Krug 99 – Očuvati dostojanstvo obilježavanja 6. aprila, Dana Sarajeva

Ned, 11.04.2021. 13:36 

Tekst: Vernera Jakupović

SARAJEVO, 11. aprila (FENA) – Asocijacija nezavisnih intelektualaca „Krug 99“ apeluje da bude očuvano dostojanstvo obilježavanja Dana grada Sarajeva, 6. aprila.

Ova asocijacija smatra da je u sjeni dnevno-političkih događaja i ubiranja političkih poena, već godinama na sceni relativiziranje i stavljanje u drugi plan jednog od najvažnijih datuma u cijeloj historiji Sarajeva. Na sceni je banaliziranje kulture sjećanja na 6. april i na pale žrtve, ističe „Krug 99“.

Ova asocijacija će povodom obilježavanja 28. godišnjice vlastitog rada, prvi put uručiti povelju, a to će biti Povelja Sarajevu kao gradu heroju.

To je odlučeno tokom današnje redovne nedjeljene sesije „Kruga 99“, održane o temi „Sarajevo: herojstvo i destrukcija“, koja na sebi svojstven način koincidira s nedavnim obilježavanjem 6. aprila kao Dana grada.

Jedan od gostiju-uvodničara na današnjoj sesiji, Alija Šabanović, autor knjige „Kako smo opstali i preživjeli u Sarajevu pod opsadom 92-95.“, navodi da je ‘generalna proba’ opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine izvedena godinama prije početka otvorene agresije 6. aprila 1992. godine, odnosno prije 13. maja, kada su napadači zatvorili grad hermetičkim vojnim prstenom,  a stanovnike odsjekli od svijeta, zbog čega je počela njihova nezamislivo teška patnja, višegodišnja borba za opstanak.

Pripreme za agresiju počele su još 1984. godine, rekao je  Šabanović, kada je tadašnji Savezni sekretarijat za narodnu odbranu iz Beograda organizirao naučno istraživanje o mogućnosti preživljvanja branilaca i stanovnika Sarajeva u uslovima opsade.

Istraživanje u čiju dobru namjeru tada nije sumnjano rađeno je više godina i 1987. tek jedan primjerak dostavljen u Sarajevo. U tom materijalu je snimljeno kompletno stanje u gradu – svaki izvor, dotok struje, vode, plina; sve fabrike, lokacije zaliha repromaterijala i gotovih proizvoda. Podaci su stavljani na mapu, s koordinatama glavnih tačaka, a agresorima je, prije napada, trebalo još samo da provjere nišanske sprave, kaže Šabanović.

U funkciji mnogo ranijih priprema agresije, on navodi i veliku vojnu vježba „Romanija“, izvedenu šest godina prije rata, kada su iskopani osnovni rovovi koje je pred agresiju trebalo samo dograditi.

Treći krucijalni segment priprema napada bilo je, po njegovim riječima, trinaestodnevno oduzimanje kompletnog naoružanja i vojne opreme od Teritorijalne odbrane koja je na taj način ostala, između ostalog arsenala, bez 240.000 cijevi pješadijskog naoružanja.

Šabanović u knjizi navodi brojne podatke o ljudskom stradanju u glavnom gradu tokom rata te bilježi da je izveden 486.591 napad granatama na civilne ciljeve, oko dva miliona  po linijama odbrane. Poginulo je 10.615 civila, a ranjeno 61.136 stanovnika, svaki treći tokom 1992. i 1993. godine.

Radi usporedbe o naoružanosti napadača i branilaca, Šabanović navodi da se iz arsenala oduzetog Teritorijalnoj odbrani i onoga što je u Bosni i Hercegovini imala JNA, moglo naoružati 296.000 vojnih obveznika. Sve to je stavljeno na raspolaganje pripadnicima SDS-a i djelimično HVO-a tamo gdje su im se interesi podudarali, dok je, primjerice, organizacija Teritorijalne odbrane u Vogošći, raspolagala sa svega 411 cijevi, a regionalni štab Teritorijalne odbrane imao 15. aprila samo 6.390 imao naoružanih pripadnika.

– Napadač je imao sve, a branioci gotovo ništa, zbog čega su oni došli u poziciju – ili da otimaju naoružanje od neprijatelja ili da počnu proizvoditi – kazao je između ostalog Šabanović. „Jedva smo čekali da neka granata ne eksplodira“, rekao je dalje, jer je eksploziv korišćen za izradu naoružanja.

Šabanović je u knjizi naveo mnogo primjera te inovativne proizvodnje te kao jedan u nizu,  izradu pušaka od cijevi saobraćajnih znakova.

