SAVEZ IZ OČAJA: EU I BH POLITIČKE „ELITE“
Naslov uvodne izjave dr. Bassuenera za diskusiju sa Krugom 99 odnosi se na ono što je evidentno zajednički interes bh. političke klase i EU da dođu do nekog sporazuma o izbornom zakonu / „ograničenoj ustavnoj reformi“, uprkos ili bolje rečeno zbog ponovnih neuspjeha do danas. Za dominantne političke lidere u BiH, posebno lidera HDZ BiH Dragana Čovića, očaj je očigledan i opipljiv. Čović vidi da se zatvara njegov prozor mogućnosti kojim bi zapečatio etno-partijski feudalizam u hermetički zatvorenijoj verziji nego što to BiH već ima. Njegovo dugogodišnje prijetnje o sprečavanju održavanja izbora podržava Zagreb i HDZ koji je gurao ovu agendu u redovima EPP-a i Evropskog parlamenta, no za sada bezuspješno. Prijetnja predsjednika Milanovića da će spriječiti ulazak Švedske i Finske u NATO, iako, koliko ja razumijem, to nije u okviru njegove ustavne ovlasti – jasno pokazuje kako većina hrvatskog političkog spektra gleda na BiH isključivo kroz etničku prizmu.
Ipak, EU također ispoljava očaj za nekom vrstom “rezultata”, o čemu svjedoči posjeta predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela. Sve što bi označilo napredak na “evropskom putu” za BiH bi se navelo kao dokaz da dugo neuspješna politika proširenja EU ovdje u BiH, čak i u cijelom region, ne propada. Količina transatlantskog političkog kapitala posvećenog pitanju izbornog zakona do danas nije dala rezultate; izgleda da su poruke iz SAD-a i UK-a sada fokusirane na osiguravanje da se izbori održe na vrijeme i u cijeloj zemlji. Međutim, izgleda da EU namjerava da prigrabi zasluge I da samoj sebi dokaže kako ima “transformativnu moć” za sebe , a ne za BiH ili narode Zapadnog Balkana. Ovosedmični sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira vjerovatno će pokazati ova trvenja.
Ovaj prikaz je posebno potresan s obzirom na tektonski pomak koji je potaknuo sveobuhvatni napad Rusije na Ukrajinu od 24. februara. Od tada je bilo neviđenih demonstracija zapadnog jedinstva i redovnih deklaracija o primatu demokratskih vrijednosti i ljudskog dostojanstva u zapadnom diskursu. Uporni otpor i odlučnost Ukrajine, koje je tako vješto predstavljao i artikulirao predsjednik Volodomir Zelenski, uvelike su odgovorni za ovaj fenomen. Uprkos brojnim upozorenjima, ovo jedinstvo i podrška, koliko god zakašnjeli i mrljavi, za samoodbranu Ukrajine su veći nego što bi Putin, kao i mnogi od nas, sigurno vjerovali.
Pa ipak, uprkos ovom nepobitnom pokretu, to tek treba da se manifestuje u bilo kojoj mjeri na Zapadnom Balkanu. Ako se ujedini, Zapad ima najveću polugu i najširi spektar mogućnosti u ovom regionu da utiče na dinamiku, spriječi i odvrati negativna dešavanja, i omogući napredak tamo gdje se može razviti organski podsticaj. Više od jedne decenije, različite percepcije prijetnje bile su evidentne i okvalifikovale su to potencijalno jedinstvo. Ali čak i sada, uprkos deklarativnom prepoznavanju potencijala rizika i njegovog povoljnog strukturalnog položaja, Zapad i dalje dozvoljava da agendu određuju najretrogradniji i najreakcionarniji politički akteri – i to ne samo u BiH. U slučaju BiH, sistem je tipiziran kao poslovni model koji nijedan veliki politički akter ne želi suštinski mijenjati, već u njemu sudjelovati. Njihova tačka susreta je osiguravanje nekažnjivosti, izbjegavanje političke i pravne odgovornosti prema građanima. Lider SDA Bakir Izetbegović inherentno bi imao koristi od formalnog feudalnog rascjepa sa HDZ-om, jer on nema moralni, već marketinški problem. On bi za to mogao imati priliku jedino ako bi to izgledalo da je podlegao pritisku Zapada, posebno američkog.
Nekoliko govornika je podvuklo ranjivost BiH u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu i potrebu da NATO bude spreman da preuzme odgovornost iz Aneksa 1A za održavanje “sigurnog i bezbijednog okruženja” u BiH.
Podjele unutar “međunarodne zajednice” također su u više navrata spominjane u diskusiji, uključujući ograničenja koja su postavljena visokom predstavniku da obavlja svoju ulogu, uključujući korištenje “bonskih ovlasti” izvršne vlasti. Neki govornici su se pitali zašto visoki predstavnik (i aktuelni Christian Schmidt i njegov prethodnik Valentin Inzko) nisu dobili veće kritike zbog inertnosti u suočavanju sa izazovima državnosti i sigurnosti BiH. Bassuener je napomenuo da su podjele unutar Zapada u velikoj mjeri krive, pri čemu se čini da institucije EU i nekoliko država članica više namjeravaju izbjeći korištenje bonskih ovlasti nego bilo što drugo u BiH.
Negativna uloga susjeda BiH, Srbije i Hrvatske u unutrašnjim stvarima zemlje – potonje podstaknuto i članstvom u EU i članstvom vladajućeg HDZ-a u Evropskoj narodnoj stranci više puta se pojavljivala među govornicima Kruga 99. Spominje se nedavni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) koji zagovara hrvatski treći entitet u BiH, kao i činjenica da bi bilo kakav hrvatski entitet po svojoj prirodi ostavio Hrvate iz srednje Bosne i Posavine izvan tog entiteta. „Otvoreni Balkan“, viđen kao mamac za srpski ekonomski iridentizam (i povezan sa zvaničnom kvazi ideologijom Srpskog sveta), takođe se više puta pojavljivao kao prijetnja, koju je neobično podržavao Vašington. Sistemska priroda lošeg upravljanja u BiH provlačila se kroz cijelu diskusiju. “Želimo da se pljačka završi!”, rekao je jedan govornik, misleći na ono što je nazvao “opštom nepravdom”. “Kako da idemo naprijed protiv bh. političara i EU u isto vrijeme?”, upitao je. Nekoliko drugih govornika je također ustvrdilo da je problem institucionalan, ne štedeći stranke, uključujući i one koje se često nazivaju „probosanskim“. Brojni diskutanti iznijeli su stav da bi opći izbori u oktobru 2022. godine, čak i ako se održe na vrijeme, malo toga promijenili.
U svjetlu agresivnih napora Rusije da poništi posthladnoratovski poredak, jedan govornik je pitao i o planiranoj posjeti Lavrova Beogradu (naknadno otkazanoj), gde je trebalo da se sastane sa Miloradom Dodikom, kao i o tome šta on vidi kao „institucionalnu EU nevoljkost da se spriječi ruski uticaj u BiH.”
***
Sažetak sjednice od 5. juna 2022
Uvodničar na ovoj sesiji bio je dr. Kurt Bassuener, viši saradnik, Vijeće za politiku demokratizacije, Berlin
