Ne/zavisnost pravnog sistema, moral i kompetencije
| Krug 99, Sarajevo Rezime sesije 10. marta 2024. – 53 Ne/zavisnost pravnog sistema, moral i kompetencije Moderna demokratska država, pa i Bosna i Hercegovina u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, počiva na principima pravne države i vladavine zakona. Da proklamovani ustavni princip ne bi ostao puko „slovo na papiru“ neophodno je da funkcioniše dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu. Prvi neispunjeni preduslov za ravnotežu tri grane vlasti, koji onemogućava nezavisnost pravosudnog sistema, se ogleda u tome da samo pravosudna vlast nije dio Ustava Bosne i Hercegovine, iako je to suprotno međunarodnim standardima. Postojeća percepcija o ugroženosti nezavisnog pravnog i pravosudnog sistema, ali i relevantni međunarodni stručni izvještaji ukazuju na niz slabosti koje su povezane sa problemom nezavisnosti, morala i kompetencija u sistemu. Izostanak prevencije i sistemskog unapređenja slabosti u našem društvu koje je zajedničko svim oblastima od javnog interesa, počiva na bavljenju isključivo posljedicama, a ne uzrocima problema. Svjedočimo višedecenijskom bavljenju isključivo poraznim individualnim primjerima, nerijetko tragičnim, koji su samo posljedica sistemskih slabosti. Tragični primjeri, primjera radi: saobraćajnih nesreća sa smrtnim posljedicama zbog obijesne vožnje, porodičnog nasilja sa smrtnim posljedicama, neodgovornog upravljanja javnim resursima, u pravilu ne vode ka široj javnoj raspravi uzroka takvih tragičnih posljedica, što bi u konačnici u demokratskim pravnim državama moralo voditi ka izmjeni propisa, praksi ili jačanju represivnog državnog aparata. Takvo stanje beznađa počiva na odsustvu odgovornosti u svim oblastima bosanskohercegovačkog društva i višedecenijskom njegovanju kriterija mediokritetstva nauštrb meritokratije (podobni a ne sposobni). Odsustvo odgovornosti ima posljedice i po nezavisnost, moral i kompetencije i pravnog i pravosudnog sistema. Nefunkcionalna zakonodavna i izvršna vlast koje su ovlaštene za donošenje zakona, kojima se uređuju društveni odnosi, uvjetuju da društvo permanentno „tavori u mjestu“ i da svjedočimo ponavljanju posljedica. Takvo neodgovorno obnašanje pozicije vlasti koja bi trebala da djeluje „od naroda i u ime naroda“ se sistemom međusobno povezanih posuda manifestuje i u svim drugim oblastima, pa i pravosudnoj. Za nezavisnost pravosuđa je ključno da se zakonom osiguraju i zadrže principi odvojenosti pravosuđa od zakonodavne i izvršne vlasti, da se osigura finansijska nezavisnost i adekvatna plaćenost za rad, imenovanje nosilaca pravosudne funkcije od regulatornog pravosudnog tijela i da postupak imenovanja i napredovanja počiva na objektivno mjerljivim kvalitativnim kriterijima, da nosioci pravosudnih funkcija imaju punu samostalnost u radu, i da se uspostavi vjerodostojan sistem odgovornosti nosilaca pravosudne funkcije za rad koji osigurava povjerenje javnosti u integritet. Pa koji je onda uzrok problema, ako je nesporno većina naprijed navedenih kriterija za nezavisnost ispunjena? Prije svega, kvalitet i kompetencije nisu jedino mjerilo pri selekciji. U Bosni i Hercegovini, kriterij kvaliteta za imenovanje i napredovanje se, kao i u većini oblasti javnog života, kombinuje sa podjednako značajnim elementom etničke pripadnosti. Takav pristup djeluje destimulirajuće za vrhunske stručnjake. Drugo, kvalitet i kompetencije su uvjetovane i stečenim predznanjem koje se provjerava na pravosudnim ispitima i na pravnim fakultetima. O kompetencijama i moralu pravnog i pravosudnog sistema, ponešto kazuje činjenica da ministri pravde koji su nosioci izvršne vlasti i koji nužno nisu niti pravnici, u cijelosti odlučuju o konceptu pravosudnog ispita, o programu