središte velikodržavnog hegemonizma, tako da se Božići koriste za ovozemaljske nacionalističke ideologije, prijetnje novim genocidima i rušenjima, a zaboravlja se na božansko. Na sve strane se pokazuje da su Božići i Bajrami oteti od strane kidnapera iz vlasti i politike. U rukama etnopolitike velikosrpstava svetosavlje se pojavljuje kao opasna destruktivna ideologija SPC protiv svih koji nisu pravoslavni i po narodnosti srpskoj određeni. Mit je postao toliko dominantan i realan da osim njega ništa drugo nije stvarno, zbiljsko, opipljivo… Mit je postao zbilja koja se samoproducira, perpetuira i ovjekovječuje kao samodovoljnost ahistorijskog subjekta kojem se pogled na svijet zamutio do sljepila. U tom mitu genocid je “junačko djelo” koje se slavi! Mit još ne shvata da srbiziranje balkanskih naroda nije uspjelo i da je taj koncept “nacionaliziranja” narodnih grupa povijesno doživio fijasko.

U Saopćenju Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije (Sonja Biserko) povodom nemilih događaja u Priboju stoji: “Čak i tokom Badnje večeri desetina mladića je sa bakljama ispred džamije izvikivala uznemiravajuće prijetnje “Božić je, Božić je, pucaj u džamije”. Intenzivna kampanja, koja traje mjesecima i čiji su preteći slogani: “Od Priboja pa do Haga, svi su uz Ratka generala, “Ratko Mladić heroj”, murali sa likom Ratka Mladića, te poruke mržnje na društvenim mrežama,  stvorila je  atmosferu netrpeljivosti i nepoželjnosti Bošnjaka u tom kraju i u Srbiji.”

Glasovi ljudi što se bore za zajednički život i građansko društvo u ovome času su fini, tihi i uglađeni, gotovo nečujni u svojoj civiliziranoj dostojanstvenosti, dok urnebesna kakofonija primitivnog antibosanskog ludila zaglušuje sve forme  normalnosti! Da li ćemo ikada smjeti reći kako smo uništili vlastite sisteme obrazovanja i kako smo provodili lažne reforme? Kako smo korumpirali policijski sistem? Kako smo demokratiju pretvorili u etnokratiju i nered? Kako smo licemjerje i bigotizam postavili za modele ponašanje i djelovanja u društvu? Kakav smo sporazum napravili 1995. godine i kako je moguće da poslije Daytona ponovo fašistička neman diže svoju glavu? Kako smo državu sveli na niske grane? Kako smo upustili diletante da vode “igru”??? Kako…