ODLUKE VISOKOG PREDSTAVNIKA – DOPRINOS PRAVNOJ DRŽAVI ILI DOPRINOS PRAVNOJ NESIGURNOSTI U BiH?

Visoki predstavnik je na dan Općih izbora 02. oktobra 2022. godine donio dvije odluke koje su stupile na snagu odmah, a odnose se promjenu izbornih pravila za izbor  predsjednika i dva potpredsjednika entiteta Federacija BiH, načina izbora predsjednika entiteta Federacije između tri nominirane osobe za ovu funkciju, načina izbora delegata u Dom naroda, načina utvrđivanja broja delegata iz svakog konstituentnih naroda i Ostalih iz svake kantonalne skupštine, načina popune nedostajućih delegata.

Nesumnjivo je da se  najveći dio donesenih Amandmana na Ustav Federacije odnosi isključivo na posredne izbore u jednom od dva entiteta BiH –  Federaciji BiH bez entiteta Republika srpska, a  koji se provode nakon potvrde rezultata općih izbora. Dakle, kada je u pitanju Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona sve odredbe ovog zakona se odnose na posredne izbore u Federaciji BiH i njime je promijenjen pravni okvir za provođenje izbornog procesa u Bosni i Hercegovini kao cjelini.

Navedena aktivnost Visokog predstavnika se može cijeniti sa formalno-pravnog i materijalno-pravnog aspekta.

Formalno-pravni aspekt ogleda se u trenutku u kojem je Visoki predstavnik donio sporne izmjene Ustava i Izbornog zakona i zašto je to uradio u noći izbora. Već taj čin nije u  skladu sa demokratskim standardima, narušava principe pravne države i dovodi do pravne nesigurnosti! Nesumnjivo je da se radi o pravnoj aktivnosti koja je dovela do pravne nesigurnosti, koja je protivna demokratskim principima pravne države, koja je protivna internacionalnim standardima koji su u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Protokolom 1. uz Konvenciju koji u članu 3. garantuje fer, slobodne i demokratske izbore. Tim prije što prema stanovištu Venecijanske komisije mora postojati stabilnost izbornog sistema kao garancija fer i demokratskih izbora. Nema mijenjanja izbornih pravila u godini u kojoj se održavaju izbori izuzev ako se radi o ispunjavanju internacionalnih obaveza.

Sa materijalno-pravnog aspekta radi se o rješenjima koja nemaju razumno i objektivno opravdanje, koja ne vode efikasnijem funcionisanju entiteta Federacije, koja ne pojednostavljuju komplikovanu ustavnu strukturu države, koja ni na koji način ne tretiraju organe vlasti u drugom entitetu, koja ne uklanjaju postojeće diskriminacije iz ustavno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Uloga Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini u skladu sa komunikeom Konferencije Vijeća za implementaciju mira u Bonu je poželjna.

Njegova ovlaštenja da pomogne u razrješavanju svake sporne situacije u BiH u skladu sa Aneksom 10 DMS su dobrodošla. Ali Visoki predstavnik mora poštovati internacionalne demokratske standarde, jer je Bosna i Hercegovina ratificirala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i ona je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine i ima prioritet nad svakim drugim pravom.

Na potezu je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, zaštitnik Ustava, pravne države i demokratskih vrijednosti.  

Zaključeno je da Visoki predstavnik slijedi mit o nepromjenjivosti pogubne dejtonske etničke formule, koji je podjednako lažan kao i oni mitovi o Bosni koji su vladali tokom rata – od podjednake krivnje svih strana za izazivanje rata, navodne mirotvorne funkcije embarga na oružje, a u efektu legalnoj strani odbrane države, stereotipa o potrebi angažiranja sto hiljada  NATO-vih vojnika da bi se zaustavio rat, itd. Lažan je, jer ga pobija i ratificirana Ustavna obaveza iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja je nadređena i dejtonskom Ustavu. Dakle, kao pravo koja se mora implementirati i na cjelinu dejtonskog Ustava i sve zakone u zemlji.

Uvodničarka na sesiji Kruga 99  je bila Alma Čolo, poslanica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, održanoj u Sarajevu 23. oktobar 2022