Halilović: Neki od razloga održavanja protesta su teritorija države i novi Visoki predstavnik

Piše: prof.dr.Enver Halilović

Na svu sreću i uz zakašnjenje iz Bosne i Hercegovine konačno odlazi, sa dužnosti Visokog predstavnika UN-a, Cristian Schmidt. U njegovom vremenu došlo je do kulminacije opsadnog političkog stanja u Bosni i Hercegovini. Dejtonski etničko-nacionalni koncept države, u njegovom mandatu, ne samo da nije dobio demokratsku nadogradnju na putu države ka evroatlanskoj integraciji, već je ojačao njen nedemokratski etnički kapacitet, promjenama Izbornog zakona u FBiH-e (2022.) i direktnim suprotstavljanjem apelaciji Slavena Kovačevića na Evropskom sudu za ljudska prava. Ali, nepoćudnosti Cristiana Schmidta ne treba dovoditi u vezu s Njemačkom diplomatijom prema Bosni i Hercegovini.

Budući Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini dolazi u veoma teškom političkom trenutku za Bosnu i Hercegovinu, dolazi neposredno pred opće parlamentarne izbore, u vrijeme intenzivne secesionističke i federalističke politike u i prema Bosni i Hercegovini, izgradnje policentričnog svjetskog poretka, preispitivanja višedecenijskih međusobnih političkih odnosa Evrope i SAD-a, još trajuće agresije Rusije na Ukrajinu itd.

U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina je stavljena pred provalijom urgentnog rješavanja pitanja  državne imovine kao pretpostavkom daljeg ekonomskog razvoja i mogućnosti stranih ulaganja. Zbog toga je pitanje dolaska novog Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini pitanje njene budućnosti. U ovom tekstu povezujemo ta dva pitanja, dolazak novog Visokog predstavnika UN-a u BiH-u i rješavanje pitanja državne imovine.

I. Dejtonski ustav zaustavio je oružanu agresiju na BiH-u, ali je donio etno-politički rat i opsadno stanje u njoj i oko nje. Ozakonio je i legalizirao ratno stanje etnonacionalizma i spoljne agresije. Rat je započet i zaustavljen kada su Drugi htjeli. Bosni nije dato da iziđe iz Jugoslavije bez rata niti joj je dopušteno da u ratu pobijedi vojnički. Nepravedan i nemoralan dejtonski ustav opravdavan je kao privremeno rješenje, ali postdejtonska historija Bosne, predvođena OHR-om ratno stanje pretvorila je u njen trajan oblik postojanja. Donosioci dejtonskog ustava su njegovi implementatori. Potrošeno je trideset godina, ali taj ustav niti je implementiran niti je nadograđen. On je toliko nemoralan i neljudski da ga je veoma teško moralno i ljudski nadograditi.

Sada kada je sve to postalo bjelodano jasno, neki predlažu da se zatvori OHR. Agresorske hegemonističke snage izvan BiH-e, preko svojih proksi igrača u BiH-i, do sada su sve učinile da se dejtonski ustav ne implementira i nenadogradi, sada čine sve što mogu za zatvore OHR, da ga izmjeste iz BiH-e, da smanje ovlasti Visokog predstavnika i OHR pretvore u komemorativni centar BiH-e. Probosanska politička strana, bojeći se da ne izgubi ovo malo Bosne i države što ima, povlačila se i ponašala stabilokratski. Protivnici države BiH-e računaju da će bez OHR-a ostvariti svoj cilj tzv. mirnim putem, da će federalizirati državu i izvršiti etnoteritorijalnu secesiju. Mi im poručujemo: neće Bosna šutke pasti, nismo za gašenje OHR-a, nismo za njegovo izmještanje iz Sarajeva, nismo za redukciju ovlasti Visokog predstavnika. Mi smo za opstanak OHR-a, ne zato što je dobar za Bosnu, već zato što je dobar za mir. Mir nosi sam sa sobom kakav takav društveno-ekonomski razvoj, onemogućava ubijanje.

