“Bauk građanštine” protiv “bauka konstitutivnosti” i totalitarizma

Faris Vehabović, Sudija Evropskog suda za ljudsaka prava u Strasburu, 30.5.21.- Krug 99

U protekloj deceniji je doneseno nekoliko presuda protiv Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourg-u, a koje se ticu diskriminacije u izbornom procesu.

Prva presuda koja je usvojena jos 2009. godine je bila dobro poznata presuda Sejdic/Finci. Time je tek načeto pitanje diskriminacije u Ustavu Bosne i Hercegovine i u Izbornom zakonu BiH. Ova presuda se odnosila isključivo na pripadnike onih koji se etnički izjašnjavaju ali nisu pripadnici konstitutivnih naroda tj. Ostali, kako se navode u Preambuli Ustava BiH. Bilo je jasno da usvajanjem ove presude nisu rješena sva pitanja koja diskriminatorne odredbe člana IV i V Ustava BiH, a koje se odnose na diskriminaciju prilikom izbora za Doma naroda PS BiH te Predsjedništvo BiH.

Predmeti koji su slijedili su ukazali na svu kompleksnost i dubinu prisutne diskriminacije. Prva sljedeća presuda koja je slijedila je ona u predmetu Zornić koja je usvojena nekih pet godina nakon presude Sejdic/Finci, te pošto u tom periodu nije bilo apsolutno nikakvih pomaka u njenoj implementaciji, Evropski sud za ljudska prava je otišao korak dalje i utvrdio da je korijen problema Ustav BiH i izricito naložio njegove promjene kako bi se onemogućila daljnja diskriminacija.

U toj presudi je data kratka precizna analiza stanja demokratije u BiH: « U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine. »

Šta možemo zaključiti iz ovakvog stava Evropskog suda koji vrlo tačno oslikava stanje bosansko-hercegovačkog društva :

1. cilj ovakvih ustavnih aranžmana je bio zaustaviti rat obiljezen genocidom i etničkim čišćenjem;
2. pristanak na « konstitutivne narode » je bio « nužno zlo » neophodno kako bi se osigurao mir što sugerira privremenost i dugotrajnu neodrživost takvih ustavnih aranžmana;
3. da je nedopustivo, nakon više od 25 godina nakon okončanja brutalnog sukoba, tolerirati opstanak takvih ustavnih aranžmana;
4. da sa takvim ustavnim odredbama, Bosna i Hercegovina ne zaslužuje epitet demokratskog društva i da ne postoji politička demokratija;
5. politički sistem je diskriminatoran za gradjane Bosne i Hercegovine;
6. da buduci ustavni aranžmani ne mogu biti zasnovani na etničkoj pripadnosti i da ne mogu postojati posebna prava konstitutivnih naroda koja isključuju pojedinca kao individuu.

Nakon ove, usvojene su presude u predmetu Pilav koja je identifikovala da postoji i problem diskriminacije konstitutivnih naroda ukoliko dolaze sa “pogrešne” teritorije i konačno pitanje diskriminacije onih koji ne dolaze sa teritorije onog entiteta na kojem se provode izbori (Pudarić).

Zbog svega ovoga, a i zbog nedvosmislenih formulacija u ovim presudama, bespredmetno je postavljati pitanje da li je neophodno mijenjati Ustav ili se problem moze riješiti samo izmjenom Izbornog zakona. Mislim da je to jedan vrlo opasan pristup koji nema svoje pravno utemeljenje i samim time je pravno neodrživ. Osim toga, potpuno je pogrešno kroz proces izvršenja ovih presuda, nametati rješavanje statusa pojedinih konstitutivnih naroda na način uvodjenja dodatnih blokada u sistem odlučivanja. Ono sto je sasvim jasno je da je Evropa, a i Evropska konvencija utemeljena na principu zaštite pojedinacnih prava, a nikako kolektiviteta pa je logično zaključiti da se i rješenja moraju bazirati na istom principu.

Adil Kulenović, Uvodno obrazloženje teme

Presude Evropskog suda za ljudska prava i promjene Ustava i izbornog zakonodavstva u BiH, tema je današnje sesije Kruga 99, a najmeritorniji uvodničar na ovu temu je  Faris Vehabović, Sudija Evropskog suda za ljudska prava, u Strasbourgu.