 U daljnjem toku njegovog izlaganja, naveo je nadljudske napore stanovnika u opsjednutom Sarajevu mučenih glađu, žeđu i preživljavanjem bez struje. Čitavim tokom rata, uprkos humanitarnoj pomoći slanoj iz svijeta, oni su dobili svega 150 grama po stanovniku jer su paravojne snage na aerodromu onemoguaćavale da zalihe dođu onima kojima su namijenjene.

Život u Sarajevu, uprkos tako teškim uvjetima, bio je dostojanstven, zaključio je Šabanović, a kulturni život bogatiji nego danas. Sadržaj je bio veoma bogat te naglašavao multietnički karakter Bosne i Hercegovine, rekao je Šabanović na koncu.

Drugi uvodničar na sesiji, sociolog i politikolog Ahmed Kulanić izjavio je da je istorija Sarajeva omeđena događajima iz aprila, a da su uprkos svemu, 29 godina iza historijskih događaja, na sceni pokušaji relativizacije agresije.

Kulturu sjećanja dodatno relativiziraju i nijekanje, odnosno prekrajanje vlastite povijesnosti, kazao je također.

Bosanskohercegovačko društvo treba da smogne snagu da kreira istinu o sebi i ugradi je u obrazovni sistem na bazi relevatnih činjenica, sudfskih presuda i dokumenata, zaključuje ovaj uvodničar.

Treći govornik na sesiji, direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine Strajo Krsmanović, ističe da Sarajevo već 30 godina ‘vida rane’, duboke srazmjerno silini pretrpljenog razaranja nečega što je, posebno osamdesetih godina proteklog stoljeća, bilo vrijeme kompanija kao što su bile Energoinvest, UNIS, Šipad, te vrijeme fascinantnog kulturnog doprinosa svim domenima stvaralaštva od grada s bogomoljama četiri monoteističke religije na malom rastojanju.

Na to i takvo Sarajevo  sručila se sila nevjerovatnih razmjera, a kulturni otpor, čiju dimenziju Krsmanović posebno naglašava, začela se u nemogućnosti drugog otpora pod maksimom: „Pa kad nas već ubijaju, nek nas bar ubijaju kao ljude“.

Kulturni otpor je demanirao sve laži napadača da se vodi muslimansko-srpski rat i propagandne medijske spinove o tome ko se u gradu za šta bori i zbog čega.

Zato je kulturni otpor doprinosio vitalitetu otpora i odbrane Sarajeva, zaključio je Krsmanović i dodao da podjelom na dva grada nakon rata, kanton i više općina, za Sarajevo nastaju novi problemi.

Današnja sesija „Kruga 99“ započela je komemorativnim dijelom, posvećenom članu ove asocijacije, generalu Jovanu Divjaku.

O njemu su govorili general Vahid Karavelić i profesor Mirko Pejanović, dok je poruku uputio prvi ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Viktor Jakovič. Svi su istaknuli Divjakov patriotizam, posvećenost odbrani Bosne i Hercegovine te poratnoj humanitarnoj misiji stipendiranja tokom školovanja djece bez roditelja. 

 Divjak nije mijenjao čvrsti stav o odbrani Bosne i Hercegovine, rekao je također Jakovič o  izuzetnom čovjeku i humanitarcu.

– Ode nam pravi lider, istinski predani prijatelj, ali ostaju zauvijek njegova djela – naveo je u poruci prvi ambasador Sjedinjenih Američkih Država.

General Vahid Karavelić je povodom Divjakove smrti podsjetio na njegovu izuzetnu obrazovanost vojnog oficira, čast i profesionalnost, moralnost i pravednost te izuzetnu harizmu. Bio je pravedni oficir, džentlmen oficir, koji je posvetio život Bosni i Hercegovini, kazao je Karvelić.

–  Bosna i Hercegovina zaista žali zbog njegove smrti, a posebno njeni branioci – njegove su riječi.

Karavelić je izlaganje završio konstatacijom da je Jovan Divjak istinski heroj i istorijska ličnost Bosne i Hercegovine.

Profesor Mirko Pejanović je podsjetio na Divjakove kvalitete obrazovanog oficira, čime je doprinosio narastanju odbrambene armije u respektabilnu vojnu silu.

Prisjećajući se sjednica ratnog predsjedništva BiH, Pejanović naglašava da je Divjak i u tadašnjim teškim vremenima unosio vedrinu i optimizam, što se također pamti kao njegova posebna odlika.

Tokom učešća u aktivnostima međunarodnog karaktera, pokazalo se da su Divjaka izuzetno uvažavali tadašnji predstavnici državnih i vojnih vlasti koje je uvjeravao da Bosna i Hercegovina ima snage – demokratske, ljudske i oružane, da istraje u u multietničkom konceptu države BiH.

Opšte mišljenje je bilo da je opstojnost Bosne i Hercegovine bila čudo, a Jovan Divjak je bio dio tog čuda, riječi su Mirka Pejanovića.