Nećemo bilo kakav OHR, OHR koji će dovesti do raspada države, do jačanja etnonacionalističke politike u i prema Bosni i Hercegovini, već takav OHR i Visokog predstavnika koji će: nadograditi ustava BiH-e na demokratskim građanskim političkim vrijednostima zapadnoevropskih država, hoćemo ustav s kojim možemo postati punopravni član evropskih i evroatlanskih integracija, hoćemo Visokog predstavnika koji će pomoći proevropskim, prozapadnim snagama da državu BiH-u uvedemo u savremeni civilizirani svijet, politički i pravno jednakih ljudi, hoćemo državu BiH-u kakve su države Evropske Unije.  Nećemo državu specijalan slučaj.

Hoćemo Visokog predstavnika: koji će podržati i osnažiti općebosansku proevropsku politiku, koji ima ljudski, moralni, politički kredibilitet, koji neće dobijati instrukcije iz Beograda, Zagreba, ili iz Moskve, ali koji neće biti ni plaćenik tajkunskih i lobističkih kuća u svijetu.

Budno ćemo pratiti politički rad novog Visokog predstavnika, ali ni u kom slučaju nećemo pristati na njegovu ni bilo čiju federalizaciju BiH-e, nećemo prihvatiti etnoteritorijalnu federalizaciju FBiH-e, nema mirne secesije RS-e, RS-a nije samo srpski entitet. Zrtva štetnog političkog koncepta, neuspjeha implementacije dejtonskog Ustava BiH-e, ne može biti sama Bosna i Hercegovina.

II. Prvi i glavni zadatak novog Visokog predstavnika u BiH-i bit će rješavanje pitanja državne imovine. Visoki predstavnik, ma ko bio, mora, u vezi s tim, biti svjestan dviju činjenica: prvo, historijsko pravnih činjenica i, drugo, teorijskih, internacionalno-pravnih i socioloških činjenica.

Historijsko pravne činjenice etnoteritorijalne nedjeljivosti teritorije države Bosne i Hercegovine i njene nesvodivosti na državnu imovinu su:

(1) Bosna, kasnije Bosna i Hercegovina, je teritorijalno jedinstvena u historijskom trajanju od najmanje deset stoljeća; u višestoljetnoj historiji današnje teritorije Bosne i Hercegovine nikada nisu postojale etničke teritorije; dejtonski ustav je uveo tu hegemonističku, agresorsku, kolonijalističku administrativnu podjelu Bosne.  

(2) Dejtonski etnički, jednovjerski entiteti, nisu imali svoje teritorije koje su unijeli u državu Bosnu i Hercegovinu. Postojale su vojnički, nasilno, okupirane teritorije Bosne i Hercegovine, paradržavne tvorevine, Republika Herceg Bosna i Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine, kasnije Republika srpska. Formirala su ih i održavala dva udružena zločinačka poduhvata, srpski i hrvatski udruženi zločinački poduhvati na Bosnu i Hercegovinu. To je pravno, bez ikakve razumne sumnje, dokazao Internacionalni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haggu u presudama Jadranku Prliću i Frenkiu Simatoviću.

(3) Država BiH-a je internacionalno priznata kao teritorijalno jedinstvena država bez etno-teritorijalnih jedinica, entiteta.

(4) Dejtonska BiH-a je pravni naslednik/sljednik teritorijalno jedinstvene Republike Bosne i Hercegovine, bez obzira što su neke njene oblasti bile pod okupacijom i na kojima je izvršeno masovno etničko čišćenje i genocid.

Teorijske, internacionalno pravne, sociološke činjenice nedjeljivosti državne teritorije BiH-e na entitete i kantone i nesvodivosti državne teritorije na državnu imovinu su:

(1) Teritorija države Bosne i Hercegovine nije pitanje imovine. Ona ne može biti predmet političkog konsenzusa. Pitanje imovine je predmet građanskog prava. Svako pravno i fizičko lice može imati imovinu, ali ne mogu imati dio teritorije države. Može imati parcelu zemlje, katastarsku česticu, na teritoriji države i može s njom prometovati po zakonima države.

(2) Teritorija države BiH-e je nedjeljiva na teritoriju entiteta, kantona itd. Ona nije niti može biti predmet međusobne “krčme” njenih administrativnih jedinica, entiteta, kantona, općina itd.