ispita i ispitivačima koji će provoditi ispit. O kvalitetima pravnih fakulteta ponešto kazuju i zvanične međunarodne rang liste univerziteta, a ponajviše činjenica odsustva sticanja praktičnih znanja tokom studija. Sve to uvjetuje u konačnici kvalitet budućih nosilaca pravosudnih funkcija, uključujući u širem smislu i advokate, pravobranioce… Treće, postoji opasnost da se nezavisnost sistema, u krhkom demokratskom društvu primijeni kao odsustvo odgovornosti i izolovanost od obaveze prema državi i društvu, zbog kojeg se i uspostavlja pravni pa i pravosudni sistem. To prije svega znači da je nadzorna uloga javnosti, pa i medija, i glas kritike stručne javnosti izražen u pisanim stručnim radovima, javnim istupima, medijskim tekstovima, ali koji počiva na odgovornom i objektivno utemeljnom osnovu za raspravu, put ka katarzi sistema. I dok su istupi koji šokiraju, uznemiravaju ali izneseni sa ciljem unapređenja sistema, uz dokazive navode ili postojanje objektivnog utemeljenja dio demokratske kulture, nedokazivi, isključivo paušalni kritizerski navodi, su također pogubni za očuvanje nezavisnosti. Naročito je problematično što se u našem društvu javni istupi i djelovanja nosilaca vlasti nerijetko koriste za direktno ugrožavanje pravnog i pravosudnog sistema, jer takva postupanja vode ka stvaranju javne slike o dozvoljenosti podrivanja autoriteta pravosudnog i pravnog sistema. Dakle, otvorenost, transparentnost u mjeri koja je moguća, stručne inkluzivne rasprave i radovi o stručnim temama i njihovo razmatranje u nadležnim tijelima u okviru sistema, proaktivni sistemski pristup preveniranju uzroka problema: od imenovanja i napredovanja, do disciplinske odgovornosti, pa i prihvatanje „budnog oka javnosti“ i razmatranje relevantnih glasova za potrebu unapređenja su putokaz ka izlazu iz stadija u kojem se društvo nalazi, a to je defetizam i beznađe. Moral u pravnom i pravosudnom sistemu, kao odraz običaja i duhovnog stanja društva nije izolovan od opšteg duhovnog stanja društva. Ipak, kako je primjena prava i pravnih normi, direktno uvjetovana osim kompetencija i moralom (etikom i integritetom) od ključnog je značaja da i taj element bude sastavni dio kako sistema koji primjenjuje pravne norme, tako i svakog pojedinca u tom sistemu. To znači da se moraju osigurati provodivi standardi koji će garantovati nemogućnost ulaska u sistemu bez da se objektivno utvrdi posjedovanje takvih osobina, koje će potom biti permanentno testirane i sankcionisano svako odstupanje od visokih standarda koji se postave. ** Uvodničari na sesiji su bili Tatjana Savić, advokatica iz Bjeljine i Demirel Delić, viši pravni savjetnik u Odjelu za pravna pitanja VSTV-a ** Adil Kulenović, predsjednik |
| Association of Independent Intellectuals – Circle 99 (Bosnian: Krug 99), a leading Bosnian think-tank, was established in Sarajevo in 1993, in the midst of the Bosnian war (1992-1995), while the capital was under siege. Circle 99 provides a platform to bring together intellectuals of various professional and ethnic identities; university professors, members of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, artists, journalists, entrepreneurs, diplomats, and other prominent figures from Bosnia and from abroad. Multidisciplinary discussions and initiatives are held each Sunday throughout the academic year, in the form of regular sessions about politics, science, education, culture, economy, and other societal issues. The overall goal is to sensitize the public towards a democratic transformation, achieving and maintaining peace, and integration of modern Bosnia into the community of countries fostering liberal democracy. Circle 99 has been declared an organization of special significance for the city of Sarajevo. |
