Ademir Lisica: Internacionalni pritisci i otpor moderne bosanske države

Internacionalni pritisci i otpor moderne bosanske države

Krug 99, 14.9.2025. – Admir Lisica

Geografski položaj Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri je zaslužan za kontinuirane vanjske pritiske. O geopolitici Bosne i Hercegovine i njenom izazovnom položaju, pisao je još osamdesetih godina prošlog stoljeća Kasim Suljević, koji je ukazivao na kompliciranost geopolitičkog položaja Bosne i Hercegovine. Razlog potonjem jeste što su dvije susjedne teritorijale pretenzije od strane Srbije i Hrvatske u velikoj mjeri usložnile društveno-političke procese unutar Bosne i Hercegovine. Teritorijalne aspiracije, prije svega Srbije, još od 19. stoljeća predstavljaju kamen spoticanja u kontekstu razvoja dijaloga i jačanja međusobne saradnje.

Koliko su teritorijalne pretenzije opasne, svjedočili smo devedesetih godina tokom srpsko-hrvatsko-crnogorske oružane agresije na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu. Perpetuiranje Srbije da izgradi svoju poziciju hegemona na prostru Zapadnog Balkana, u koliziji je sa izgradnjom dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje koja se nameće kao nužan korak u smjeru pridruživanja cjelokupne regije Evropskoj uniji. Svjesna je toga i Srbija, koja ipak ne odustaje od kontinuiranih pritisaka i napada na državnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Hrvatska s druge strane nastoji da propagiranje modela političke kontrole nad jedinim dijelom Bosne i Hercegovine, kontinuirano vrši pritisak na državu, nastojeći da proklamira vlastite ideje na teritoriji druge međunarodno priznate države.

Jasno je da teritorijalne pretenzije Hrvatske i Srbije prema Bosni i Hercgovini neće prestati sve dok ona ne bude dio NATO članstva. Politički pritisci i ugrožavanje državnosti, sigurno je da će biti prisutni i kada bi Bosna i Hercegovina postala punopravna članica NATO saveza, a ovu tezu potvrđuje slučaj Crne Gore, u čiju se unutrašnju i vanjsku politiku kontinuirano miješa susjedna Srbija.

Različiti vanjski faktori vrše direktni ili indirektni pritisak na bosansku državu, posebno u posljednjih nekoliko godina, kada je intenzirviran rast desni politika unutar Evropske unije. Osim potonjih vanjskih faktora koji vrše kontinuiran pritisak na Bosnu i Hercegovinu, vidljivi su i novi akteri koji imaju imperativ da prošire svoj geopolitički utjecaj i na ovaj prostor. Prije svega tu je Mađarska, koja svojim destruktivnim akcijama narušila odnose sa Bosnom i Hercegovinom u prethodnom periodu, ali i Izrael, čije aktivnosti nisu bezazlene, niti minorne. Ono što otežava poziciju Bosne i Hercegovine jeste sprega i nezvanično političko savezništvo osovine Srbija-Izrael-Mađarska, te Izrael i Hrvatska. Podržavanjem separatistčkih intencija Dodikovih Srba, Mađarska, Izrael, Srbija i Hrvatska, vrše kontinuiran pritisak, koji komplicira unutrašnje funkcioniranje države Bosne i Hercegovine.

Balkan je geopolitički veoma interesantan raznim vanjskim akterima, koji kroz prisustvo na Balkanu nastoje pozicionirati sebe kao geopolitički važan faktor. Prisustvo zapadnih i istočnih država kroz promociju soft-power modela, nije ništa novo, jer postoje zapisi o raznim konzulima koji su još u vrijeme osmanskog doba imali određene interese na ovim prostorima.

Izrael je poprilično novi igrač, koji razvija prisnu saradnju sa Beogradom i Zagrebom, te sa političkim predstavnicima bosanskih Srba i bosanskih Hrvata unutar Bosne i Hercegovine. Izrael na Balkanu za jednog od većih rivala smatra Tursku, te stoga postoji mogućnost da se u određenim segmentima njihovi interesi poprilično sudare.

Ono što je primijetno u regionu jeste kontinuirano naoružavanje Srbije i Hrvatske, te česti vojni manevri i parade, a naredna je 20. septembra u Srbiji. S druge strane, države poput Kosova, Albanije i Hrvatske, propagiraju određene vojne saveze, što Srbija smatra prijetnjom. Uslijed ovakvog raspleta događaja, te jasnog usmjerenja regije, Bosna i Hercegovina mora kroz svoj otpor, ponuditi akcije koje će kreirati balans.

Uslijed trenutnog razvoja okolnosti Slovenija se ukazuje kao potencijalni partner s kojim Bosna i Hercegovina treba razvijati odnose, kao što je slučaj i sa Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom i Kosovom. Jedan od načina odgovora može sadržavati određene političke aktivnosti koje će prije svega ojačati vojne kapacitete Bosne i Hercegovine, FBiH i Kantona.

Diversifikacija vanjske politike se nameće kao potencijal, koji Bosna i Hercegovina ne koristi. Otpor može biti sadržan i u akcijama političkog osnaživanja bošnjačkog naroda u regionu, koji će maskimilizirati svoje zahtjeve, te kreirati jedan vid odbrane Bosne i Hercegovine, izvan njenih granica, ali i također približavanje Bosne i Hercegovine regionalnim partnerima koji su dopronamjerni.

Shodno tome, na svako zastupanje ideje o konsocijaciji, mora biti odgovoreno recipročnim idejama, te bilo kakve intencije o podjeli Bosne i Hercegovini odbiti.