(3) na iskonstruisanom pitanju državne imovine stvorena je teška politička kriza koja može prerasti u bezbjednosnu/sigurnosnu krizu, pa čak i u ratno stanje. Administrativna dejtonska organizacija države interpretira se separatistički kao podjela državne teritorije; teritorija države tretira se kao obićna imovina države, objekt građanskih prava, iako je općepriznata činjenica da imovina ima tri oblika: privredni, pravni i knjigovodstveni, te da teritorija države ne spada ni u jednu od tih vrsta imovine.

(4) Vlast RS-e kaže čak da je teritorija države podijeljena u Dejtonu, što je notorna neistina. Da je to urađeno pisalo bi u nekom dokumentu Dejtonskog mirovnog ugovora, pisalo bi u Ustavu BiH-e. Republika srpska vrlo rezolutno zastupa jezičko tumačenje Dejtonskog mirovnog ugovora kada govori o nadležnostima entiteta BiH-e, doslovno direktno primjenjuje ustavne formulacije, ali kada se radi o teritoriji države i entiteta, bilo u dejtonskom Ustavu BiH-e bilo u nekom drugom dokumentu Sporazuma, onda se priziva logičko tumačenje ustava. To pokazuje principijelnu neprincipijelnost vlasti Republike srpske u tumačenju Dejtonskog sporazuma.

(5) Podjela teritorije države je polazni cilj srpsko-hrvatske agresije na Bosnu devedesetih godina dvadesetog stoljeća. (Vidi presude haškog suda u slučaju Prlić i ostali i u slučaju Stamatović.)

(6) svrstavanje teritorije države BiH-e u imovinu i njena podjela na dva dijela, u bilo kakvom razmjeru, je secesionistički politički zahtjev Republike srpske. Njegov smisao je stvoriti suverenu političku jedinicu je stvoriti treću komponemtu “države” Republike srpske u skladu sa Montevideo konvencijom o pravima i dužnostima građana (1993.) i tako postati uistinu država.

(7) Svaka država, kao suverena politička jedinica, mora imati: teritoriju, stanovništvo, vlast koja kontrolira svoju teritoriju i sposobnost stupanja u odnose sa drugim državama. U ovom momentu, Republika srpska ima dominantno monoetničko stanovništvo, ima vlast, bez obzira na to kakva je, izgrađuje sposobnost stupanja u odnose sa drugim državama, nedostaje joj samo teritorija da pred internacionalnom zajednicom podnese zahtjev za svoje priznanje kao država-nacija. Ona zbog toga zahtijeva teritoriju u formi entitetske imovine. Bosna i Hercegovina, u pogledu svih kriterija Montevideo konvencije o pravima i dužnostima država, je država u punom i potpunom smislu. Kad joj se oduzme ili podijeli teritorija i svede npr. na teritoriju Federacije BiH-e tada gubi osnovni elemenat države, teritoriju, faktički prestaje postojati kao država u formi kako je priznata na Generalnoj skupštini UN i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Gasi se, briše se Bosna i Hercegovina sa spiska država svijeta.

(8) Ukoliko budući Visoki predstavnik podijeli teritoriju države BiH-e na entitete i kantone definitivno je zaustavio formiranje bosanskohercegovačke države nacije, ali će formirati srpsku državu naciju na teritoriji države Bosne i Hercegovine. Aktuelne vlasti SAD o odustajanju od formiranja država nacija odnosit će se samo na državu BiH-u, ali će biti podrška formiranju nove, još jedne, srpske države nacije RS. (a) Teoretičari o tri nacije u BiH-i svjesno ili nesvjesno pružaju teorijske i političke argumente etnoteritorijalne podjele države BiH-e.

(9) Podjela teritorije države BiH-e na entitete, kantone, etnonacije, njen tretman kao imovine, je konačna realizacija politike udruženih zločinačkih poduhvata Srbije i Hrvatske, aktuelnog separatizma vlasti RS-a, etnoteritorijalne federalizacije Federacije BiH-e, konfederalizacije cijele BiH-e i konačno dokidanje države BiH-e i njene budućnosti.

Donosioci odluka o Bosni i Hercegovini, uključujući Visokog predstavnika, moraju biti vispreni, u protivnom sve pada u vodu!

I ovo su neki od razloga za održavanje protesta upozorenja pred sjednicu Vijeću za implementaciju u naredni utorak ispred OHR-a.

About The Author