Reklo bi se da savremeni, novovjekovni  koncept građanskog  demokratskog uređenja modernih nacija i prosperitetnih država, uz sve izazove, daje najbolje rezultate u interesu i za dobro svih  ljudi svake društvene i državne zajednice. Samo se u našoj regiji Zapadnog Balkana,  prije svega isključivo sa fokusom na Bosnu i Hercegovinu, hoće rasplamsavati strah od „bauka građanštine“, navodnim strahom od dominacije najbrojnije etničke skupine i zatiranja dostignutog stepena kolektivnih prava pojedinih etničkih skupina.

Kada bi takav princip bio pravilo za sve države u savremenom svijetu u kojem postoji između 5 i 7.000 etničkih grupa, sve bi države, izuzev Sjeverne Koreje, bile nemoguće države, blokiranog sistema i razorenih društava. Nema danas države koja nije u većoj ili manjoj mjeri multietnička.

Nakon ZAVNOBiH-ovske obnove državnosti, poslijeratne obnove i izgradnje BiH u datom historijskom kontekstu, prijema u Ujedinjene nacije i ratnog razaranje devedesetih, Bosna i  Hercegovina se mora konačno izdignuti iz ideoloških koncepata etnonacionalizma, čiji baštinici nisu samo stranke takve kolektivističke provenijencije, već i sve one koje koje postojeći model uređenja troetničkog totalitarizma tzv. konstitutivnih naroda vide i kao vlastiti oslonac sticanja moći, klijentilističkih privilegija i medij ribarenja ljudskim dušama.

Konačno se moraju, uz sve otpore, iz faze ideološkog konstrukta bosanske etnokratske države, trasirati perspektive izgradnje bosanske nacije na vrijednostima liberalne demokracije i vrijednosti građanskog društva. Moderna naučna misao i politička praksa u posljednjih pola stoljeća jasno su označile taj put. Tim prije što je put ka građanskom društvu započet u predratnim godinama, tada oslonjen na staru kulturu zajedničkog života multietničke i multikonfesionalne zajednice, nasilno prekinut ratom.

Nikakvi silnici ni mešetari etnonacionalizma, bili oni u oblandi pro ili anti bosanski, neće zaustaviti nužnost takvog  historijskog toka. Iako se nalazimo u sudaru silnica i prijetnji da BiH nikad neće biti građanska, i većinskog otpora da nikad neće biti fašistička! Svi građani, bili oni Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili ostali moraju se suočiti sa ovom fazom i odlučujućom odlukom: građanska ili fašistička!

Takav nužni historiski tok stasanja bosanske nacije u savremenoj historijskoj epohi neće donijeti samodovoljne elite koje žive na ruševinama etnonacionalizma, već građani, upravo oni građani koji se zovu Sejdić-Finci, Pilav, Šlaku, Zornić, Pudarić, obraćajući se apelacijama najvišoj evropskoj sudskoj instanci za zaštitu ljudskih prava. Podjednako kao i oni koji izrečeni pravorijek Suda prihvate kao vlastitu vrijednost za izlazak iz začaranog kruga bespuća, podozrenja, mržnje i neizvijesnosti.

Aktuelno, nama se čini da se Bosna i Hercegovina nalazi  u procijepu između potpune demokracije, što je jedan od zahtjeva iz presuda Europskog suda za ljudska prava i one limitirane, ograničene demokracije u kojoj se politička moć raspoređuje između konstituentnih naroda i njihovih samoproglašenih vođa.  Ako Bosna i Hercegovina ima namjeru ići prema Europskoj uniji i NATO savezu, prvi korak jeste ostvarivanje potpune demokracije u kojoj građanin, kao nositelj suvereniteta, treba biti u središtu političkih prava koja proizlaze iz domaćeg političkog sistema.  

Najzad, postojanje tri paralelna totalitarna sistema jasno govore o limitiranoj ili ograničenoj demokraciji, u kojoj postoji sistemska diskriminacija, a što je potvrdio i direktor za implementaciju presuda Europskog suda, kazavši da Bosna i Hercegovina neće moći uči u Europsku uniju sve dok je njen politički sistem temeljen na konstitutivnosti, kao izvoru diskriminacije među građanima Bosne  Hercegovine.

Čast nam je da će naš današnji uvodničar biti Sudija Evropskog suda za ljudska prava, gospodin Faris Vehabović, kao neosporni autoritet u tumačenju merituma naše današnje teme.