Agencija Anadolija

Krug 99: Bh. društvo treba graditi budućnost na univerzalnim vrijednostima

– Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije BiH, istakao je da Sarajevo već 30 godina vida rane

SARAJEVO (AA) – Bosanskohercegovačko društvo zarad budućnosti treba iznaći snage da na univerzalnim vrijednostima kreira istinu o sebi i tu istinu ugradi u obrazovni sistem, poručeno je danas sa redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 održane u online formatu na temu “Sarajevo: herojstvo i destrukcija”, javlja Anadolu Agency (AA).

Uvodničari su bili Alija Šabanović, autor knjige “Kako smo opstali i preživjeli u Sarajevu pod opsadom 92-95”, dr. Ahmed Kulanić, politolog i sociolog, i Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije BiH.

Šabanović je na početku sesije podsjetio da je 6. aprila 1992. godine zvanično počela agresija na Sarajevo.

“Pripreme za agresiju na Sarajevo, odnosno na Bosnu i Hercegovinu, odvijale su se dugi niz godina prije samog rata. Malo je poznato da je Savezni sekretarijat za narodnu odbranu već 1984. godine proveo naučno istraživanje o mogućnosti preživljavanja stanovnika Sarajeva u okruženju. Istraživanje je rađeno tri godine. Već prije rata su imali koordinate svih glavnih tačaka”, kazao je Šabanović.

Istakao je da, kada se radi o pitanju priprema za agresiju, potpuno je razoružana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine.

“Oduzeto joj je kompletno naoružanje i vojna oprema. Oduzeto je to naoružanje i podijeljeno znamo već kome. Jugoslovenska narodna armija je također imala zalihe za četverogodišnje vođenje rata. Nalazili smo se u jako bezizlaznoj situaciji. Mi smo se ipak borili i čak otimali ratni plijen kao jako značajan izvor u snadbijevanju naših boraca”, rekao je Šabanović.

Kulanić je posebno naglasio značaj fenomena kulture sjećanja kojem se treba posvetiti mnogo veća pažnja.

“Iako kultura sjećanja u terminološkom smislu asocira na nešto iz prošlosti, ona zapravo predstavlja osnovu poimanja sadašnjosti i izgradnje društva budućnosti. Institucionalna memoralizacija predstavlja i označava pregnuća i stepen razvoja o sebi”, kazao je Kulanić.

Naglasio je također kako se nakon postizanja mira, rat u BiH vodi nekim drugim sredstvima.

“Iako je agresija zaustavljena 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom, rat se nastavio drugim sredstvima. Bosanskohercegovačko društvo zarad budućnosti treba iznaći snage da na univerzalnim vrijednostima, povijesnom vrijednosnom sudu, ali i svim relevantnim presudama međunarodnih sudova kreira istinu o sebi i tu istinu ugradi u obrazovni sistem, činjenično bazirano valorizira kako događaje tako i ličnosti i identificira zločine i zločince te im srodno tome dodijeli mjesto u povijesti koje i zaslužuju”, rekao je Kulanić.

Krsmanović je istakao da Sarajevo već 30 godina vida svoje rane.

“Te rane su duboke srazmjerno silama razaranja onoga što je Sarajevo bilo do i tokom 1980-ih godina. To je bilo vrijeme Energoinvesta, Unisa, Šipada, itd. To je bilo vrijeme fascinantnih kulturnih dometa”, naveo je Krsmanović, podsjetivši da se u Sarajevu u radijusu od samo 400 metara nalaze četiri bogomolje četiri monoteističke religije:

“To je jedino mjesto možda u svijetu gdje se na takav način ukrštaju kulturološke silnice. Na to i takvo Sarajevo sručila se sila nevjerovatnih razmjera. Ta sila nažalost nije samo ona koja je djelovala od 1992. do 1995. godine, a to je bilo najteže i najdramatičnije. Ta sila je počela već 1986. godine famoznim projektom eksperimenta preživljavanja Sarajeva. Već tada se pripremalo ovo što se Sarajevu dešava danas. I ono što je naročito dramatično, to je ono što se Sarajevu dešava od 1995. godine do danas.”

Potom je Krsmanović govorio o značaju dimenzije kulturnog otpora u Sarajevu tokom agresije.

“Ostaće u historiji zapisano da su nas ubijali neljudi. U to ljeto 1992. godine dijelili smo se na raju i papke. A, zapravo smo htjeli pokazati i dokazati da se u Sarajevu ne priprema nikakav srpsko-muslimanski rat kako su ga prikazivali agresori, da u Sarajevu žive pripadnici svih vjera i nacija, da su ostali da žive u Sarajevu da se odupru toj obijesti neljudi”, poručio je Krsmanović.

Na početku sesije održana je komemoracija povodom smrti člana Kruga 99 Jovana Divjaka, bivšeg generača Armije RBiH, koji je preminuo 8. aprila u 85. godini.